BUŠMANI – PLES S BUŠMANIMA IZ KALAHARI PUSTINJE Bradford Keeney, Ph.D.

MASAI  MARA-KENIA

Masai su vitki i izuzetno visoki, što ih razlikuje od svih plemena u Africi i jako su prepoznatljivi. Žive u zajednici, a poglavica je najstariji član porodice. Muškost dokazuju tako što manja grupa momaka ubije lava, te ga svima u selu pokažu. Da bi osvojio djevojku koja mu se sviđa, za muškarce postoji ritualni ples i onaj koji najviše skoči s mjesta, može oženiti najljepšu djevojku. Za ženidbu se dovode djevojke iz drugog sela, a svaki muškarac može imati više žena. Kada se obavi ritual vjenčanja, žena je obavezna da u roku od 40 dana sagradi kuću od pruća, blata i kravljih balega, u čemu joj ne pomaže niko od muškaraca. Sve kuće su iste i nijedna nema prozore, osim ulaznih vrata i jednog malog otvora za izlazak dima iz kuće.

Kućice traju od 7 do 9 godina

Uvecaj!

U kućicama su samo dvije prostorije: jedna u kojoj spavaju djeca, koliko god da ih ima i druga za supružnike. Jedina svjetlost u kući je od plamena vatre koja gori 24 sata 365 dana u godini. Uz članove porodice, u kući su ponekad i gosti, čak i tek rođjeno jagnje, jare ili tele da bi ga zaštitili od neke zvijeri koja bi se mogla ušunjati u selo. Te kućice imaju svoj vijek trajanja, tako da se svakih 7 do 9 godina gradi novo selo na novoj lokaciji koja je nedaleko od postojeće. Dok muškarci čuvaju stoku, žene grade novo selo i nakon dva mjeseca napornog rada novo selo je spremno za zivot. Muškarci su prezentirali svoj ples, čuveni masai skok s mjesta, kako zapaliti vatru trenjem drveta o drvo i njih četvorica su se smjenjivali svako pola minuta, dok se slama nije zapalila. Od novca koji prikupljaju od turista i prodaje suvenira, jedan dio ulažu u škole. Muškarci koji čuvaju stoku od školovanih se razlikuju po rupi u uhu: oni sa probijenim uhom su stočari i nemaju ni dana škole. Najbolja zaštita od lava i geparda je oblačenje ogrtača drečavih boja, uglavnom crvena, tako da Masai bez ikakve bojazni, čuvaju stoku nedaleko od tih životinja.

Uvecaj!

Safari Masai Mara ostaće mi dugo u sjećanju. Treba ga doživjeti, osjetiti strujanje adrenalina tijelom dok ženka lava odmara u hladu na putu kojim prolaze automobili; biti na 5 metera od lava koji vas nakratko pogleda i odmah ignoriše i nastavi da odmara u svom hladu; bliski susreti sa slonovima, zebrama, uplašenim impalama, elegantnim žirafama koje svojim pola metra dugim jezikom brste svoje omiljeno lišće; gepardom koji se popeo na stablo da svoj plijen ne bi dijelio sa nepoželjnim gostima; nosorozi, nilski konji i krokodili u rijeci Mara koja je prirodna granica između Kenije i Tanzanije, te još mnogo drugih životinja koje ovdje žive po zakonu prirode.
izvor:Edin Krnić

