TAJNA MOLITVE – LEKCIJA 1, 2, 3, 4, i 5. – NEVIL GODARD NA SRPSKOM

Ovaj tekst nisam jos procitala, jer je jako dugacak i potrebno mi je malo vise vremena da ga procitam. Citacu jedan po jedan deo, tako preporucujem i vama, ako zelite. Htela sam da imam sve delove ovde na jednom mesto, zbog toga je tako dugacak, jer sam sjedinila sve. Tekst mi se ucinio jako interesantan i drugaciji od svih dosadasnjih koje sam procitala, ili mi se cini, zbog toga toliko truda da sve sortiram ovde na jednom mestu…😀

“Ne kritikujem pojedine crkve ili grupe, ali ima onih koje vjeruju da niko izvan njihove crkve još uvijek nije spašen. Ja sam rođen kao protestant. Razgovarate sa protestantom — postoji samo jedan hrišćanin, protestant. Pričate sa katolikom — pa, ne postoji ništa na ovome svijetu što je hrišćanin a da nije katolik. Razgovarate sa Jevrejem, hrišćani su bezbožnici a Jevreji su izabrani narod. Pričate sa muslimanom, Jevreji i hrišćani su nevjernici. Pričate sa nekim petim i svi prethodni su toliki griješnici da ih se ne smije ni taći. S kime god da razgovarate, uvijek su baš oni izabrani. Ako vjerujete da morate biti jedan/jedna od ovih da biste bili spašeni, još uvijek ste ludak koji se krije iza ovih sujevjerja i predrasuda iz prošlosti, i preklinjete da ne budete očišćeni. Neki od vas mi govore: “Ne tražite od mene da se odreknem vjerovanja u Isusa čovjeka, ili Mojsija čovjeka ili Petra čovjeka. Kada tražite da se odreknem vjerovanja u ove likove, tražite previše. Ostavite mi ova vjerovanja, jer me tješe. Mogu vjerovati da su življeli na zemlji i paralelno pratiti Vaše psihološke interpretacije njihovih priča“.  Ja kažem, izađite iz mrtve prošlosti. Izađite iz toga groblja i hodajte, sa znanjem da ste Vi i Otac jedno, i da je Otac, kog ljudi zovu Bogom, Vaša svjesnost. To je jedini zakon stvaranja u svijetu.  Čega ste svjesni da Jeste? Iako ne možete vidjeti svoj cilj ograničenim fokusom svog trodimenzionalnog uma, Vi ste sada ono što ste pretpostavili da Jeste. Zbog sporosti proticanja vremena ovdje, često ne uspijevate da vidite vezu između Vaše unutrašnje prirode i svijeta koji o njoj svjedoči.” “U stvari, do dana današnjeg, on vjeruje da je on inicirao želju da me dovede kući. Moj stari prijatelj Abdulah mi je prosto rekao: “Ti Jesi na Barbadosu, Nevile. Želiš da budeš tamo; a gdje god želiš biti, tamo si. Živi kao da Jesi, i bićeš.“

“Postajemo oličenje onoga čime se hranimo psihički. Dakle, one patke nisu mogle biti ujutru hranjenje kukuruzom, popodne ribom i nečim trećim naveče. Morala je to biti potpuno drugačija ishrana. U našem slučaju, ne možemo uzeti malo meditacije ujutru, psovku popodne i nešto treće naveče. Moramo se baciti na mentalnu dijetu, tokom jedne sedmice moramo u potpunosti izmijeniti našu mentalnu hranu. “Što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god čisto, što je god divno, što je god na dobrom glasu, i još ako ima koja dobrodetelj, i ako ima koja pohvala, o tome mislite.“ (Filipljanima 4:8) Kako čovjek misli u svom srcu, takav je. Ako bih sada izdvojio jednu vrstu mentalne hrane koju želim da izrazim unutar svog svijeta i hranio se njome, postao bih ona. Dopustite mi da vam ispričam zašto danas radim ovo što radim. Bilo je to 1933. godine u Njujorku, i moj stari prijatelj Abdulah, sa kojim sam učio hebrejski pet godina, je bio na samom početku iskorjenjivanja svih mojih sujevjerja. Kada sam došao k njemu, bio sam pun sujevjerja. Nisam mogao jesti meso, nisam mogao jesti ribu, nisam mogao jesti piletinu, nisam mogao jesti ništa od ovoga što živi na svijetu. Nisam pio, nisam pušio i ulagao sam ogroman napor da živim u celibatu. Abdulah mi je rekao: “Neću ti reći ‘lud si‘, Nevile, ali jesi, znaš… Sve te stvari su glupost“. Ali ja nisam mogao vjerovati da su glupost.”

“Autori Biblije nisu pisali istoriju, pisali su veliku dramu uma, koju su ogrnuli u odijelo istorije i prilagodili ograničenom kapacitetu nekritičkih masa koje mnogo ne razmišljaju. Znate da je svaka priča iz Biblije Vaša priča, da, kada pisci u istu priču ubace desetine likova, u stvari pokušavaju da Vam prikažu različite umne stavove koje možete zauzimati. Shvatili ste to, jer sam izabrao desetak ili možda više priča i interpretirao ih za Vas.”

TAJNA MOLITVE

Tajna biblijske molitve, kao što nam je ispričano u formi parabole, je da moliš i nikada ne gubiš srce. Jedna takva parabola govori nam o udovici koja je stalno dolazila sudiji, moleći za oslobađanje. U početku on nije odgovarao, a onda je rekao sebi: „Iako se ne plašim Boga, niti zazirem od ijednog čoveka, doneću joj oslobađajuću presudu, jer me je izmorila njenim mnogobrojnim dolascima.“ Parabola, kao i snovi, sadrži nebrušeni dragi kamen istine. Ova parabola insistira na istrajnosti u ovladavanju umetnošću molitve. Jednom kada njom ovladate vi ćete živeti u stanju zahvalnosti, i kroz čitav dan ćete govoriti sebi iznova i iznova: „Hvala ti, Oče.“ Najefektnija molitva može se pročitati u 11. poglavlju Jevanđelja po Jovanu, stih 41-42: „Oče, hvala ti što si me uslišio, jer me ti svagda uslišiš.“ U ovom poglavlju, ispričana je priča o jednome koji je umro i naizgled otišao sa ovoga sveta. Ali istina je da niko nije mrtav u odnosu na vas, ako znate kako da molite. Možda ne možete više da dodirnete, vidite ili čujete voljene osobe svojim smrtnim čulima ali ako znate kako da date zahvalnost, možete se pokrenuti iz vašeg tela tame u svet svetlosti i sresti svoje voljene tamo. Stoga, onaj koji je naučio kako da moli otkriće veliku tajnu punog i sretnog života. U 33. poglavlju, stih 18, Knjige Postanja, Jerusalim je nazvan „Sihem“ i rečeno je: „Jakov dođe srećno u grad Sihem u zemlji Hananskoj, … i tamo on načini oltar i nazva ga El Elohej Izrael, što znači Bog Izraela“. Orijentišući sebe prema Sihemu (jedinom ispravnom pravcu), Jakov je ostao u El Elohej Izraelu, što znači „siguran u umu, telu, ili posedu“. Rečeno nam je da se Danijel orjentisao na otvorenom prozoru, sa kog je gledao prema Jerusalimu. I oni u Muhamedskom svetu se mole okrenuti prema onom što zovu Meka. Ali zbog toga što se hrišćanstvo odigrava unutar individue, sveti spis govori o unutrašnjem Jerusalimu, a ne uopšte o spoljašnjem. Kada se molite, nemojte padati ničice na zemlju i zuriti u neku daleku tačku na istoku, već prosto mentalno dovedite sebe u stanje ispunjene želje. Iako je ova tehnika jednostavna, zahteva praksu da biste njom ovladali. Vaš istinski pravac je prema spoznaji onoga što želite. Nakon što ste spoznali šta želite, postavite sebe direktno ispred nje razmišljajući izstanja njenog ispunjenja. Utišajte sve misli i dopustite da se vrata vašeg uma otvore. Onda uđite u vašu želju. Ostanite sa vašom imaginacijom kao sa vašim prijateljem. Počnite sa mislima da je imaginacija nešto odvojeno od vas samih, i na kraju ćete spoznati da ste vi sada ono što ste prethodno zvali svojom imaginacijom. Moguće je amputirati ruku, nogu, ili različite delove tela – ali imaginacija ne može biti amputirana, jer je ona vaše večno Sopstvo! Dopustite mi da vam pokažem na šta mislim. Dok stojim ovde u Los Anđelesu, možda želim da budem negde drugde.Vreme i novac mi možda to ne dopuštaju, ali u mojoj imaginaciji mogu zamisliti da sam već tamo. Sada, kroz čisti akt imaginacije sa moje strane, Bog prenosi ovo telo. Ako pretpostavim da sam u Njujorku, bilo ko od onih o kojima mislim u Los Anđelesu moraju biti tri hiljade milja daleko. Ne mogu više da mislim o njima kao da se nalaze dole niže niz ulicu ili na brdima zapadno od mene. To mi je test. Reč „molitva“ znači: „pokrenuti se ka, prići, delovati ili biti u blizini nečega“. Usmeravajući sebe ka Njujorku, ja činim pokret, prilazak njemu. Dok delujem kao da sam u njegovoj blizini, vidim svoje prijatelje relativno u odnosu na Njujork. Čineći ovo, potpuno verujem u svoju imaginaciju, znajući da je ona biće koje čini pokret. Blejkove reči su istinite: „Čovek je sav imaginacija, i Bog je Čovek i postoji u nama kao i mi u njemu. Čovekovo Besmrtno Telo je Imaginacija, i ona je Sam Bog.“ Možete se kretati ne samo u prostoru, već i u vremenu i ispuniti svaku vašu želju. Molitva ne mora biti ograničena samo na ono što osoba zove sobom. Možete se moliti za druge, osećajući da sada imaju ono što su nekada želeli, jer osećanje je pokret. Prvi kreativni akt zapisan u Svetom pismu je pokret; Postanje 1, stih 2:” …Duh Božiji lebdeše nad vodama”. Jedan prijatelj je nedavno imao fantastičnu viziju, za vreme koje je upitao: ”Da li sam bilo šta naučio?” i ja sam mu odgovorio: ” Da, naučio si kako da se krećeš”. Onda se sve preobrazilo, dok se konflikt smanjivao, straćara je postala zamak, bojno polje more zrele pšenice, i on je bio ispraćen ka svom večnom domu.
Molitva je pokret. To je učenje kako se krećete prema promeni bilansa vašeg bankovnog računa, bračnog statusa, ili socijalnog okruženja. Naučite kako da ovladate umetnošću pokreta jer pošto ste se pokrenuli, promena počinje da se uzdiže iz dubina. Tehnika molitve je ovladavanje vašim unutrašnjim pokretom. Ako vidite ono što biste želeli da promenite, pokrenite se u vašoj imaginaciji ka poziciji koju biste zauzeli pošto je promena zauzela mesto. Sve i svako u vašem svetu je projekcija vas samih. Bilo koji zahtev od drugih, koji ste vi čuli, ne treba da bude ignorisan, jer dolazi od vas samih! Vi ste se spustili iz sveta svetlosti da biste ograničili sebe u ovom telu tame. Sada samo varnica beskonačnog sveta svetlosti, jednoga dana ćete se setiti tog sveta i probuditi, ali u međuvremenu morate da naučite da koristite moć sopstvenog uma. Setivši se beskonačnog sveta svetlosti, ja sada znam da je sve što vidim u stvari – ja, da su sve stvari sadržane u meni. Molitva je psihološki pokret. Ona je umetnost kretanja od problema ka njegovom rešenju. Kada me prijateljica zove, govoreći mi problem, mi spuštamo slušalice, i ja odmaknem od stanja problema ka njegovom rešenju zamišljajući da čujem istu gospođu koja mi govori kako je problem sada rešen. Prijatelj je nedavno podelio ovaj san sa mnom: Mi smo u bašti i on mi je ispričao sve svoje želje, na šta sam mu ja rekao:“ Nemoj da ih želiš, živi ih!“ Ovo je istina. Želja je razmišljanje o nečemu. Živeti je razmišljanje iz nečega. Nemojte da idete kroz život želeći. Živite svoju želju. Zamislite kako je već ispunjena. Verujte da je istina; jer pretpostavka, iako neosnovana, ako u njoj istrajete – postaće neosporna činjenica. Kada učite umetnost molitve, istrajnost je neophodna, kao što nam je rečeno u priči o čoveku koji je, dolazeći noću, rekao: ”Prijatelju, pozajmi mi tri vekne hleba.” Iako je njegov prijatelj odgovorio: “Kasno je, vrata su zatvorena, moja deca su u krevetu, i ja ne mogu da siđem dole da te uslužim“, zbog čovekove nametljivosti, njegov prijatelj mu je dao ono što je želeo. Reč „nametljivost“ znači „drski bezobrazluk“. Čovek je ponavljao i ponavljao svoj zahtev, ne želeći da prihvati ne kao odgovor. Ista istina je u priči o udovici. Ovo su parabole ispričane da bi ilustrovale molitvu. Očenaš nam govori da smo svi jedno. Počinje sa: „Oče naš…” Ako je Bog naš Otac, zar nismo jedno? Bez obzira na rasu ili boju kože, ako imamo istog Oca, moramo pripadati i istom bratstvu. Na kraju svi mi ćemo doći do spoznaje da smo mi Otac; ali u međuvremenu, istrajnost je ključ ka promeni u životu – većem dohotku, većem priznanju, bilo čemu što želite. Ako vam se želja ne ispuni danas, sutra, sledeće nedelje ili sledećeg meseca – istrajte, jer istrajnost će se isplatiti. Na sve vaše molitve će biti odgovoreno ako se ne predate. Moj stari prijatelj Abdulah, dao mi je ovu vežbu. Svakog dana bih seo u svoj dnevni boravak iz kog ne bih mogao da vidim telefon u hodniku. Zatvorenih očiju, zamišljao bih da sjedim u stolici koja se nalazi pored telefona. Onda bih osetio sebe nazad u dnevnom boravku. Ovo sam radio ponovo i ponovo, dok sam se upoznavao sa osećanjem pokreta koji donosi promjenu. Ova vežba mi je mnogo pomogla. Ako je probate, otkrićete da uz ovu vježbu postajete vrlo pokretljivi. Praktikujte umetnost pokreta, i jednoga dana ćete otkriti da ste se kroz sam čin zamišljanja odvojili od vašeg fizičkog tela i postavili tačno gde zamišljate sebe da treba da budete – u toj meri, čak, da oni koji su tamo mogu da vas i vide. Budući da ste u potpunosti sačinjeni od Imaginacije, morate biti bilo gde da se u imaginaciji nalazite. Krećući se u imaginaciji, pripremate mesto za ispunjenje vaše želje. Onda se vratite, da biste prošli kroz niz događaja koji će vas voditi do mesta na koje ste se ranije postavili. U imaginaciji, mogu da postavim sebe tamo gde želim da budem. Premestim se i vidim svet odatle. Potom se vraćam ovde, ubeđen da će me, na meni nepoznat način, ovo biće koje može da učini sve i zna sve, voditi fizički preko niza događaja sve do mesta gde sam sebe postavio. U imaginaciji možete otići u bilo koje mesto ili bilo koje vreme.

