OD ATOMA DO KOSMOSA ( 1 i 2 DEO): STA TO EVOLUIRA U NAMA I MODEL UNIVERZUMA

Da bi dobili odgovore,  potrebno je krenuti od samog temelja, a to je početno shvaćanje toga kako funkcionira naše tijelo i što to uistinu evoluira u nama. Ovaj tekst sam sastavio uz djelomičnu pomoć informacija iz knjiga i filmića o češkom znanstveniku, izumitelju i mistiku Itzhaku Bentovu (1923. – 1979.) koji se u svojim dugogodišnjim istraživanjima bavio razvojem svijesti, učincima duboke meditacije i ljudskom evolucijom kombinirajući duhovne spoznaje s znanošću. Poanta pisanja ove teme jest da pokušam vama, pa i sebi na što jednostavniji i čitkiji način opisati viđenje ljudske evolucije jednog hvale vrijednog znanstvenika, čije su teorije olakšale posao mnogim istraživačima nakon njega. Njegov pristup je nadasve zanimljiv jer krajnje metafizičke, pa i one krute fizičke stvari opisuje iz svoje perspektive inžinjera.

Što to točno evoluira u nama?

Ono što evoluira u nama jest nervni sistem. Nervni sistemi se razlikuju od jedne životinjske vrste pa do druge životinjske vrste. Tako najjednostavnije nervne sisteme susrećemo kod dupljara (najniže prave više ćelijske životinje) koji imaju mrežasti ili difuzni nervni sistem, te kod glisti i zglavkara koji imajugangoliozan nervni sistem. Kod kičmenjaka (riba, vodozemaca, reptila, ptica i sisavaca) i člankovitih beskičmenjaka (insekata) tu je centralni i periferni nervni sistem. Iz toga, kako ćemo vidjeti, ukoliko postoji mogućnost za razvojem inteligentne vrste na nekim udaljenim planetima koji prije svega moraju osigurati ostale uvjete za život, to će uspjeti ili kičmenjaci ili člankoviti beskičmenjaci zbog verzije nervnog sistema kojeg posjeduju i koji je pogodan za evoluiranje. Na Zemlji se iz toga razloga, ta mogućnost ukazala za kičmenjake s centralnim i perifernim nervnim sistemom, ljudsku životinjsku vrstu. Upravo ono što znatno razlikuje biljni i životinjski svijet, jest to što biljke ne posjeduju niti jednu verziju nervnog sistema što im onemogućava evolucijsko napredovanje, te složenije operacije karakteristične za sve ostale oblike života koji posjeduju nervni sistem, poput osjeta boli.

Nervni sistem u kičmenjaka, kojega još nazivamo i Centralnim nervnim sistemom (CNS) sastoji se od mozga, smješten u lubanjskoj duplji i kičmene moždine, smještene u kičmenom kanalu. Nervni sistem je u osnovi izgrađen od neurona (nervnih ćelija) i glavne funkcije nervnog sistema upravo obavljaju neuroni. Oni prate promjene u vanjskoj sredini (draži,stimulansi) i kao odgovor na njih generiraju i prenose informaciju u vidu brzog vala do efektornih ćelija. Nervi dakle prenose svoje poruke električki u jednom smjeru, od aksona jednog neurona na dendrit idućeg neurona. Na točki kontakta između neurona (sinapsi), akson koji nosi poruku izlučuje sićušne količine kemijskih tvari koje se zovu neurotransmiteri. Te tvari potiču receptore na dendritu idućeg neurona da počne novom električnom strujom što pokreće mišićnu masu, skelet i tijelo. Različite vrste nerva koriste različite neurotransmitere da prenesu poruke preko sinapsi. O ovom prijenosu podataka, o raznolikosti neurotransmitera, njihovoj brzini i njihovoj učinkovitosti ovisi naša percepcija svijeta i okoline. Sva poznata osjetila funkcioniraju po navedenom principu. Naš nervni sistem je stoga evoluirao i zahvaljujući njemu danas hodamo uspravno, tipkamo po kompjutoru, vozimo auto i sve ostalo što karakterizira˝inteligentnu˝životinjsku vrstu. Isti nervni sistem nam daje sliku naše stvarnosti, tj. o njegovoj razvijenosti ovisi kako ćemo percipirati našu stvarnost i na koliko osjeta ćemo biti ograničeni. Ako se referiramo na prošlost, znat ćemo da su ljudi prije imali veoma usku perceptivnu zonu vida, njuha sluha itd. Ljudi su u vrijeme pisanja Biblije navodno vidjeli oko 6 do 7 boja, dok ih danas vidimo stotine tisuća. Unatoč tome još uvijek nismo sposobni vidjeti svjetlost iznad ultra-violetnog ili ispod infra-crvenog spektra i čujemo ograničene skale vibracija od 20 – 20 000 Hz. Dakle, nervni sistem je presudan u tome kako percipiramo stvarnost oko sebe. Zamislite samo kako bi stvarnost mogla izgledati za nervni sistem koji je 1000 godina napredniji od našeg?

