PČELE – MED I ZDRAVLJE – TAJ BOZANSKI LEK ZA SVE BOLESTI

Pcelica – med zdravlje

ŽIVOT PČELE

Negovanje legla obicno pocinje u januaru ili u pocetku februara, dok se u kosnici jos vodi borba s hladnoćom.Matica polaze jaja u pripremljene celije u najtoplijem delu klubeta u kome je u to doba toplota preko 32″C Prvog dana matica snese mali broj jaja svega 10-20. Sve zalezene celije cine jednu celinu–mali krug. Drugog dana matica povecava ovaj krug, polazuci jaja u susedne celije.Tako se iz dana u dan povecava krug legla.Matica se ne zadržava samo na jednom satu vec prelazi na susedni, cijim se celijama pristupa iz iste ulice. Zatim ako nema kakve smetnje, prelazi u susednu ulicu, gde u najtoplijem delu i na isti nacin polaže jaja. Posle tri dana od dana kad matica snese jaje izlegu se prvo larve a posle devet dana, posto larva toliko poraste da svaka ispuni svoju celiju, pcele radilice ih poklope poroznim poklopcem.Tad se oko poklopljenih celija sa starijim larvama do njih sa mladjima i najzad celije sa jajima. Posle tri nedelje iz prvih zalezenih celija izlaze, radjaju se prve mlade pcele.Od tada se svakog dana radjaju nove grupe mladih pcela sve brojnije i brojnije. Prvo leglo i prve mlade pcele kazuju da je nova sezona pocela i da se pocelo pcelinje društvo obnavljati. Sve prazne celije iz kojih su izasle mlade pcele odmah se ciste i glacaju da bi ih matice ponovo zalegle.

OD DAVNINA JE POZNATO DA PČELARI NE BOLUJU OD RAZNIH REUMATSKIH OBOLJENJA, UPALA ZGLOBOVA, IŠIJASA, DISKUSA HERNIJE…A, KOD PČELARA JE SMANJEN I RIZIK OD INFARKTA.

Pčele sakupljaju iz cvjetova biljaka-cvjetnica slatki sok – nektar i mednu rosu sa lišća listopadnog i zimzelenog drveća, od kojih spravljaju prirodni izuzetno hranljivi i ljekoviti proizvod – med. Pored meda, pčele proizvode i niz drugih jako važnih proizvoda kao što su matični mliječ i pčelinja smolu ili lijepak – propolis, te skupljaju cvijetni prah – polen.

VRSTE MEDA

Prirodni nektarski med: Pčele medarice spravljaju med uglavnom od nektara. Nektarni med može biti monofloran (od jedne vrste biljaka) i polifloran (više vrsta nektara). Nektar koji pčele sakupljaju iz cvijeća i behara glavni je izvor ugljenih hidrata koje pčele pretvaraju u lako svrarljive šečere – glukozu i fruktozu. U medu se nalaze i mineralni sastojci i više kiselina: mravlja, sirćetna, jabučna, limunska…, te više aminokiselina. Med sadrži i elemente kompleksa vitamina B. Šumski med sadrži 13 puta više mineralnih materija od cvijetnog. U njemu ima mnogo gvožđa (naročito u jesenskom), što se jako odražava u obrazovanju krvi i hemoglobina u krvi. Zato je šumski med najčešće duplo skuplji. Med medljikovac potiče iz medljike – slatkog soka koji luce neke listopadne i četinarske vrste drveća i nekih trava. Medljikovac med ima specifičan ukus poput karamele i veoma je gust. Najčešće je tamnozelenkaste boje, mrk ili skoro crn. Kada se okvir okrene prema suncu lahko se raspoznaje i razlikuje od nektarskog meda koji je svjetliji, iako postoji i svijetli medljikovac kao i tamni nektarski med. Četinarski medljikovac brzo kristalizira u saću, teško se vrca, po čemu se takođe može razlikovati. Industrijski med je najčešće obezvrijeđeni pčelinji med, bilo da se iz njega, za potrebe farmacije, izluči njegova medicinska vrijednost, bilo da se spravljaju razne mješavine meda i drugih proizvoda. Danas se uvodi i naziv ekološki med. Kriteriji proizvodnje ovog meda su strogi, i zapravo se radi o čistom pčelinjem medu. Umjetni med se dobija prihranjivanjem pčela šećernim sirupom. Falsifikovani (patvoreni) med. Nažalost, postoji i falsifikovani ili patvoreni med koji se dobija iskuhavanjem medonosnog bilja (maslačka, kadulje, itd.) ili melase. Ekspresni med proizvodi se prihranjivanjem pčela sokovima voća, povrća, mlijekom i jajima.

LJEKOVITA SVOJSTVA MEDA

Već odavno se vjeruje da med liječi, okrepljuje, produžava život, jača snagu duha i tijela, koristan je kod bolesti utrobe, inficiranih rana i fistula, itd. Naučnim istraživanjima je potvrđeno da med djeluje na rad srca, da rastvoreni med prelazi u krvotok i circuliše, da je to pravi terapeutski lijek koji se primjenjuje kod teških srčanih smetnji. Aktivna materija acetilholin veoma je značajna i poželjna za rad srca jer djeluje na proširenje arterijskih sudova. Med normalizira srčani ritam i djeluje na povišeni krvni pritisak. Vitamin B12 koji se daje u vidu injekcija ili drugim oblicima, djeluje protiv anemije. Soli meda učestvuju u stvaranju crvenih krvnih zrnaca (eritrocita), ukoliko se u organizmu dobro absorbiraju i iskoriste. Med u saću pri žvakanju doprinosi dezinfekciji i čišćenju zuba, kao i jačanju desni. Ljekovita svojstva meda u zavisnosti od njegovog porijekla, odnosno od biljke sa koje je skupljen nektar su:

– Bagremov med – Upotrebljava se protiv nesanice i lošeg sna, kao i vrtoglavice jer umiruje živčani sistem. Najdjelotvornije djeluje u čajevima od kamilice, matičnjaka (pčelinje ljubice, limunske trave, melise, ogulota) i kantariona.

– Lipov med – Ima antiseptično i umirujuće djelovanje. Koristi se protiv znojenja, prehlada s kihavicom, olakšava iskašljavanje, te izbacivanje sluzi iz grla i nosa. Preporučuje se u ishrani dojenčadi, djece, starijih osoba, osoba s niskim krvnim pritiskom i srčanim tegobama.

– Kaduljin (žalfijin) med – Izvanredno djeluje protiv suhog kašlja i prehlada, a olakšava i izbacivanje sluzi iz bronhija i dušnika. – Šumski med – medljikovac – U svom sastavu nema cvjetnog meda. Spada u tamne vrste meda. Povoljno djeluje kod malokrvnosti, nedostatka željeza, iscrpljenosti i teških operacija. Uzima se u voćnim napitcima kao što su sokovi od višnje, breskve ili kupine. Poželjno je da ga trudnice uzimaju tokom cijele trudnoće.

– Kestenov med – Širi periferne krvne sudove, stišava bolesti probavnih organa, žuči i jetre. Najdjelotvorniji je u čajevima od kunice, kamilice, majčine dušice i šipurka.

– Matičnjakov med – Koristi se kao sredstvo za umirenje.

– Karanfilov med – Poboljšava rad urogenitalnih organa. Koristi se protiv diareje i za iskašljavanje.

– Nanin med – Koristi se najviše kao analgetik, za smirivanje grčeva mišića i kao sredstvo za sprečavanje nadutosti.

– Vrijeskov med – Djelotvoran je protiv reume, bolesti mokraćnih organa i bubrega. Dodaje se čajevima od breze, kunice, nane, kamilice ili šipurka.