Boravite tamo kao da je to istina, i naučićete tajnu molitve. Moja supruga imala je predivnu viziju u kojoj je videla sebe u nekom šumarku. Izašavši na čistinu, ugledala je ljude okupljene oko oltara. Prišla joj je gospođa noseći knjigu pod imenom “Veroispovest i Opraštanje Greha prema Judaizmu“. Prilazeći oltaru, počela je naglas čitati. Ubrzo, druga gospođa joj je prišla, noseći knjigu pod imenom „Veroispovest i Opraštanje Greha prema Hrišćanstvu“. Prilazeći oltaru, ona je isto tako otvorila knjigu i počela da čita naglas. Slušajući to, moja supruga spoznala je da je beskrajno teže biti Hrišćanin nego Jevrej. Uvidela je da je cela stvar psihološke prirode. Da se ništa ne čini od spolja, jer sve dolazi iznutra. Brauning započinje svoju predivnu poemu „Uskrs“ rečima: “Kako je teško biti Hrišćanin“. A Čepmen je rekao: ”Hrišćanstvo nije bilo isprobano i dokazano manjkavim. Isprobano je i pokazalo se kao teško i stoga je napušteno“. (U originalu piše: „Christianity has not been tried and proved wanting. It has been tried and found difficult and therefore given up.“, prim. ur.) Zašto? Zato što Hrišćanin ne može krivicu tražiti u bilo kome drugom. Hrišćanstvo je izgrađeno na temelju da smo svi mi jedno. Da čovek uvijek vidi samo ono što je u skladu sa onim što čini unutar sebe. Da je vaš svet svedočanstvo onoga što činite sebi. Teško je ovo prihvatiti, a ipak, to vam je Hrišćanstvo. Nijedan čovek ne dolazi k meni, osim ako ga moj Otac, koji me je poslao, ne prizove k meni. Ja i moj Otac smo jedno, stoga ja prizivam sve one koji ulaze u moj život da mi otkriju ono što činim u mojoj imaginaciji. Naučite kako da se molite. Ovladajte molitvom i učinite da se vaš svet povinuje idealu koji želite da doživite. Prestanite razmišljati o nečemu, počnite da mislite iz nečega. Razmišljajući iz stanja ispunjene želje ostvarićete ono što nikada ne biste doživljeli kada biste samo mislili o tome. Kada stavite sebe u stanje da je vaša želja ispunjena i mislite iz nje, vi se molite, i na način koji vaš racionalni um ne zna, vaša želja će postati činjenica u vašem svetu. Možete postati čovek ili žena koji želite da budete, kada znate kako da se molite. Sve stvari su moguće onome ko veruje, stoga naučite umetnost verovanja i ubeđivanja sebe da je to istina. Onda ćete jednoga dana, dok zauzimate vreme i prostor u vašoj imaginaciji, biti viđeni od nekog drugog, koji će vas potom nazvati ili vam poslati pismo dokazujući vašu posetu. Ovo znam iz svog iskustva. Biblija nije samo divna poezija, ona je nadahnuta reč Boga. Napisali su je pesnici, koji su dali prošireno značenje normalnim rečima. Kada legnete na krevet i zamislite da ste negde drugde, zar vi niste celi imaginacija? U činu imaginacije, napuštate mračne pećine ovog tela i pojavljujete se tamo gde zamišljate da ste, zato što ste vi  Bog, sav imaginacija, i ne možete umreti. Ne možete ući u večnu smrt u onome što ne može umreti, a vaše besmrtno biće je imaginacija! Vi ste centralno biće Svetog pisma – osoba zvana Isus Hrist, koji je Gospod Bog Jehova – koji se spustio ovde sa svrhom. Dok ste ovde, morate platiti cenu življenja u svetu Cezara. Možete kritikovati naše političare i protestvovati zbog nekakvog podizanja poreza, ali ćete i dalje biti oporezivani. Sve što treba da naučite je umetnost molitve i stvoriti više novca. Setio sam se priče pokojnog predsednika Kenedija. Izgleda da se njegov otac, koji je u jednoj generaciji stekao nešto oko četiri stotine miliona dolara, žalio da njegova deca troše suviše novca. Na banketu, predsednik Kenedi je rekao: “Jedino rešenje ovog problema za oca je bilo da stvori više novca.” Jednoga dana prijateljica mi je ispričala da je, dok je bila dete, njen otac imao običaj da kaže: “Ako imaš samo dolar i moraš da ga potrošiš, učini to kao da se radi o suvom listu, a ti si vlasnik nepregledne šume.“ Ako neko stvarno zna kako da se moli, znao bi kako da potroši dolar i onda ga ponovo proizvede. Vidite, ovaj svet je doveden u postojanje kroz čovekovu imaginaciju, tako da je vrlo važno da naučite tajnu molitve. Ako još uvek nešto želite, odmah prekinite sa tim! Zapitajte se kako bi to bilo kada bi vaša želja bila realnost. Kako biste se osećali već Jeste ono što želite da budete? Istoga trenutka kada uhvatite to raspoloženje, počinjete da mislite iz stanja ispunjene želje. A velika tajna molitve je umišljenju iz nečega, pre nego mišljenju o nečemu. Usidreni ovde, vi znate gde živite, stanje na vašem računu u banci, posao, kreditore, prijatelje i voljene – dok mislite iz ovog stanja. Ali možete se premjestiti u drugo stanje i dati mu isto osećanje realnosti, kada otkrijete i praktikujete veliku tajnu molitve. Primite moju poruku u srce i živite sa njom. Praktikujte umetnost molitve svakodnevno, i onda ćete jednoga dana otkriti da je najefektnija molitva: „Hvala ti, Oče“. Osećati ćete ovo biće unutar vas kao vaše pravo sopstvo. Možete mu se obraćati sa „Ti“ a ipak znati da je to u stvari „Ja“. Tada ćete imati ti/ja odnos, i reći: „Hvala ti, Oče“. Ako želim nešto, znam da ta želja potuče od Oca, jer sve misli iz Njega potiču. Pošto mi je dao ovu potrebu, ja Mu zahvaljujem za njeno ispunjenje. Onda ću hoditi po vjeri, siguran da će  onaj koji mi je potrebu dao kroz medijum želje, istu ogrnuti u telesnu formu da bih je susreo u fizičkom svijetu. Ne padajte u naviku osuđivanja, kritikovanja i opažanja neželjenih stvari. Imate svoj život – živite ga plemenito. Mnogo je lakše biti plemenit, velikodušan, pun ljubavi i ljubazan, nego osuđivati druge. Ako drugi žele da čine tako, pustite ih. Oni su aspekti vas samih koje još niste prevazišli, ali ne padajte u tu naviku. Jednostavno zahvaljujte svom nebeskom Ocu uvek ponovo i ponovo, jer će se na kraju, kada se zavesa spusti na ovu predivnu dramu, iz svega toga uzdići vrhunski glumac i vi ćete znati da ste vi On.

A sada hajde da utonemo u tišinu.

Preveo: Arter.

LEKCIJA  1: SVESNOST JE JEDINA REALNOST

Ovo će biti vrlo praktičan kurs. Zato, nadam se da svi u ovoj grupi imaju vrlo jasnu sliku onoga što žele, jer sam ubijeđen da možete ostvariti svoje želje tehnikom koju ćete naučiti tokom ove nedjelje, iz pet lekcija. Kako biste imali punu korist od ovih uputstava, dozvolite mi sada da ustvrdim da se Biblija uopšte ne odnosi na neke osobe koje su ikada postojale, niti na bilo koji događaj ikada odigran na zemlji. Drevni pripovjedači nisu pisali istoriju, već alegorične lekcije u slici, o određenim osnovnim principima, koje su ogrnuli plaštom istorije i prilagodili ih ograničenom kapacitetu krajnje nekritičkih i lakovjernih ljudi. Vjekovima smo pogrešno shvatali personifikacije kao osobe, alegoriju kao istoriju, način na koji su uputstva prenošena kao uputstva i prosti prividni smisao kao suštinski smisao. Razlika između forme Biblije i njenog sadržaja je velika kao razlika između zrna kukuruza i klice života koju ono sadrži. Kao što naši organi za varenje razlikuju između hrane koju organizam može iskoristiti i one koja mora biti odbačena, tako i naša moć probuđene intuicije vidi iza alegorije i parabole psihološku klicu života Biblije; i hraneći se ovim i mi, takođe, odbacujemo formu koja prenosi poruku. Diskusija protiv istorijske prirode Biblije je predugačka; posledično, nije prikladna za uključivanje u ovu praktičnu psihološku interpretacija njenih priča. Stoga, neću traćiti vrijeme pokušavajući da vas ubijedim da Biblija nije istorijska činjenica. Večeras ću izdvojiti četiri priče i pokazati vam šta su drevni pripovjedači htjeli da ja i vi vidimo u njima. Drevni učitelji su dodali psihološke istine faličnim* i solarnim alegorijama. Nisu znali o fizičkoj strukturi čovjeka koliko znaju moderni naučnici, niti su znali o nebesima koliko naši moderni astronomi. Ali ono malo što su znali koristili su mudro i izgradili su falične i solarne okvire za koje su vezali velike psihološke istine koje su otkrili. U Starom Zavjetu naći ćete dosta faličnog obožavanja. Kako nije od pomoći, neću mu posvećivati posebnu pažnju. Samo ću vam pokazati na koji način možete da ga interpretirate. Prije nego pređemo na prvu od psiholoških drama koje vama i meni mogu biti korisne u praksi, dozvolite mi da pomenem dva izvanredna imena iz Biblije: prvo, koje vi i ja prevodimo kao Bog ili Jehova, i drugo, koje nosi onaj kog zovemo njegovim sinom, Isus. Stari narodi su pisali ova imena koristeći male simbole. Drevni jezik, zvani hebrejski jezik, nije bio jezik kojem ste davali snagu dahom. Bio je to mistični jezik, koji čovjek nikada nije izgovorio. Oni koji su ga razumjeli, razumjeli su ga kao što matematičari razumiju simbole više matematike. Nije to bilo nešto što su ljudi koristili da bi prenijeli svoje misli, kao što ja sada koristim engleski jezik. Kažu de se Božije ime spelovalo kao: JOD HE VAU HE (nije prevođeno, prim. prev.). Sada ću uzeti ove simbole i na našem uobičajenom, ovozemaljskom, jeziku objasniti ih na sledeći način: Prvo slovo JOD u imenu Bog je šaka ili sjeme, i to ne bilo koja šaka, već upravljačka šaka. Ako postoji jedan organ koji izdvaja čovjeka i čini da se razlikuje od ostatka stvorenog svijeta, onda je to njegova šaka. Ono što nazivamo šakom kod čovjekolikih majmuna nije šaka. Ona se koristi jedino u svrhu prinošenja hrane ustima ili za prelaženje sa grane na granu. Ljudska šaka gradi, oblikuje. Ne možete se zaista izraziti bez šake. Ovo je šaka graditelja, šaka upravljača; ona upravlja, oblikuje i gradi unutar Vašeg svijeta. Drevni pripovjedači zvali su prvo slovo JOD, šaka, ili bezuslovno sjeme iz kog će čitava kreacija nastati. Drugom slovu, HE, dodijelili su simbol prozora. Prozor je oko — prozor na kući je ono što je oko na tijelu. Treće slovo, VAU, zvali su ekser. Ekser se koristi za spajanje stvari. Konjukcija “i” u hebrejskom jeziku je, prosto, treće slovo ili VAU. Ako želim reći “muškarac i žena”, staviću VAU između, ono ih vezuje. Četvrto i poslednje slovo, HE, je još jedan prozor. Na ovom modernom, ovozemaljskom, jeziku, možete zaboraviti oči i prozore i šake i gledati na sve ovako: Vi sada sjedite ovdje. Prvo slovo, JOD je Vaše JAstvo (“I AMness”, u originalu, prim.prev.), Vaša svijest. Svjesni ste svoje svjesnosti — to je prvo slovo. Iz ove svijesti proizilaze sva druga stanja svijesti . Drugo slovo, HE, zvano oko, je Vaša mašta, Vaša sposobnost perceprcije. Vi zamišljate ili percipirate nešto što izgleda drugačije nego što zaista jeste. Kao da ste izgubljeni u sanjarijama i zamišljenim mentalnim stanjima na nepovezan način, što je mislioca i njegovu misao učinilo odvojenim entitetima. Treće slovo, VAU, je Vaša sposobnost da osjetite da Jeste* ono što želite da budete. Osjećajući daJeste to, postajete svjesni da Jeste (u originalu: “As you feel you are it, you become aware of being it.“ Prim. prev.). Hodati kao da ste ono što želite da budete, znači izvaditi Vašu želju iz imaginarnog svijeta i staviti VAU na nju. Završili ste dramu kreacije. Ja sam svjestan nečega. Onda postajem zaista svjestan da Jesam to čega sam bio svjestan. Četvrto i poslednje slovo u imenu Bog je još jedno HE, još jedno oko, i označava vidljivi objektivni svijet koji je stalni svjedok onoga čega sam Ja svjestan da Jesam. Ne radite ništa u realnom svijetu; on se uvjek oblikuje u skladu sa onim što ste Vi svjesni da jeste. Rečeno vam je da je ovo ime kojim su sve stvari na svijetu nastale, i bez njega nije nastalo ništa što je nastalo. Ime je prosto ono što imate sada dok sjedite ovdje. Svjesni ste da Jeste, zar ne? Svakako da ste svjesni. Takođe ste svjesni nečega drugog, izvan sebe: sobe, namještaja, ljudi. Sada možete postati selektivni. Možda ne želite da budete nešto što već niste, ili da posjedujete ono što vidite. Ali imate sposobnost da osjetite kako bi bilo da ste sada nešto drugo. Dokpretpostavljate* da Jeste ono što želite da budete, dovršili ste Božije ime, ili JOD HE VAU HE. Krajnji rezultat, materijalizacija Vaše pretpostavke, nije Vaša briga. Ući će u Vidno polje automatski kada Vi prisvojite svijest da Jeste to što želite da budete. A sada hajde da se posvetimo Sinovljevom imenu, jer On (Bog, prim. prev.) daje Sinu vlast nad svijetom. Vi ste taj Sin, Vi ste slavni Jošua, ili Isus, iz Biblije. Znate da smo mi ime Jošua ili Jehošua anglicirali u Isus. Sinovljevo ime je skoro identično Očevom. Prva tri slova Očevog imena su i prva tri slova Sinovljevog imena, JOD HE VAU, zatim dodajete SHIN i A YIN, čineći da se Sinovljevo ime čita kao “JOD HE VAU SHIN A YIN”. Čuli ste šta su prva tri slova: JOD HE VAU. JOD znači da ste svjesni, HE znači da ste svjesni nečega i VAU znači da ste postali svjesni da Jeste to čega ste bili svjesni. Imate vlast jer imate sposobnost da zamislite i da postanete to što ste zamislili. Ovo je moć stvaranja. Ali, zašto je SHIN dodato Sinovljevom imenu? Zbog beskonačne milosti Oca. Shvatite, Otac i Sin su jedno. Ali kada Otac postane svjestan da je čovjek, on stanju zvano čovjek dodaje nešto što sebi nije dao. Dodaje SHIN, zbog ovoga: SHIN je simbolizovano kao zub. Zub je ono što troši, ono što proždire. Moram u sebi imati moć da uništim ono što mi se sada ne dopada. Ja sam, u svom neznanju, stvorio stvari koje mi se sada ne dopadaju i koje bih htio da ostavim za sobom. Ako u meni ne bi postojali plamenovi koji će to uništiti, bio bih zauvijek osuđen da živim u svijetu sopstvenih grešaka. Ali postoji SHIN, ili plamen, u Sinovljevom imenu, koje Mu dozvoljava da se odvoji od stanja koja je ranije izrazio u svijetu. Čovjek je nesposoban da vidi bilo šta osim sadržaja sopstvene svijesti. Ako se ja sada u svojoj svijesti odvojim od ove sobe, odvraćajući svoju pažnju od nje, više je nisam svjestan. Postoji nešto u meni što je proždire, u meni. Može postojati u mom realnom svijetu samo ako je ja održavam unutar moje svijesti. SHIN, ili zub, u Sinovljevom imenu je ono što mu daje apsolutnu vlast. Zašto ono nije moglo biti i u Očevom imenu? Iz prostog razloga: Ništa ne može prestati da postoji u Ocu. Čak i nemile stvari ne mogu prestati da postoje. Ako mu jednom dam izraz, ono zauvijek ostaje zaključano u dimenzionalno većem Meni, koje je Otac. Ali, ja ne bih volio da održavam u životu unutar mog svijeta sve moje greške. Zbog toga sam, u svojoj beskonačnoj milosti, kada sam postao čovjek dao sebi moć da se oslobodim onih stvari koje sam, u neznanju, stvorio u svom svijetu. To su dva imena koja Vam daju vlast. Imate vlast ako, dok hodate zemljom, znate da je Vaša svjesnost Bog, jedna i jedina realnost. Postajete svjesni nečega što biste voljeli da izrazite ili posjedujete. Imate sposobnost da osjetite da Jeste i da posjedujete to što je tek momenat ranije bilo samo zamišljeno. Krajnji rezultat, otjelovljenje Vaše pretpostavke, je u potpunosti izvan sposobnosti trodimenzionalnog uma. Stvara se na način koji nije poznat nijednom čovjeku. Ako su ova dva imena jasna u Vašem umu, vidjećete da su to Vaša vječna imena. Dok sjedite ovdje, Vi ste taj JOD HE VAU HE; Vi ste JOD HE VAU SHIN A YIN. Priče u Bibliju tiču se isključivo moći imaginacije. To su zaista dramatizacije tehnike molitve, jer molitva je tajna mijenjanja budućnosti. Biblija otkriva ključ kojim čovjek ulazi u dimenzionalno veći svijet u svrhu mijenjanja uslova u dimenzionalno nižem svijetu, u kom živi.Uslišena molitva implicira da se nešto desilo kao rezultat molitve, što se inače ne bi desilo. Stoga, čovjek je izvor akcije, upravljački um, i onaj koji uslišava molitvu. Priče Biblije sadrže snažan izazov misaonoj moći čovjeka. Istina koja je prikrivena — da su to psihološke drame a ne istorijske činjenice — zahtijeva reiteracije, budući da je jedino opravdanje ovih priča. Sa malo mašte, možemo lako pronaći psihološki smisao u svim pričama iz Biblije. “Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svom obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svih životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čovjeka po obličju svom, po obličju Božijem stvori ga.” (Postanje/1. Mojsijeva 1:26,27). Tu, u prvom poglavlju Biblije, drevni učitelji su postavili načelo da su Bog i čovjek jedno, i da čovjek ima vlast nad svom zemljom. Ako su Bog i čovjek jedno, onda Bog ne može biti udaljen čak ni toliko da bi bio blizu, jer blizina implicira razdvojenost. Postavlja se pitanje: Šta je Bog? Bog je ljudska svijest, njegova svjesnost, njegovo Jastvo. Drama života je psihološka drama u kojoj mi izazivamo okolnosti svojim stavovima, prije nego djelima. Kamen temeljac, na kom su sve druge stvari zasnovane je čovjekovo mišljenje o samom sebi. Djela tako kako djela i ima iskustva koja ima jer je njegovo mišljenje o sebi takvo kakvo jeste, i ni iz jednog drugog razloga. Da ima drukčije mišljenje o sebi, djelao bi drukčije i imao drukčija iskustva. Čovjek, usvajajući osjećanje da je njegova želja ispunjena, mijenja svoju budućnost u skladu sa tom pretpostavkom, jer, pretpostavke iako netačne, ako ih se držimo, će postati činjenice. Nedisciplinovanom umu je teško da pretpostavi stanje koje njegova čula negiraju.