Ograničenje nervnog sistema

Nervni sistem je dakako, podložan vanjskim utjecajima koji mogu znatno škoditi njegovom razvoju. Kako ćemo vidjeti, ti utjecaju i postoje s ciljem da ga unazade. No, kako bi se stvorila točna receptura uz pomoću koje će se moći prodrijeti do temeljnog mehanizma nervnog sistema kako bi mu se naškodilo i kako bi ga se usporilo, potrebno je golemo znanje te poznavanje svih ovih činjenica i još mnogo toga. Današnji način života je osmišljen upravo tako da usporava i unazađuje naš nervni sistem, na način da smo zatočeni u zatvoru perceptivnih podražaja 5 osjetila iliti frekvencijskoj rezonanci treće dimenzije. U vrijeme globalnih mijena, čovječanstvo se suočava s najvećim izazovom u svojoj povijesti. Trebamo biti zahvalni jer živimo upravo na ovom ´pregibu´svemirskog poravnanja, na kojemu ćemo svjedočiti najvećim duhovnim i fizičkim promjenama koje su se zbile ikada, ne kroz ljudsku, već kroz zemaljsku povijest. Upravo zato danas svaki pojedinac u svom životu ima priliku birati hoće li biti podložan utjecaju manipulacije zatvora pet osjetila ili će se osloboditi okova i nastojati proširiti svoj perceptivni vid, te ubrzati evoluciju svog nervnog sistema za što postoje tehnike. ZATVOR PET OSJETILA se sastoji od brojnih užitaka koji nas mame i zavode, podražavajući naš sluh, njuh, osjet, miris i vid. Tako smo svakodnevno bombardirani glasnim zvukovima, glasnom glazbom (sluh), raznim mirisima – umjetnim kemijskim preparatima, parfemima, kozmetikom, mirisima nezdrave pržene i kuhane hrane (njuh), napadnom erotskom i seksualnom propagandom kako bi podražavali čulo osjeta, te obiljem vizualnih podražaja putem televizije (svjetlucave reklame, jake boje, efekti, hologrami) i filmske industrije koja radi dobar posao okupiranja čula vida, gurajući našu percepciju u zatvor kako bi skroz zakržljala, a to se čini putem ekstremnih vizualnih podražaja putem 3D i 4D kino projekcija.

Na ovaj način, naš nervni sistem biva bombardiran isključivim podražajima. Tako ostajemo zaokupljeni unutar svojih 5 osjetila, kroz obveze, poslove, zadatke, užitke, zabavu, ovisnost, poroke, navike itd. Rezultat toga je usporavanje evolucije nervnog sistema, sužavanje´perifernog vida´, te  ograničavanje na jednu frekvenciju, potpuno onemogućeni da svjedočimo postojanju ičega izvan našeg spektra. Životinje, koje čak nisu na dotičnom stupnju razvoja nervnog sistema, imaju mogućnost iskorištavati beneficije svog nervnog sistema i ne ograničene svijetom 5 osjetila percipiraju pravu prirodu stvarnosti kroz niz frekvencija umjesto kroz jednu ultimativnu, kao što to čini čovjek. Na taj način se objašnjava to što životinje osjete nevrijeme, predosjećaju smrt, te njihovi pokrete i geste često kazuju da su u interakciji s nekim u prostoriji, koja je naizgled prazna. Pas često laje u prazno a mačke se često igraju s´nečim´iako su u praznom prostoru. To se događa  zbog ´epizoda spontanog ubrzanja nervnog sistema ili spontanog proširenja osjetila´. Ono što nama izgleda kao prazan prostor, njima može biti ispunjen raznim pojavama koje se nalaze na istom mjestu, samo na drugoj frekvenciji, našoj percepciji nevidljivoj. Kompletna znanost, obrazovanje i javno mnijenje zagovaraju ovaj princip inzistiranja na krutoj realnosti i svijetu okova. ´Arhitekti koji upravljaju sistemom, i kojih je manjina, vrlo su dobro upoznati s našim potencijalima koji bi ih u suprotnom znatno ugrožavali. Njima nije u interesu da ljudi imaju ´epizode spontanih proširenja osjetila ,´ te im nije u interesu da ljudi putem određenih tehnika rade na ubrzanju evolucije svojeg nervnog sistema.