– Lavandin med – Poznat je kao blag med. Upotrebljava se kao dodatak u ishrani dojenčadi, male djece i starijih osoba koji boluju od nekih akutnih i hroničnih bolesti, zatim srčanim bolesnicima i osobama sa niskim krvnim pritiskom.

NAPOMENA:

Kod svih vrsta čajeva dodaju se 1-2 čajne kašičice meda u mlak čaj, nikako u vruc.

NEPODNOSENJE/ALERGIJA NA MED

Med kod nekih osoba izaziva alergijske reakcije, slično alergiji na jagode, jaja, polen, propolis, lijekove… Smatra se da alergija na med potiče od polena koji se nalazi u njemu. Do alergije dolazi uslijed neposrednog dodira meda sa sluznicama želučanih zidova. Med upija vodu iz njih, nadražuje ih, i javljaju se bolovi. To se može otkloniti ako se med rastvori u mlijeku, vodi, čaju ili voćnom soku. Preporučuje se da ljudi sa alergijom duže vremena uzimaju samo jednu kafenu kašiku meda dnevno, a kasnije postepeno povećavaju količinu.

Zdravima i bolesnima

U narodnoj medicini med se preporučuje i zdravim i bolesnim osobama kao sredstvo za jačanje i sticanje imuniteta. Poseban biostimulans med postaje kad je udružen sa polenom, propolisom i mlečom. Kure sa ovakvim medom provode se četiri puta godišnje i deluje regenerativno i na mlade i na starije.Tradicionalna medicina priznaje med kao sredstvo protiv rana i čireva. Kada se preko rane stavi povez s medom, u njoj se pojačava krvotok i oticanje limfe, odnosno stvaraju se optimalni uslovi za ishranu ćelija. Osim toga, med ima svojstvo da ubija mikrobe kao što su, na primer, streptokoke i stafilokoke. Dokazano je da med pobuđuje apetit, što je izvanredno važno za decu koja su mršava i za rekonvalescente.Savremena nauka je potvrdila da med snižava povišenu kiselost želudačnog soka stoga je blagotvoran kao sredstvo za lečenje gastritisa i čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu. Rezultati ispitivanja ruskih naučnika pokazali su da se kod klasičnih metoda lečenja uspeh postiže kod svakog trećeg, a kada se terapija dopuni medom, kod svakog drugog obolelog.

HRANLJIVOST MEDA

LJUDI MED UPOTREBLJAVAJU DUŽE OD 10 HILJADA GODINA. U PČELINJEM MEDU JE DO 1976. GOD. IDENTIFICIRANA 181 MATERIJA KOJA JE POTREBNA ZA NORMALAN RAZVOJ I FUNKCIONIRANJE ORGANIZMA.

Evo samo nekih od mnogobrojnih ljekovitih i hranljivih svojstava meda:

Antibakterijsko djelovanje meda je slično penicilinu. Zato, iako se med svrstava u hranu, ljekari smatraju da je njegova medicinska vrijednost njegova najveća vrlina. Med se dospijevajući u jetru pretvara u glikogen pri čemu je masna degeneracija jetre nemoguća. Med je najčudniji eliksir, jedinstvena i apsolutno nezamjenjiva prirodna hrana. Organizmu više pogoduju uravnoteženi šećeri koji se nalaze u medu nego bijeli industrijski sećer iz kojeg su rafiniranjem odstranjene neke vrijednosti. Prednosti meda nad drugim oblicima šećera su:

– ne nadražuje zidove organa za varenje;

– brzo i lako se asimilira;

– brzo zadovoljava potrebu za energijom;

– sportistima i onima koji naglo troše velike količine energije omogućuje da se brzo oporave;

– najlakši je za bubrege od svih vrsta šećera;

– ima prirodno i blago laksativno dejstvo;

djeluje smirujuće na organizam;

U medu se nalaze dvije vrste šećera: dekstroza (glukoza) i levuloza (fruktoza). Dekstroza čini 40% u medu, a levuloza 34%. Dekstroza brzo prelazi u krv, s obzirom na to da med ne mora da se vari u ljudskom organizmu pošto je već prerađen u mednom želucu pčele. Levuloza, pošto se teže apsorbuje, održava postojanost nivoa šećera u krvi. Na rad srca med djeluje dvojako, zahvaljujući pogodnim šećerima glukozi i fruktozi, koji djeluju kao gorivo za rad mišića srca i zahvaljujući holinu u medu, koji utiče na pojačanje krvnog protoka u krvnim sudovima srca. Ovim se normalizira snaga i pojačava obim sakupljanja i širenja srca. Čovjekova krv sadrži 24 mikroelementa od kojih 22 takođe ulaze i u sastav pčelinjih proizvoda. Mikroelementi meda kao što su vanadij, željezo, kobalt, bakar, mangan, nikl i cink, pospješuju proces krvotoka, pa doprinose otklanjanju anemije. Količina kalcijuma u krvi se uvećava uzimanjem meda. Masu od koje se u organizmu stvaraju kosti, zubi, kosa i nokti, čine deset dijelova kalcijuma i četiri dijela fosfora. Do pomanjkanja fosfora dolazi zbog pomanjkanja kalcijuma. Količina kalcijuma u krvi se povećava dva i po sata poslije uzimanja meda i ta se veća koncentracija zadržava čitav dan. Ako se med uzima redovno svakog dana u krvi će se uvijek naći potrebna količina kalcijuma. Med je moćan da nadoknadi gotovo svaki nedostatak koji se može javiti u našoj svakodnevnoj ishrani. Neosporno je dokazano da bakterija ne može živjeti uz med zato što je med izvanredan izvor kalijuma. Kalijum oduzima bakteriji vlagu bez koje ona ne može opstati. Fermenti pčelinjeg meda djeluju na raspadanje složenih hranljivih materija. Bez fermenata organizam ne bi mogao postojati. Po sadržaju fermenata med zauzima jedno od prvih mjesta među prehrambenim proizvodima.

MED I VITAMINI

Polen mnogih vrsta cvijeća sadrži više vitamina C od skoro svih vrsta voća i povrća. A, u svakom medu uvijek ima polena. Med je izvanredan medijum za vitamine, što nije uvijek slučaj sa voćem i povrćem. Špinat u toku prva 24 sata po branju gubi 50% svoje količine vitamina C. Voće tokom vremena gubi vitaminske sadržine od vrijednosti. Med sadrži sve vitamine koje stručnjaci za ishranu smatraju po zdravlje neophodnim.

HRANLJIVA VRIJEDNOST MEDA

Hranljiva vrijednost meda se može sagledati poređenjem sa drugim namirnicama izraženim u džulima: 1kg pčelinjeg meda ima 13,167 džula;

1kg pšeničnog hljeba ima 9,013 džula;

1kg govedine srednjeg kvaliteta ima 5,666 džula;

20 komada jaja ima 4,446 džula;

1 litar kravljeg mlijeka ima 2,783 džula.

Hranljivost meda se određuje prvenstveno prema njegovoj zrelosti, tj procentu vode. Nezreo med (iznad 22% vode) je podložan fermentaciji, uskisne i kao takav šteti organizmu.

MED ZA SVE SPORTISTE!

Med se u sportu uzima radi povećanja snage i izdržljivosti. Med se uzima 15 minuta prije početka fizičkih aktivnosti, u količini od 60-80 grama. Izuzetno je koristan za sportiste je se brzo upija u limfni sistem odakle prelazi u krv i tkiva, pojačava rad mišića, djeluje okrepljujuće, povećava procenat hemoglobina u krvi, a kod djece ubrzava rast. Med naročito koristi oslabljelim fizičkim i intelektualnim radnicima, i osobama koje se oporavljaju nakon preležane bolesti (rekonvalescentima).

