ISTINA SE OTKRIVA UPRAVO NA RUBOVIMA ZNANOSTI – Bruno Šimleša

U povodu jučerašnjeg Otvorenog pisma HRT-u za prestanak promoviranja pseudoznanosti, kojeg je uputilo Društvo za promociju znanosti i kritičkog mišljenja (*), a kojim se još jednom unazad nekoliko godina želi zabraniti emisija Na rubu znanosti, prenosimo mišljenje o istoj Brune Šimleše (**):

(foto: udruga-kameleon.hr)

Ova je kolumna nastala 2010., nakon što su brojni hrvatski znanstvenici potpisali peticiju za ukidanje televizijske emisije Na rubu znanosti. Izvorno je objavljena u Jutarnjem listu, a ovdje je prenosim u skraćenom obliku.

Već sam napomenuo da biram svoje bitke. Brojne građanske inicijative obično neću aktivno poduprijeti, dok ću se svim silama boriti protiv diskriminacije ili pak za našu duhovnu slobodu. Vjerujem da to proizlazi iz ideje da sam puno više du­­hovno biće nego što sam puki građanin.

Zato i podupirem sve koji aktivno i otvoreno istražuju kako svijet funkcionira, a Krešimir Mišak sigurno se ubraja u tu sku­­­pinu. To nikako ne znači da se slažem sa svime što prezentira u svojoj emisiji, kao što uostalom ne znači ni da se on slaže sa svim mojim idejama koje iznesem kad gostujem kod njega. To samo znači da sve te teme smatram vrijednim proučavanja i da ne mislim kako se sve teme na ovome svijetu trebaju proučavati samo kroz prizmu mainstream znanosti.

Nekoliko sam puta gostovao u emisiji Na rubu znanosti i svaki sam put uživao u otvorenom, argumentiranom i ambicioznom dijalogu, bilo da smo govorili o susretu znanosti i duhovnosti ili o rubnim područjima medicine i psihologije. Bilo je sjajno u toj javnoj areni govoriti o hrabrim znanstvenicima čija nova istraživanja potvrđuju neka stara duhovna znanja. Bilo je sjajno raspravljati o tome kako naš odnos prema sebi i prema životu utječe na tijelo i kako možemo spriječiti neke unutarnje procese da ne bismo morali liječiti njihove posljedice. Bilo je sjajno istaknuti kako je psihološki aspekt nas kao bića itekako relevantan, ali ako sebe ne promatramo u kontekstu nas kao duhovnih bića, nećemo uspjeti razumjeti život! Razum nas može voditi do određenog dijela životnog putovanja, a tada ga moramo nadrasti ako želimo živjeti istinom. Uglavnom, smatram da su znanstvena i duhovna potraga za istinom komplementarne ako i samo ako za obje koristimo otvoren duh, zdrav razum i hrabrost.

(foto: udruga-kameleon.hr)

(foto: udruga-kameleon.hr)

Ni znanstvena ni duhovna potraga za istinom nisu prije svega ni dobre ni loše. Možda se od mene kao duhovnjaka očekuje da ću nekritički odobravati sve što se može smjestiti pod kapu duhovnosti i kritizirati sve što kritički promišlja duhovnost, ali to ne bi bilo pametno. I u duhovnosti postoji bezbroj besmislica i promašenih uvjerenja, kao i u znanosti. Samo po­vršna osoba može cijeloj duhovnosti ili cijeloj znanosti dati pozitivan ili negativan predznak. I doista, obje navedene discipline potrage za istinom imaju svoje svijetle i tamne primjere, pojedince koji lijepo predstavljaju njihovu esenciju i pojedince koji svojim primjerom negiraju njihovu bit.Iz moje perspektive, znanstvenici koji su sudjelovali u peticiji protiv emisije Na rubu znanosti negiraju duh mudrog i ambicioznog promišljanja stvarnosti. Neću ulaziti u to u kojem bi dijelu programa ta emisija trebala biti smještena. Ako ste mi­­­s­­lili da ta sitnica muči taj dražesni dio naše znanstvene zajednice, griješite. Bit njihove peticije je napad na sve oblike is­­traživanja prirode svijeta osim, naravno, znanstvenog pristupa. U maniri osrednjeg osnovnoškolca uspjeli su baš sve oblike neznanstvenog pristupa strpati u isti koš. Simpatično je da upravo za površnost optužuju Mišaka i njegove goste, a onda tako površno analiziraju ono što napadaju. Kao insajder mogu ustvrditi da iznimno malo razumiju duhovne fenomene i pokazuju neznanje njihovih osnova kada ih kritiziraju jer ih jednostavno ne shvaćaju. Uostalom, cilj znanosti nije ni razumjeti duhovni aspekt stvarnosti pa zato i nema alate kojima može uopće proučavati taj vid stvarnosti. Iz toga slijedi da bi bilo logično ne donositi ikakve zaključke o bilo kojem duhovnom fenomenu, ali ta sićušna činjenica ne brine previše taj dio znanstvene zajednice.