Epizode spontanih proširenja osjetila

Epizode proširenja osjetila se mogu dogoditi spontano i postoji niz primjera koji vas okružuju i svjedoče o tome. Spontana proširenja osjetila, tj. spontano ubrzanje rada nervnog sistema,  se događaju mnogim ljudima, te oni u tom trenutku bivaju ´bačeni´ u drugu percepcijsku ili frekvencijsku rezonancu što izvana može izgledati ovako; Dijete sjedi za stolom zajedno s svojim roditeljima na popodnevnom ručku i iznenada kaže; ´Mama, Tata, pogledajte! Baka stoji u kutu sobe!´ roditelji će ga pogledati u čudu. ´Zar ju ne vidite?´ reći će dijete. Roditelji će ga potom odvesti k psihijatru pred kojim će dijete ponoviti svoje iskustvo viđenja pokojne bake, i ovaj će mu pripisati therozin. No, što se uistinu dogodilo? Ovo dijete je imalo epizodu spontanog proširenja osjeta i roditelji su, sukladno s obrascima na koje su naučeni, reagirali tako da su dijete ukorili i poslali psihijatru koji je potom sproveo propisanu dijagnozu. Spontana proširenja osjeta se ne događaju rijetko. Česti ´kvarovi´ nervnog sistema uzrokuju obilje spontanih proširenja osjeta što dovodi do toga da se takvi ljudi iznenada nađu u potpuno drugom svijetu, otuđeni od ˝krute stvarnosti˝ zbog čega bivaju drogirani i zaključani u institucije za psihološke bolesnike. Upravo tako. Ljude s proširenim osjetima često možete pronaći u ludnici.

Djeca sama po sebi imaju mnogo veću mogućnost doživljavati rapidna proširenja svojih osjetila (nervnog sistema), iz razloga jer su, poput drugih životinjskih vrsti, još uvijek ne opterećena svijetom pet osjetila. No današnji sistem je pronašao način kako da se i dijete ubaci u kolotečinu i manipulaciju osjetilima u što ranijoj dobi. Danas se djeca opterećuju podražajima putem agresivnih igračaka, nezdrave hrane, napadnih kompjutorskih igrica, filmova i svih ostalih agresivnih stvari koje im unazađuju stvarne kapacitete. Ono tako postaje potrošač i roba već u svojih prvih nekoliko dana života. Djeca koja se uspiju oduprijeti takvim podražajima, te do izvjesne dobi uspiju očuvati svoje sposobnosti (dok im iste ne unište roditelji i obrazovanje), nazivaju se i indigo djeca. Dakle iste frekvencije su dostupne velikoj većini ljudi od samog rođenja, no način života, odgoj i društvo nas umeće u traku i šalje u svijet krute stvarnosti kako bi naučili što se smije a što se ne smije, koje zakone treba poštovati, kojoj naciji pripadamo, u koju Crkvu se trebamo ići moliti, kako se zovemo, itd. itd. Od tog trenutka se udaljavamo od onoga što nam pripada po prirodi – pri rođenju, a to je apsolutno znanje i moć.