Ali, drevni učitelji su otkrili da san, ili stanje slično snu, pomaže čovjeku pri izgradnji pretpostavke. Stoga, oni su prikazali prvi kreativni čin čovjeka kao čin tokom koga je čovjek bio u dubokom snu. Ovo ne samo da postavlja šablon za sva buduća djela kreacije, već nam pokazuje da čovjek ima samo jednu supstancu koju zaista može koristiti pri kreiranju sopstvenog svijeta — a to je on sam. “I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom; I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.” (Postanje/1. Mojsijeva, 2:21,22) Prije nego je Bog načinio ovu ženu za čovjeka, doveo je Adamu poljske zvijeri, i ptice iz vazduha, da ih Adam imenuje. “Kako god da je Adam nazvao svako živo biće, to mu je od tada bilo ime.” Ako biste uzeli indeks pojmova Biblije ili Biblijski riječnik i potražili riječ kost (u originalu stoji „thigh“, što se bukvalno prevodi kao bedrena kost, bedro. Prim. prev.), onako kako je upotrijebljena u ovoj priči, vidjeli biste da nema ništa sa kosti. Definisana je kao mekani djelovi koji su kreativni u čovjeku, koji su okačeni o čovječiju kost. Drevni pripovjedači su upotrijebili ovaj falični okvir da bi otkrili važnu psihološku istinu. Anđeo je Božiji glasnik. Vi ste Bog, kao što ste već otkrili, jer Vaša svjesnost je Bog, i imate ideju, poruku. Rvete se sa idejom, jer ne znate da Jeste već ono što zamišljate, niti vjerujete da biste mogli to da postanete. Vi biste voljeli, ali ne vjerujete da možete. Ko se rve sa anđelom? Jakov. A riječ “Jakov”, po definiciji, znači potiskivač (“supplanter”, u originalu. Prim.prev.). Vi biste voljeli da se transformišete i postanete ono što razum i Vaša čula negiraju. Dok se rvete sa svojim idealom, pokušavajući da osjetite da Jeste on, to se dešava. Kada zaista osjetite daJeste svoj ideal, nešto izađe iz Vas. Mogli biste upotrijebiti riječi: “Neko se dotače mene; jer ja osjetih silu koja iziđe iz mene.” (Po Luci, 8:46) Za trenutak, nakon uspješne meditacije, postajete nesposobni da nastavite čin, kao da je u pitanju fizički čin kreacije. Nakon uspješne molitve ste nemoćni taman kao da ste završili fizičku kreaciju. Kada osjetite zadovoljenje, više ne osjećate želju. Ako želja ostane, niste razbuktali ideju u sebi, niste zaista uspjeli da postanete svjesni da Jeste ono što ste željeli da budete. Postoji i dalje ta žeđ, kada se vratite iz dubine. Ako mogu da osjetim da Jesam ono za šta sam samo prije par sekundi znao da nisam, ali sam želio da budem, onda više ne osjećam glad za time. Više ne osjećam žeđ, jer se u tom stanju osjećam zadovoljno. Onda se nešto skupi u meni, ne fizički, već u mojim osjećanjima, u mojoj svijesti, jer to je ljudska kreativnost. Toliko se skupi u svojoj želji, da izgubi volju da nastavi sa meditacijom. Ne zaustavlja je fizički, prosto više nema želju da nastavi čin meditacije. “Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi vjerujte da ste primili; i biće vam.” (Po Marku, 11:24) Kada se fizički čin kreacije završi, mišić koji se nalazi u praznini između ljudkih rebara se skupi, i čovjek shvata da je nemoćan ili zaustavljen. Na sličan način, kada se čovjek uspješno moli, on vjeruje da već Jeste ono što je želio da bude, stoga ne može i dalje željeti da bude nešto čega je već svjestan da Jeste. U trenutku zadovoljenja, fizičkog i psihološkog, nešto izađe napolje i vremenom bude svjedok čovječije moći stvaranja.

(Prethodna dva pasusa izgledaju u originalu ovako:

If I can feel that I am that which but a few seconds ago I knew I was not, but desired to be, then I am no longer hungry to be it. I am no longer thirsty because I feel satisfied in that state. Then something shrinks within me, not physically but in my feeling, in my consciousness, for that is the creativeness of man. He so shrinks in desire, he loses the desire to continue in this meditation. He does not halt physically, he simply has no desire to continue the meditative act.

“When you pray believe that you have received, and you shall receive.” When the physical creative act is completed, the sinew which is upon the hollow of man’s thigh shrinks, and man finds himself impotent or is halted. In like manner when a man prays successfully he believes that he is already that which he desired to be, therefore he cannot continue desiring to be that which he is already conscious of being. At the moment of satisfaction, physical and psychological, something goes out which in time bears witness to man’s creative power. Prim. prev.)

Naša sledeća priča je iz 38. poglavlja Knjige Postanja/1. Mojsijeve. Tu imamo kralja po imenu Juda, čovjek čije ime takođe počinje sa JOD HE VAU. Tamara je njegova snaha. Riječ “Tamara” (“Tamar” u originalu, prim. prev.) znači palma, ili najljepše, najljupkije. Ona je graciozna i divna za gledanje i zovu je palma. Visoka, ponosna palma cvjeta čak i u pustinji — gdje god je ona, tu je oaza. Kada vidite palmu u pustinji, tu ćete pronaći ono što najviše tražite u toj suvoj zemlji. Ništa nije poželjnije čovjeku koji hoda pustinjom nego prizor palme. U našem slučaju, da budemo praktični, naš cilj je palma. To je ono nešto divno, nešto prelijepo čemu težimo. Šta god da je to što Vi i ja želimo, što zaista želimo, u ovoj priči je personifikovano kao predivna Tamara. Rečeno nam je da pokrila lice kurvinskim velom i sjela na raskršće na putu. Njen svekar, kralj Juda, prolazi tuda i toliko mu se dopada ova što nosi veo da joj nudi jare da bi bio intiman sa njom. Ona kaže: “Ali da mi daš zalog dokle ga (jare, prim.prev.) ne pošalješ.” Gledajući oko sebe, on reče: “Kakav zalog da ti dam?” “Eto, prsten i narukvicu, i štap što ti je u ruci”, reče ona, nakon čega je on sa ruke skinuo prsten i narukvicu i dao joj ih, skupa sa štapom. Onda je legao s njom i ona osta trudna, te mu rodi sina(napomena). To je priča; a sada interpretacija. Čovjek ima samo jedan dar koji je istinski njegov za davanje, a to je on sam. Prosto nema drugog dara, kao što nam je rečeno u prvom kreativnom činu Adamovog stvaranja žene iz samog sebe. Nije postojala na svijetu nijedna druga susptanca od koje je mogao oblikovati predmet svoje želje. Na sličan način, Juda je imao samo jedan dar koji je zaista bio njegov za davanje — samog sebe, kako su prsten, narukvica i štap simbolizovali, jer to su bili simboli njegovog kraljevskog položaja. Čovjek nudi nešto što nije on sam, ali život zahtijeva da pruži jedinu stvar koja simbolizuje njega samoga. “Prsten i narukvicu, i štap što ti je u ruci”. Ovi simboli čine kralja. Kada daje njih, on daje od sebe. Vi ste slavni kralj Juda. Prije nego mognete leći sa Tamarom i učiniti da donese na svijet slične Vama, morate otići k njoj i dati joj dio sebe. Pretpostavimo da želim sigurnost. Ne mogu je imati poznavajući ljude koji je već imaju. Ne mogu je dobiti povlačeći veze. Moram postati svjestan daJesam siguran. A sada, recimo, želim da budem zdrav. Pilule neće pomoći. Ishrana ili klima neće pomoći. Moram postati svjestan da sam zdrav prisvojivši osjećaj zdravlja. Možda želim da postanem neko i nešto u ovom svijetu. Prosto gledajući u kraljeve i predsjednike i plemenite ljude, i živeći kao njihov odraz, neću postati ugledan. Moram postati svjestan da jesam plemenit i ugledan i hodati kao da Jesam ono što želim da budem. Kada hodam u toj pretpostavci, ja dajem dio sebe slici koja je opsijedala moj um, i vremenom će mi ona podariti dijete; što znači da ću načiniti svijet koji je u harmoniji sa onim čega sam ja svjestan da jeste. Vi ste kralj Juda i Vi ste takođe Tamara. Kada postanete svjesni da Jeste ono što želite da budete, Vi ste Tamara. Onda kristalizujete svoju želju u svijetu koji Vas okružuje. Bez obzira koje priče čitali u Bibliji, bez obzira na to koliko likova su drevni pripovjedači uveli u dramu, jednu stvar Vi i ja stalno moramo imati na umu — sve se one odigravaju u umu individue. Dok čitate priču, uklopite je u sebe. Znajte da je Vaša svjesnost jedina realnost. Onda znajte šta želite da bude. Zatim usvojite osjećaj da jeste ono što želite da bude, i ostanite vjerni toj pretpostavci, živeći i djelujući na osnovu svog ubjeđenja. Uvijek je uklopite u sebe. Naša treća interpretacija vezana je za priču o Isaku i njegova dva sina: Isavu i Jakovu. Prikazana je slika slijepog čovjeka kojeg je mlađi sin obmanuo kako bi mu dao blagoslov koji je pripadao starijem sinu. Priča naglašava činjenicu da je obmana postignuta preko čula dodira. “Tada reče Isak Jakovu: Hodi bliže, sine da te opipam jesi li sin moj Isav ili ne. I pristupi Jakov k Isaku ocu svom, a on ga opipa… … A kad Isak blagoslovi Jakova, i Jakov otide od Isaka oca svog, u taj čas dođe Isav brat njegov iz lova.” (Knjiga Postanja/1. Mojsijeva 27:21-30) Priča može biti vrlo poučna ako je sada ponovo proživimo. Ponovo, imajte na umu da su svi likovi Biblije personifikacije apstraktnih ideja i moraju biti ispunjene u individui. Vi ste slijepi otac i oba njegova sina. Isak je star i slijep, osjeća da mu se bliži smrt i poziva svog starijeg sina Isava, rutavog momka, te ga šalje u šumu da mu donese mesa divljači. Drugi sin, Jakov, momak glatke kože, je načuo očev zahtjev. Kako je želio pravo prvorođenja, koje je pripadalo njegovom bratu, Jakov, dijete glatke kože, je zaklao jare iz očevog stada i odrao ga. Zatim je, ogrnut kožama jareta koje je zaklao, lukavo prišao svom ocu i prevarom ga uvjerio da je on Isav. Otac je rekao: “Hodi bliže, sine, da te opipam. Ne mogu da vidim, ali priđi da bih te mogao opipati.” Obratite pažnju na naglasak koji je stavljen na osjećanje u ovoj priči. Prišao je blizu i otac mu reče: “Glas je Jakovljev, ali ruke su Isavove.” I osjećajući grubost njegove kože, svojstvenu njegovom sinu Isavu, izgovorio je blagoslov i dao ga Jakovu. Priča kaže da se, tek što je Isak izgovorio blagoslov i Jakov se udaljio, Isav vratio iz lova. Ovo je važan dio. Ne očajavajte prilikom našeg praktičnog pristupa, jer dok sjedite ovdje Vi ste, takođe, Isak. Ova prostorija u kojoj sjedite je Vaš trenutni Isav. Ovo je grubi, ili čulno osjetni svijet, koji poznajemo preko naših tjelesnih organa. Sva Vaša čula potvrđuju činjenicu da se ovdje, u ovoj sobi. Sve vam govori da ste ovdje, ali možda Vi ne želite da budete ovdje. Ovo možete primijeniti u korist bilo kog cilja. Prostorija u kojoj se nalazite bilo kada — okruženje u kom ste, to je Vaš čulno spoznajni svijet koji je u priči personifikovan kao Isav. Ono što biste željeli umjesto onoga što imate ili Jeste je Vaše stanje glatke kože ili Jakov, potiskivač. Ne šaljite svoj vidljivi svijet u lov negiranjem, kao što to čini dosta ljudi. Govoreći da ne postoji, činite ga još stvarnijim. Umjesto toga, prosto odvratite svoju pažnju iz polja senzacija, koje je u ovom trenutku prostorija koja Vas okružuje, i koncentrišite svoju pažnju na ono čime ovu prostoriju želite da zamijenite, na ono što želite da učinite stvarnim. Prilikom koncentrisanja na Vaš cilj, tajna je u tome da ga donesete ovdje. Morate učiniti da tamo bude ovdje i zamisliti da Vam je cilj tako blizu da ga možete osjetiti. Pretpostavimo da ovoga trenutka želim klavir ovdje, u ovoj prostoriji. Ako vidim u svom umu klavir koji je negdje drugdje, to neće pomoći. Ali vizualizovati ga u ovoj sobi, kao da je ovdje i staviti svoju zamišljenu ruku na klavir i opipati da je neporecivo stvaran, znači približiti subjektivno stanje, personifikovano kao moj mlađi sin Jakov, tako blizu da ga mogu osjetiti. Za Isaka se kaže da je slijepac. Vi ste slijepi zato što ne vidite svoj cilj tjelesnim organima, ne možete ga vidjeti svojim čulima. Percipirate ga jedino u svom umu, ali ga približavate toliko da možete da ga opipate kao da je potpuno stvaran u ovom trenutku. Kada se ovo dogodi, i Vi se izgubite u njegovoj stvarnosti i osjetite da je stvaran, otvorite oči. Kada otvorite oči, šta se dešava? Prostorija koju ste bili potpuno isključili samo trenutak ranije, se vraća iz lova. Tek što ste dali svoj blagoslov — osjetili zamišljeno stanje kao stvarno — realni svijet, koji se prije činio nestvarnim, se vraća. Ne obraća Vam se riječima, kao što je zapisano o Isavu, ali Vam prostorija koja Vas okružuje, samim svojim prisustvom, govori da ste samo-obmanuti. Govori Vam da, dok ste bili zanijeti u zamišljanju, osjećali da Jeste ono što želite da budete, osjećali da sada posjedujete nešto što želite imati, da ste se prosto zavaravali. Pogledajte ovu prostoriju. Ona negira da ste negdje drugo. Ako znate zakon, sada ćete reći: “Iako je tvoj brat pristupio lukavo i prevario me i uzeo tvoje pravo prvorođenog, dao sam mu svoj blagoslov i sada ga ne mogu povući.” Drugim riječima, ostajete vjerni toj subjektivnoj realnosti i ne oduzimate joj moć rođenja. Dali ste joj pravo da se rodi, i ona će se realizovati u Vašem svijetu. Nema mjesta u ovom Vašem ograničenom prostoru dovoljno da bi ga dvije stvari zauzimale istovremeno. Učinivši subjektivno stvarnim, ono vaskrsava u Vašem svijetu.