Pretpostavljam da isto tako njima izgledaju neki duhovnjaci koji smatraju da razumiju znanost ili neki znanstveni princip samo zato što su pročitali tri i pol knjige koje imaju nekakve veze sa znanošću. E, upravo tako izgledaju i mnogi znanstvenici kada pokušavaju kritizirati neku duhovnu ideju ili kada govore o literaturi samopomoći. Primijetio sam to i kod hrvatskih i kod svjetskih znanstvenika. Temi o kojoj govore prilaze jednako površno kao i brojni duhovnjaci kada govore o znanosti koju ograničeno razumiju. Jedina razlika u tome jest što su znanstvenici 100 posto uvjereni da to ne rade jer se ipak doživljavaju intelektualno superiornijima pa valjda misle da mogu imati apsolutni uvid u nešto paušalnim listanjem kakve knjižice. Ža­­losno je vidjeti takvu površnost u istraživanju stvarnosti i to da su spremni donositi tako kategorične tvrdnje o nečemu što očigledno ne razumiju dovoljno.

Moram ponoviti, ne slažem se sa svim idejama prezentiranim u emisiji Na rubu znanosti. Neke teze čak i meni, koji sam sposoban vjerovati u ono što je oku nevidljivo i koji sam svjestan da duhovna stvarnost postoji jednako izvjesno kao i materijalna, izgledaju prenategnuto ili jednostavno pogrešno. Ali, sada slijedi jedan veliki ali. To što se s nečim ne slažem ne znači da takva potraga za istinom nije validna i svakako ne znači da bi trebalo unaprijed odbaciti sve ideje koje ne priznaje današnja znanost.

(foto: udruga-kameleon.hr)

Naime, današnja znanost ima dva ogromna problema koja itekako dovode u pitanje njezin autoritet. Prvi se tiče nepobitne činjenice da će većina teza današnje znanstvene zajednice biti pobijena i to od jednog od njezinih neočekivanih ne­­­­­prijatelja – sutrašnje znanstvene zajednice. Povijest nas ne uči da bismo trebali bezuvjetno vjerovati znanstvenim spo­­­­­znajama, nego upravo suprotno – da je za većinu njih samo pitanje vremena kada će biti pobijene. I dok su prije ne­­koliko stoljeća bile potrebne generacije da se pobije neka znanstveno dokazana istina, u današnje vrijeme, zato što se znanost toliko brzo razvija, čest je slučaj da svog profesora pobije njegov student! Upravo sam zato skeptičan kad čujem da je nešto znanstveno dokazano jer to uglavnom znači da s ograničenim arsenalom današnje znanosti to nismo u stanju pobiti. To i ništa više!

Tu dolazimo do drugoga velikog problema znanosti – orijen­ta­cije samo na ograničeni dio materijalne stvarnosti koju mo­­že ispitati jedino trenutačno dostupnim alatima. Naime, ako priznajete samo ono što današnja znanost može potvrditi, možete sa sigurnošću reći dvije stvari. Prvo, da patite od amnezije jer nekritički vjerovati nečemu što se u prošlosti toliko puta pokazalo neopravdanim može samo osoba koja je izgubila sva sjećanja. I drugo, iz svog poimanja svijeta morate izbaciti i Boga jer ga znanost nije potvrdila. Iz svog poimanja svijeta morate izbaciti i ljubav jer je znanost nije uspjela dokazati svojim mjernim instrumentima. Izbacite i bezbroj drugih fenomena koje znanost nije u stanju dokazati, a mi ih svejedno doživljavamo te ostanite živjeti u svom skučenom i nerealnom svijetu.