Film koji, po meni izvrsno ilustrira tu razliku između onoga što predstavlja iskonski čovjek, i onoga što nam je nametnuto od strane sistema, jest Avatar. Za mnoge je to američko blockbuster smeće, s čime se u globalu i slažem, no na jednoj drugoj razini može poslužiti kao jasna ilustracija. Bitno je što film simbolizira vama osobno, a ne što je on namjeravao. Većina je film shvatila na površan način – kao reciklažu hvalospjeva o američkim indijancima. Ja tvrdim da rasa Navija simbolički predstavlja ljude u svoj svojoj punini, slobodi i znanju. Njihova isprepletenost i povezanost s prirodom i životinjama prikazuje iskonsku povezanost čovjeka s prirodom, te ljude čiji je nervni sistem evoluirao do stadija da potpuno uzajamno kontroliraju prirodu, i obrnuto. Naviji predstavljaju ono što bi ljudi mogli postići da nisu ometeni u svojoj  evoluciji nervnog sistema. Ljudski kolonisti u filmu predstavljaju rezultat stoljetne torture sistema pet osjetila, koji je okovao kompletni ljudski rod u čvrste metalne kofere, letjelice, brodove koji se međusobno mjere po snazi i razornoj moći. Dakle obje rase predstavljaju u suštini dvije potpune krajnosti, dvije verzije nasumičnih događaja. Iz ovoga samo možemo naslućivati gdje bi sada bili da nismo doživjeli srednji vijek, prvi i drugi svjetski rat te ostale nepogodnosti koje su kroz povijest znatno utjecale na razvoj ljudskog roda ne samo u trgovačkom, ekonomskom, kulturnom  i tehnološkom smislu,  već i evolucijskom.

Rapidno poguravanje nervnog sistema

Razvoj nervnog sistema je moguće ubrzati i za to postoje discipline. No kako bi shvatili kao je to moguće potrebno je shvatiti kako točno funkcionira naše tijelo. Itzhak Bentov, koji je sebe nazivao mehaničarom i inžinjerom, objasnio je to na vrlo jednostavno shvatljiv način kroz uspoređivanje tijela s mehaničkim strojem. Primjerice, neke od svojih ispitanika je posjeo za stolicu i na njih prikačio tzv. Balistograf, aparat koji služi za prikupljanje mikro vibracija tijela. Potom je stroj bilježio subjektove/ispitanikove vibracije u obliku krivulja na papiru u budnom stanju i zatim u stanju meditacije. Dobiveni rezultat je prikazao dvije različite krivulje. Prva krivulja je prikazivala ritam disanja i srčani puls i bila je nemirna. Donji dio prikazao je istu osobu u stanju duboke meditacije iliti duboke opuštenosti i linija disanja je bila mirna i poravnata, a ona koja je predstavljala nemirnu liniju srca, sada se pretvorila u pravilni val. Ben je to nazivao efektom harmonizacijesvih frekvencija u tijelu. Drugim riječima, tijelo je sada bilo u savršenoj rezonanci poput podešenom glazbenog instrumenta. Prilikom takve harmonizacije vibracije se ustaljuju na 7Hz. Kao inženjer, gledao je na tijelo kao mašinu čije su glavni dijelovi njezini vibracijski sistemi iliti oscilatori i njih ima 5: srčano-aortalni oscilator, mozgovni, zatim  šupljina u mozgu ispunjena tekućinom (ventrikul), zatim sam mozak – senzorni korteks. Sve to rezultira elektromagnetskim poljem oko glave. Kako ti oscilatori funkcioniraju?