Bušmani

Bušmani (Engl. Bushmen; sing. Bushman) su maleni narod ili grupa rasno, etnički i jezično srodnih plemena nastanjenih po velikom području na jugozapadu Afrike, uglavnom u pustinji Kalahari. Od svojih susjeda Nama Hotentota nazvani su San, a obje ove grupe klasificiraju se u porodicu Khoisan (izgovor kojsan).
Bušmani pripadaju najstarijem sloju stanovništva Afrike. Rasne karakteristike ih veoma razlikuju od ostalog afričkog stanovništva. Bušman živi u prirodi i od prirode, i toliko se aklimatizirao svome podneblju da su postali pravi medicinski fenomeni. Uz nizak rast, kosu oblika zrna papra i
steatopigiju, Bušmani se odlikuju svojom prilagođenošću vrućem i isušenom beskišnom području, što se vidi po nepostojanju znojnih žlijezda, nemogućnošću da pljunu i izvanrednom zaštićenošću ženskih spolnih organa velikim usnama. Oni se izvanredno orijentiraju u svom jednoličnom nepreglednom području, a ipak ne postoji ni jedan zapis da se netko od njih izgubio, ili da je umro od žeđi. Bušmani su izvorni stanovnici južne Afrike, lovačko-sakupljačko stanovništvo koje lukom i strijelom, hvata antilope i drugu manju divljač, te sakuplja jestivo korijenje i drugo bilje. Nastambe Bušmana su skloništa od trave, šiblja ili koža. Lončarstva nemaju, nego se služe ljuskama od nojevih jaja u kojima sakupljaju vodu koju dobivaju cijeđenjem korijenja nekih biljaka. Ove rezerve vodu Bušman pohrani na nekom mjestu gdje će ga bez problema naći kada mu bude neophodna. Bušmani vole otvoreni prostor, i vode nomadski život organizirani po malenim mobilnim grupama koje se sastoje od nekih 25 osoba, muškaraca, žena i djece. Bušmani su šamanisti. Kod njih postoji vjera (južni Bušmani) u spiritualno biće /Kaggen, on je stvaralac mnogih stvari i junak mnogih mitova, nekad je budalast, nekad pametan, pomaže ili dosađuje ljudima. Riječ ‘ /Kaggen’ označava bogomoljku (mantis), ali on nije uvijek samo bogomoljka, nego može uzeti i oblik elanda,zeca, zmije ili lešinara, bogomoljka je samo jedna od njegovih mnogih formi. Eland (Taurotragus) je njihova najsvetija životinja. Suvremeni Bušmani Kalaharija vjeruju u dva boga, jedan živi na istoku, a drugi na zapadu, također kao i južni Bušmani vjeruju u duhove mrtvih, ali obožavanje predaka nije prisutno. Šaman Bušmana ulazi u trans i štiti ljude od bolesti ili zlih duhova i sposoban je kontrolirati vrijeme. Malenom magičnom strelicom odapetoj iz ‘bušmanskog pištolja’ u smjeru neke osobe može izazvati smrt ili bolest.

Luk i strijela – Lukovi Bušmana dugi su oko 3 stope (nešto manje od metra) napravljeni od elastičnog drveta, ravnog i pažljivo izabranog. Strijela se sastoji od 4 dijela, vršak je isprva bio izrađen od kamena ili kosti, ali kasnije, pod utjecajem Bantua, dobili su trokutasti željezni šiljak. Prilikom lova, u trenutku kada strelica pogodi lovinu, vršak ostane zaboden u životinji i odlomi se od ostatka strelice. Lovac kasnije pronađe strijelu u bušu, gdje je pogodio životinju, i ona se opet kasnije može upotrijebiti stavljanjem drugog vrška. Strelice s ovako labavo pričvršćenim vršcima, izrađuju se da ne bi došlo do njenog oštećenja, prilikom bijega životinje kroz buš, odnosno grmlje. Tobolac za strijele izrađuju od korijena akacije.

Vatra – Tradicionalni metoda paljenja vatre je s dva štapića. Tvrđi štapić drži se među dlanovima i brzo okreće u rupi udubljenoj u mekšem komadu štapića koji se pridržava stopalima. Suho lišće ili trava služi kao potpala koja će lako planuti.Današnji Bušmani su dijelom pod utjecajem zapadnjačke kulture. Neki od njih počeli su gajiti goveda i koze, radije nego da idu u lov i sakupljanje. Javljaju se i prve škole.

Bušmani, imaju manje materijalnog bogatstva od ostatka svijeta, ali imaju tajnu za koju se ne zna ili je zaboravljena u većini kultura.

PLES S BUŠMANIMA IZ KALAHARI PUSTINJE Bradford Keeney, Ph.D.

