cdb07fe52edfc220cecf3f84017ef78e_XL

SVE O VITAMINU „C“ I NATRIJEVOM ASKORBATU – LEK PROTIV RAKA I DRUGIH TEŠKIH BOLESTI

Sve o vitaminu C i natrijevom askorbatu – Lijek protiv raka i drugih teških bolesti

Foto: Internet
 

Širok je spektar zdravstvenih prednosti korištenja vitamina C, poznato je da jača imunološki sustav, te na taj način učinkovito djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica. Osim toga, izuzetno povoljno djeluje na rad mnogih sustava u ljudskom organizmu, utječe i na razne upalne procese, a istraživanja potvrđuju i da iznimno visoke doze ovog vitamina liječe rak

 
Vitamin C se može uzimati na više načina, oralno, intramuskularno ili intravenozno te u raznim mineralnim oblicima, poput natrij askorbata, ili kao liposomalni vitamin C. Zdravoj osobi će unos ovog vitamina kroz zdravu prehranu biti sasvim dovoljan, ukoliko konzumira dovoljno bobičastog i južnog voća, te povrća bogatog vitamin C, međutim, kod liječenja je potrebno osigurati vrlo visoke doze radi učinkovitosti, a to se ne može postići samo kroz prehranu. Stoga je potrebno uzimati askorbinsku kiselinu u nekom od dostupnih oblika.
Natrij AskorbatDr. Klenner je pionir istraživanja i liječenja vitaminom C, ovaj američki medicinski istraživač i liječnik opće prakse je od 1940.-tih radio istraživanja o uporabi mega doza vitamina C za široki raspon bolesti, osobito dječje paralize. Autor je 28 znanstvenih radova tijekom svoje karijere. Jedan je od začetnika ortomolekularne medicine, ali njegova djela se u medicinskim krugovima uglavnom ne spominju. Upravo je on je nadahnuo Linus Paulinga i Irwin Stonea da prošire istraživanje o koristima vitamina C. Nakon njegove smrti 1984., dr. Lendon H. Smith je napravio pregled svih njegovih radova kako bi njegovi radovi bili više dostupni liječnicima kao i ljudima u potrebi.Dr. Klenner je u svojim istraživanjima i liječenjima koristio natrij askorbat, a to je kemijski spoj koji nastaje reakcijom vitamina C i medicinske sode bikarobone. Postoje upozorenja u vezi natrij askorbata, a u vezi iona natrija. Naime, uzimanje ove otopine može povećati razinu natrija u tijelu što može povećati krvni tlak. Iako sam natrij nije problematičan, ipak se u organizmu nalazi dosta klora te bi uz dodatni natrij to moglo predstavljati problem. Stoga se preporuča da osobe s povećanim krvnim tlakom ne uzimaju više od 2,5 grama natrija dnevno. Međutim, odgovor dr. Klennera na ovo pitanje je bio: „Osobno već dugi niz godina uzimam oralno 10 do 20 grama natrijevog askorbata dnevno, a moja razina natrija u krv je ostala normalna. Ove razine su provjerene u ovlaštenom laboratoriju. 20 grama svaki dan i moj urin ostaje na ili iznad pH 6″. Također je isticao da eventualni neuspjeh u liječenju vitaminom C dolazi samo zbog neadekvatne količine koja se koristi u prekratkom vremenskom razdoblju.Mora se istaknuti da medicinska znanost ni do danas nije provela veće kliničke i laboratorijske studije glede učinkovitosti natrij askorbata, iako se ta otopina redovno primjenjuje kada se vitamin C mora primijeniti intravenozno.

Natrij askorbat nema kiselost i više je topiv od askorbinske kiseline. Također je reaktivniji u izgradnji vezivnog tkiva i strukturi antitijela i učinkovitiji u ubijanju virusa i bakterija. Osim toga, lakše se apsorbira u tijelu jer pruža više bio-dostupan izvor vitamina C. Ostaje dulje u tijelu (oko 12 do 14 sati), te se u tijelu apsorbira daleko više od askorbinske kiseline.