crtež A – crtež B

Kako srce pumpa krv kroz aortu, a on je aortu zvao ‘najvećom vodoinstalaterijom’ u tijelu, dešava se ogroman udar u tijelu, koje ga trese tako da vibrira – (crtež A). Krv udara u račvište na dnu odakle se prema gore reflektira povratni val. Sljedeći puls sudara se sa tim povratnim valom i tako se stvara poremećaj harmonije u tijelu. No, kada je uspostavljeno harmoničnih 7Hz, srce i pluća kao da međusobno razgovaraju, i tako puls sačeka povrati val da se spusti i krene gore, zatim oboje idu gore zajedno i kada sljedeći val nastupi nema više sudara – (crtež B). Time tijelo dolazi u harmoniju jer kada jedan rezonanti sistem uđe u harmoniju, potiče i druge da čine isto. Kada je harmoničnih 7 Hertza uspostavljeno srce i pluća počinju raditi u harmoniji, tijelo ulazi u rezonanciju pobuđujući sljedeći oscilator, a to je mozak; Mozak ima tzv. Piezzo-električno svojstvo, što znači da kada je mehanički podražen, razvija elektromagnetno polje oko sebe. Ono je drugi oscilator koji zatim okida, pobuđuje treći – tekućinom ispunjenu šupljinu u mozgu – ventrikul. Zbog tih pravilnih vibracija od 7 Hz stojni val u ventriklu ponovo kreira harmoniju frekvencije. To pobuđuje senzorni kortex (osjetilnu koru mozga). Time se aktiviraju neuro-vlakna i harmoniziraju se dvije polutke mozga, a poznato je da se svijest otvara kada se sinkroniziraju funkcije obaju polutki mozga. To je onaj proces u tijelu koji se događa prilikom meditacije i uvježbavajući svoj boravak unutar 7Hz viša svijest postaje dostupna.

Tada smo i u stanju vibracije same Zemlje, koja je stabilna i također se svodi na 7Hz. Nakon što smo se uključili u samu frekvenciju planete, interno se uključujemo u vibracije cijelog Solarnog sistema koji je pak prepun akustičnim valovima i Solarnim vjetrovima koji dolaze od Sunca. Dakle, biti usklađen sa vibracijama Zemlje, interno se usklađujemo sa cijelim Solarnim sistemom, Suncem i tako sve dalje u Kozmos/svemir.

Nastavak ´Od atoma do kozmosa (2.dio): model univerzuma´

OD ATOMA DO KOZMOSA (2.dio) MODEL UNIVERZUMA

U drugom dijelu posta ´od atoma do Kozmosa´ pozabavit ću se daljnjim istraživanjima Itzhaka Bentova koji je putem jednostavnih dijagrama i mjerila uporno prikazivao smjernice  u kojima se kreće naša svijest, iliti naša evolucija kako bi to svima bilo što jednostavnije i što razumljivije. Bentov je veliku većinu toga zabilježio prilikom svojih proširenja svijesti za vrijeme dubokih meditacija. Kako je mnogo svog vremena posvetio upravo tome, i to iz aspekta inženjera i istraživača, nasuprot automatskoj pretpostavci da se radi o duhovnjaku i guruu, svoja otkrića je crtao na papiru i bilježio ih u svojim knjigama kako bi ista bila što čitljivija i razumljivija ljudima. Bentov je tako razvio i svoju vlastitu teoriju o Velikom prasku, te je izradio i model univerzuma po uzoru na ono s čim se susreo na svojim putovanjima.


´Ja sam samo turist, hvatam slike i donosim ih natrag, a ne znam u što gledam. Ja sam samo jedan od svih Vas, mi smo svi na tom kozmičkom putovanju autobusom, samo što neki od nas imaju sjedišta kraj prozora,a drugi nemaju. Dobio sam sjedište do prozora i mogu sa Vama podijeliti ono što vidim.´