Uzmite ideju koju želite da utjelovite, i pretpostavite da već jeste. Potpuno se izgubite u pretpostavci da je to neporecivo stvarno. Dok joj dajete ovaj osjećaj realnosti, dali ste joj blagoslov koji pripada realnom svijetu, i ne morate da potpomažete njeno rođenje ništa više nego što morate pomagati rođenje djeteta ili nicanje sjemena koje ste jednom posijali u zemlju. Sjeme koje posijete raste bez ljudske pomoći, jer u sebi sadrži svu moć i sve planove neophodne za samoizražavanje. Večeras možete oživjeti dramu u kojoj Isak blagosilja mlađeg sina i vidjeti šta će se dogoditi u neposrednoj budućnosti u Vašem svijetu. Vaše trenutno okruženje nestaje, sve životne okolnosti se mijenjaju i stvaraju prostor za nastanak onoga čemu ste podarili svoj život. Dok hodate, znajući da jeste ono što želite da bude, Vi ga realizujete bez tuđe pomoći. Četvrta priča za večeras je preuzeta iz knjiga koje su pripisane Mojsiju. Ako Vam treba dokaz da je Mojsije nije napisao, pročitajte priču pažljivo. Nalazi se u 34. poglavlju 5. Mojsijeve knjige. Pitajte bilo kog svještenika ili rabina ko je autor ove knjige i oni će Vam reći da je napisao Mojsije. U 34. poglavlju 5. Mojsijeve knjige ćete pročitati umrlicu koju je čovjek napisao sam sebi. Neko može sjesti i napisati šta bi želio da piše na njegovom nadgrobnom spomeniku, ali ovdje imamo čovjeka koji je napisao sopstvenu umrlicu. I onda umire, i tako potpuno briše sebe da izaziva potomstvo da pronađu gdje se sahranio. “I umrije ondje Mojsije, sluga Gospodnji u zemlji moavskoj po riječi Gospodnjoj. A pogrebe ga Gospod u dolini u zemlji moavskoj prema Vet-Fegoru; i niko ne dozna za grob njegov do današnjeg dana. I bješe Mojsiju sto i dvadeset godina kad umre, i ne bjehu potamnjele oči njegove niti ga snaga izdala.” (5. Mojsijeva, 34:5-7) Morate ove noći — ne sjutra — naučiti tehniku pisanja sopstvene umrlice i tako potpuno umrijeti u odnosu na ono što Jeste da nijedan čovjek na svijetu ne može znati gdje ste sahranili ranijeg čovjeka. Ako ste sada bolesni, pa ste ozdravili, a ja znam na osnovu činjenica da ste bolesni, gdje mi možete pokazati i reći da ste tamo sahranili bolesnika? Ako ste siromašni i pozajmljujete od svakog prijatelja kog imate, a onda se iznenada počnete valjati u bogatstvu, gdje ste sahranili siromašnog čovjeka? Tako potpuno izbrišete siromaštvo iz svog uma da ne postoji ništa na ovom svijetu na šta možete da pokažete i tvrdite da ste ga tamo ostavili. Potpuna transformacija svjesnosti briše sve dokaze da je išta drugo osim ovoga sada ikada postojalo na svijetu. Najljepša tehnika dostizanja cilja je data u prvom stihu 34. poglavlja 5. Mojsijeve knjige: “Tada iziđe Mojsije iz polja Moavskog na goru Nava, na vrh Fazge, koja je prema Jerihonu; i pokaza mu Gospod svu zemlju od Galada do Dana”. Čitate ovaj red i pitate se: “Pa šta?” Ali uzmite indeks pojmova i potražite riječi. Prva riječ, “Mojsije”, znači izvući, spasiti, podići, dohvatiti. Drugim riječima, Mojsije je personifikacija moći u čovjeku koja može izvući iz njega ono što traži, jer sve dolazi iznutra, ne spolja. Izvlačite iz sebe ono što sada želite da izrazite sebi kao realno. Vi ste Mojsije koji izlazi iz Moavskih ravnica. Riječ “Moav” (eng. Moab) je složenica dvije riječi iz hebrejskog jezika, “Mem” i “Ab” (nije prevođeno, prim.prev.), i znači majka-otac. Vaša svjesnost je majka-otac, ne postoji drugi uzrok u svijetu. Vaše JAstvo, Vaša svjesnost, je Moav ili majka-otac. Uvijek nešto izvlačite iz nje. Sledeća riječ je “Nava” (eng. Nebo). U indesku pojmova, Nava je definisano kao proročanstvo. Proročanstvo je nešto subjektivno. Ako kažem “biće tako-i-tako”, to je slika u umu; još uvijek nije činjenica. Moramo sačekati i dokazati ili opovrgnuti ovo proročanstvo. Prevedeno na naš jezik, Nava je Vaše htijenje, Vaša želja. Nazvana je planinom jer izgleda kao nešto na šta se teško popeti, pa je stoga naizgled nemoguće za realizaciju. Planina je nešto veće od Vas, nadilazi Vas. Nava označava ono što želite biti nasuprot onome što Jeste. Riječ “Fazga” (eng. Pisgah), po definiciji, znači kontemplirati, duboko misliti. Jerihon (eng. Jericho) je mirisna nota. Galad (eng. Gilead) označava gomile svjedoka. Poslednja riječ “Dan” (eng. Dan) znači “Prorok”. Sada ih sve sastavite na praktičan način i otkrijte šta su stari narodi htjeli da nam kažu. Dok stojim ovdje, otkrivši da je moja svjesnot Bog, i da mogu transformisati sebe u ono što pretpostavim daJesam prosto osjećajuči da već Jesam ono što želim da budem; sada znam da imam sve što je potrebno za savladavanje ove planine. Definišem svoj cilj. Ne zovem ga Nava, zovem ga svojom željom. Šta god da želim, to je moja Nava, to je moja velika planina na koju ću se popeti. Sada počinjem kontemplaciju o njoj, jer ću se popeti na vrh Fazge. Moram kontemplirati svoj cilj na takav način da dobijem zadovoljavajuću reakciju. Ako ne dobijem takvu reakciju, Jerihon ostaje neopažen, jer Jerihon je miris. Kada osjetim da Jesam ono želim da budem, ne mogu suzbiti radost koja prati taj osjećaj. Moram uvijek kontemplirati svoj cilj dok ne dobijem osjećanje oličeno u Jerihonu. Posle toga ne činim ništa da ga učinim vidljivim u mom svijetu; jer brda Galada, koja označavaju muškarce, žene i djecu, čitav svijet koji me okružuje, dolaze da posvjedoče. Dolaze da posvjedoče da ja Jesamono što sam pretpostavio da jesam i održavao u sebi. Kada se moj svijet prilagodi mojoj pretpostavci, proročanstvo je ispunjeno. Ako sada znam šta želim da budem, i pretpostavim da to Jesam, i hodam kao da Jesam, ja postajem to i tako potpuno umirem u odnosu na svoje prethodno mišljenje o sebi da ne mogu pokazati ni na jedno mjesto na svijetu i reći: tamo je sahranjen raniji Ja. Tako sam potpuno umro da izazivam potomstvo da ikada pronađu gdje sam sahranio starog sebe. U ovoj prostoriji sigurno postoji neko ko će se toliko transformisati da ga neće prepoznati ni krug najbližih prijatelja. Deset godina sam bio plesač, plesao u brodvejskim predstavama, varijetskim predstavama i u Evropi. Nekada sam mislio da ne bih mogao življeti bez određenih prijatelja. Mislio sam da nikada ne bih mogao življeti bez njih. Sada priznajem da i nisam mogao. Danas, mi nemamo ništa zajedničko. Kada se sretnemo, ne prelazimo namjerno na drugu stanu ulice, ali to je skoro potpuno hladan susret, jer nemamo o čemu da razgovaramo. Tako sam umro za taj raniji život da, kada sretnem ove ljude, oni ne mogu ni da govore o starim vremenima. Ali ima ljudi koji i danas žive u tom stanju, i sve su siromašniji i siromašniji. Oni uvijek vole da govore o starim vremenima. Nikada nisu sahranili tog čovjeka, on je i te kako živ u njihovom svijetu. Mojsije je imao sto dvadeset godina, ispunjene, predivne godine, kao što broj 120 nagovještava. Jedan plus dva plus nula jednako je tri, numerički simbol izražavanja (u originalu: “the numerical symbol of expression”, prim. prev.). Ja sam potpuno svjestan svog izraza. Oči su mi nezamućene i tjelesne funkcije neoslabljene. Potpuno sam svjestan da sam ono što ne želim da budem. Ali znajući ovaj zakon, kojim se čovjek transformiše, ja pretpostavljam da Jesam ono što želim da budem i živim u pretpostavci da je to završena stvar. Prilikom postanka toga čovjeka, stari čovjek umire i sve što je vezano za raniji koncept sebe umire sa njim. Ne možete ubaciti nijedan dio starog čovjeka u novog čovjeka. Ne možete staviti novo vino u stare boce ili nove zakrpe na staru odjeću. Morate biti potpuno novo biće. Dok pretpostavljate da Jeste ono što želite da budete, ne treba vam ničija pomoć da tako i bude. Niti vam treba ičija pomoć da sahranite ranijeg sebe. Ostavite mrtve da sahranjuju mrtve. Nemojte se čak ni osvrnuti, jer nijedan čovjek koji stavi ruku na plug i onda gleda iza sebe nije vrijedan carstva nebeskog. Nemojte se pitati kako će se sve zbiti. Nije bitno što Vaš razum sve negira. Nije bitno ako čitav svijet oko Vas sve negira. Ne morate Vi sahranjivati staro. “Ostavi mrtve da sahranjuju mrtve.” Tako ćete sahraniti prošlost, ostajući vjerni novom konceptu Sebe, da ćete izazivati čitavu budućnosti da otkrije gdje ste je zakopali. Do dana današnjeg, nijedan čovjek u čitavom Izraelu nije pronašao Mojsijev grob. Eto, to su četiri priče koje sam obećao za večeras. Morate ih primjenjivati svakoga dana svog života. Iako se čini da je stolica na kojoj sada sjedite tvrda i nepogodna za meditaciju, možete je, imaginacijom, napraviti najudobnijom foteljom na svijetu. Dopustite mi sada da definišem tehniku onako kako želim da je koristite. Vjerujem da je svako od vas došao ovdje večeras sa jasnom predstavom svoje želje. Nemojte reći da je nemoguća. Želite li je? Ne morate koristiti svoj moralni kodeks da biste je realizovali. To je sve skupa van domašaja Vašeg kodeksa. Svjesnost je jedina realnost. Stoga, moramo oblikovati objekat naše želje u sopstvenoj svjesnosti. Ljudi imaju naviku podcjenjivanja važnosti jednostavnih stvari, i preporuka da se dovedete u stanje slično snu kako bi Vam bilo lakše da prihvatite stanje koje Vaš razum i čula negiraju, je jedna od prostih stvari koje ćete možda podcijeniti. Međutim, ova jednostavna formula za mijenjanje budućnosti koju su otkrili drevni učitelji i dali nam je u Bibliji, može biti dokazana od bilo koga. Prvi korak u mijenjanju budućnosti je Želja, to jest, definišite svoj cilj — znajte tačno šta želite. Drugo: osmislite događaj za koji vjerujete da će se odigrati NEPOSREDNO NAKON ispunjenja Vaše želje — događaj koji implicira ispunjenje želje — nešto u čemu će Vaše djelovanje biti dominantno (u originalu: “something which will have the action of Self predominant“, prim. prev.). Treći korak je imobilisanje fizičkog tijela i izazivanje stanja sličnog snu. Onda mentalno dovedite sebe pravo u ranije definisanu situaciju, sve vrijeme zamišljajući da zaista izvodite tu akciju OVDJE I SADA. Morate učestvovati u zamišljenoj akciji, ne samo stajati i posmatrati je, već OSJEĆATI da zaista izvodite akciju, tako da je zamišljena senzacija za Vas potpuno realna. Važno je zapamtiti da pretpostavljena akcija mora uvijek biti ona koja SLIJEDI ispunjenje Vaše želje, koja implicira njeno ispunjenje. Na primjer, pretpostavimo da želite unapređenje na poslu. U tom slučaju bi čestitanje bilo ono što bi uslijedilo nakon ispunjenja Vaše želje. Nakon što ste izabrali tu akciju da je doživite u imaginaciji kako biste implicirali unapređenje, imobilišite fizičko tijelo i izazovite stanje na ivici sna, sanjivost (u originalu: “drowsy state”, prim.prev.), ali tako da ste još uvijek u stanju da kontrolišete tok svojih misli, stanje u kom ste usredsređeni bez napora. Posle toga zamislite prijatelja kako stoji pred Vama. Stavite svoju zamišljenu ruku u njegovu. Osjetite da je čvrsta i realna, i sprovedite zamišljeni razgovor sa njim koji je u skladu sa OSJEĆANJEM DA STE UNAPRIJEĐENI.

Ne zamišljate sebe na distanci u prostoru ili vremenu kako vam čestitaju na dobroj sreći. Umjesto toga, učinite da “negdje drugo“ bude “ovdje“ a budućnost — SADA. Razlika između osjećanja da proživljavate događaj sada i ovdje i zamišljanja sebe u događaju kao na filmskom platnu znači razliku između uspjeha i neuspjeha. Shvatićete razliku ako sada zamislite da se penjete merdevinama. Zatvorenih očiju, zamislite da su merdevine sada ispred Vas i OSJETITE KAKO SE ZAISTA PENJETE NJIMA. Iskustvo me je naučilo da ograničim zamišljenu scenu koja implicira ispunjenje želje, da zbijem ideju u jedinstveni čin, i da ga proživljavam iznova i iznova sve dok ne poprimi svojstva realnosti. U suprotnom će Vam pažnja odlutati tragom asocijacija, gomila slika će se nametnuti Vašoj pažnji i za par sekundi će vas odvesti stotinama kilometara daleko od cilja u domenu prostora i godinama daleko u domenu vremena. Ukoliko ste odlučili da se popnete određenim nizom stepenika, jer je to vrlo vjerovanto događaj koji će pratiti ispunjenje Vaše želje, onda morate ograničiti djelovanje na taj određeni niz stepenika. Ako Vam pažnja odluta, vratite je zadatku penjanja tim nizom stepenika, i nastavite tako sve dok Vaš zamišljeni čin ne poprimi čvrstoću i karakteristike realnosti. Ideja mora biti održavana u umu bez bilo kakvog osjetnog napora sa Vaše strane. Morate, sa minimalnim naporom, ispuniti um osjećanjem da je želja ispunjena. Sanjivost potpomaže promjenu, jer olakšava pažnju bez naprezanja, ali ne smijete otići predaleko, u stanje sna u kom više niste u stanju da kontrolišete kretanje svoje pažnje. Već umjereni stepen sanjivosti u kom ste još uvijek u stanju da upravljate sopstvenim mislima. Najefektivniji način ovlapoćenja želje je zauzimanje osjećanja da je želja već ispunjena i onda, u opuštenom i sanjivom stanju, neprestano ponavljanje, poput uspavanke, bilo koje kratke fraze koja imlicira ispunjenje želje, npr. “Hvala, hvala, hvala” kao da se obraćate nekoj višoj sili koja vam je dala ono što ste željeli. Znam da će, kada se ovaj kurs završi u petak, mnogi od vas moći da mi kažu da su ostvarili svoje ciljeve. Prije dvije nedjelje sam sišao sa podijuma i uputio se ka vratima kako bih se rukovao sa publikom. Sigurno neću slagati ako kažem da mi je najmanje trideset pet njih, iz grupe od stotinu trideset pet ljudi, reklo da su već ostvarili ciljeve koje su imali kada su se pridružili predavanjima. Ovo se dogodilo prije samo dvije nedjelje. Ja nisam ništa učinio da bi se te želje ostvarile, osim što sam podijelio sa njima ovu tehniku molitve. Vi ne morate ništa da učinite da biste ostvarili svoje želje — osim da primijenite ovu tehniku molitve. Zatvorenih očiju, i imobilsanog tijela, uđite u stanje slično snu i uključite se u događaj kao da ste glumac koji igra ulogu. Iskusite u imaginaciji ono što biste iskusili uživo da je Vaš cilj realizovan. Učinite da “negdje” bude OVDJE i “nekad” da bude SADA. I veće Vi, koristeći širu perspektivu, će upotrijebiti sva sredstva, i nazvati ih dobrima, koja će ići u prilog realizaciji onoga što ste prisvojili kao svoje stanje. Oslobođeni ste bilo kakve odgovornosti za realizaciju, jer dok zamišljate i osjećate da je već tako, Vaše dimenzionalno veće Ja određuje sredstva. Nemojte ni na trenutak pomisliti da će neko biti povrijeđen u procesu, ili da će neko biti razočaran. To se Vas ne tiče. Ja moram upravljati ovom kućom. Previše nas, učenih različitim životnim putevima, smo toliko zabrinuti za druge. Pitate se: “Ako ja dobijem ono što želim, zar to neće povrijediti drugog?” Postoje načini koji Vama nisu poznati, zato nemojte da brinete o tome. Sada zatvorite oči, jer ćete biti u dugom periodu tišine. Uskoro ćete potonuti u kontemplaciju, osjećajući da jeste ono što želite da bude, toliko da ćete biti potpuno nesvjesni činjenice da ste u ovoj prostoriji sa ostalima. Doživljećete šok kada otvorite oči i otkrijete da ste ovdje. Trebali biste da doživite šok kada otvorite oči i otkrijete da ste ovdje a ne zaista tamo gdje ste, samo trenutak ranije, osjećali da jeste, ili imate. A sada ćemo se upustiti u tišinu.

