HILDEGARD IZ BINGENA – BOZANSKA MEDICINA

NEGDE SAM PROCITALA DA JE ZAGOVARALA JEDENJE MESA OD UBIJENIH KITOVA. ISKRENO JA NISAM ZA UBIJANJE KITOVA, NITI BILO KOJE ZIVOTINJE, JER INTELIGENTNA BICA NE JEDU ONO STO IMA OCI..😦

Hildegard iz Bingena (1098. – 1179.) je srednjovjekovna redovnica koja je cijeli život imala vizije putem kojih je prenosila spoznaje dobivene iz „božanskog izvora“. Rođena je kao deseto dijete u plemićkoj obitelji. I prije nego se rodila odlučeno je da će ići u samostan, na neki način kao „desetina“ koja se običavala davati crkvi. Kao malu djevojčicu dali su ju na odgoj časnoj sestri Jutti koja je vodila malu žensku zajednicu smještenu uz muški samostan na Disibodenbergu.U početku su u toj klauzuli bile Jutta, Hildegarda i još jedna djevojčica, ali tijekom nekoliko desetljeća priključio se veći broj redovnica,većinom iz plemenitaških obitelji. Nakon Juttine smrti (1136.) upravljanje zajednicom preuzima Hildegarda i tu dužnost obavlja sve do svoje smrti.  Hildegarda je odmalena bila izrazito boležljivo dijete .Ta fizička slabost i jaka bol protkala je cijeli njezin život. Istovremeno već sa tri godine osjeća vizije koje ju duboko potresaju i njen dar s godinama raste i poprima jasan i konkretan oblik. Njen mala ženska zajednica od početka je znala koju fizičku i duhovnu bol Hildegarda prolazi i pomagala to sakriti od vanjskog svijeta.U četrdesetdrugoj godini dobila je poziv da javno govori odnosno zapisuje ono što će vidjeti.Poslušnost tom pozivu zahtijevala je puno hrabrosti.

Povijesno razdoblje u kojem je živjela Hildegarda je prijelaz iz jednog svijeta u drugi .Crkva, kao predstavnik duhovnog u čovjekovu životu nepovratno se promijenila .Godine 1053. desio se tvz. crkveni raskol odnosno odvajanje istočne od zapadne Crkve. Apostolska učenja koja ističu Kristovo načelo jedinstva gube na snazi .To je doba brojnih previranja i preplitanja crkvene i svjetovne vlasti . Hildegardi, ženi iznimnog dara krutost vanjskog svijeta nije bila naklonjena.Usprkos periodima teških fizičkih boli, postavši upraviteljicom svoje klauzule prihvaća se iznimnog zadatka – odvajanje od muškog samostana i izgradnja ženske zajednice. U tom poduhvatu osim neodobravanja muškog dijela samostana suočavala se i s otporom dijela svoje ženske zajednice, plemenitaškog porijekla ,navikle na udobnost . Imala je i poteškoće sa upravom grada Mainza koja je teško prihvaćala toliku slobodu djelovanja i vizionarsku moć jedne redovnice.Primjer toga je činjenica da je nekoliko godina nakon njene smrti nadbiskup grada Mainza nad njenim grobom naredio da ne čini više čuda. Ipak veliki ljudi onog doba kao što su papa Eugen, car Barbarosa i sv. Bernhard iz Clairvauxa održavali su prepisku s njom te cijenili i poštovali darove njenog duha.  Čuda su za Hildegardu bila domena van nje same.Uvijek je isticala da njene riječi nisu njene osobne već Božje, ona je samo put za božje svijetlo. Njenim životom su se izmjenjivali periodi izrazite fizičke slabost i boli, sa periodima intenzivnog primanja vizija i poruka. Pošto je odrasla u klauzuri, što je stroži život od samostanskog, ona nije vidjela ništa od vanjskog svijeta kojeg detaljno opisuje u svojim vizijama.Obrazovanje joj je bilo osnovno kako bi mogla pjevati crkvene pjesme i sudjelovati u molitvi. Rječnik njezinih vizija je bogat i raznolik, premašuje njezino znanje latinskog jezika stoga joj treba pomoć kako bi se točno izrazile i zapisale riječi i slike dobivene vizijama. Tako ona dobiva vjernog životnog pomoćnika opata Volmara iz samostana u Sisibodenbergu koji je zapisao njene vizije tijekom trideset godina. Njena viđenja su sabrana uglavnom u tri knjige. Prva knjiga Scivias pisana je deset godina uz brojne prekide zbog bolesti, izgradnje i preseljenja u novi samostan. Nakon toga ona godinama piše o medicinskim i prirodoslovnim temama, a ta njena knjiga većeg je opsega nego Scivias.Istovremeno je diktirala knjigu pisama, knjigu evanđelja, pjesmaricu,knjigu „Nepoznati jezik“ o izgubljenom izvornom jeziku. Njena sljedeća knjiga je Vitmer, svojevrsna psihoterapija u kojoj piše o pitanjima dobra i zla,pravednosti i nepravednosti,nagrade i kazne.Posljednje djelo, Divop, razmatra teološka, filozofska, kozmogonijska pitanja.