Kvazari – cigle starog zida

Sva energija, sav vrijeme-prostor bili su sabijeni u jednu točku, u tzv. „kozmičko jaje“. To je kozmičko jaje, zbog razloga koje nikad nećemo saznati (iako teološka perspektiva inzistira na svojoj, neargumentiranoj verziji događaja), eksplodiralo ravnomjerno u svim smjerovima i energija je izašla u obliku svjetlosne radijacije fotona. Zatim su se postepeno formirale stabilne čestice, protoni, neutroni i oblikovali su se plinovi vodik i helij.  Plinovi su se stoga kondenzirali u zvijezde koje su u svojim jezgrama počele oblikovati teže elemente. Zvijezde su se skupile u galaksije, u klastere (jata, nakupine) spiralnih i drugih galaksija. Stare zvijezde se pretvaraju u Crvene divove i u svojoj smrti eksplodiraju šireći kozmičku prašinu kroz univerzum. Ta kozmička prašina sadrži teže elemente koji se ponovno skupljaju u oblake, nove zvijezde i planete. Atomi sa udaljenih galaksija mogu se pronaći na Zemlji, stoga i u našim vlastitim fizičkim tijelima. Ovo je hologram kojem mi pripadamo i čiji smo nerazdvojni dijelovi. U 60-im g. prošlog stoljeća, otkrivena su nova nebeska tijela, nazvana Kvazari. To su radio-galaksije ogromne veličine najstarija nebeska tijela ikada promatrana. Prividno izgleda kao obična zvijezda s vrlo izraženim pomakom prema crvenom dijelu spektra. Smatra se da su u pitanju jezgre aktivnih galaksija ranog svemira. Mnoga od njih imala su mlaz koji izvire iz centra prema vani. To su jednosmjerne eksplozije slične onoj koja se dogodila kozmičkom jajetu i na temelju toga Bentov je modificirao postojeću ideju Velikoga praska jer, ono što je on vidio, jest nešto drugačija vrsta praska. On je to nazvao ´kontinuirani, umjereni prasak´. Ben tvrdi da je to stvarni prototip početka/nastanka univerzuma i da su Kvazari ‘cigle staroga zida’.


Tvrdi da je Veliki prasak zapravo bila eksplozija u JEDNOM smjeru, poput balona piknutog iglom. U daljnjim eksperimentima Bentov objašnjava da je sve nakon velikog praska nastalo po potpuno identičnom modelu univerzuma. U svojim crtežima je ilustrtirao što se to događa kada se dogodi prvobitni mlaz iz kozmičkog jajeta – po uzoru na mlazove/jednosmjerne eksplozije iz poznatih Kvazara. S obzirom da oko´kozmičkog jajeta´ nije bila apsolutno ničega, možemo pretpostaviti što se dogodilo. Taj mlaz se vraćao natrag prema svom izvorištu, prema vlastitoj gravitacijskoj masi.

Ovaj proces je analogan vodoskoku i vodi koja pada i podiže se ponovo, to će biti strujanje koje će se uspostaviti. Dakle, to će biti KONTINUIRANI prasak; umjereni, ali kontinuirani. Kvazari su uočeni kao nejednako raspodijeljeni po vidljivom univerzumu. Vidljivi univerzum je ono što vidimo našim teleskopima. Kvazari su uočeni brzo krećući se u području ‘sjevernog’ galaksijskom pola, a na ‘južnom’ polu položaj njihove nakupine ima lagani otklon od 30 stupnjeva u odnosu na pol. Ben je zapazio tu nepravilnost i protumačio ju kao argument svojoj teoriji što mu je omogućilo da jasno ilustrira sam model univerzuma.

Model univerzuma

Prema rasporedu kvazara shvatio je da treba uvesti novi element u teoriju Velikog praska. Zato je došao do modela, ´torusa´, dinji sličnoj strukturi.

Na ilustraciji ´torusa´ vidimo tvar koja izvire iz centra u istim sekvencama koje smo vidjeli prije proučavajući istosmjernu eksplozije u Kvazara  iliti kozmičkog jajeta. Ista tvar, zgušnjavajući se od svjetlosne radijacije, fotona, do stabilnih čestica itd. se širi, ide uokolo i vraća se natrag prema sebi u crnu rupu. Ovo zamislite kao 3D prikaz.

Vidite ‘bijelu rupu'(A)  i ‘crnu rupu’ (B) – leđima naslonjene jedna na drugu.

Između njih se nalazi gravitacijski kolaps (C), urušavanje, kako galaksije bivaju uvučene u crnu rupu i zatim ponovno iskrsavaju kao energija u još jednom CIKLUS, okolo na okolo. U svakom slijedećem krugu, materija biva pročišćena a njena svjesnost biva podignuta na slijedeći nivo spirale.

Na točku `D`  Bentov smješta našu galaksiju, Mliječni put

S obzirom da su kvazari pronađeni van osi pravog južnog galaksijskog pola, drugim riječima, ovuda možda gledamo baš u ‘mlaz’. Druga strana pokazuje kvazare dalje naprijed koji se kreću brže a to znači da ulaze u ovo proširenje, gdje se materija prorjeđuje i kreće u okolo.