PERIOD TISINE …

Ne moram vas podsjećati da sada Jeste ono što ste pretpostavili da Jeste. Nemojte da raspravljate o tome ni sa kim, čak ni sa sobom. Ne možete misliti o “kako“, kada znate da već JESTE. Vaše trodimenzionalno rezonovanje, koje je zaista vrlo ograničeno rezonovanje, ne bi trebalo biti uvučeno u ovu dramu. Ono ne zna kako. Ono što ste upravo osjetili kao istinito jeste istinito. Ne dopustite da Vam bilo ko kaže da nešto nećete imati. Ono za šta osjećate da imate — imaćete. I ovoliko mogu da Vam obećam, nakon što ostvarite svoj cilj, kada se osvrnete unazad, moraćete da priznate da ovaj Vaš svjesni rezonski um ne bi nikada mogao pronaći način za tako što. Vi Jeste ono i imate ono što ste ovoga trenutka prisvojili. Nemojte raspravljati o tome. Ne tražite ničiju podršku jer se može desiti da stvar ne dođe. Već je došla. Idite svojim poslom, radeći sve uobičajene stvari i dopustite da se ove stvari dogode u Vašem svijetu.


Mislim da bi trebalo dodatno pojasniti piču o Tamari i Judi, kako čitaoci koji je nisu čitali u Bibliji ne bi stekli pogrešan utisak. Tamara je bila udata za Judinog sina Ira, koga je Bog ubio jer nije bio zadovoljan njime. Nakon ovoga, Juda je naložio svom sinu Avnanu da se oženi Tamarom u bratovljevo ime i da naprave porod koji će se zvati potomcima njegovog brata. Avnan je bio sa Tamarom, ali nije htio da je oplodi („prosipaše na zemlju“, stoji u Bibliji) pa je Bog i njega ubio. Posle njegove smrti, Juda je naložio Tamari da ode kod svog oca kao udovica i da bude tamo dok njegov treći sin, Silom, ne staše za ženidbu, „da ne umre i on kao braća mu“. Tamara je sjela na raskršće kojim su Juda i Silom morali proći, jer je Silom u to vrijeme bio odrastao, a oni je još nisu udali za njega. Juda je zbog vela mislio da je ona prostitutka i nije je prepoznao. Kasnije, kada je saznao da je Tamara trudna, naredio da je ubiju, ali mu je ona poslala njegove stvari koje je dao kao zalog i tako se spasila. Prim. prev.

LEKCIJA 2: PRETPOSTAVKE POSTAJU CINJENICE

Ova naša Biblija nema nikakve veze sa istorijom. Neki od vas večeras bi mogli biti skloni da vjeruju da, iako joj možemo dati psihološku interpretaciju, ona i dalje može biti tumačena bukvalno, u njenom izvornom obliku. Ne može. Biblija uopšte nema veze sa ljudima i događajima, kako su vas naučili da vjerujete. Što prije izbrišete to vjerovanje iz svog uma, to bolje. Večeras ćemo izdvojiti nekoliko priča, i ponovo ću vas podsjetiti da ih morate iznova odigrati u svom umu. Imajte na umu da, iako se čini da su to priče o potpuno budnim ljudima, drama se u stvari odigrava između Vas — uspavanog, dubljeg, Vas i svjesnog, budnog Vas. Oni jesu oličeni u ljudima, ali kada dođete do primjene, morate zapamtiti važnost pospanog stanja (eng. “drowsy state“, prim. prev.). Svo stvaranje, kao što smo prethodne večeri rekli, se odigrava u stanju sna, ili stanju sličnom snu — dremljivom, pospanom stanju. Prethodne noći smo vam rekli i da se prvi čovjek još uvijek nije probudio. Vi ste Adam, prvi čovjek, još uvijek u dubokom snu. Kreativno Ja u vama je četvorodimenzionalni Vi čiji je dom, prosto, ono stanje koje ljudi obično zovu snom. Naša prva priča za večeras je iz Jevanđelja po Jovanu. Dok se bude razvijala pred Vama, želim da je uporedite u umu sa pričom koju ste čuli prošle večeri, iz Knjige Postanja/1. Mojsijeve. Prva knjiga Biblije, Knjiga postanja, tvrde istoričari, bilježi događaje koji su se odigrali nekih tri hiljade godina prije događaja opisanih u Jevanđelju po Jovanu. Ja Vas molim da budete racionalni i da se zapitate da li je obije priče mogao napisati isti pisac. Vi prosudite da li je isti inpirisani čovjek mogao ispričati jednu-istu priču na drugačiji način. Ovo je vrlo slična priča, priča o suđenju Isusu. U Jevanđelju po Jovanu zapisano je da je Isus doveden pred Pontija Pilata, i razuzdana rulja je tražila njegovu smrt, tražili su da pogube Isusa. Pilat im se obratio riječima: “A u vas je običaj da vam o Pashi oslobodim jednoga; hoćete li, dakle, da vam oslobodim cara judejskog? Tada opet povikaše govoreći: ne ovoga, nego Varavu. A Varava bješe lopov.“ (Po Jovanu, 18:39, 40) Rečeno je da Pilat nije imao izbora u ovoj situaciji, on je samo tumačio zakon, a ovo je bio zakon. Narodu se moralo dati ono što su tražili. Pilat nije mogao osloboditi Isusa protivno željama naroda, zato je oslobodio Varavu i dao im Isusa, da bude razapet. Sada, imajte na umu da je Vaša svjesnost Bog. Nema drugog Boga. I rečeno Vam je da Bog ima sina po imenu Isus. Ako biste se potrudili i potražili u ideksu Biblije riječ “Varava”, vidjeli biste da je to složenica dvije hebrejske riječi: “bar”, što znači kćerka ili sin — ili dijete, i “abba”, što znači otac (u originalu, na engleskom jeziku, Varava se piše kao “Barabbas“, prim. prev.) Varava je sin velikog oca. I Isus je u priči nazvan Spasitelj, Sin od Oca. Imamo dva sina u ovoj priči. I imamo dva sina u priči o Isavu i Jakovu. Imajte na umu da je Isak bio slijep, a pravda, da bi bila pravda, mora imati povez preko očiju. Na svim većim pravnim zgradama u svijetu možemo vidjeti ženu ili muškarca koji predstavljaju pravdu — sa povezom preko očiju. “Ne gledajte ko je ko kada sudite, nego pravedan sud sudite.“ (Po Jovanu, 7:24) Ovdje imamo Pilata, koji igra istu ulogu kao Isak. Imamo dva sina. Svi likovi, onako kako se pojavljuju u ovoj priči, mogu se primijeniti na Vaš život. Imate sina koji ovoga trena krade od Vas ono što biste mogli biti. Ako ste došli večeras na ovaj sastanak svjesni da nešto želite, došli ste u društvu Varave. Jer željeti — znači priznati da sada nemate nešto što želite, a pošto je sve Vaše, Vi sebe potkradate živeći u stanju želje. Moj spasitelj je moja želja. Dok želim nešto, ja gledam u oči mog spasitelja. Ali, ako nastavim da želim, ja odbijam svog Isusa, svog spasitelja, jer dok želim, ja priznajem da nisam a “ako ne povjerujete da Ja Jesam On, umrijećete u svojim grijesima“ (Po Jovanu 8:24). Ne mogu imati i u isto vrijeme željeti da imam to što imam. Mogu uživati u tome, ali ne mogu ga i dalje željeti. Evo priče. Ovo je gozba za vrijeme Pashe*. Nešto će se promijeniti ovoga trena, nešto će da pređe iz jednog stanja u drugo. Čovjek nije u stanju da pređe iz jednog u drugo stanje svijesti osim ako ne oslobodi iz svijesti ono čime je trenutno zaokupljena, jer mu to ne dozvoljava da ide dalje, poput sidra. Vi i ja možemo ići na fizičke gozbe, iz godine u godinu kada Sunce uđe u divni znak Ovna, ali to ne predstavlja ništa u odnosu na pravi mistični prelazak. Da bih održao gozbu za vrijeme Pashe, psihološku gozbu, ja prelazim iz jednog stanja svijesti u drugo. Činim to oslobađajući Varavu, lopova i pljačkaša, koji krade od mene stanje koje bih mogao okupirati u svom svijetu. Stanje koje želim da okupiram je u priči personifikovano kao Isus Spasitelj. Ako postanem nešto što želim da budem, onda sam spašen onoga što sam bio prije toga. A ako to ne postanem, onda i dalje u sebi držim zaključanog lopova koji mi krade mogućnost da budem ono što bih mogao biti. Ove priče nemaju veze sa nekakvim osobama koje su življele, niti sa bilo kojim događajem ikada odigranim na zemlji. Ovi likovi su vječiti likovi u umu svakog čovjeka na svijetu. Vi i ja vječito održavamo u životu ili Varavu ili Isusa. Svakoga trenutka znate koga održavate. Nemojte osuđivati rulju jer su tražili da Varava bude oslobođen a Isus razapet. Nije to gomila ljudi zvanih Jevreji. Oni nisu imali ništa sa tim. Ako smo mudri, i mi bismo trebali vikati da se oslobodi ono stanje uma koje nas spiječava da budemo ono što bismo mogli biti, koje nas ograničava, koje nam ne dozvoljava da postanemo ideal koji tražimo i kom težimo u ovom svijetu. Ne tvrdim da Vi večeras ne ovlapoćujete Isusa. Samo Vas podsjećam da, ako ovoga trena imate neispunjenu ambiciju, onda održavate u životu ono što ne dopušta ispunjenje te ambicije, a ne dopušta je Varava. Da bismo objasnili mističnu, psihološku transformaciju zvanu kao Pasha, ili prelazak preko, morate se sada poistovjetiti sa idealom kom ćete služiti, i morate ostati vjerni tom idealu. Ako mu ostanete vjerni, ne samo da ga razapinjete svojom vjernošću, već ga i vaskrsavate bez ičije pomoći. Po priči, niko nije mogao ujutru ustati dovoljno rano da bi sklonio kamen sa ulaza. Bez pomoći ljudskih ruku kamen je uklonjen, i ono što je naizgled bilo mrtvo i sahranjeno je vaskrslo nepotpomognuto čovjekom. Vi hodate u svijesti  da Jeste ono što želite da budete, to još uvijek niko ne vidi, ali ne treba Vam niko da ukloni Vaše životne probleme i prepreke kako biste izrazili ono čega ste svjesni da Jeste. To stanje ima svoj jedinstveni način na koji će se otjeloviti u ovom svijetu, na koji će postati od krvi i mesa, kako bi ga čitav svijet mogao dodirnuti. Sada možete vidjeti vezu između priče o Isusu i priče o Isaku i njegovoj dvojici sinova, od kojih je jedan zamijenio drugoga, od kojih se jedan nazivao Potiskivačem (eng. “Supplanter“, prim. prev.) drugoga. Šta mislite, zašto su oni koji su sastavili šezdesetak knjiga Biblije učinili Jakova Isusovim pretkom? Uzeli su Jakova, koji je nazivan i Potiskivačem, i učinili ga ocem dvanaestorice, uzeli su Judu ili (po)hvalu, petog sina i učinili ga Josifovim praocem, koji je navodno na neki čudan način bio otac onome koga zovemo Isus. Isus mora potisnuti Varavu, kao što Jakov mora potisnuti Isava i zauzeti njegovo mjesto. Večeras možete sjedjeti ovdje i održati suđenje za svoja dva sina, da vidite kojeg želite da oslobodite. Možete postati rulja koja galami tražeći oslobađanje lopova i sudija koji svojevoljno oslobađa Varavu i osuđuje Isusa da zauzme njegovo mjesto. On je razapet na Golgoti, mjestu lobanje, prestonom mjestu imaginacije. Da biste iskusili Pashu ili prelaz iz starog u novi koncept sebe, morate osloboditi Varavu, Vaš sadašnji koncept sebe, koji pljačka od Vas ono što biste mogli biti, i morate prihvatiti novi koncept koji želite da izrazite. Najbolji način za postizanje ovoga je koncentrisanje pažnje na ideju identifikovanja sebe sa svojim idealom. Pretpostavite da već Jeste ono što želite biti i Vaša pretpostavka, iako netačna, ako je se budete držali, će postati činjenica. Znaćete kada ste uspjeli da oslobodite Varavu, Vaš stari koncept sebe, i kada ste uspješno razapeli Isusa, ili prikovali/učvrstili novi koncept sebe, prosto gledajući mentalno u ljude koje poznajete. Ako ih vidite onako kako ste ih ranije vidjeli, niste promijenili koncept sebe, jer sve promjene koncepta sebe rezultiraju u izmijenjenim odnosima u Vašem svijetu. Drugima izgledamo uvijek kao otjelotvorenje ideala koji inspirišemo. Prema tome, u meditaciji, moramo zamisliti da nas drugi vide onako kako bi nas gledali da smo ono što želimo biti. Možete osloboditi Varavu i razapeti i vaskrsnuti Isusa ako prethodno definišete svoj ideal. Zatim se opustite u nekoj udobnoj fotelji, uđite u stanje slično snu i iskusite u imaginaciji ono što biste iskusili da ste zaista ono što želite da budete. Ovim jednostavnim metodom doživljavanja u imaginaciji onoga što biste doživljeli uživo kada biste bili oličenje ideala kom služite, oslobađate Varavu koji Vam je krao moć i razapinjete pa vaskrsavate svog spasitelja, ili ideal koji ste željeli da izrazite. A sada, hajde da se okrenemo priči o Isusu u Getšemanskom vrtu (eng. “the garden of Gethsemane“). Imajte na umu da je vrt propisno uređeni dio zemlje, da nije pustoš. Vi pripremate to tlo zvano Getšeman dolazeći ovdje i učeći i čineći nešto za svoj um. Provedite dnevno neko vrijeme pripremajući svoj um čitanjem dobre literature, slušanjem dobre muzike i učestovanjem u razgovorima koji oplemenjuju. Rečeno nam je u Poslanicama: “Što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god čisto, što je god divno, što je god na dobrom glasu, i još ako ima koja dobrodetelj, i ako ima koja pohvala, o tome mislite.“ (Filipljanima 4:8) Da nastavimo sa našom pričom: kako nam je rečeno u 18. poglavlju Jevanđelja po Jovanu, Isus je u vrtu i iznenada se pojavljuje rulja koja ga traži. On stoji u tami i kaže: “Koga tražite?” Predstavnik grupe, pod imenom Juda odgovara i kaže: “Tražimo Isusa Nazarećanina.“ Glas odgovara: “Ja sam On.“ U tom trenutku svi oni padaju na tle, hiljade njih se ispreturalo. To, samo po sebi, treba da Vas navede na razmišljanje i stavi Vam na znanje da se to nije moglo zaista tako desiti, u fizičkim okvirima, jer niko ne bi mogao biti toliko hrabar pri svojoj tvrdnji da je onaj kojeg traže, da bi najterao hiljade onih koji ga traže da padnu na zemlju. Ali, priča kaže da su svi oni pali na zemlju. Zatim su, kad su  malo došli sebi, ponovili pitanje. “Isus im odgovori: Kazah vam da sam ja. Ako, dakle, mene tražite, pustite ove nek idu.“ (Po Jovanu 18:8) “Onda mu reče Isus: Šta činiš ­­— čini brže.“ (Po Jovanu 13:27) Juda, koji mora to da učini brzo, izlazi i izvršava samoubistvo. A sada idemo na dramu. Vi ste u svom Getšemanskom vrtu, ili pripremljenom umu, ako želite, dok ste u stanju sličnom snu, kontrolišete svoju pažnju i ne dopuštate da odluta od svog cilja. Ako to možete da uradite, sasvim sigurno ste u vrtu. Vrlo malo ljudi može sjedjeti u tišini i ne upasti u sanjarenje ili stanje nekontrolisanog razmišljanja. Kada možete ograničiti mentalnu akciju i ostati istrajni u svojoj pažnji, ne dozvoljavajući pažnji da luta, već je bez napora držati unutar ograničenog polja  stanja o kom kontemplirate, onda ste definitivno to disciplinovano prisustvo u Getšemanskom vrtu. Judino samoubistvo nije ništa drugo do mijenjanje Vašeg koncepta sebe. Kada znate šta želite biti, pronašli ste svog Isusa ili spasitelja. Kada pretpostavite da Jeste ono što želite da budete, umrli ste u odnosu na prethodni koncept sebe (Juda je izvršio samoubistvo) i sada živite kao Isus. Možete se svojevoljno odvojiti od svijeta koji Vas okružuje kad god to poželite i povezati se sa onim što želite da otjelovite u svom svijetu. Sada kad ste me pronašli, kada ste pronašli ono što će Vas spasiti onoga što Jeste, oslobodite se toga što Jeste i svega što ono predstavlja u svijetu. Postanite u potpunosti odvojeni od njega. Drugim riječima, izađite i izvršite samoubistvo. Potpuno umirete za ono što ste ranije predstavljali u svijetu i sada potpuno živite u stanju koje ranije niko nije vidio kao istinito za Vas. Preuzeli ste svoj život tako što ste se potpuno odvojili u svijesti od onoga što ste ranije održavali u životu, i počeli ste da živite u skladu sa onim što ste otkrili u svom vrtu. Pronašli ste svog spasitelja. To nije pad čovjeka, nije izdaja drugog, već odvajanje Vaše pažnje i njeno usmjeravanje u potpuno novom pravcu. Od ovoga trenutka nadalje, Vi hodate kao da Jeste ono što ste ranije željeli da budete. Ostajući vjerni svom novom konceptu sebe, umirete, t.j. izvršavate samoubistvo. Niko Vam nije oduzeo život, sami ste ga položili. Trebali biste biti u stanju da vidite vezu ovoga sa Mojsijevom smrću, kada je on tako potpuno umro da niko nije mogao pronaći gdje je sahranjen. Morate vidjeti i vezu sa Judinom smrću. On nije čovjek koji je izdao nekoga pod imenom Isus. Riječ “Juda“ znači “(po)hvala Gospodu“; to je Juda, pohvaliti, zahvaliti, pući od sreće. Ne pucate od sreće osim ako ste se identifikovali sa idealom koji tražite i koji težite da postanete u ovom životu. Kada se poistovjetite sa stanjem koje ste kontemplirali, ne možete suzbiti radost. Ona se širi poput mirisa opisanog kao Jerihon u Starom Zavjetu. Pokušavam da Vam pokažem da su drevni narodi ispričali jednu-istu priču u svim pričama iz Biblije. Sve što nam pokušavaju reći je kako da postanemo ono što želimo biti. I u svakoj priči nagovještavaju da nam ne treba ničija pomoć. Ne treba Vam pomoć nekog drugog da biste sada postali ono što zaista želite da budete. Sada ćemo se posvetiti jednoj neobičnoj priči iz Starog Zavjeta; priči koju će se vrlo malo sveštenika i rabina usuditi da pomenu sa svojih propovijedaonica. U njoj imamo jednoga koji će primiti obećanje, kao što ga vi sada primate. Ime mu je Isus, samo što su ga drevni narodi zvali Jošua, Jehošua Ben Nun (eng.  Jehoshua Ben Nun, u Vukovom prevodu ga zovu Isus Navin, prim. prev), ili spasitelj, sin ribe, Spasitelj iz velike dubine. “Nun“ znači “riba“, a riba pripada dubini, dubokom okeanu. “Jehošua” znači “Jehova spašava” a “Ben“ znači “potomak“ ili “sin od“. Dakle, zvali su ga onim ko je donio doba ribe. Priča je u šestoj knjizi Biblije, knjizi o Isusu Navinom (“the book of Joshua“ u originalu, prim. prev.). Isusu Navinu je dato obećanje kao što je dato Isusu, u angliciranom obliku u jevanđeljima po Matiji, Marku, Luki i Jovanu. U Jevanđelju po Jovanu, Isus kaže: “Sad su saznali da je od Tebe sve što si mi dao“ (Po Jovanu 17:7) “I sve moje — Tvoje je, i Tvoje — moje je.“ (Po Jovanu 17:10) U Starom Zavjetu, u knjizi o Isusu Navinom rečeno je ovim riječima: “Svako mjesto na koje stupite stopama svojim, to sam vam Ja dao“ (Isus Navin 1:3) Nije bitno gdje se nalazi; analizirajte obećanje i vidite da li ga možete prihvatiti bukvalno. Ono nije istinito fizički, ali psihički je istinito. Gdje god se nađete u ovom svijetu mentalno, to možete ostvariti. Isus Navin je progonjen ovim obećanjem da će mu bilo koje mjesto na koje kroči stopalom (stopalo je razumijevanje), gdje god nagazi svojim đonom, da će mu to biti dato. On želi najpoželjnije stanje na svijetu, mirisni grad, očaravajuće stanje zvano Jerihon. Međutim, biva spriječen nesavladivim zidinama Jerihona. On je napolju, kao što ste Vi sada napolju. Funkcionišete trodimenzionalno i kao da ne možete dosegnuti četvorodimenzionalni svijet u kom je Vaša želja već čvrsta objektivna realnost. Čini se da ga ne možete dostići, jer Vas čula sprečavaju u tome. Razum Vam govori da je nemoguće, sve što Vas okružuje govori Vam da nije istinito. Sada koristite usluge prostitutke i špijuna, i njeno ime je Rava (eng. “Rahab”). Riječ “Rava“ prosto znači “duh oca“. “Race“ znači “dah duha“ a “ab“ znači “otac“. Prema tome, otkrivamo da je ova prostitutka duh oca, a otac je čovjekova svjesnost sopstvene svijesti, čovjekovo Jastvo, čovjekova svijest.