Kako je jedna neobrazovan žena koja je skoro cijeli život provela zatvorena unutar zidina imala tako široko znanje o čovjeku, prirodi i Nebu? Hildegarda to najbolje sama objašnjava u pismu jednom redovniku : “ Svijetlo što ga vidim nije vezano uz prostor.Ono sja svjetlije od oblaka prosvijetljena suncem i pritom osjećam bezgraničnost visine, duljine i širine. Kao što se sunce, mjesec i zvijezde zrcale u vodi, tako meni iz toga blistaju pisana djela, razgovori, prirodne sile i djela stvorena ljudskom rukom. Ono što sam vidjela ili saznala u ti vizijama zvučnih slika ostaje mi u sjećanju i sjećam se kada sam to vidjela i čula. Pritom istodobno vidim, čujem i znam.To sam takoreći u istom trenutku naučila. Ono što ne vidim ,to ne znam, jer nisam obrazovana.Bila sam poučena samo osnovama čitanja…“  „Te vizije nemam u snu , ni u napadima, ni uz pomoć tjelesnih očiju i ušiju vanjskog čovjeka, a ne primam ih ni na nekim tajnim mjestima, već ih primam budna, bistra duha, uz pomoć unutarnjih očiju i ušiju čovjeka i to na otvorenim mjestima, po Božjoj volji.„ U svojim knjigama dotiče se brojnih stvari iz prirode čovjeka i neba. Hildegarda tvrdi da su prvi ljudi bili bića najviše inteligencije i ako bi netko poznavao njihov jezik i praimena stvari mogao bi otkriti i ovladati stvaralačkim silama koje je Boga dao ljudima za stvaranje dobara i zdravlja.Ona je pisala o tom nepoznatom jeziku ali dokučiti simboliku tih riječi pisanih starim latinskim rječnikom danas je gotovo nemoguće. Tijekom stoljeća izgubilo se značenje i nazivi brojnih biljaka i pripravaka koje Hildegarda spominje.Prepisivanjem i „preuređivanjem“ njenih djela neki sadržaji su izbačeni a nekima je izgubljen smisao.Nakon njezine smrti zapisi su spremljeni, prepisivani i tumačeni na različite načine i za različite svrhe.Neke knjige i teme na koje se Hildegarda poziva kao već ispričane i napisane nikad nisu nađene.Smatra se da nedostaju neke knjige vezane uz medicinu i ustrojstvo prirode.


HILDEGARDINA MEDICINA

U svojim medicinskim djelima Hildegarda opisuje iznimnom točnošću brojne bolesti i njihove simptome te ih razlikuje ovisno o uzrocima. Njeni ljekoviti pripravci uključuju sastojke kojih nema u njenom kraju i koje ona nikada nije vidjela npr. cijeli niz ljekovitih pripravaka od kita,noja. U svojim promatranjima čovjekova zdravlja ona ga vidi kao dio veće cjeline, Božanske prirode. Stoga sile koje vladaju prirodom i duhovnim svijetom vladaju i čovjekovim zdravljem. Uz recepte kako pripraviti lijek ona daje i objašnjenje kako se ostvaruje ljekoviti učinak. Uz svoje recepte ponekad je stavljala oznaku „Nisi deus nolit !“ što je značilo da je ozdravljenje u Božjim rukama, pa lijek ovisno o tome pomaže ili nepomaže bolesniku.Hildegarda je vjerovala da ponekad čovjek ne treba ozdraviti, jer ga Bog zove k sebi a na to mogu ukazati i neki znakovi kod pojedinih bolesti. Koristila je i dar liječenja molitvom, blagoslovom i polaganjem ruku. Hildegarda ističe da čovjekov trud blagoslivlja njegova dijela.