Ples ob ognju

Može li samoproglašeni znanstveni štreber prigrliti put čistog iskustva? Put od ispitivačkog uma do beskrajnog srca? U siječnju 1971. bio sam devetnaestogodišnji znanstveni štreber.
Moji prijatelji i moja obitelj polagali su velike nade u moju budućnost, jer sam dvije godine prije pobijedio na međunarodnom sajmu znanosti.
Poslušno sam se upisao na koledž i uredno polagao ispite. Ali jednog kasnog popodneva, dok sam prolazio sveučilišnom knjižnicom, iznenada me oplahnuo val dubokog mira i unutarnjeg znanja.
Sva težina moga tijela je nestala, a moje noge su me nosile ravno u sveučilišnu kapelu, gdje sam sjeo na prednju klupu, i doživio najsnažnije iskustvo mog života. Osjetio sam kako se zapalila vatrena kugla na dnu kralježnice, koja se polako i sigurno uspinjala uz leđa, prouzročivši nešto poput mnogostrukih udaraca srca unutar moga tijela.
Vatra se popela do vrha glave i izišla kao svjetlosna lopta. Dok sam u nju zurio vidio sam Isusa i svece različitih svjetskih religija. Cijelu noć se moje tijelo treslo i vibriralo dok sam nekontrolirano plakao, ispunjen najdubljom ljubavlju koja se uopće može zamisliti. Trebalo mi je nekoliko tjedana da se smirim. Strahovao sam da sam mogao izgubiti svijest i nikada je više povratiti, da je to moje iskustvo bilo još jače. Bio sam ispunjen zahvalnošću, ali uplašen učinkom. To me je promijenilo. Postao sam netko čije se tijelo počelo tresti pri najmanjoj pomisli na svete stvari ili duhovnu glazbu. Da bih se zaštitio, izbjegavao sam svako razmišljanje o nečem svetom, prestao sam slušati glazbu i zakopao se u učenje.
Više od deset godina bježao sam od te epizode i nikada nisam o njoj pričao. Ali, uvijek sam se pitao, da li su i drugi ljudi u svijetu imali to iskustvo i kako su se s time nosili. Svijet u koji se uklapam
1991. godine pozvan sam kao vanjski profesor na Južnoafričko sveučilište da predajem na temu psihoterapije vezano za knjige koje sam napisao.
Složio sam se pod jednim uvjetom, a taj je da me netko odvede u afričku šikaru da se susretnem s kalaharijskim Bušmanima, koje neki učenjaci smatraju najstarijom živućom kulturom na zemlji.
Želio sam se sresti s njima jer sam pročitao da im tijekom njihovog plesa iscjeljenja, tijela podrhtavaju – poput mojeg. Još uvijek sam tražio dom u kojem ću moći s nekim podijeliti moju tajnu, gdje će ona biti dobrodošla i gdje će je razumjeti.
Moj kolega, profesor Peter Johnson, dovezao me je do ruba rezervata Knutse Game u Botswani.
Tamo nas je dočekala zajednica Bušmana koju je predvodio poglavica Montag, stari bušmanski vrač (ili šaman). Oduševio sam se kada je ispružio ruke da me pozdravi, niti ne pomišljajući da će se moj život ponovno promijeniti, gotovo tako iznenadno kao onda kada mi je bilo devetnaest godina.
Kada smo se toga sunčanog dana u Kalahariju, Montag i ja zagrlili, naša su se tijela zatresla.
Žene i muškarci su nam se odmah pridružili i počeli pjevati i plesati.U roku od pet minuta osjetio sam da sam pronašao duhovni dom i sljedećih jedanaest godina iznova sam se vraćao Bušmanima u Kalahari, putujući kroz Botswanu i Namibiju i susrećući se sa što više preživjelih vračeva. Plesao sam i plesao po čitave noći u brojnim bušmanskim zajednicama i iniciran sam u njihovo liječništvo i duhovnu praksu. Bušmanski svijet nema niti jednu dvoranu za meditiranje, crkvu, teološku knjižnicu ili religijsku instituciju. Njihov duhovni put, potpomognut plesom i pjevanjem, vođen je posve sirovim iskustvom. Ne pridaju previše pažnje riječima koje opisuju takva iskustva ili koje im pridaju smisao.
Ono što je važno je ples, podrhtavanje i postizanje stanja u kojem se stvara mogućnost da nas duh dotakne, da nas gane i da nas ispuni.
Zaranjanje, uspinjanje. Nešto od onoga što sam osjetio kada sam plesao s Bušmanima poznato je i Zapadnjacima, posebno onima koji su osjetili ritmičku snagu ekstatičnog slavlja na rok koncertima ili na duhovnim pobožnostima u afroameričkoj crkvi.
Ali u ovome ima još nečeg višeg od samog njihanja u ritmu ili plesanja između klupa u crkvi.
Bušmanski vračevi naučili su doseći ekstatično stanje bez gubitka svjesnosti. Kada sam prvi put osjetio povećano uzbuđenje u plesu, želio sam divljati, skočiti u vatru ili pobjeći u šikaru.

Bušmani ali Grmičarji, prikupni lovci in nabiralci peresne kategorije, se v polpustinji Kalaharija z jekleno voljo borijo za svoj prostor pod afriškim soncem.