HRANLJIVOST MEDA ZA TREĆE ŽIVOTNO DOBA

Jasno je pokazano da med usporava starenja i produžava život. Starije osobe koje su u mladosti uzimale med ili mnogo svježeg voća, povrća i voćnih sokova, u starosnim godinama imaju mladalačku svježinu i doživljavaju duboku starost kao Hipokrat – „otac medicine”. Još je Pitagora govorio: „Da nisam jeo med, umro bih 40 godina prije“. Irski pjesnik Bernard Šo bio je pčelar i dugo ostao vitalan, a poljski pjesnik Trembesky koji je duže od 30 godina uzimao med, takođe je sa svojih 80 godina bio izuzetno svjež, vitalan i veseo. Šeik Said Bin Gaziba iz Saudijske Arabije ima 149 godina, i tvrdi da je uglavnom jeo hljeb i med, i pio vodu, a svakodnevno je pješačio 10 km. Ispitivanjem holesterola kod starijih osoba između 75 i 86 godina koje su svakodnevno uzimale po 100 grama meda u toku mjesec dana, pokazano je da je nivo holesterola sa prosječnih 245 mg% pao na l96 mg%. Broj bijelih krvnih zrnaca se normalizuje, broj crvenih krvnih zrnaca se poveća i normalizira se broj trombocita.

Med kao hrana i lek (2)

Glukoza je glavni šećer u čovekovom organizmu, jer se svi šećeri moraju pretvoriti u nju, pa se onda koristiti kao energetska materija ili se skladišti u depoima u jetri i mišićima. Jetri je posebno zanimljiva fruktoza, koja ne provocira insulinski odgovor i brzo popunjava sve rezerve. To je važno kada je potreba za šećerima jaka, u aktivnostima poput učenja ili fizičkog vežbanja. Nedostatak šećera u jetri primetićemo po mentalnom zamoru u treningu, nemogućnosti fokusiranja na trening i odsustvu pažnje koji su posledica iscrpljenih rezervi u jetri, glavnom snabdevaču mozga i ostatka nervnog sistema.Kada nervni sistem ne radi svim svojim kapacitetom, izostaju jake kontrakcije mišića, a maksimalna snaga se ne može proizvesti, bez obzira na stanje muskulature. Dakle, idealni izvor energije može biti baš med. Bitan je način njegovog uzimanja, pa se zato moraju poštovati osnovna pravila.Med se uzima drvenom ili plastičnom kašičicom, nikako metalnom. Najbolje ga je rastvoriti u mlakoj vodi, ali nikako u toplijoj od 45 stepeni, kako ne bi izgubio hranljiva svojstva. Naime, iznad ove temperature, razgrađuju se enzimi invertaza i dijastaza, čime se gube lekovita svojstva i ostaju samo neke mineralne materije, malo termostabilnih vitamina i, naravno, šećeri. Ukoliko se med uzima direktno, treba ga malo zadržati u ustima, jer će u tom slučaju mnoge supstance biti rastvorene već u ustima i direktno će preko sluzokože biti ubačene u krvotok. Postiže se efekat sličan kao prilikom ubrizgavanja hranljivih materija injekcijom, samo što je ovaj način mnogo prijatniji.Energetska vrednost meda je oko 1000 J, a optimalna dnevna doza se procenjuje na 100 grama, za odrasle muškarce (teške 75 kg, po standardu), podeljeno u tri uzimanja u toku dana. Ujutru se preporučuje oko 30 grama, tokom dana 40 i uveče opet 30 grama. Za žene je doza manja, srazmerno razlici u telesnoj težini, dok se deci preporučuje 50 grama dnevno. Ako tražimo dobar karbo-napitak, rastvor meda je idealan izbor. Ukoliko su nam potrebni prosti ugljeni hidati, opet se preporučuje med.

KRALJEVSKA NAMIRNICA

Med – slatka tajna dobrog zdravlja

Ultimativni borac za naš dobar imunitet, med je zimi nezaobilazni pomagač protiv gripe i prehlade. No najpametnije ga je jesti svaki dan, bez obzira na godišnje doba, jer ga njegova hranjivost suvereno drži pri vrhu boraca za ljudsko zdravlje i vitalnost. Da, i lepotu, naravno. Med je prirodna namirnica koja ima gotovo sve što je organizmu potrebno, a poznat je od Starih civilizacija naovamo – njegova konzumacija npr. u doba Starog Egipta bila je masovna. Med sadrži razne vitamine i željezo u velikoj količini. Korištenje meda jača bijela krvna zrnca i pospješuje borbu protiv virusnih infekcija, kao i protiv bakterijskih bolesti.

Jačanje imuniteta i antibakterijsko djelovanje

Opsežna nova istraživanja meda provedena na Kalifornijskom sveučilištu, pokazala su da se konzumacijom meda povisuju razine antioksidansa u organizmu. Dvadeset pet osoba koje su sudjelovale u toj studiji konzumirale su dnevno četiri do deset jušnih žlica meda. Nakon mjesec dana, razina antioksidansa u njihovoj krvi znatno se povećala. Med se može također koristiti protiv opeklina. To svojstvo je uvijek bilo pridavano medu, a znanost je samo potvrdila ono što se nekada smatralo: med ima antibakterijski učinak u lokalnom korištenju. Učinkovito se koristi za liječenje rana, opeklina i kožnih čireva. Med može također ublažiti upalu, bol i smanjiti ožiljke. Koriste ga i sportaši kao brzi izvor energije, a pospješuje i pamćenje.

Nepobjedivi tandem – med i cimet

U kombinaciji s cimetom, pokazale su se i neke druge dobrobiti meda za zdravlje. Na Sveučilištu u Kopenhagenu, 200 pacijenata je uzimalo svako jutro za doručak mješavinu jedne jušne žlice meda i jedne i pol čajne žličice cimeta. U roku od samo tjedan dana, 73 učesnika u ovom istraživanju prestala su osjećati artritične bolove, a nakon mjesec dana, većina pacijenata je u potpunosti mogla hodati bez imalo osjećaja bola.Med pomiješan s cimetom, koristi se također za liječenje urinarnih infekcija. Dvije jušne žlice cimeta i jedna čajna žličica meda pomiješane u čaši vode pospješuju uništavanje mikroba prisutnih u mjehuru.Jedan od najučestalijih pripravaka meda u narodnoj medicini je sirup protiv kašlja. Tako se mješavina od jedne jušne žlice meda pomiješane s limunom može koristiti za liječenje grlobolje ili za smirenje jakog kašlja.Med se isto tako koristi i za smanjenje želučane kiseline kao i za liječenje čira. A ako u čaj dodamo tri čajne žličice cimeta i dvije jušne žlice meda, taj pripravak će izazvati trenutačno smanjenje razine kolesterola – deset posto u nekoliko sati. Ako, pak, pomiješamo jednu jušnu žlicu meda s četvrtinom jedne jušne žlice cimeta možemo znatno skratiti trajanje klasične prehlade i pročistiti sinuse.Med se može koristiti i kao kozmetički proizvod. Lako će smanjiti akne i oštećenja kože od ekcema. A grgljanja s pripravcima na bazi meda mogu itekako osvježiti dah.Postoje mnoge vrste meda, pa se ovisno o specifičnim svojstvima pojedine biljke od koje je dobiven, njegova ljekovitost fokusira na određeni zdravstveni problem. Npr. kestenov med čuva želudac i crijevnu sluznicu, med od kadulje izvanredan je za dišne putove itd.