Dr. Klenner je natrij askorbatom liječio mnoge bolesti i stanja, između ostalog virusne infekcije i upale, dječju paralizu, hepatitis, herpes simplex i zoster, vodene kozice, ospice, zaušnjake, mononukleozu, difteriju, pankreatitis, trihinozu, tetanus, uretitis i cistitis. Za liječenje raka i mijastenije gravis je razvio cijeli protokol u koji pripada i natrij askorbat. Također je djelotvoran i kod artritisa, dijabetesa, opekotina, zračenja, trovanja teškim metalima, alergija, uboda i ugriza kukaca i gmazova. Sam dr. Klenner kaže da nikada nije vidio pacijenta kojem C vitamin nije koristio.

Upute za pripravljanje natrij askorbata:

Prema dr. Klenneru, natrij askorbat se u količini od 1000 mg spravlja od 889 mg askorbinske kiseline i 111 mg medicinske sode bikarbone. Na internetu se mogu naći uputstva za jednostavnije pripravljanje, bitno je da je soda bikarbona medicinska, iz ljekarne, koja je bez aluminija. Uzima se u omjeru 2:1 – dvije količine askorbinske kiseline na jedan dio sode bikarbone. Taj se prah treba pomiješati s malo vode da bi se dobila reakcija, i kada se prestane pjeniti, doda se vode koliko želite, prema ukusu. Prema znanstvenim radovima dr. Klennera on je svojim omjerom liječio mnoge bolesti, a za ovaj drugi omjer nisu pronađene nikakve reference, stoga je teško objasniti zašto je originalni omjer prilagođen. U svakom slučaju, koji god koristili – isprobajte razne omjere dok ne pronađete odgovarajući, pogotovo ako imate visok tlak – povećajte udio askorbinske kiseline, a smanjite udio sode. Pametno je dnevnu dozu svaki dan povećavati do željene doze kako bi se organizam lakše priviknuo. Dr. Klenner preporuča iznimno visoke doze za liječenje težih bolesti, oko 20, 30 pa i više grama oralno, intravenozno i do 150 grama. I kod jednog i drugog se preporuča uzimanje tih količina polako, kroz cijeli dan.

Liposomalni vitamin C

U mnogo manjim dozama nego li se daje intravenozni vitamin C (IVC), u obliku natrij askorbata, primjenjuje se i liposomalni vitamin C. Na primjer, dozom od 6 grama liposomalnog vitamina C izlječio se Alan Smith koji je je već bio u zadnjoj fazi raka i prikopčan na aparate za održavanje života. Kako se objašnjava njegovo djelovanje?

Hranjive tvari topive u vodi poput vitamina C teško prolaze kroz barijeru koja prekriva stanične membrane, a koje se sastoje se od jednake dvoslojne baze (bjelančevine i lipidi) kao i liposomi. Ova barijera kontrolira što ulazi u stanice, te što izlazi iz stanica.
Budući da je liposomalni C vitamin napravljen na istoj bazi kakvu imaju stanične membrane, on prolazi kroz stanične stijenke mnogo učinkovitije od vitamina C koji nije obložen liposomima.

Stoga liposomalni C vitamin ima jednaku ili veću učinkovitost od intravenoznog C vitamina. Kombinacija vitamina C i esencijalnih fosfolipida radikalno poboljšava staničnu biološku raspoloživost. Jednostavno, manje od 20% IV C dolazi u stanice, no lipo-sferni spoj na česticama C vitamina omogućava da 90% C vitamina dođe u stanice.

Liposomalni vitamin C se može kupiti, za sada, preko interneta, no moguće je napraviti ga i u kućnoj izradi. Za to vam je potreban ultrasonični čistač nakita, suncokretov lecitin ili lecitin iz soje koja nije iz GMO uzgoja, te C vitamin u obliku natrij askorbata.

Recept:

3 jušne žlice lecitina.

1 jušna žlica natrijevog askorbata.

Otopite lecitin u jednoj šalici (240cc) tople ili hladne vode, po mogućnosti destilirane. Protresite i neka se namače oko sat vremena, poželjno je da se ne ugrudva tako da je poželjna topla, ne vruća voda.