Ali, uz pomoć vrača, naučio sam koncentrirati ekstatični osjećaj u mom trbuhu, dozvoljavajući mu da postane sve gušći i gušći, dok se ne pretvori u spontano pumpanje u solarnom pleksusu.
Ovo pumpanje guralo me je sve dublje i dublje u stanje šamanske svijesti. Bušmani vjeruju da se duhovna energija života zagrijava u trbuhu i pumpa se prema glavi, gdje se oslobađa kao neka vrsta pare. Ova para zatim pada na zemlju gdje se stvrdnjava u duhovni trn ili pandžu koja ubada i ponovno ulazi u stopalo, dolazi do trbuha i ponovno se preobražava u paru koja se oslobađa iz glave.
Bušmani koriste svoja tijela napunjena energijom da bi se doticali, grlili i druge drmali, kao neka vrsta lovice, dječje igre, u kojoj morate dotaknuti drugu osobu, da bi prenijeli duhovni sok svakom onom tko ga je spreman primiti. Ja sam primio “pandže,” kako to oni kažu, i predao ih drugom Bušmanu.
Energizirani vrač može imati duhovnu viziju, intuitivno osjetiti tuđe misli ili bolesti, izliječiti druge pomoću iscjeljujućeg dodira ili imati doživljaj vlastitog ili tuđeg putovanja u druga sela.
Najznačajnije iskustvo je viđenje crte ili užeta koje ide u nebo. Kada vrač vidi to uže, on ili ona mogu se po njemu uzverati do duhovnog neba gdje se susreću sa svojim precima i po mogućnosti s Velikim Bogom. Ovdje se Bušmani podučavaju da postanu duhovni liječnici (vračevi). Dobivate dozvolu za ovu viziju samo nakon vrlo svetog i tajnog sna.
Kada sam ja imao taj san, bušmanski vračevi bili su vrlo uzbuđeni, i nedugo zatim imao sam viziju užeta, uspeo se na nebo i iz prve ruke doživio ono što su bušmanski vračevi već tisućama godina poznavali kao izvor inspiracije za njihov svakodnevni život.
Dar plesa Biti bušmanskim vračem nije iskustvo koje nas ispunjava osjećajem moći ili osobne važnosti.
To je pražnjenje našeg psihološkog identiteta i punjenje parom ljubavi. Dok se moje tijelo drma s drugim bušmanskim vračevima i dok osjećam kako moja nutrina podrhtava, pulsira i pumpa, moje srce kao da se želi rasprsnuti izvan tijela, otvoriti se i ispariti u paru koja se oslobađa i ispunjava sve izvana. To je najradosnije iskustvo koje sam ikada upoznao. U ovoj ekstazi, ja, kao i drugi bušmanski vračevi, ne možemo zadržati suze.
To je kao da postajemo dijelom oceana ljubavi.
Bušmani, a što je upitno, imaju manje materijalnog bogatstva od ostatka svijeta, ali imaju tajnu za koju se ne zna ili je zaboravljena u većini kultura.
Naime, postoji nešto veće od moći, kao i od fizičke ili duhovne sile. Najveći dar od sviju je probuđeno, nesputano i beskrajno srce. Ono vas povuče iz vaše kože i ispuni vas takvim suosjećanjem da je jedan od bušmanskih učitelja rekao, “To vas natjera da zavolite čak i čovjeka koji vam je ukrao ženu.”
Uopće ne sumnjam u to da bušmanski vračevi iz Kalaharija imaju najvažnije odgovore na sadašnje stanje svjetske krize, terora i ludosti.
Ne mogu se naći niti u jednom budžetu za obranu, tehnološkom razvitku, ili političkim aktima.
Nalaze se u srcu svakoga od nas.
To je najstarija vijest koja nas može osloboditi, a pronalazi se onda kada se osoba preda vrućoj, znojnoj, rigajućoj pari ljubavi, ljubavi koja otkriva uže koje nas vodi ravno do Velikog Boga.
Bradford Keeney, Ph.D., međunarodno je priznat učenjak i učitelj čije se akademske knjige smatraju klasicima na polju psihoterapije. Radio je u najuvaženijim psihoterapijskim centrima u SAD-u, uključujući i Ackermanov institut u New York Cityu, Karl Menninger centru u Topeki i na klinici Philadelphia Child Guidance. Dr. Keeney je potpredsjednik za kulturu pri zakladi Ringing Rocks u Filadelfiji.

Objavljeno u časopisu ‘SVJETLOST’
Prevela Maja Cvjetanović Laboš

2 comments on “BUŠMANI – PLES S BUŠMANIMA IZ KALAHARI PUSTINJE Bradford Keeney, Ph.D.

  1. Sa postovanjem svim tragaocima za Istinom

    Vrijedno svakog truda da se ti ljudi a i pozornica na kojoj djeluju u svom
    svakodnevnom zivotu sacuva ne zbog njih samih vec zbog NAS koji postajemo
    tek sada svijesni koliko smo se otudjili u svom prodiranju i ovladavanju materijom
    na ustrb svog harmonicnog duhovnog razvoja.

    Zasto da ne kreiramo sada za sebe taj takozvani srednji put (Buda), u ovom konkretnom slucaju.

    I sam kosmos je uredjen na jedan harmonican nacin inace nebi mogao postojati.

    Sa postovanjem

    Matija

Ostavite odgovor

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s