Važno: negrijani med ima vrlo velike prednosti za zdravlje, ali ne bi ga se smjelo davati djeci mlađoj od pet godina!

EKSLUZIVNO: RUSKA NARODNA MEDICINA – Med kao lek IV

Na krilima cvetnog praha – Lekovita svojstva cvetnog praha koji pčele donose u košnice dobro su proučena, ali niko ne može da tvrdi da su sve njegove tajne do kraja razotkrivene. U kombinaciji sa medom radilice od polena kuvaju neobično lekovitu smesu koja leči srce, krvne sudove, hormonske poremećaje, prostatu, pritisak. Lekovita svojstva cvetnog praha koji pčele donose u košnice dobro su proučena, ali niko ne može da tvrdi da su sve njegove tajne do kraja razotkrivene. Poznato je blagotvorno dejstvo cvetnog praha na jačanje zidova krvnih sudova, protiv bolesti kapilara, a poboljšava i rad srca. Cvetni prah je prirodni stimulans i pozitivno deluje na polne hormone. Vlaga veoma šteti cvetnom prahu, narušava njegov sastav i može postati štetan po zdravlje. Zato je čuvanje cvetnog praha sa medom, veoma komplikovano i kratkotrajno. Cvetni prah u granulama se lakše čuva, zadržava svoju strukturu i pogodniji je za upotrebu. Cvetni prah mora biti svež. Posle godinu dana on gubi čak 75 procenata svojih lekovitih i hranljivih vrednosti, a posle dve je potpuno beskoristan!

Čuva se na temperaturi oko 9°C.

Tokom korišćenja cvetnog praha potrebno je smanjiti ishranu, naročito unos belančevina životinjskog porekla. Jer 20 grama cvetnog praha po sastavu odgovara punom kilogramu mesa, s tim što su njegove belančevine daleko kvalitetnije i zdravije za ljudski organizam.

PERGA

Mešajući cvetni prah sa medom, pčele pripremaju pergu – belančevinastu masu za svoju ishranu. Nedovoljne količine i nedostatak ove hrane, smanjuje radnu sposobnost pčela. Perga se suši u hladovini i čuva na suvom, tamnom i prohladnom mestu. Koristi se za ishranu pčela u proleće kada postoji nedostatak belančevina u ishrani, a i u lekovite svrhe. Pergom se pčele leti snabdevaju izdvajanjem iz saća.

UPOTREBA

Cvetni prah koristi se kao kao dodatak svakodnevnoj ishrani u kojoj postoji nedodstatak belančevina i drugih sastojaka. U lekovite svrhe koristi se za:

– poboljšanje apetita

oporavak od iscrpljenosti

posle naglog mršavljenja

oboljenja crevnog trakta

deluje kao prirodni antibiotik

– protiv neuroza

– jačanje psihofizičkih sposobnosti

– bolji rast dece

– jačanje imuniteta

– lečenje prostate

PRIMENA I DOZIRANJE

Dnevnu dozu najbolje je uzimati 10-15 minuta pre jela, između doručka i ručka, ili posle užine za manju decu, bolesne i iznemogle. Cvetni prah može se uzimati i u toku jela, ali nikao ne u toku noći ili kasno uveče.

Za odrasle:

– Uobičajena dnevna doza iznosi 20 tableta po ½ grama, a udarna doza 40 tableta od ½ grama.

Za decu:

– Od 3-5 godina pije se ukupno 12 tableta od po 0,6 grama dnevno

– Od 6-12 godina pije se 16 tableta od 0,6 grama dnevno

– Za decu stariju od 12 godina važi doza kao za odrasle

Cvetni prah u obliku tableta pije se mesec dana, nekoliko puta godišnje. Najbolje je terapiju ponavljati uoči promene godišnjih doba.

Za one koji imaju obolelu prostatu preporučuje se da cvetni prah uzimaju cele godine sa povremenim pauzama.

Oboleli od hipertenzije piju cvetni prah pomešan u istim količinama sa medom (1 kašičica 3 puta dnevno).

Način čuvanja

Cvetni prah treba čuvati na suvom i čistom mestu na temperaturi koja ne prelazi 20°C i vlažnosti ne većoj od 75%. Najbolje je da se drži u frižideru, u delu za povrće.

                 BOLESTI I DOZIRANJE

Gastritis, srce i neuroze

Gastritis praćen povećanim izlučivanjem želudačnih sokova, problemi prouzrokovani hroničnom upalom debelog creva, hronični hepatitis, anemija, hronični pankreatitis, ishemijska bolest srca i hronične neuroze:

– Uzimati po jednu kašičicu cvetnog praha 15-20 minuta pre jela, 2 puta dnevno (pre doručka i pre ručka), tokom 1-1,5 mesec.

Arterijska hipertenzija

Cvetni prah (perga) i prirodni med pomešati u odnosu 1:1 ili 1:2. Dobro promešati i uzimati po 1 kašičicu 3 puta dnevno pre jela, tokom 1,5-2 meseca.

Oboljenje jetre

1 kafenu kašiku cvetnog praha pomešati sa 1 kašikom meda i uzimati posle nekoliko zalogaja u toku ručka. Lečenje traje 1-1,5 mesec.

Zatvor i dijareja

Protiv upale debelog creva, hroničnog zatvor i dijareje, u emajliranu posudu sipati 800 ml ohlađene proključale vode, i u njoj rastvoriti 180 grama prirodnog meda. Neprekidno mešajući polako dodavati 50 grama cvetnog praha (perge). Dobijenu smesu držati nekoliko dana na sobnoj temperaturi- do pojave prvih znakova fermentacije. Uzimati smesu po ½ do 2/3 čaše 3 puta dnevno pre jela, tokom 1-1,5 mesec.

Grupa tegoba

Kod nervoza, depresije, nesanice, oboljenja tiroidne žlezde, dijabetesa i impotencije.

Za odrasle:

za predupređenje oboljenja preporučuje se 20 grama, a za lečenje obolelih 32 grama cvetnog praha u prirodnom obliku ili kao mešavina. Može se piti pomešan cvetni prah sa goveđim lojem ili prirodnim medom.

Deca do 12 godina:

piju 12 ili 16 grama dnevno, 15 minuta pre doručka i ručka, tokom 1,5-2 meseca.

Staračka malaksalost

Protiv oronulosti, senilnosti i malaksalosti kod starijih. Uzimati cvetni prah (pergu) po 1 kašičicu 15 do 30 minuta pre jela, uz hladan čaj, mleko ili kiselu vodu, 3 puta dnevno 1-1,5 mesec.

Varenje i srce

Hronični gastritis, oboljenja žučne kese, kolitis i oboljenja debelog creva, poremećene funkcije kardiovaskularnog i nervnog sistema. Uzimati po 10 grama cvetnog praha (perge), 20-30 minuta pre jela, 3 puta dnevno, tokom 20 dana.

MED JE LEK ZA SVE

Med je apsolutno lek za sve. Unistava bakterije i viruse, to su mu osnovna obelezja, a kako moze da vam pomogne polen, propolis i maticni mlec i kako da ih pravilno koristite saznajte u nasem tekstu.

POLEN

Polen ili cvetni prah sastoji se od muskih polnih celija cvetonosnih biljaka.

s ta sadrzi: Minijaturna zrnaca polena sadrze belancevine, vitamine A, B, D i E, kao i vazne mineralne materije (folnu kiselinu i biotin). Jedna kasika polena pokriva dnevne potrebe za vitaminom A.

Primena: Ako patite od nedostatka energije, umora ili iscrpljenosti, uzimajte ga u sirovom stanju ili ga umesajte u jogurt.