Vaša sposobnost da osjećate je slavni duh oca, i ta sposobnost je u priči Rava. Ona ima dva zanimanja: špijuna i prostitutke. Profesija špijuna podrazumijeva sledeće: da putuje tajno, da putujete tako tiho da ne možete biti primijećeni. Ne postoji ni jedan jedini špijun na ovome svijetu koji može putovati tako tiho da bi ostao neprimijećen. Može biti vrlo mudar u prikrivanju svojih tragova, i možda nikada neće biti uhvaćen, ali svakoga trenutka on rizikuje da bude primijećen. Kada sjedite mirno sa svojim mislima, nema čovjeka na svijetu toliko mudrog da bi Vas samo pogledao i rekao Vam gdje u mislima boravite. Ja mogu stajati ovdje i prebaciti se u London. Budući da poznajem London prilično dobro, mogu zatvoriti oči i pretpostaviti da zaista stojim u Londonu. Ako ostanem unutar ovog stanja dovoljno dugo, moći ću da se opašem okruženjem Londona tako stvarnim kao da je od cigle i betona. Fizički, ja sam još uvijek ovdje, ali mentalno sam hiljadama kilometara udaljen i učinio sam danegdje drugo bude ovdje. Ne idem tamo, kao špijun, već mentalno učinim da negdje drugo budeovdje i nekad da bude sad. Vi ne možete vidjeti da boravim na tom mjestu, pa mislite da sam samo zaspao i da sam i dalje ovdje, u ovom svijetu, u ovom trodimenzionalnom svijetu koji je trenutno San Francisko. Što se tiče mog fizičkog dijela, ja jesam ovdje, ali niko mi ne može reći gdje sam kada uđem u meditaciju. Ravina druga profesija je profesija kurve, koja treba da pruži ljudima ono što traže od nje, bez dovođenja u pitanje njihovog prava da to traže. Ako je apsolutna kurva, kao što njeno ime implicira, onda ima sve i može pružiti sve što čovjek od nje traži. Vi imate u sebi sposobnost da prisvojite neko stanje ne znajući koja će sredstva biti iskorišćena da bi se došlo do takvog ishoda, i da prisvojite osjećanje ispunjene želje a da nemate nijedan talenat za koje ljudi tvrde da ih morate imati da bi Vam se takva želja ispunila. Kada ga prisvojite u svijesti, uposlili ste špijuna, a kako možete otjeloviti to stanje u sebi tako što ćete ga zaista sebi dati, vi ste kurva, jer kurva daje zadovoljenje čovjeku koji je potraži. Možete se zadovoljiti tako što ćete prisvojiti osjećanje da Jeste ono što želite biti. I ova pretpostavka, iako netačna, to jest, iako je razum i čula negiraju, ako je se budete držali, će postati činjenica. Tako što ćete zaista otjeloviti ono što ste pretpostavili da Jeste, imate mogućnost da postanete potpuno zadovoljeni. Osim ako ono ne postane opipljiva, konkretna realnost, nećete biti zadovoljeni; bićete isfrustrirani. Rečeno Vam je u priči da je Ravi, kada je ušla u grad da ga osvoji, komandovano da uđe u centar grada, u samo srce stvari, sami centar, i da tamo ostane dok ne dođem. Ne idi od kuće do kuće, ne napuštaj gornji sprat kuće u koju uđeš. Ako napustiš kuću i tvoja krv bude prolivena, to je na tvoju dušu. Ali ako ne iziđeš iz kuće i proliješ krv, to će ići na moju dušu. Rava ulazi u kuću, penje se na gornji sprat, i tamo ostaje dok se zidovi ruše. Što će reći, moramo održavati čvrstu volju ako želimo hodati sa velikanima (u originalu: “That is, we must keep a high mood if we would walk with the highest“, prim. prev). Na vrlo prikriven način, priča kaže da je, kada su se zidovi srušili i Isus Navin ušao u grad, jedina koja je pošteđena u čitavom gradu bila špijun i kurva čije ime je bilo Rava. Ova priča Vam govori šta možete uraditi u ovom svijetu. Nikada nećete izgubiti sposobnost da postavite sebe negdje drugdje i učinite da negdje drugdje bude ovdje. Nikada nećete izgubiti moć da sebi date ono za šta ste dovoljno odvažni da prisvojite kao istinito o Vama. Nema nikakve veze sa ženom koja je igrala tu ulogu. Objašnjenje rušenja zidova je jednostavno. Rečeno Vam je da je on sedam puta duvao u trubu i da su se prilikom sedmog puta zidovi srušili i on je pobjedonosno ušao u stanje koje je tražio. Sedam je mirnoća, odmor, nedjelja (Sabat). To je stanje u kom je čovjek potpuno nepokolebljiv u svom uvjerenju da stvar već jeste. Kada prisvojim osjećanje ispunjenja moje želje i odem na počinak, nezabrinut, neuznemiren, duhovno sam spokojan i držim Sabat ili duvam u trubu sedam puta. I kada stignem do toga, zidovi se ruše. Okolnosti se mijenjaju, oblikujući se u skladu sa mojom pretpostavkom. Dok se zidovi ruše, ja oživljavam ono što sam unutar njih prisvojio. Zidovi, prepreke, problemi, ruše se pod sopstvenom težinom ako mogu dostići tačku mirnoće u sebi. Čovjek koji u svom umu učvrsti neku ideju, čak i ako je svijet demantuje, će, ako joj ostane vjeran, vidjeti kako se ta ideja ostvaruje. Ali, ogromna je razlika između stanja u kom čovjek drži ideju i stanja u kom je zarobljen idejom. Postanite tako prevladani idejom, da Vam ona opsijeda mozak kao da Vi Jeste ta ideja. Onda, bez obzira na to šta drugi govore, hodate u pravcu usvojenog, nepromjenljivog mentalnog stava. Hodate u pravcu ideje koja preovladava umom. Kao što smo Vam rekli prethodne večeri, imate samo jedan dar koji je zaista Vaš za davanje, a to ste Vi sami. Nema drugog dara; morate ga (predmet svoje želje, prim. prev.) istisnuti iz sebe prisvajanjem. On je tu, u Vama, sada, jer kreacija je završena. Ne može biti ništa što već nije. Ništa ne mora biti stvoreno, jer sve su stvari već Vaše, sve su već gotove. Iako čovjek ne može fizički zauzeti neko stanje, uvijek može mentalno ući u bilo koje željeno stanje. Kada kažem mentalno ući, onda mislim na to da možete sada, baš ovoga trena, zatvoriti oči i vizualizovati mjesto drukčije od ovog na kome ste, i pretpostaviti da ste zaista tamo. Možeteosjetiti ovo tako stvarnim, da se po otvaranju očiju začudite što niste tamo i fizički. Ovo mentalno putovanje u Vaše mentalno stanje, sa pratećim osjećanjem realnosti, je sve što je potrebno da bi se izazvalo ispunjenje tog stanja. Vaše dimenzionalno veće Ja ima načine za koje manji, trodimenzionalni, Vi ne zna. Pored toga, za Vaše veće Ja, sva sredstva koja će doprinijeti realizaciji Vaše pretpostavke su dobra. Ostanite u mentalnom stanju definisanom kao Vaš cilj sve dok ne poprimi osjećaj stvarnosti, i sve sile nebesa i zemlje će pohrliti da pomognu njegovo otjelovljenje. Vaše veće Ja će uticati na akcije i riječi svih onih koji mogu biti upotrijebljeni da potpomognu stvaranje Vašeg usvojenog, nepromjenljivog, mentalnog stava. Sada se okrećemo Knjizi Brojeva/4. Mojsijevoj i tu pronalazimo čudnovatu priču. Vjerujem da su neki od vas imali iskustvo opisano u 4. Mojsijevoj knjizi. Tamo se govori o građenju bogomolje po Božijoj komandi; da je Bog naredio narodu Izrailja da načine mjesto gdje će ga obožavati. Dao im je sve specifikacije hrama. Morao je biti izduženo, pokretljivo mjesto za obožavanje i morao je biti prekriven kožom. Treba li reći išta više? Zar to nije čovjek? “Zar ne znate da ste hram Božiji i da Duh Božiji obitava u vama?“ (1. Korinćanima 3:16) Drugi hram ne postoji. Nije to hram sagrađen rukama, već hram vječiti na nebesima. Ovaj hram je izdužen i prekriven je kožom i kreće se kroz pustinju. “A u koji dan bi podignut hram, pokri oblak hram, t.j. šator od sastanka; a uveče bješe nad šatorom kao oganj do jutra. Tako bješe jednako: oblak ga zaklanjaše danju, a noću bješe kao oganj.“ (4. Mojsijeva 9:15,16) Naređenje dato narodu Izrailja je bilo da se kreću sve dok se ne spusti oblak danju, odnosno plamen po noći. “Ako li bi dva dana ili mjesec dana ili godinu oblak stajao nad šatorom, stajahu u logoru sinovi Izrailjevi i ne polažahu, a kako bi se podigao, oni polažahu. “ (4. Mojsijeva 9:22) Znate da ste Vi hram, ali možda se pitate šta je taj oblak. Tokom meditacije, mnogi od vas su ga sigurno vidjeli. Tokom meditacije, ovaj oblak, kao podzemne vode arteškog bunara, navire spontano ka Vašoj glavi i oblikuje se u pulsirajuće zlatne prstenove. Zatim, kao nježna rijeka, oni otiču od Vaše glave u potoku živih zlatnih prstenova. U meditativnom stanju koje se graniči sa snom, ovaj oblak se uzdiže. Ovo pospano stanje je stanje u kom biste trebali pretpostaviti da Jeste ono što želite da budete i da imate ono što tražite, jer oblak će poprimiti oblik vaše pretpostavke i oblikovati svijet u harmoniji sa sobom. Ovaj oblak je, prosto, ruho Vaše svjesnosti, a gdje je Vaša svjesnost, tu ćete biti i Vi od krvi i mesa. Ovaj zlatni oblak se javlja tokom meditacije. Postoji određeni trenutak dok se bližite snu kada je on vrlo, vrlo, tanan, vrlo tečan i vrlo živ i pulsira. Počinje da se uzdiže kako ulazite u pospano, meditativno stanje, na ivici sna. Ne rasklapajte hram (hram/tijelo = šator u Starom Zavjetu. Ne rasklapajte šator, igra riječi prim. prev); niti ga pomjerate sve dok oblak ne počne da se uzdiže. Oblak se uvijek uzdiže kada se čovjek približi snu. Jer, kad čovjek ode na spavanje, znao to ili ne, on sklizne iz trodimenzionalnog u četvorodimenzionalni svijet i to što se uzdiže je svjesnost tog čovjeka u širem fokusu; to je četvorodimenzionalni fokus. Ono što vidite da se uzdiže je Vaše više Ja. Kada ono počne da se uzdiže uđite u stanje osjećanja da već Jeste ono što želite biti. To je trenutak da se uljuljkate u modus da Jeste ono što želite biti, ili tako što ćete u imaginaciji iskusiti ono što biste iskusili u stvarnosti da ste već ono što želite da budete, ili ponavljajući iznova i iznova frazu koja implicira da ste već završili to što ste namjeravali da uradite. Frazu kao što je: “Zar nije predivno? Zar nije predivno? …“, kao da Vam se upravo dogodilo nešto predivno. “U snu, u utvari noćnoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji,  Tada otvara uho ljudima i nauku im zapečaćava.“ (Jov 33:15,16) Mudro koristite interval vremena koji predhodi snu. Prisvojite osjećanje ispunjene želje i tako zaspite. Noću, u dimenzionalno višem svijetu, kad tvrd san padne na ljude, oni vide i igraju uloge koje će kasnije igrati na zemlji. I drama je uvijek u harmoniji sa onim što njihova viša Ja čitaju i izvode kroz njih. Naša iluzija slobodne volje je ništa više do posledica nepoznavanja uzroka koji nas tjeraju na djela. Utisak koji dominira umom čovjeka dok tone u san, iako netačan, će postati činjenica. Prisvajanje osjećanja ispunjene želje dok tonemo u san je komanda ovom procesu otjelovjljenja koja govori našem dojmu: “Budi stvaran“. Na ovaj način prirodnim procesom postajemo ono što želimo biti. Mogu vam ispričati desetine ličnih iskustava kada je izgledalo prosto nemoguće otići negdje, ali kako sam se mentalno prebacio negdje drugdje dok sam upadao u san, okolnosti su se brzo mijenjale primoravajući me da otputujem. Činio sam to preko vode, lijegajući u krevet kao da spavam tamo gdje želim da budem. Kako su dani prolazili, stvari su počele da se oblikuju u skladu sa tom pretpostavkom i sve ono što se moralo desiti da bi primoralo moje putovanje se i desilo. I ja, uprkos sebi, se moram pripremiti da otputujem na to mjesto na kom sam pretpostavio da sam dok sam upadao u san. Dok se moj oblak uzdiže, ja pretpostavim da sam sada čovjek koji želim da budem, ili da sam već na mjestu koje želim da posjetim. Spavam na tom mjestu sada. Onda život rasklopi hram, razmontira moje okruženje i ponovo ga sastavi preko mora ili preko kopna, i sastavi ga u skladu sa mojom pretpostavkom. Nema to nikakve veze sa ljudima koji hodaju fizičkom pustinjom. Čitav svijet oko Vas je pustinja. Od kolijevke do groba Vi i ja hodamo kao po pustinji. Ali imamo živi hram u kom Bog obitava, i prekriven je oblakom koji se može uzdići i čini to kada zaspimo ili smo u stanju sličnom snu. Ne mora da znači da će trebati dva dana, može se uzdići za dva minuta. Zašto su Vam dali dva dana? Ako sada postanem čovjek koji želim da budem, sjutra mogu postati nezadovoljan njime. Trebao bih mu dati makar jedan dan, prije nego odlučim da idem dalje. Biblija kaže za dva dana, za mjesec ili godinu: kada god odlučite da krenete dalje sa ovim hramom, podignite oblak. Dok se uzdiže, počinjete da se krećete za oblakom. Oblak je, prosto, ruho Vaše svijesti, Vaše pretpostavke. Ne morate premještati svoje fizičko tijelo tamo gdje boravi Vaša svijest; ono sâmo teži ka tom mjestu, uprkos Vama. Stvari će se desiti koje će Vas primorati da krenete u pravcu mjesta na kom boravite u svijesti. “U domu moga Oca ima mnogo stanova; da nije tako, zar bih vam rekao: idem da vam pripremim mjesto. I kad odem i pripremim vam mjesto, doći ću opet i uzeću vas k sebi, da i vi budete gdje sam ja.