Sad, ako izjednačimo materiju sa sviješću, kao što je i sam Bentov, uz mnoštvo ljudi i istraživaća koji tumače i ponavljaju istu stvar; nema ničega osim svijesti,materija je samo OBLIK u kojem se pojavljuje svjesnost,  dakle, u tom slučaju proširenje u koje naša galaksija sada ulazi, proširenje materije, MOŽE također značiti i (ulazak u) proširenje svijesti. To možda može objasniti zašto doživljavamo izvjesne promjene u svijesti na ovoj planeti. I Ovo su stvari koje upravo opisuje i sam Majanski kalendar. Više o tome na ovom linku.


Ovo bi bila jezgra torusa. Iz bijele rupe se energija širi, izvire, zgušnjava, postaje materija ide uokolo, i biva uvučena natrag kroz crnu rupu. Između njih je nešto što bi mogli nazvati točkom singularnosti. U fizici je to situacija u kojoj više ne vrijede zakonitosti i tu se zbiva trans-mutacija, preobražaj materije koja se krajnje sažela, u energiju koja izvire kao novi univerzum (reinkarnacija samog univerzuma, ili kozmičke svijesti). Možemo reći da postoji nekoliko faza na tom putu materije oko torusa; Od energije u materiju kroz proširenje, krajnje proširenje, u ovoj točki, prema zgušnjavanju i konačno gravitacionom urušavanju u crnu rupu gdje je gravitacija tako jaka da čak ni foton ne može pobjeći i ispričati što se tamo dešava. To se zato i zove crna rupa. Ovo je, ukratko, rođenje i smrt univerzuma, šablona koja se ponavlja na svim nivoima života, od atoma do kozmosa, od biljke, čovjeka, Zemlje, Sunca, Galaksije, Kozmosa – sve je uređeno po istom sistemu i sve ima svoje rođenje, život i smrt (na materijalnoj razini).

Slika A – slika B

Ako se prisjetite, govorili smo o hologramu u više postova. Ono što je hologram karakteristično jest da funkcionira po jednom od osnovnih principa; interferencijskom uzorku informacija, tj. svaka mrlja materije na površini odašilje informacije o sebi uokolo. Jednako kao što tri kapljice vode na metalnoj površini svojim valovima odašilju informacije o svom prisustvovanju na površini – primjer na slici (A). Upravo tako i čovjek odašilje informacije o svom postojanju uz pomoć svojih vibracija prema drugim ljudima svojoj okolini – primjer na slici (B), što čine i svi drugi čvrsti predmeti stvarajući hologram.

Jednako tako, same galaksije šalju informacije o sebi unutar torusa (slika gore).  Naša galaksija to radi (D), kao i galaksije koje su otišle dalje od naše (E). Informacije odaslane van, tvore jednu mrežu informacija o cijeloj strukturi. Očigledno jest da su galaksije na daljem stadiju svog puta iliti proširene svijesti u mogućnosti da odašilju informacije o sebi na mnogo veću daljinu (kao što je prikazano na ilustraciji). Tim informacijama se može pristupiti u stanjima proširene svijesti – dubokim meditacijama (o čijim prednostima sam pisao upravo u prvom dijelu ovog dvodjelnog posta). Mnogi ljudi su opisivali iskustva susreta s bićima ´iz drugih dimenzija´ te svojim astralnim putovanjima. To je upravo dio iste priče. Mnogi su uspjeli ući u znanje koje je dostupno o čitavoj strukturi. Jer mi smo dio tog holograma, mali odlomak, koji JOŠ uvijek ZADRŽAVA neke od tih informacija, i uštimavanjem u sveukupnost holograma, možemo imati informacije o svakom njegovom dijelu. I to je upravo ono što je Ben učinio. Priroda namjerno ponavlja određeni dizajn. I ova struktura jedna je od njih koja se ponavlja, samo na drugom nivou. Kao inženjer Ben je radio sa strukturama, i znao je reći: „Uvijek postoje teko elegantna rješenja problema.“ Također to uključuje i koncept vremena u priču  jer materiji treba vremena da napravi krug i energiji u obliku fotona, svjetlosnoj energiji da postane materija. Vrijeme tako postaje faktorom udaljenosti energije koja izlazi iz bijele rupe i ide okolo, jer vrijeme postoji kad postoji pokret i gdje je masa. To je dakle linearno vrijeme. Odavde prema ovamo. Jedan ciklus, krug. Ovo je rođenje vremena, a ovo njegova smrt. Gledano izvana, kako to radimo sada, iz drugačije dimenzije,Vidimo da je to kontinuum. I gledamo u njega možda iz perspektive vječnosti,tako da je to linearno vrijeme veoma ograničen fenomen. I ponovo je to sila evolucije koja to sve održava, a Bentov je običavao reći da je torus pročišćavajući stub svjesnosti, da ova struktura zapravo pročišćuje svijest, koja je jednaka materiji koja ponovno cirkulira od bijele do crne rupe.