MED

Med sadrzi takozvanu glukonsku kiselinu, koja deluje antibakterijski i sprecava razmnozavanje virusa. Zbog toga je caj zasladjen medom idealan napitak kada ste prehladjeni. Inhibini iz meda klicama oduzimaju vodu i kiseonik ubrzavajuci proces ozdravljenja. Manje ogrebotine slobodno namazite medom. cuvajte ga na hladnom i mracnom mestu da se ne bi unistili enzimi koji su osetljivi na svetlost i toplotu.

PROPOLIS

Pupoljci cvetova su presvuceni smolom koja se zove propolis. Pcele ga koriste kao gradjevinski materijal za svoje kosnice.

s ta sadrzi: Propolis ima antibaktrijska svojstva i ima dvostruko jace protivupalno dejstvo nego aspirin. Nazalost, oko jedan odsto stanovnistva alergicno je na ovu supstancu.

Primena: Koristi se za spoljasnju upotrebu, na primer, u obliku tinkture, ili za unutrasnju, u obliku tableta. Ubrzava zalecenje rana i ublazava herpes, manje opekotine i zapaljenja.

MATICNA MLEC

Maticna mlec je proizvod kojim pcele hrane maticu.

Sta sadrzi: Ovaj beli, kiselkasti sekret koji sadrzi dragocene biosupstance daje snagu.

Primena: Maticni mlec u kapsulama koristi se kod poremecaja metabolizma, oboljenja disajnih puteva i problema sa zelucem. Svoju primenu nasao je i u kozmetickoj industriji, za proizvodnju krema koje usporavaju starenje koze i obnavljaju celije koze.

 

ZNAČAJ PČELA U PRIRODI

Paleontolozi dokazuju da su pčele, od samog nastanka ljudskog roda, bile njegov pratilac.Iz epohe neolita, u pećinama, nađeni su crteži koji prikazuju čoveka na drvetu, sa korpom u ruci, oko koga lete pčele.Indijanci su oko 6000.god. pre nove ere koristili med kao hranu i lek. U drevnoj Kini i Indiji nađeni su dokumenti koji svedoče o razvijenom pčelarstvu od pre 4000 god. Od prvih dinastija egipatskih faraona (3200 god. pre nove ere) do rimskih vremena na znakovima njihovih vladara i na grobnicama faraona bio je utisnut lik pčele. Na Balkanu su se pčele gajile u vreme Ilira i Tračana.U sva vremena i u svim narodima medonosnoj pčeli posvećuju pažnju biolozi, matematičari, hemičari, lekari, prirodnjaci, filozofi, pesnici…Nije pčela bila cenjena samo zbog svojih proizvoda. Oduvek su ljudi znali važnost pčela u oprašivanju biljaka. Na Zemlji postoji oko 250 000 biljaka cvetnica. Bez oprašivanja one ne bi opstale. Insekti oprašuju 90% biljaka cvetnica, ostalih 10% se oprašuje vetrom. Od tog broja biljaka koje se oprašuju insektima 90% oprašuju pčele. Naučnici tvrde kad ne bi bilo pčela za nekoliko godina sa lica Zemlje nestalo bi 100 000 vrsta biljaka. Oko 200 poljoprivrednih kultura oprašuju pčele, pa su koristi od medonosnih pčela nemerljive. Danas preti opasnost da zagađenje životne sredine uništi pčele. Jasno je, da ako pčele nestanu, nestaće i biljni i životinjski svet, kao i mi – ljudi.Pčelinji obrasci ponašanja su iskonski, za ugled. Obrasci na kojima ljudi mogu da uče. Kod pčelinje zajednice se tačno zna ko je za šta «stručan» i šta radi. Nema nesporazuma, razdora, porodica je vrhovni zakon, sve savršeno funkcioniše. Kada bi ljudi postupali po obrascima pčelinjeg društva, tada bi ljudsko društvo, možda, bilo u potpunosti srećno.

MED, ORASI, SIRĆE I BELI LUK – LEČE SVE

Odavno je poznato da je med najbolje sredstvo za uspavljivanje i da nam učvršćuje san.Najmoćniji lekovi koji postoje nalaze se svima nadohvat ruke – tvrdi Švajcarac dr Luis Dukar, a to su med, koštunjavi plodovi, sirće i beli luk. “Možete da potrošite gomilu novca na lekove i da vam ne bude bolje, a četiri potpuno prirodna sredstva, koja sam proučavao u raznim kombinacijama, leče sve” – kaže Dukar u knjizi “Prirodni lekovi – prirodni život”. Ovde ćemo vam preporučiti nekoliko vrlo jednostavnih recepata, koje možete pripremiti bez poteškoća i njihovim uzimanjem postići visoku delotvornost u organizmu.

MED I JABUKOVO SIRCE

Svojevremeno su u Americi napisane brojne knjige o gotovo čudotvornom delovanju jabukovog sirćeta na fizičko i psihičko stanje ljudi. Tamo je ono odavno u upotrebi, a dobija se od gnječenih jabuka koje se ostave da fermentišu u drvenim buradima, jer drvo pojačava prirodnu fermentaciju. Optimalna doza jabukovog sirćeta koju treba uzeti u toku dana je: rastvor dve kašike sirćeta u dva dl mlake, prethodno prokuvane vode, uz dodatak dve kašike meda. Uzimati dva do tri puta dnevno pre jela.Ovaj eliksir pomaže kod bolesti grla, neurednoj probavi, slaboj cirkulaciji i razmeni materija u organizmu. Preporučuje se i kod bolesti srca, bubrega i krvnih sudova. Prema nekim izvorima rastvor se dobro pokazao u lečenju noćnog mokrenja kod dece. Dokazano je i da ovako dobijeni ukusni sok snižava krvni pritisak i da je odličan saveznik u očuvanju vitke linije. U narodu se preporučuje i kod jake polenske kijavice i to uzimanjem pre doručka i pre spavanja. Odavno je poznato da je med najbolje sredstvo za uspavljivanje i da učvršćuje san. Ako neko noću ne može da zaspi ili ima lagan san i ne može posle buđenja da sklopi oči on mora da koristi med. Ako jedna kašika meda u toku večeri nije dovoljna za čvrst san, narodna medicina preporučuje sledeći recept: U manju čašu meda dodati tri kašike jabukovog sirćeta. Pola sata nakon toga san će doći. U slučaju veće uznemirenosti ili teže nesanice potrebno je uzeti još dve kašičice ove smese. Postupak ponoviti i u slučaju buđenja u toku noći. Ovakvo sredstvo bolje je i od najboljeg farmaceutskog preparata za uspavljivanje, jer ne nosi nikakve neželjene posledice.Tim američkih lekara, na čelu sa dr Polom Bragom iz Kalifornije, napisao je brojne preporuke sa savetima i receptima za korišćenje jabukovog sirćeta i meda. Jedan od njih je i recept protiv mršavosti: mršavim osobama nedostaju životne hemikalije “enzimi” i zato ne mogu da iskoriste hranu unetu u organizam. One treba da uzimaju rastvor od dve kašičice jabukovog sirćeta i punu kašičicu meda u čaši vode.