Dragi moji znanstvenici, negiranjem svega onoga što današnja znanost nije u stanju potvrditi ne dokazujete da tim fenomenima ne bismo trebali vjerovati, nego pokazujete ograničenje vlastite metode! I zato samo nastavite paljbu. Ionako su ćorci!

Ja ću i dalje sudjelovati i uživati u emisiji koja ambiciozno tes­­tira postojeća uvjerenja! I dalje ću kritički promatrati sve što vidim, a ne nekritički odbacivati realne fenomene samo zato što negiraju moja trenutačna životna uvjerenja. I dalje ću misliti da je moj unutarnji kompas u brojnim situacijama precizniji od znanstvenog. I dalje ću svoj život posvetiti prepoznavanju zakona funkcioniranja svemira,u čemu mi vaše poimanje zna­nsti malo može pomoći (sva sreća da ima i hrabrijih znanstvenika). I dalje ću rasti, emocionalno, intelektualno i duhovno, a siguran sam da će mi Krešina emisija u tome pomagati! A vi slobodno promijenite program.

(foto: udruga-kameleon.hr)

* Otvoreno pismo HRT-u za prestanak promoviranja pseudoznanosti kojeg je uputilo Društvo za promociju znanosti i kritičkog mišljenja.

** Facebook stranica Brune Šimleše na kojoj je objavljen osvrt Istina se otkriva upravo na rubovima znanosti.

*** Bilješka za kritičko promišljanje – Ističemo: U emisiji Na rubu znanosti do sada je gostovalo preko 60 doktora znanosti.

Izvor teksta: http://udruga-kameleon.hr/tekst/5055/

Grupa za podrsku Kresi Misaku:http://www.facebook.com/pages/PODR%C5%A0KA-KRE%C5%A0IMIRU-MI%C5%A0KU-I-EMISIJI-NA-RUBU-ZNANOSTI/129425633735298?fref=ts

4 comments on “ISTINA SE OTKRIVA UPRAVO NA RUBOVIMA ZNANOSTI – Bruno Šimleša

  1. Bravo gospodine Šimleša!

    U principu izbegavam davati oštre i grube kvalifikacije, ali ovo je došlo do te mere da je prosto neophodno reagovati istom merom!
    Naime, svi ti vajni „naučnici“, koji sebe nazivaju „naučnicima“, „učenjacima“, a sušta je činjenica da nemaju apsolutno nikakve, blage veze sa bilo čime pod ovom kapom nebeskom – bilo kojim suštinskim parametrom ove postojeće realnosti – ne znaju ništa drugo doli „ubiti i iskasapiti mačku, u potrazi za životnom supstancom unutar nje“. Ti veliki stručnjaci, „savremeni učenjaci“, toliko su ogrezli u moru sopstvenog egoizma (pa time i licemerja) da od sopstvenog balvana ne mogu videti šumu …šumu objektivne stvarnosti i istine. Evo izazivam ih da pokažu šta su to oni uopšte ikada stvorili?! Osim što su za sve ove decenije i stoleća „naučno-tehnološkog razvoja“ uspeli SAMO manipulisati unutar onoga VEĆ STVORENOG I POSTOJEĆEG, no od Koga ili Čega stvorenog – od strane kojeg to Izvora, koje i kakve Sile i Moći – na to im, nekako, baš nikako ne polazi za rukom da daju ma kakav „racionalni“ odgovor. Pa, kakvi su to onda uopšte „naučnici“?  …Veći je naučnik, ili „majstor“ (kako to narod kaže) koza – jer ona radi bar neku konkretnu majstoriju: jede travu a proizvodi klikere (brabonjke). To je veće umeće nego što će ovi vajni samozvani „naučnici“ ikada biti u stanju!
    Za svo ovo vreme svog vekovnog „naučavanja“ uspeli, svojim analitičkim pristupom životu i stvarnosti, ništa drugo do ubijati život gde god da to stignu, razviti tehnologije i metode koje su planetu i čovečanstvo doveli na sam rub propasti, i ubiti sva etička načela sa kojima su ikada uopšte došli u dodir. …Doista, svaka čast onim plemenitim i časnim istraživačkim duhovima – pre svega iz oblasti kvantne medicine kao i fizike subatomskih čestica – koji imaju još dovoljno zdrave inteligencije da uvide kako se u samoj Osnovi svega postojećeg nalazi Jedan Život, Jedno Postojanje – Jedno Jedinstveno Polje Energije – a koje jeste ništa drugo do Jedna Svest! E ta Jedna-Svest/Stvarnost-Univerzuma (a slobodno neka je nazivaju kakvim god imenima požele) tvori sve što je ikada postojalo, što postoji i što će ikada postojati; i apsolutno je untouchable – nedotaknuta, nedodirnuta i nedodirljiva – ma kakvim viđenjima, opisima i stavovima u vezi nje same od strane bilo koga ili bilo čega. Ona je, prosto, i definitivno, To-Što-Jeste i Takva-Kakva-Jeste: uzvišena, transcendentalna i transcendirajuća, savršena TAKVOĆA Sama-Po-Sebi.
    Blaženi su oni, i sva slava njima, koji To razumeju!