Postoji polje poput ovog oko ljudskog tijela – koje funkcionira poput umanjenih torusa (vraćamo se ponovno na priču o hologramu i prirodnog modela koji se konstantno ponavlja). Sve većim poznavanjem ili bolje rečeno, prepoznavanjem ovih modela, te različitih frekvencija u međuodnosu, dovesti će  do toga da će medicina jednoga dana biti prisiljena preseliti se u novo područje – vibracionu medicinu. S obzirom na ograničeni prostor na blogu to bi bilo to za sada o Itzhaku Bentovu koji je iznimno važna ličnost na polju ozbiljnog istraživanja svijesti, svemira i ljudske evolucije. U svojoj knjizi; ´Kozmička knjiga – mehanika stvaranja´ opisao je svoje osobno doživljaje iz viših nivoa svijesti. O istima se govori u filmiću ´Od atoma do kozmosa´ kojega sam koristio kao izvor informacija za ovaj post. Na svojim putovanjima, prilikom meditacija, Bentov je svoja putovanja proširenom sviješću opisivao kao na putovanja s vodičem; ´možete postaviti pitanja – i dobite odgovore, i jednom kad ste ih shvatili, kažete: „OK, shvatio sam“ i stranica se okreće pokazujući vam nove stvari.´ Nakon razotkrivanja strukture univerzuma, Bentov je počeo razotkrivati svjesnost koja stoji iza tog modela, svjesnost koja se projicira u materijalnoj stvarnosti putem ovakvih modela. Isti patentni uzorak sama priroda ponavlja uvijek iznova, u našim biološkim stanicama koje nas grade na materijalnom nivou pa nadalje. Bentov je nesumnjivo jedan od ljudi čija će istraživanja jednoga dana biti prepoznata kao van-vremenska. To će biti kada se kompletno čovječanstvo probudi iz sna i otpusti kočnice svoje vlastite evolucije, te kada ono pristupi univerzalnom znanju, nakon izlaska iz ´pregibnog´ stanja svijesti. Ljudima će tada biti jasno da su postojali ljudi (poput Itzhaka) koji su govorili o prirodi stvarnosti, no trebalo je mnogo vremena da ih se shvati za ozbiljno.

Video´Od atoma do Kozmosa´ ;

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=4_4W-72WUvE

IZVOR: http://www.duh-vremena.bloger.index.hr/post/od-atoma-do-kozmosa-1dio-sto-to-evoluira-u-nama/16962030.aspx

One comment on “OD ATOMA DO KOSMOSA ( 1 i 2 DEO): STA TO EVOLUIRA U NAMA I MODEL UNIVERZUMA

  1. Sa postovanjem svim tragaocima za Istinom

    Prilog je za pohvalu,

    Iz priloga je vidljivo da je sve u pokretu, uskladjeno medjusobno i sa stalnom
    medjusobnom razmjenom energije i sve se to odvija po jednom da nekazem
    matematickom modelu gdje svi segmenti stoje otvoreni jedni u odnosu na
    druge.

    Posto se sveto ne odvija napamet i samo od sebe normalno se moze reci
    da iza svega toga stoji jedna Univerzalna Kosmicka Svijesnost.

    Ja cu to sada da prilagodim na nama jasniji termin razumjevanja a to je:

    Beskrajna i vjecno kreativna Bozanstvenost, Univerzalna Kosmicka Svijesnost.

    Sa postovanjem

    Matija

Ostavite odgovor

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s