MED I ORASI

Orah je biljka čiji svi delovi imaju visoka biološka svojstva. To je jedinstven i najbolji predstavnik biljnog sveta. On je od davnina i u mnogim zemljama sveta poznat kao odlično lekovito sredstvo. A tek u kombinaciji sa medom, predstavlja izuzetan prirodni lek čija se lekovitost ne može uporediti ni sa najmoćnijim farmakološkim preparatima, jer njihova kombinacija obezbeđuje našem organizmu sve neophodne vitamine, mineralne materije, belančevine, masti, ugljene hidrate i još mnogo toga.  Kod anemije – Pripremiti smesu od pola kilograma livadskog meda, pola kilograma mlevenih oraha i jednog limuna. Sve se dobro izmeša i uzima svaka tri do četiri sata. Smesa je veoma dobra za oporavak anemičnih i iscrpljenih osoba.Za lečenje hipertenzije i nedostatka gvožđa – anemije, treba svakodnevno uzimati 100 grama oraha sa istom količinom meda, najmanje 45 dana. Med i orasi su veoma delotvorni i kod ishemije srca. Kašika meda sa tri-četiri oraha ne samo da je izvanredan delikates, već i sredstvo protiv glavobolje, nesanice, skleroze. Ista doza dovoljna je da se zaštitimo od povećane radijacije, tvrdi poznati američki lekar D. Gejl.Protiv impotencije pomaže od davnina oproban recept: mleveni orah pomešan sa medom u istoj proporciji. Uzimaju se dve kašike dva-tri puta na dan, pola sata posle jela. Da bi se postigli željeni efekti kura treba da traje najmanje od 20 do 30 dana. Zarastanje čira na želucu prolazi brzo i efikasno ako pola sata pre jela uzimate pet-šest kašičica dnevno orahovog mleka, koje ćete pripremiti na sledeći način: 20 grama samlevenih oraha preliti sa 100 grama tople prokuvane vode, dobro promućkati, procediti i dodati dve kašike meda.

MED SA BELIM LUKOM

Sledeći recept obnavlja snagu organizma i veoma je dobar protiv astme i otežanog disanja: kilogram livadskog meda, sok od deset limunova i sok od deset glavica belog luka dobro izmešati i ostaviti da odstoji nedelju dana u zatvorenoj tegli. Pije se jednom dnevno po četiri kafene kašike puštajući da sok lagano curi kroz grlo. Treba ga piti redovno u periodu od dva meseca da bi se postigao željeni efekat. Protiv gripa, veoma je poznat narodni lek od meda i belog luka: očišćeni beli luk izgnječiti (napraviti kašu) i pomešati sa lipovim medom (poželjno) u odnosu 1:1. Uzimati po jednu kašiku rastvorenu u mlakoj vodi pre spavanja. Možda smo vas na neke recepte samo podsetili, a možda ste za neke i prvi put čuli. Svejedno je. Važno je da ne oklevate u njihovoj pripremi.

JOS NEKA SVOJSTVA I BLAGODETI MEDA

Mnogima je poznato da se med ne smije grabiti metalnom žlicom jer gubi svoje vrijedne sastojke, te da ga se ne smije pregrijavati, jer izlaganjem na temperaturi preko 45°C gubi čarobna svojstva. No, malo ih zna da med povećava svoju snagu (anti oksidativna svojstva) pri eliminaciji virusa gripe, to znači onda kad je čovjek već bolestan, ako ga se dobro prokuha, i to na način da se tri-četiri jušne žlice meda stavi u 1 litru HLADNE vode,kad voda prokuha ostavi se da ključa tridesetak sekundi, makne se s vatre i nakon par minuta stavi vrećica s čajem.Uglavnom se preporuča da se med rastopi u mlakim ili hladnim napicima, a ne preporuča se da se uzima žlicom direktno u usta. Med je higroskopan i ako ga se guta direktno može oštetiti sluznicu probavnog trakta i vrlo teško pasti na želudac. To se dešava stoga što med povuče vlagu iz sluznice, isuši je i na taj način ošteti. Tom riziku posebno su izložena djeca.Ako uzimate med direktno, ne smijete ga odmah progutati već ga treba držati u ustima 3-5 minuta uz stalno mućkanje.Tada se med u ustima rastopi odnosno povuče svu potrebnu vlagu. U ustima otpočne prvi dio probave i želudac ga lakše prihvaća. No, ono najvažnije je da se sva čarolija ili najvrednije sastavnice meda upiju u organizam odmah u ustima i to ispod jezika. Pritom se dešava i jedna potpuno nevjerojatna pojava – plak koji se taloži uz zubno meso na zubima u potpunosti nestaje.Upale zubnog mesa nestaju a simptomi paradentoze se bitno smanjuju ili nestaju.Mnogo naših sugrađana dolaskom proljeća „pada u komu“ od peludnih alergija, a dolaskom ljeta i ambrozije najradije bi se preselili na mjesec.No, malo ih zna da ih med njihovog lokalnog pčelara može, u dobroj mjeri,osloboditi te peludne napasti. Funkcija lokalnog meda u sprečavanju peludnealergije potpuno je jednostavna. Peludna zrnca u medu su „umrtvljena“ i organizam ih prihvaća bez neke značajnije „pobune“. No pritom se dešava nešto slično kao i s cjepivom protiv gripe. Organizam puno lakše svladava pelud u medu, a pritom izgrađuje vlastite obrambene mehanizme i kad počnecvatnja biljaka na koje smo osjetljivi mi smo „fit“ i možemo ponovno uživati u svim čarima probuđene prirode.Jedan neugodni bakterijski suputnik naše probave je Helicobacter pylori bakterija koja uzrokuje čir na želucu i kojeg redovita upotreba meda uspješno onemogućava u subverzivnom djelovanju u našim crijevima.Postoje osobe koje imaju neugodan osećaj u želucu nakon konzumiranja meda. Te osobe najčešće boluju od gastritisa ili čira na želucu. Poznato je da med značajno pomaže u liječenju ovih bolesti, ali se mora konzumirati pravilno. Osobe koje imaju povećano lučenje kiseline u želucu, ili im med provocira njeno lučenje, moraju ga uzimati na sljedeći način, kako bi izbjegle neugodan osjećaj i dopustile medu da terapijski djeluje.Preporučuje se uzimanje toplog rastvora meda (50 grama meda u pola šalice čaja), temperature 35-40 Celzijusovih stupnjeva. Rastvor se uzima 1-1,5 sati poslije jela, ali i jedan sat prije spavanja (med poseduje i efekat učvršćivanja sna).Međutim, postoje i osobe sa nedostatkom kiseline u želucu. Da bi izazvale njeno lučenje, moraju konzumirati hladni rastvor meda. Preporučuje se uzimanje hladnog rastvora meda (50 grama meda u pola čaše vode ili prirodnog soka), temperature 13-15 Celzijusovih stupnjeva. Rastvor se uzima tri puta dnevno, neposredno prije uzimanja hrane. Ovakav način izuzetno pomaže varenje hrane kod takvih osoba i otklanja višegodišnje tegobe. Med ovaj efekat daje jer povećava prisustvo kiseline neophodne za varenje, ali i zato što stimulira razmnožavanje korisnih bBifidus i laktobacilus bakterija, neophodnih u digestivnom traktu čovjeka radi normalnog varenja hrane.I na kraju gdje i od koga kupiti kvalitetan med. Pa, najbolje je direktno od pčelara. I to iz jednostavnog razloga. Med je gotov, formiran, proizvod već u pčelinjoj košnici. Ne treba mu ništa dodavati, ali niti oduzimati. Svaka nepotrebna manipulacija mu umanjuje vrijednost (pretakanje, filtriranje, homogeniziranje, grijanje i sl.) i stoga je to bolji što je „bliži“ košnici, odnosno što se manje s njim manipulira.