    No, jedini „problem“ je u tome što se To umom (njegovom racionalnom, analitičkom funkcijom) ne može pojmiti i razumeti. No, u tome i jeste poenta same inteligencije, kao takve: shvatiti konačne domete kognitivnih sposobnosti uma (kao oruđa percepcije ovoga relativnog sveta/stvarnosti), a nakon spoznaje granice njegovih mogućnosti odbaciti ga (u potpunosti i definitivno), kako bi mogli zakoračiti u dimenziju prave i suverene Istine i Stvarnosti. …Onaj ko to odbija uvideti i shvatiti, taj nema nikakve istinske dodirne tačke niti sa istinskom inteligencijom, niti sa Stvarnošću i Istinom (a kamoli iole realnog mandata da sebe naziva nekakvim „učenjakom“ ili pak „naučnikom“).
    Uostalom, jedna od opšte-prihvaćenih definicija nauke upravo glasi:
    „Nauka je razvojni sistem relativno istinitih znanja o objektivnoj stvarnosti, do kojih dolazimo upotrebom određenih naučnih metoda, a polazeći svesno ili nesvesno od određene filozofske predkoncepcije.“
    Dakle, „relativno istinitih znanja o objektivnoj stvarnosti“! …I o čemu onda uopšte dalje da pričamo? – I kao što i autor gore u tekstu reče:
    „Naime, današnja znanost ima dva ogromna problema koja itekako dovode u pitanje njezin autoritet. Prvi se tiče nepobitne činjenice da će većina teza današnje znanstvene zajednice biti pobijena i to od jednog od njezinih neočekivanih ne¬¬¬¬¬prijatelja – sutrašnje znanstvene nego upravo suprotno – da je za većinu njih samo pitanje vremena kada će biti pobijene. I dok su prije ne¬¬koliko stoljeća bile potrebne generacije da se pobije neka znanstveno dokazana istina, u današnje vrijeme, zato što se znanost toliko brzo razvija, čest je slučaj da svog profesora pobije njegov student! Upravo sam zato skeptičan kad čujem da je nešto znanstveno dokazano jer to uglavnom znači da s ograničenim arsenalom današnje znanosti to nismo u stanju pobiti. To i ništa više!“