“ (Po Jovanu 14:2,3) Mnogi stanovi su bezbroj stanja u Vašem umu, jer Vi ste Božija kuća. U domu moga Oca postoji bezbroj koncepata o Sebi. Ne biste ni u vječnosti mogli iscrpscti sve što ste kadri da budete. Ako sada ovdje mirno sjedim i pretpostavim da sam negdje drugdje, otišao sam i pripremio mjesto. Ali, ako otvorim oči, bilokacija koju sam kreirao iščezava i opet sam ovdje u fizičkoj formi koju sam ostavio za sobom otišavši da pripremim mjesto. Ali, bez obzira na to, ja sam mjesto pripremio i vremenom ću u njemu boraviti fizički. Ne morate brinuti o načinima i sredstvima koja će biti upotrijebljena da bi Vas premjestila kroz prostor na to mjesto na koje ste otišli i mentalno ga pripremili. Prosto mirno sjedite, bez obzira gdje se nalazite, i mentalno ga učinite stvarnim. Ali, upozoravam Vas, nemojte ovo shvatati olako, jer znam šta će učiniti onima koji shvataju olako. Ja sam jednom shvatio olako, jer sam samo želio da odem nekud, jedino zbog dnevne temperature toga dana. Bila je pozna zima u Njujorku, i ja sam toliko želio da sam u toplijoj klimi Kariba, da sam te večeri spavao kao da spavam pod palmama. Sledećeg jutra, kada sam se probudio, itekako je i dalje bila zima. Nisam uopšte namjeravao da putujem za Karibe te godine, ali primio sam jednu uznemiravajuću vijest, koja me je primorala da otputujem. Bilo je to usred rata, kada su brodovi bili potapani na sve strane, ali ja sam isplovio iz Njujorka četrdeset i osam sati nakon što sam primio tu vijest. Bio je to jedini način da stignem do Barbadosa, i stigao sam baš na vrijeme da se vidim sa majkom i kažem joj trodimenzionalno “Zbogom“. Uprkos činjenici da uopšte nisam namjeravao da odem tamo, moje više Ja je posmatralo gdje se oblak spustio. Ja sam ga smjestio na Barbados i ovaj hram (moje tijelo) je morao otići na put da bi izvršio komandu, “Svako mjesto na koje stupite stopama svojim, to sam vam Ja dao“. Gdje god da se oblak spusti u pustinji, tu ćete ponovo sklopiti hram. Otplovio sam iz Njujorka u ponoć, ne razmišljajući o podmornicama, niti o bilo čemu drugom. Morao sam da idem. Stvari su se dogodile na način koji  ja ne bih mogao osmisliti.Upozoravam Vas, ne shvatajte ovo olako. Nemojte reći: “Eksperimentisaću i prebaciti se na Labrador, čisto da vidim da li će upaliti“. Otićićete na taj Vaš Labrador, i onda ćete se pitati zašto ste ikada uopšte došli na ovo predavanje. Upaliće, ako se usudite da prisvojite osjećanje ispunjene želje dok tonete u san. Kontrolišite stanja svog uma i zaspite. Ne mogu pronaći bolji način da opišem ovu tehniku nego da je nazovem “kontrolisani budni san“ (orig. “controlled waking dream“, prim. prev). U snu, gubite kontrolu, ali pokušajte da prije sna doživite potpuno kontrolisan budan san, uđite u njega kao što ulazite u san, jer u snu uvijek Vi preovladavate, uvijek Vi igrate ulogu. U snu ste uvijek učesnik, glumac, nikada publika. Kada sanjate kontrolisani budan san, Vi ste glumac i ulazite u čin kontrolisanog sna. Ali, nemojte ovo raditi olako, jer kasnije sve morate ponovo proživljeti u trodimenzionalnom svijetu. A sada, prije nego utonemo u tišinu, ima nešto što moram skroz razjasniti, a to je onaj napor o kom smo govorili prošle večeri. Ako postoji jedan razlog zbog kog ljudi ne uspijevaju sa ovim, to je zato što su nesvjesni zakona danas poznatog psiholozima kao zakon obrnutog napora. Kada prisvojite osjećanje ispunjene želje, činite to uz minimum napora. Morate kontrolisati pravac kretanja Vaše pažnje. Ali morate to činiti uz minimalan napor. Ako pri kontroli postoji napor, i Vi je (pažnju, prim. prev.) prisiljavate u određenom pravcu, nećete dobiti rezultate. Dobićete suprotne rezultate, šta god oni bili. Zbog toga insistiramo na uspostavljanju temelja Biblije kao Adamu koji spava. To je prvi kreativni čin, i nema uopšte pomena da se on probudio iz dubokog sna. Dok spava, kreacija se zaustavlja. Svoju budućnost najbolje mijenjate kada kontrolišete svoje misli u stanju sličnom snu, jer tada je napor sveden na minimum. Čini se da je Vaša pažnja potpuno opuštena, i onda morate vježbati da održavate pažnju unutar tog osjećanja, bez upotrebe sile, bez napora. Nemojte ni na trenutak misliti da je snaga volje ta koja sve radi. Kada oslobodite Varavu i poistovjetite se sa Isusom, ne privoljavate sebe da budete to (kao što znamo, Isus nije osoba, već stanje uma, zbog toga srednji rod. Prim. prev), zamišljate da Jeste to. To je sve što radite. Sada, kako smo stigli do ključnog dijela večeri, dijela posvećenog molitvi, dopustite mi da ponovo razjasnim tehniku. Znajte šta želite. Zatim konstruišite jedinstveni događaj, događaj koji implicira ispunjenje Vaše želje. Ograničite događaj na samo jedan čin. Na primjer, ako izdvojim samo jedan čin, rukovanje, to je jedina stvar koju radim. Ne rukujem se, pa zapalim cigaretu i radim stotinu drugih stvari. Prosto zamislim da se zaista rukujem sa nekim, i održavam čin sve dok ne porpimi karakteristike i osjećaj realnosti. Događaj uvijek mora implicirati ispunjenje želje. Uvijek konstruišite događaj za koji vjerujete da biste ga prirodno doživljeli nakon ispunjenja Vaše želje. Vi prosudite koji događaj zaista želite da ostvarite. Postoji još jedna tehnika, koju sam vam ispričao prošle noći. Ako se ne možete koncentrisati na čin, ako se ne možete ušuškati u svoju fotelju i zamisliti da se ona nalazi negdje drugdje, kao da je to negjde drugdje ovdje, onda uradite ovo: redukujte ideju, zbijte je u jednu jednostavnu frazu poput: “Zar nije predivno?“ ili “Hvala…“ ili “Gotovo je.“ ili “Završeno je“. Ne bi trebalo biti više od tri riječi. Nešto što implicira da je želja već ispunjena. “Zar nije predivno?“ ili “Hvala…“ svakako to impliciraju. Ovo nisu sve fraze koji biste mogli koristiti. Iz sopstvenog fonda riječi osmislite frazu koja Vam najbolje odgovara. Ali napravite je vrlo, vrlo kratkom i uvijek koristite frazu koja implicira ispunjenje ideje. Kada imate svoju frazu na umu, podignite oblak. Dopustite da se oblak uzdigne prosto ulazeći u stanje koje se graniči sa snom. Jednostavno počnite da zamišljate i osjećate da ste pospani i u ovom stanju prisvojite osjećaj ispunjene želje. Zatim ponavljajte frazu iznova i iznova, kao uspavanku. Koja god fraza da je u pitanju, neka implicira da je pretpostavka istinita, da je konkretizovana, da je već činjenica i Vi to znate. Samo se opustite i uđite u osjećanje da već jeste ono što želite da bude. Čineći to, ulazite u Jerihon sa svojim špijunom, koji ima moć da ga preda. Oslobađate Varavu i osuđujete Isusa da bude razapet i vaskrsnut. Sve ove priče Vi ponovo odigravate ako počnete da dopuštate i uđete u osjećanje da zaista jeste ono što želite da bude. A sada možemo da potonemo… Period tišine… Ako su Vam dlanovi suvi, i ako su Vam usta suva na kraju ove meditacije, to je pozitivan dokaz da ste uspjeli da podignete oblak. Šta ste radili kada je oblak bio podignut, je potpuno Vaša stvar. Ali jeste podigli oblak ako su Vam dlanovi suvi. Opisaću vam još jedan fenomen, koji je vrlo neobičan i koji ja ne mogu analizirati. Događa se ako zaista odete duboko. Kada se probudite, shvatićete da imate par najaktivnijih bubrega na svijetu. Razgovarao sam o ovome sa ljekarima, i oni fenomen ne mogu da objasne. Još jedna stvar koju tokom meditacije možete vidjeti je dražesna kolebljiva plava svjetlost. Najbliža stvar sa kojom bih mogao da je uporedim je plamen sa alkohola. Znate ono, kada pospete alkohol na puding za Božić i zapalite ga, dražesni kolebljivi plavi plamen koji obavija puding dok ga ne oduvate. Taj plamen je najbliži plavoj svjetlosti koja se pojavi na čelu čovjeka tokom meditacije. Nemojte brinuti, znaćete kada ga vidite. Kao da je od dvije nijanse plave, tamnija i svjetlija plava u konstantnom pokretu, baš kao plamen sa alkohola, koji se razlikuje od stalnog plamena iz petrolejske lampe. Ovaj plamen je živ, baš kao što bi duh bio živ. Još jedna stvar koja bi Vam se mogla pojaviti, kao meni. Vidjećete pjege pred očima. Nisu to jetrene pjege, kao što će Vam reći neki koji o tome ništa ne znaju. Ovo su malene stvarčice koje plutaju u prostoru, poput mreže, mali kružići koji su povezani. Počinju jednom ćelijom i nadolaze u grupama različitih geometrijskih šara, kao crvi, kao kompozicije vagona, i lebde Vam preko čitavog lica. Kada zatvorite oči i dalje ih vidite, što dokazuje da nemaju uzrok spolja, već iznutra. Kada se počnete širiti u svijesti, sve ove stvari dolaze. One mogu biti objektivizacija Vašeg krvotoka, napravljena nekim čudnim ljudskim trikom koji ni on sam ne razumije u potpunosti. Ne poričem da je to prikaz Vašeg krvotoka, ali nemojte se mučiti misleći da su jetrene pjege ili neka druga besmislica koju će Vam reći. Ako Vam se ovi različiti fenomeni pojave, ne mislite da nešto ne radite kako treba. To je normalna, prirodna ekspanzija koja dođe svim ljudima koji se okrenu radu i pokušaju da razviju Getšemanski vrt. Onoga časa kada počnete disciplinovati svoj um tako što ćete obratiti pažnju na svoje misli i paziti na njih tokom dana, postajete policajac svojih misli. Odbijte da uđete u nemile razgovore, odbijte da sa pažnjom slušate bilo šta što vuče k dnu. Počnite u umu da gradite viziju savršene djevice, umjesto vizije budalaste djevice. Čujte samo ono što Vam pričinjava radost dok slušate. Nemojte svojevoljno slušati ružne stvari, za koje kasnije želite da ih niste ni čuli. To je gledanje i slušanje bez ulja u Vašoj lampi, ili radosti u Vašem umu. U Bibliji postoje dvije vrste djevica: pet budalastih i pet mudrih djevica. Onoga časa kada postanete mudra djevica, ili napravite pokušaj u tom smjeru, sve ovo će Vam se dogoditi. Vidjećete ove stvari, i one Vas zanimaju toliko da nemate vremena da razvijate budalasto viđenje, kao što mnogi čine. Nadam se, niko od vas koji ste ovdje. Jer niko ko i dalje pronalazi radost u nemilom razgovoru o nekome drugom ne bi trebao da se pronalazi u ovom uzvišenom radu.