Otopite natrij askorbat u 1/2 šalice tople vode, po mogućnosti destilirane. Ulijte obje otopine zajedno u ultrazvučni čistač i miješajte oko 20 do 25 minuta. Ultrazvučni čistač će se sam gasiti svakih par minuta, te periode iskoristite da bi otopine promiješali drvenom žlicom.

Dobit ćete 12 grama (12000 mg) vitamina C s oko 70% – 90% liposomalne učinkovitosti. Držanje u frižideru će produžiti rok trajanja, a na sobnoj temperaturi će trajati 3 do 4 dana.

6 grama ove tvari je ekvivalent za 50 grama IVC, to je bila doza koju je uzimao Alan Smith za liječenje leukemije. Za održavanje organizma zdravim, doza od 1000 mg liposomalnog C vitamina do dva puta dnevno je dovoljna (jedna do dvije jušne žlice), a za liječenje nekih poremećaja oko 2000 mg tri puta dnevno.

Budući da se kod liječenja u tijelo otpuštaju velike količine toksina kako bakterije, virusi ili gljivice odumiru, moguća je i Jarisch-Herxheimerova reakcija. Manifestira se slično kao prehlada, stoga je dobro započeti s malom dozom i održavati je tokom tjedan dana da bi se tijelo priviknulo. Isto tako, za liječenje raka veće doze koje se uzimaju mogu se raspodijeliti u više manjih dnevnih doza. Neki proizvođači preporučaju 6 doza.

Intravenozno uzimanje vitamina C

I neki su drugi znanstvenici svojim radom uvelike doprinosili spoznajama o zdravstvenim benificijama vitamina C. Primjerice, dr. Hugh Riordan je od osnivanja svog zdravstvenog centra 1975. godine konstantno provjeravao količinu vitamina C u krvi kod kroničnih bolesnika.  Tako je otkrio i da takvi bolesnici imaju iznimno male količine ovog vitamina u krvi, a najmanje su imali oboljeli od raka. Kada je svoja istraživanja usporedio s drugim znanstvenim nalazima, otkrio je iste uzorke.

Kada su stanice raka izložene velikim dozama vitamina C, tada će se antioksidans vitamin C početi ponašati kao prooksidans u interakciji sa staničnim metalima bakrom i željezom. Ova kemijska reakcija će proizvesti male količine hidrogen peroksida, koje tada jednostavno unište stanice raka. Budući da su stanice raka siromašne katalaza enzimom (koji katalizom štiti organizam od štetnog djelovanja vodikovog peroksida, kad njegova koncentracija dosegne neuobičajeno visoku razinu) peroksid se nakuplja te postupno razgrađuje stanicu raka iznutra prema van.

Ovo učinkovito čini visoke doze intravenoznog vitamina C netoksičnim kemoterapijskim agensom koji se može davati u kombinaciji s konvencionalnim načinima liječenja raka. Na temelju rada više istraživača prije njega, dr. Riordan je uspio dokazati da je vitamin C selektivno toksičan za stanice raka ako se daje intravenozno.

Oboljeli od raka koji su primali intravenozni vitamin C su izvijestili smanjenje boli i bolje podnošenje kemoterapije, brži oporavak, bolju krvnu sliku te bolji apetit. Ova terapija se može primjenivati samostalno kao i uz konvencionalne terapije, a uvijek se primjenjuje kao natrij askorbat.

Na što sve djeluje vitamin C

Jedan od znanstvenika koji je iznimno pridonio istini o vitaminu C je i Dr. Linus Pauling koji je riskirao svoj golemi znanstveni kredibilitet zbog svog stajališta o korištenju velikih doza vitamina C. Njegovi radovi na ulozi ovog vitamina kod obične prehlade i gripe, a kasnije i o ulozi koju ima u kontroli raka su dobro poznati i prema mišljenju ortomolekularnih znanstvenika su točni.