    I sada, kad jedna takva „bulumenta“ samo-proglašenih „mudrih glava“ – koji su „naučnici“ samo unutar sopstvenog egokreiranog sveta i stvarnosti, i nigde više realno i nigde više istinski – hoće ukinuti jednu takvu emisiju kao što je Mišakova kultna „Na rubu znanosti“ (koja, uzgred, nikoga ne dira i ne napada već samo nudi jednu „drugačiju“ sliku stvarnosti od one dogmatski nam nametnute i nametane), to je onda atak ne na Krešimira Mišaka lično (koga, uzgred, ni ne poznajem lično), ili na njegovu emisiju, već na NAŠU SOPSTVENU SLOBODU …slobodu izbora jednog drugog, iliti drugačijeg, pogleda na svet i stvarnost – u odnosu na onaj dogmatski, silom nam nametan. I, u skladu sa svim ovim gore iznetim, spreman sam ustvrditi da je Krešimir Mišak – obzirom na svu širinu njegovih stavova, promišljanja, njegovih autorskih tekstova, knjiga i celokupnog prosvetiteljskog i pro-svešćujućeg delovanja ne samo u okvirima republike Hrvatske već i mnogo šire – VEĆI NAUČNIK I UČENJAK nego što su to svi ovi samo-umišljeni ikada bili ili će uopšte biti …dok god se u potpunosti ne odreknu sopstvenog egoizma i licemerja, a time i esencijalnog neznanja, jer je ono nužna prateća posledica istoga.
    Stoga, zapravo treba shvatiti da oni ovim ne napadaju ličnost ili delo (bilo koga ili bilo šta), već upravo sam simbol, sam koren i temelj naše sopstvene slobode i samosvojnosti – same Istine i Slobode, naše najdublje i najsuštinskije Prirode i Bića – i ako im se to dozvoli da učine i sprovedu u delo, tada im zapravo šaljemo otvorenu poruku: „Od sad bez ustručavanja činite sa nama šta god vam volja i prohtevi, jer vi ste apsolutni gospodari naše slobode a mi smo vaše zauvek zahvalne, i bezuslovno vam raspoložive, predane sluge i robovi.“ …A posle toga, neka nam je sam Bog u pomoći.
    Stoga ovde i sada se zapravo, i upravo, „lome koplja“ naše sopstvene, globalne sudbine. Ako im ovo prođe, tada i nismo ništa drugo nego zaista samo „marva“, jer bismo im, time, takvu poruku i poslali – a tada bi u punom svetlu zasjala i puna poenta one stare izreke koja veli: „Kako se može žaliti što ga gaze, ako se načinio crvom?!“

    No, ko je taj ko bi znao puteve Božanske namere i promisli?… Možda je upravo OVO jedan od onih „kamena ugaonih“ o kojima je On govorio rekavši: „Zar nikad niste čitali u Pismima: Kamen koji graditelji odbaciše postade kamen ugaoni“.
    Pa, hajde da vidimo …možda ćemo im jednoga dana biti i zahvalni što su nam, iako nesvesno, pomogli u našem konačnom i veličanstvenom buđenju i ponovnom Osvajanju naše iskonske i Bogom-nam-date Izvorne Slobode. – Tada bi zaista, i po prvi put istinski, zavredili epitet „naučnika“, jer bi konačno doprineli stvaranju nečeg zaista vrednog, korisnog i Istinskog!

    Vreme će pokazati!

  2. Sa postovanjem svim tragaocima za Istinom

    Krenulo je napkon da sebi a i drugima koji nisu svijesni sami sebe kazemo;

    Probudimo se vec jednom dosta smo se batrgali u tome glibu prividnosti i samoobmane, pa zar se jos nevidi golim okom i spoznaje logikom tzv. zdravog razuma.

    Da smo mi tojest SVI mi na ovoj Planeti, nista vise a i manje samo u jednoj
    obicnoj skoli za inkarnirane DUSE.

    Sa postovanjem

    Matija

    • Boro dr m. Vujasin
      Poštovani,
      Ja sam srećan što postoji čovek kao što je Krešimir Mišak, jer sam kao doktor zvanične medicine sa dugogodišnjim iskustvom (26 godina, od čega spec. ginekologije i akušerstva 14 godina), na osnovu emisija „Na rubu znanosti“ saznao mnogo istinitih i mudrih informacija, koje ukoliko se primene, blagotvorno deluju da se poboljša kvalitet zdravlja i života u svakom pogledu.
      Osobi kao što je Krešimir, treba dodeliti medalju Republike Hrvatske, za afirmaciju informacija „Koje život znače“. Saznanja, koja se dobiju i koja se mogu praktično realizovati, doprinose da svako može dati svoj neprocenjivi doprinos za poboljšanje sveopšteg kvaliteta življenja.
      Ukoliko neko razmišlja da se ukinu ovakve emisije, ili da se ljudima koji realizuju ovakve emisije oteža ili onemogući rad, on direktno radi protiv interesa sve sadašnje HUMANE POPULACIJE, kao I GENERACIJA KOJE ĆE DOĆI NAKON NAS.
      „Na rubu znanosti“ doprinosi da se stvara i stvori bolji SVET U KOJEM ŽELIMO DA ŽIVIMO, a to je imperativ svega dobroga u mentalnom sklopu ČOVEKA i prirodnih ZAKONA POSTANJA U SVEMIRU i šire.
      S poštovanjem,
      Boro dr M. Vujasin, prim.med. Titel, R.Srbija
      http://www.ishrana-buducnosti.com
      E-mail:bregtitel@gmail.com

Ostavite odgovor

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s