MED I PCELINJI PROIZVODI – eliksir zdravlja

Med je najsavršeniji proizvod prirode, u njemu se nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudski organizam. Nektar koji pčele skupljaju iz cveća glavni je izvor ugljenih hidrata koje pčele pretvaraju u lako varljivi slador – glukozu i fruktozu, koji je glavni sastojak meda.Neverovatni biljni sastojci koji se nalaze u medu daju snažan podstrek imunom sistemu. Sirovi med je pun vitamina i ima izuzetno puno minerala koji su vitalni za očuvanje zdravlja, kao što su kalcijum, gvožđe, cink, kalijum, fosfor, magnezijum, bakar, hrom, mangan i selen. Med sadrži aminokiseline, koje su gradivni blokovi prirode. Sirovi med je pun enzima. Enzimi su neophodni za apsorpciju hrane, obnovu tela, zdravlje ćelija i gotovo sve ostale biološke procese.Zreli med ne sadrži više od 15% vode, a pčele ga u saću pokrivaju voštanim poklopcima i tako čuvaju od upijanja vlage i kvarenja. Tajnu proizvodnje pravog prirodnog pčelinjeg meda pčele nose u svom telu i organima za varenje koji taj proizvod pretvaraju u lek gotovo nezamjenjiv u ljudskoj ishrani.

Propolis

Propolis je supstanca koja nastaje mešanjem biljnih materijala koje sakupljaju pčele sa probavnim enzimima i voskom. Pčele učvršćuju propolisom saće i zatvaraju pukotine. Po izgledu, propolis je smolasta materija žutozelene do tamno crvene boje. Ako se duže čuva, postaje tamniji, i pod uticajem sunca gubi elastičnost. Ima karakterističan smolast miris i nagorak ukus, a po strukturi je gust i homogen. Propolis sadrži oko 200 sastojaka od kojih su najvažniji: vosak, esencijalna ulja, biljni balzami i smola, cvetni prah, vitamini i oligoelementi itd. Najvažnije aktivne supstance propolisa čine polifenolna jedinjenja – flavonoidi (galangin, kvercetin, kempferol, pinocembrin itd.) Flavonoidi poseduju niz korisnih farmakoterapijskih dejstava od kojih su najvažniji antioksidacioni, antimikrobni (deluju na ćelije bakterija, gljivica i virusa), antitumorski, hepatoprotektivni, antiinflamatorni i kardioprotektivni efekat. Zahvaljujući svom sastavu propolis se koristi u lečenju različitih bakterijskih, gljivičnih, virusnih oboljenja. Zbog njegovih brojnih lekovitih svojstava naziva se lekom 21. veka. Propolis se primenjuje kod respiratornih problema, pri nezi usne šupljine (kod paradentoze), u dermatologiji (kod akni, ekcema, opekotina), kod infekcija digestivnog trakta, za zaštitu tkiva jetre i za jačanje imunološkog sistema. Primenu propolisa nalazimo i u kozmetici, zahvaljujući njegovom antimikrobnom delovanju i utjecaju na brzu regeneraciju tkiva.Propolis na tržište dolazi u obliku tinktura, kapi, sprejeva, tableta, kapsula, masti i krema. Pažnju treba obratiti kod dece, trudnica i dojilja i izbegavati primenu alkoholnih tinktura zbog velikog sadržaja alkohola u njima. Mogućnost pojave alergijskih reakcija na propolis je veoma mala (nuspojave su moguće uglavnom kod osoba alergičnih na pčele).Neke dijete kao formule za mršavljenje mogu biti izuzetno štetne za organizam. Nije preporučljivo korišćenje ni jedne vrste dijeta bez prethodne konsultacije sa lekarom. Dijete prenosimo sa najboljom namerom pa nismo odgovorni za neuspeh iste, njenu moguću štetnost po zdravlje kao ni druge posledice koje njena primena može izazvati. Sprovođenje ovih dijeta preuzimate na vlastitu odgovornost. Kristalizacija je prirodna osobina meda po kojoj se pravi med razlikuje od falsifikovanog. Sklonost prema kristalizaciji zavisi od odnosa groždjanog i voćnog šećera u medu, temperature i vlage.Svaki kristalisan med se može vratiti u tečno stanje grejanjem. To se može izvršiti uranjanajem posude sa medom u sud sa toplom vodom, pri čemu temperatura vode ne sme da prelazi 55 stepeni, jer tada med gubi vitamine.Prirodni med curi u vidu tanke neprekidne niti. Okretanjem zatvorene tegle sa medom, formira se vazdušna lopta koja ukazuje da je med prirodan.Dobre efekte pokazao je u lečenju mnogih bolesti kod kojih je njegova delotvornost uslovljena pravilnom primenom: – Med se duže vreme drži u ustima, dok se ne otopi, jer lekovite materije pri dodiru sa jezičnim žlezdama brzo i ne promenjeno prodiru u krv te se na taj način raznose po celom telu. – U slučaju zatvora, med se uzima rastvoren u hladnoj vodi. – Med rastvoren u toploj vodi zatvara stolicu. – Kod povećanja želudačnih kiselina med se uzima 1 do 2 sata pre jela. – Protiv nazeba, uzima se jedna kasika lipovog meda rastvorenog u šolji toplog mleka, ujutru i uveče. – Med sa čajem od šipka, efikasan je kod oboljenja bubrega i mokraćnih kanala. – Kod srčanih tegoba preporučuje se 1 kašika livadskog meda rastvorenog u čaši vode i soku od jednog limuna. – Bagremov med sa čajem od kamilice preporučuje se kod nesanice, vrtoglavice i klimaterističnih smetnji. – Obolelim od tzv. šećerne bolesti ne preporučuje se upotreba meda! Propolis kapiPropolis kao prirodni antibiotik nalazi široku primenu u zaštiti i lečenju od infekcija, lečenju rana i ekcema, kožnih oboljenja, opekotina, upale bronhija, te jačanju odbrambenih sposobnosti organizma. U lečenju disajnih organa , 15 do 20 kapi tinkture staviti u mleko ili čaj od kamilice i piti 3x dnevno pre jela. Kapi se mogu staviti i na kocku šećera ili na kašičicu meda (broj kapi se takodje kreće od 15 do 20). Deca uzimaju do 5 kapi. Za inhalaciju 20 kapi tinkture se stavi u 2 dcl vruće vode ili čaja od kamilice te se potom udiše para.

Med sa cvetnim prahom (polen)

Preporučuje se kod hronične upale jetre, čira na želudcu i dvanaestopalačnom crevu, oboljenja prostate, arteriskreloze, depresije, malokrvonsti, za opštu otpornost organizma. Naročito se preporučuje osobama koje su u velikim količinama uzimale antibiotike. Ova mešavina se uzima 3x dnevno po jedna kašičica pre jela. Med, polen i pšenične klice – Preporučuje se kod hroničnih crevnih oboljenja, stomačnih oboljenja, te kao regulator probave. Med i matična mlečPored mnogobrojnih sastojaka sadržanih u medu, matična mlec je bogata belančevinama, aminokiselinama, vitamina A, B, C te čini smešu od vitalnog značaja za ljudski organizam. Veoma efikasnom se pokazala u slučaju: – slabosti, iznurenosti, senilnosti, – poremećene ishrane – srčanih oboljenja, poboljšava cirkulaciju – nesanice, psihičkih smetnji, neuroza, prevremenog starenja – ubrzava regeneraciju izgubljene energije kod fizičkih i umnih napora, te održava opčtu vitlanost organizma. Uzima se 3x dnevno pre jela.

UPOZORENJE:

Pri konzumaciji mleča isključivo koristiti plastične ili drvene kašike jer treba strogo izbegavati da mešavina dodje u kontakt sa metlanim predmetima.