Promatrajući desetke tisuća pacijenata ortomolekularni znanstvenici su došli do istog zaključka, jednostavno, vitamin C je najznačajniji antistresni antioksidans. Dr. Pauling je dvostruki dobitnik Nobelove nagrade, jedne za kemiju, druge za mir. Upravo on je tvorac kovanice “ortomolekularna” medicina što je definicija za “očuvanje dobrog zdravlja i liječenje bolesti, i to promjenom koncentracije tvari u ljudskom tijelu koje su normalno prisutne u tijelu, a potrebne su za zdravlje”. Pridjev ortomolekularni se koristi za izražavanje zamisli o pravim molekulama u pravoj koncentraciji. Ortomolekularna medicina nije “alternativa”, već je treba uzeti u obzir kao dodatak odgovarajućoj konvencionalnoj medicini, i to je upravo ono što u današnjoj konvencionalnoj medicinskoj znanosti nedostaje – otvoreni pristup ka proučavanju pravih razloga zašto nešto djeluje kako djeluje, pogotovo kad dolazi iz svijeta prirode, a ne negiranje ljekovite moći prirode zbog profita sintetiziranih lijekova.

Na stranicama Linus Pauling Instituta navedeno je da je vitamin C bitan faktor u mnogim enzimskim reakcijama, poput sinteze kolagena, koji je bitan za zdravlje naših zglobova, kostiju te kože. Također, studije ukazuju da je povećani unos povezan sa smanjenjem kardiovaskularnih bolesti, te moždanog i srčanog udara. Povišena razina ovog vitamina u krvi povezana je sa nižim rizikom od smrti kod bilo kojeg uzroka. Studije su također pokazale smanjen rizik od razvoja raka grudi, želuca, debelog crijeva, Non-Hodgkinovog limfoma, mrene i gihta kod ljudi koji su imali povećan unos vitamina C bez obzira je li to bilo suplementima ili prehranom. Isto tako, navedene su i studije koje dokazuju da se vitaminom C liječe mnoge kardiovaskularne bolesti poput suženih krvnih žila i povišenog krvnog tlaka, zatim se uspješno liječi dijebetes, rak, gripa, astma, trovanje teškim metalima.

Potrebno je i navesti da niti jednom studijom nisu potvrđena nagađanja o mogućem štetnom djelovanju visokih doza vitamina C. Kod visokih oralnih doza jedino je moguća dijareja, što je znak da se tijelo zasitilo vitaminom C te da dozu treba prilagoditi. Postoje neke spoznaje, iako kontroverzne, da visoke doze vitamina C mogu blokirati djelovanje lijekova protiv zgrušavanja krvi, te bi u svakom slučaju o tome trebalo konzultirati liječnika, po mogućnosti onog koji se bavi prirodnim liječenjem.

Kod liječenja, treba uzeti u obzir mnoga stanja, poput godina starosti, navika (pušenje), spavanja, traume, okolišne faktore, težinu, uzimanje lijekova i još mnogo drugih faktora, stoga je uvijek pametno potražiti savjet stručnjaka prirodne medicine, a kao preventivu Linus Pauling Institut preporučuje unos vitamina C od najmanje 400 mg dnevno za odrasle muškarce i žene, što je daleko više od sadašnjeg predloženog dnevnog unosa. U svakom slučaju, kao što kaže dr. Klenner – kad ste u nedoumici, uzmite vitamin C.

Zahvaljujem se dr. Aleksandru Soltyšiku, liječniku klasične i biološke medicine na pomoći pri izradi ovog članka, a više o njemu i liječenju uz pomoć prirodnih tvari moći ćete čitati uskoro na stranicama portala Nexus – Svjetlost.

Napisala -Irena Dujmušić – http://www.nexus-svjetlost.com

p.s. Zeljko Seatovic pise na svom fb profilu, kao komentar na ovaj tekst:

„Šteta što se prostim prenošenjem gluposti po Internetu, bez imalo razmišljanja i uključivanja logike, umanjuje vrijednost informacija koje zaista vrijede. Recept za Liposomalni vitamin C bi bio dobar da se ne preporučuje otapanje Na askorbata u toploj vodi. Takva budalaština mora da je potekla iz nekog diletantskog izvora jer, poznato je da je Vitamin C, bez obzira u kom obliku bio, termolabilan i otuda preporuka za čuvanje u frižideru. Međutim, ni frižider neće pomoći u očuvanju Liposomalnog Vitamina C ako je prethodno bio uništen u toploj vodi.“

Izvori teksta:

GreenMedInfo

Seanet

DoctorYourself

NaturalNews

AboveTopSecret

Linus Pauling Institute