„Što čovjek s mukom posije i što polako proklija i polako raste,gubi zbog truda što ga čovjekuroši pri oranju i sijanju, žestinu i kiselost, tako da se vlažnost soka tih biljaka približava vrsti ljudskog soka i one na taj način postaju dobrima i korisnim za jelo i piće.“ Hildegarda govori da se ljudski organizam promijenio i više nema prvobitno tjelesno stanje darovano od Boga. Bolest se može pripisati poremećaju prvobitnih struktura.U svojim medicinskim knjigama ona spominje različite sokove u ljudskom tijelu i njihov značaj, utjecaj srdžbe i drugih emocija na razvoj bolesti, četiri struje ,vjetra na kojima stoji ljudski organizam,govori o dijagnostici pomoću urina, potrebi pročišćenja, znakovima skore smrti pacijenta…Detaljno opisuje žensku utrobu ,začeće i dolazak duše , utjecaj nebeskih elemenata sunca, zvijezda i mjeseca. Iznosi učenje o duši, njenoj ulozi i na kraju napuštanju tijela.Dotiče se sveukupnosti vanjskih i unutarnjih svjetova koji se isprepliću u svakom čovjeku. Ona piše i o seksualnoj patologiji i dijeli žene na četiri tipa. Pri tome uzima u obzir mišićno-tkivnu građu i objašnjava temperament svakog tipa žene te utjecaj bračnog života na njeno zdravlje.Ona kaže da je zdravija ako je udana, u suprotnom dolazi do različitih oboljenja ovisno o tipu žene. Npr. snažne, rasne brinete, lako dobivaju djecu, imaju snažnu maternicu, pravilne menstruacije. Ako prerano izgube ciklus obolijevaju od vodene bolesti,raste im meso kao „čvorovi na drvetu“, mogu psihički oboljeti… U svojim djelima ona spominje moždani privjesak u rascjepu lubanje, mi ga zovemo hipofiza, koji utječe na funkcioniranje tijela. Često uz biljne i životinjske sirovine koristi i mineralne i druge pripravke.Zlato se miješa sa brašnom i uzima protiv reume i želučanog katra. Neki njeni recepti imaju ulogu univerzalnog lijeka koji snaži organizam npr. brojni recepti sa zlatom, pelinom, kamforom..Kod pripreme lijekova često ističe važnost toga da bolesnik sam spremi pripravak. U receptima se izričito naglašava kako nešto pripremiti npr. nikada se nijedan sastojak ne suši u pećnici već na suncu ili vrućem kamenu. Npr. zeleni se listovi hrena trebaju sušiti na suncu da bi se mogli upotrijebiti kao lijek za srce ili pluća.

O ljekovitom sredstvu iz jezgri breskvinih koštica kaže :“ Te pilule uništavaju reumatsku tvar u tebi, odstranjuju svaku sipljivost grudi i sluz iz želudca i uspješno ga čiste poput finog napitka za čišćenje želudca i crijeva. „ Poznat je njen recept od pelina za proljetnu kuru pročišćenja i osnaženja organizma.Taj tonik od pelina je poznata stvar u narodnoj medicini. Prema Hildegardi bubrezi su najvažniji pokazatelj stanja u organizmu i njihov rad ubrzava ili usporava starenje organizma. Kada govori o boli Hildegarda prvenstveno ističe njezin smisao i poruku koju prenosi.Razlikuje nekoliko različitih glavobolja i ovisno o tome prepisuje različita sredstva i načine liječenja.Za Hildegardu je hodanje stazom boli način da se čovjek približi nutrini i napravi korak naprijed u duhovnom razvoju.Zato za suzbijanje boli nema univerzalnog lijeka.  Za bolesti srca ona nudi čak tridesetdevet različitih pripravaka. Povezuje srčane tegobe sa radom ostalih organa posebno slezenom,želucem i jetrom te načinom prehrane.Uz napitke brojni su pripravci u obliku pilula koje se moraju žvakati, slično današnjim pripravcima koji se apsorbiraju ispod jezika. Najčešće se za srčane tegobe spominje biljka galgant ,iz porodice đumbira,čiji korijen ima izrazito ljut okus.Za liječenje srčanih boli i danas se koriste prirodni pripravci od te biljke. Poznata je Hildegardina knjiga o poludragom i dragom kamenju.Ona mu daje metafizičko značenje i moć, ali spominje i njegovo ljekovito djelovanje.Npr. korištenje jaspisa za liječenje srčanih i reumatskih tegoba-dovoljno ga je držati na bolnom mjestu dok se ne zagrije. Velika je raznolikost pripravaka i sredstava koje Hildegarda spominje u svojim knjigama. Mnoge od njih ona nije mogla vidjeti niti znati za njih, kao da je izvor njenih vizija taj koji obuhvaća sve i svakoga .Hildegardine vizije obuhvatile su svojom širinom i dubinom znanja nepoznata tadašnjem vremenu i još uvijek skrivena sadašnjim očima.

Ostavite odgovor

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s