Autor: dr Aleksandar Marković Autor: dr Milan Kostić

Med – osnovni pčelinji proizvod

Stara narodna izreka da nekom teče med i mlijeko, pisano je da se duzina življenja produzuje ukoliko svakodnevna prehrana ukljucuje med i mleko. Stari su Grci pak smatrali da je med nektar bogova i da ih upravo on cini besmrtnima. Danas je med ponovno poceo zauzimati mesto koje mu pripada u svakodnevnoj prehrani ljudi.Šta je med?Za med postoje razlicita tumacenja. Najveci broj ljudi ga smatra slatkom i ukusnom hranom, a nacin na koji se dobiva i koje su njegove sastavne tvari malo tko bi znao odgovoriti. U biti, svaku kap meda sacinjava niz kemijskih tvari. S nutricionistickog gledišta, moglo bi se reci da je med 100 posto iskoristiva namirnica, bogata raznim ljekovitim tvarima i svojstvima koja joj daju prednost ispred svih ostalih namirnica.Prema pravilniku gledano, pod pojmom med se smatra sladak, gust, viskozan proizvod, što ga medonosne pcele proizvode od nektara cvjetova medonosnih biljaka ili od sekreta živih dijelova biljaka koje pcele skupljaju, dodaju mu vlastite specificne tvari, transformiraju i odlažu u sace da sazori. Vrste medaVrsta i kvaliteta, a tako i nutritivna i zdravstvena vrijednost meda ovisi o mnogim faktorima kao npr. o samim cvjetovima s kojih se sakuplja, o godišnjem dobu u kojem se skuplja, o zdravstvenom statusu pcela, i sl. Od mnogobrojnih vrsta meda medu najpoznatije u našim krajevima spadaju (obzirom na nektar iz kojeg su proizvedene):

MED AKACIJE – med je svijetle boje i delikatnog okusa. Dobar je za umirivanje.

LIPOV MED- sakuplja se u jesenskim mjesecima, svijetle je boje i jednako kao i med akacije smatra se dobrim umirujucim sredstvom. Posjeduje i antisepticko djelovanje pa ga se stoga cesto preporucuje oboljelim osobama, a posebice kod oboljenja koja zahvacaju dišne puteve, ali jednako je tako potrebno znati da ga nije preporucljivo davati osobama koje pate od bolesti srca i krvožilnog sustava.

KESTENOV MED – sakuplja se od lipnja do kolovoza, smede je boje i blago gorkog okusa. Cesto se preporucuje za postizanje bolje cirkulacije krvi, ali i za bolje funkcioniranje jetre. Dobrim se pokazao i pri lijecenju cireva, a i kod kronicne upale želuca.

MED STOLISNIKA – sakuplja se na kraju ljeta i na pocetku jeseni, uglavnom je svjetlije boje, a cesto se preporucuje kod infekcija dišnih puteva.

MED KADULJE – ima snažno antisepticno djelovanje, a zbog toga što sadrži sastojke koji uzrokuju izlucivanje sluzi vrlo cesto se preporucuje kao sredstvo za iskašljavanje.

MED BAGREMA – vrlo je lagan i blag pa ga mogu koristiti i djeca. Pomaže kod tegoba dišnih organa, ali djeluje i kao umirujuce sredstvo.

MED MASLACKA – sakuplja se u proljece, intenzivno je žute boje, a karakteristika mu je da brzo kristalizira. Koristi se kao diuretik i laksativ, ali dobro djeluje i na funkcioniranje jetre.

LIVADSKI MED- prikupljen je od razlicitih vrsta cvjetova. Blag je pa se cesto preporucuje starijim osobama, osobama s niskim tlakom i djeci.

MEDUN- je med koji pcele sakupljaju izvan cvjetnih caški za vrijeme ljetnih mjeseci. Ova vrsta meda u principu se razlikuje od drugih po tome što nije dobivena iz nektara cvijeca, vec iz medljike, slatke tekucine koju luce lisne i štitaste uši ili pak leptiri. Tamne je boje, viskozan, okusa na karamelu i sporo kristalizira. Bogat je mineralnim solima i sadrži malo šecera, pa se cesto preporucuje dijabeticarima i sportašima.Naravno, u navedenom su popisu navedene samo neke od mnogih vrsta meda. Potrebno je spomenuti da od svih vrsta, moramo razlikovati i med s obzirom na konacni postupak dobivanja i to na: vrcani (dobijen centrifugiranjem), topljeni (dobiven zagrijavanjem zdrobljenog saca) imuljani med (dobiven hladnim gnjecenjem)med u sacu imed s komadima sacaKemijski sastav medaNije svaki med jednak po svom kemijskom sastavu. On ovisi o porijeklu dobivanja (cvijeta ili medljike) i nacinu vadenja iz saca. U prosjeku gledano možemo reci da med sadrži oko 180 razlicitih tvari i supstanci koje su kombinirane u takvom omjeru i na takav nacin da ih sve do danas niti jedna ljudska ruka, a niti stroj nije uspio napraviti neprirodnim putem.Naravno postoje krivotvorine meda, no one se lako otkriju standardnim kontrolama kakvoce. U prosjeku med se sastoji od oko 75 % šecera (glukoze i fruktoze), oko 5 % složenih ugljikohidrata (dekstrina, maltoze i sl.), organskih kiselina (mravlja, jabucna, limunska, jantarna i sl.), manjeg udjela proteina i enzima, peludnih zrnaca, raznih antisepticnih tvari, vitamina, minerala, aromatskih tvari itd. Ovisno o udjelu pojedinih tvari, razlikovat ce se i pojedina fizikalno-kemijska svojstva meda (konzistencija, boja, okus i sl.). Na takva svojstva ponajviše utjecu dekstrini, koji medu daju posebna svojstva (ljepljivost i gustocu), pa je upravo zbog toga med svjetlije boje obicno rjedi od meda tamnije vrste, koji obicno sadrže vece kolicine ovih ugljikohidrata. Pcele upravo zbog ovog sastojka ne koriste med za prehranu jer ne mogu probaviti dekstrine i melecitozu.

Zaštitimo pčele / Save the Bees

http://www.facebook.com/pages/Zastitimo-pcele-Save-the-Bees/198723566811660

Branko Kockica – Med Med Med

http://www.youtube.com/watch?v=DljMEs9fRzU&feature=related

MONSANTO-UNISTAVANJE PCELA http://current.com/technology/93479073_monsanto-buys-beeologics-will-this-genetically-modify-bees.htm

http://spos.info/forum/index.php?topic=1954.20

http://www.pcelarstvo.org/pcelarski-clanak/med-i-zdravlje-43

Namirnice koje traju više od desetljeća, i to nakon otvaranja

http://www.24sata.hr/dom/namirnice-koje-traju-vise-od-desetljeca-i-to-nakon-otvaranja-214482

http://www.majana.co.rs/Znacaj_pcele_u_prirodi.html

http://www.pcelica.co.rs/proizvodi/med/zdravlje/med-zdravlje.php

Evo jos malo dodataka o pcelama kako mozemo pomoci Pcelama a i nama svima!

http://www.facebook.com/note.php?saved&preview&note_id=494935509822

2 comments on “PČELE – MED I ZDRAVLJE – TAJ BOZANSKI LEK ZA SVE BOLESTI

  1. Enzimi invertaza i dijastaza (amilaza) nisu vazni za kvalitet meda, vec su mera da li je med pregrevan ili star. Oba enzima gube aktivnost grejanjem,a svi secerni rastvori grejanjem podizu nivo otrovne hemikalije hidroksimetil furfurala.

Ostavite odgovor

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišete koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavi se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišete koristeći svoj Facebook nalog. Odjavi se /  Promeni )

Povezivanje sa %s