LEKCIJA 3: MISLITI CETVORODIMENZIONALNO

Postoje, zaista, dva gledišta na svijet u svakom čovjeku, i drevni pripovjedači su ih bili u potpunosti svjesni. Jedno su zvali “čulni um“ a drugo “um Hrista“. Prepoznajemo ova dva centra mišljenja u sledećoj izjavi: “A tjelesni čovjek ne razumije šta je od Duha Božijeg; jer mu se čini ludost i ne može da razumije, jer treba duhovno da rasuđuje o tome“. (1. Korinćanima 2:14) Tjelesnom umu, realnost je ograničena na trenutak zvani sada; čini se da baš ovaj trenutak sada sadrži čitavu realnost. Sve drugo je nestvarno. Za tjelesni um, prošlost i budućnost su skroz imaginarne. Drugim riječima, moja prošlost, kada koristim tjelesni um, je samo sjećanje na nešto što je bilo. A u ograničenom fokusu čulnog ili tjelesnog uma, budućnost ne postoji. Tjelesni um ne vjeruje da bi mogao ponovo posjetiti prošlost i vidjeti je kao nešto što je u sadašnjosti, nešto što je objektivno i realno za sebe, niti vjeruje da postoji budućnost. Hristovom umu, duhovnom umu, koji ćemo na našem jeziku zvati četvorodimenzionalni fokus, prošlost, sadašnjost i budućnost tjelesnog uma su cjelina. On obuhvata čitav niz senzornih poticaja koje je čovjek doživio, doživljava i koje će doživljeti. Jedini razlog zbog kog Vi i ja funkcionišemo ovako kako danas funkcionišemo i nismo svjesni šireg gledišta, je to što smo robovi navike, i navika nas čini potpuno slijepima za ono što bismo inače vidjeli; ali navika nije zakon. Djeluje kao da je najsnažnija sila na svijetu, ali ipak nije zakon. Možemo stvoriti novi pristup životu. Ako bismo proveli nekoliko minuta svakoga dana povlačeći svoju pažnju iz polja čulnih opažaja i koncentrišući je na neko nevidljivo stanje i ostajući vjerni ovoj kontemplaciji, osjećajući i opažajući realnost nevidljivog stanja, vremenom bismo postali svjesni ovog višeg svijeta. Kontemlirano stanje je ovoga trenutka čvrsta stvarnost, izmještena u vremenu. Večeras kada se posvetimo našoj Bibliji, Vi prosudite koliko ste daleko dogurali na ovom polju. Naša prva priča je iz petog poglavlja Jevanđelja po Marku. U ovom poglavlju su ispričane tri priče, kao da su zasebna iskustva glavnih likova. U prvoj priči kaže se da je Isus naišao na ludaka, golog čovjeka koji je živio na groblju i skrivao se iza nadgrobnih spomenika. Čovjek je molio Isusa da ne istjeruje đavole koji su ga opsijedali. Ali Isus mu reče: “Iziđi, duše nečisti, iz čovjeka“ (Po Marku, 5:8). Time je Isus istjerao đavole da bi se sami uništili, i vidimo ovog čovjeka prvi put obučenog, bistrog uma, kako sjedi pored Gospodarevih nogu. Shvatićemo psihološki smisao ovog poglavlja ako promijenimo ime Isus u ime prosvijetljenog razuma ili četvorodimenzionalnog razmišljanja. Kako napredujemo kroz ovo poglavlje, rečeno nam je da Isus srijeće starješinu sinagoge čije je ime Jair, i Jair starješina sinagoge ima dijete koje je na samrti. Ona ima dvanaest godina, i starješina moli Isusa da dođe i da je izliječi. Isus pristaje, i dok se kreće ka starješininom domu, žena na pijaci dotiče njegovu odjeću. “A Isus, osjetivši odmah u sebi da sila iziđe iz njega, okrenu se u narodu i reče: ko mi dotače haljine?“ (Po Marku 5:30) Žena, kojoj je zaliječeno krvarenje od kog je patila dvanaest godina, priznaje da ga je dotakla ona. “A On reče joj: Kćeri! Vjera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje.“ (Po Marku 5:34) Dok napreduje prema kući starješine sinagoge, govore mu da je dijete umrlo i da nema potrebe da ide da je vaskrsava. Više ne spava, već je sada mrtva. “A Isus odmah, čuvši riječ što rekoše, reče starješini: Ne boj se, samo vjeruj.“ (Po Marku 5:36) “I ušavši reče im: Šta ste uzavreli te plačete? Djevojčica nije umrla, nego spava.“ (Po Marku 5:39) Na ove riječi, sav mu se okupljeni narod počeo rugati i ismijevati ga, ali Isus, zatvorivši vrata pred podrugljivom gomilom, povede sa sobom u Jairov dom njegove učenike i oca i mati mrtvog djeteta. Ušli su u sobu u kojoj je djevojčica ležala. “I uzevši djevojčicu za ruku reče joj: Talita kumi, koje znači: Djevojko, tebi govorim, ustani.“ (Po Marku 5:41) “I odmah usta djevojčica i hodaše; bješe joj, naime, dvanaest godina. I odmah se veoma zaprepastiše. I zapovjedi im strogo da niko ne dozna za ovo, i reče da joj dadu da jede.“ (Po Marku 5:42,43) Vi ste, baš ove večeri, dok sjedite ovdje, oslikani u ovom petom poglavlju Jevanđelja po Marku. Groblje ima jednu svrhu: ono je, prosto, podjsetnik na mrtve. Da li Vi živite u mrtvoj prošlosti? Ako živite među mrtvima, Vaše predrasude, Vaša sujevjerja i Vaša pogrešna vjerovanja koja održavate u životu su nadgrobni spomenici iza kojih se skrivate. Ako odbijete da ih se oslobodite, ludi ste taman koliko i ludak iz Biblije, koji je molio prosvijetljeni um da ih ne izbacuje napolje. Nema razlike. Ali prosvijetljeni um je nesposoban da zaštiti predrasude i sujevjerje od invazije razuma. Ne postoji čovjek na ovom svijetu koji može održati neku svoju predrasudu, bez obzira na prirodu te predrasude, ako je stavi pod lupu razuma. Recite mi da imate nešto protiv određene nacije, određene rase, određenog “izma“, bilo čega — nije me briga šta je to — ne možete izložiti to ubjeđenje svjetlosti razuma i posle toga nastaviti da ga gajite u sebi. Ako želite da ono i dalje živi u Vašem svijetu, morate ga skrivati od razuma. Ne možete ga razumno analizirati i posle toga ga zadržati. Kada ovaj četvorodimenzionalni fokus dođe, otkrije Vam novi pristup životu i istjera iz Vašeg uma sve ove stvari koje su Vas opsijedale, onda ste oprani, obučeni i bistroga uma. I sjedite uz noge razumijevanja, opisane kao noge Gospodara. A sada, obučeni i zdravoga uma, možete vaskrsavati mrtve. Šta je mrtvo? Dijete iz priče nije zaista dijete. Dijete je Vaša ambicija, Vaša želja, neispunjeni sni Vašeg srca. To je dijete smješteno u umu čovjeka. Jer, kao što sam već rekao, čitava drama Biblije je psihološka drama. Biblija se ne odnosi na bilo koju osobu koja je postojala niti na bilo koji događaj ikada odigran na zemlji. Sve priče u Bibliji odvijaju se u umu individue. U ovoj priči, Isus je čovjekov probuđeni intelekt. Kada Vaš um funkcioniše izvan opsega sadašnjih čula, kada je izliječen od svih pređašnjih ograničenja, onda više niste ludi čovjek; već ste ovo prisustvo oličeno u Isusu, moć koja može vaskrsnuti čežnje ljudskog srca. Sada ste žena koja ima problem sa krvarenjem. Šta je taj problem? Materica koja krvari nije produktivna materica. Ona je od toga patila dvanaest godina, nije bila sposobna da zatrudni. Nije mogla dati formu svojim čežnjama, zbog problema krvarenja. Rečeno Vam je da je njena vjera zatvorila. Kada se materica zatvori, može dati formu sjemenu, ili ideji. Kada je Vaš um očišćen od starog koncepta Sebe, pretpostavite* da Jeste ono što želite biti, i ostajući vjerni toj pretpostavci, dajete joj oblik ili oživljavate Vaše dijete. Vi ste žena oslobođena problema sa krvarenjem, i Vi se krećete ka kući mrtvog djeteta. Dijete ili stanje koje ste priželjkivali je sada Vaš usvojeni, nepromjenljivi koncept Sebe. Ali kako sam sada prihvatio da Jesam ono što sam ranije želio da budem, ne mogu nastaviti da želim nešto za šta sam svjestan da jeste. Zato, ne raspravljam o tome. Ne razgovaram ni sa kim o tome šta sam. Toliko mi je očigledno da Jesam ono što sam želio biti, da hodam kao da Jesam. Dok hodam kao da Jesam ono što sam ranije priželjkivao da budem, moj svijet ograničenog fokusa to ne vidi i misli da više to ne želim. Dijete je, u njihovom svijetu, mrtvo; ali ja, koji znam zakon, kažem: “Djevojčica nije umrla“. Djevojčica nije umrla, nego spava. Ja je sada budim. Ja, svojom pretpostavkom, budim i činim vidljivim u mom svijetu ono što pretpostavljam, jer pretpostavke, ako ih se držimo, svaki put probude ono što tvrde. Zatvaram vrata. Koja vrata? Vrata mojih čula. Prosto isključim sve što moja čula javljaju. Odbijam dokaze svojih čula. Suspendujem ograničeni um tjelesnog čovjeka i hodam u ovoj odvažnoj pretpostavci da Jesam ono što moja čula negiraju. Kada sam zatvorio vrata svojih čula, šta vodim sa sobom u to disciplinovano stanje? Nikoga osim roditelje djetjeta i svoje učenike. Podrugljivoj rulji koja se smije zatvaram vrata. Više ne tražim potvrdu. U potpunosti odbijam dokaze svojih čula, koja se rugaju mojoj pretpostavci, i ne raspravljam sa drugima da li je moja pretpostavka moguća ili ne. Ko su roditelji? Otkrili smo da je otac-majka svega stvorenog čovjekovo JAstvo. Čovjekova svjesnost je Bog. Ja sam svjestan nekog stanja. Ja sam otac-majka svih mojih ideja i moj um ostaje vjeran novom konceptu Sebe. Moj um je disciplinovan. U to stanje vodim i učenike, i sve drugo na svijetu što bi ga demantovalo prosto isključim. Sada dijete, nepotpomognuto od strane čovjeka, oživljava. Stanje koje sam priželjkivao i pretpostavio da jeste, postaje materijalizovano u mom svijetu i svjedoči o moći moje pretpostavke. Vi budite sudija, ja Vam ne mogu suditi. Ili živite u mrtvoj prošlosti, ili živite kao žena čiji je problem sa krvarenjem izliječen. Da li biste mi zaista mogli odgovoriti ako bih Vam postavio pitanje: “Da li vjerujete da, bez ičije pomoći, samo trebate da pretpostavite da Jeste ono što želite da budete da bi ta pretpostavka postala realnost u Vašem svijetu? Ili vjerujete da prvo morate ispuniti neke uslove koje vam je nametnula prošlost, da morate biti na određenom položaju, ili određeno nešto?“ Ne kritikujem pojedine crkve ili grupe, ali ima onih koje vjeruju da niko izvan njihove crkve još uvijek nije spašen. Ja sam rođen kao protestant. Razgovarate sa protestantom — postoji samo jedan hrišćanin, protestant. Pričate sa katolikom — pa, ne postoji ništa na ovome svijetu što je hrišćanin a da nije katolik. Razgovarate sa Jevrejem, hrišćani su bezbožnici a Jevreji su izabrani narod. Pričate sa muslimanom, Jevreji i hrišćani su nevjernici. Pričate sa nekim petim i svi prethodni su toliki griješnici da ih se ne smije ni taći. S kime god da razgovarate, uvijek su baš oni izabrani. Ako vjerujete da morate biti jedan/jedna od ovih da biste bili spašeni, još uvijek ste ludak koji se krije iza ovih sujevjerja i predrasuda iz prošlosti, i preklinjete da ne budete očišćeni. Neki od vas mi govore: “Ne tražite od mene da se odreknem vjerovanja u Isusa čovjeka, ili Mojsija čovjeka ili Petra čovjeka. Kada tražite da se odreknem vjerovanja u ove likove, tražite previše. Ostavite mi ova vjerovanja, jer me tješe. Mogu vjerovati da su življeli na zemlji i paralelno pratiti Vaše psihološke interpretacije njihovih priča“. Ja kažem, izađite iz mrtve prošlosti. Izađite iz toga groblja i hodajte, sa znanjem da ste Vi i Otac jedno, i da je Otac, kog ljudi zovu Bogom, Vaša svjesnost. To je jedini zakon stvaranja u svijetu. Čega ste svjesni da Jeste? Iako ne možete vidjeti svoj cilj ograničenim fokusom svog trodimenzionalnog uma, Vi ste sada ono što ste pretpostavili da Jeste. Zbog sporosti proticanja vremena ovdje, često ne uspijevate da vidite vezu između Vaše unutrašnje prirode i svijeta koji o njoj svjedoči. Vi prosudite koju poziciju trenutno zauzimate u petom poglavlju Jevanđelja po Marku. Da li oživljavate mrtvo dijete? Je li Vam još uvijek potrebno zatvaranje materice Vašeg uma? Da li još uvijek krvari i stoga ne može biti plodna? Da li ste sada ludak koji živi u mrtvoj prošlosti? Samo Vi možete biti sudija i odgovoriti na ova pitanja. Sada ćemo se okrenuti priči iz 5. poglavlja Jevanđelja po Jovanu. Ovo će Vam pokazati koliko lijepo su drevni pripovijedači govorili o dva različita pogleda na svijet — jednom, ograničenom trodimenzionalnom fokusu i drugom, četvorodimenzionalnom fokusu. Priča govori o jednom nemoćnom čovjeku koji brzo ozdravlja. Isus stiže na mjesto zvano Vitezda, što, po definiciji, znači “Kuća Pet Trijemova”. Na ovih Pet Trijemova je nebrojeno mnogo nemoćnih ljudi — sakatih, slijepih, hromih, sušičavih i ostalih. Tradicionalno bi u određenom dobu godine anđeo sišao sa neba i uzburkao vodu u obližnjem bazenu. Nakon što je anđeo uzburkao vodu, prvi koji bi ušao u bazen bi uvijek ozdravio. Ali samo prvi, ne i drugi. Isus, vidjevši jednoga koji je bio sakat od rođenja, reče mu: “Hoćeš li da budeš zdrav?“ (Po Jovanu 5:6) “Odgovori Mu bolesni: Da, Gospodine; ali nemam čovjeka da me spusti u banju kad se zatalasa voda; a dok ja dođem drugi siđe prije mene.“ (Po Jovanu 5:7) “Reče mu Isus: Ustani, uzmi krevet svoj i hodaj.“ (Po Jovanu 5:8) “I odmah ozdravi čovjek, i uzevši krevet svoj hođaše. A taj dan bješe subota.“ (Po Jovanu 5:9) Čitate ovu priču i mislite da je neki neobični čovjek, koji je imao čudesnu moć, odjednom rekao sakatom čovjeku “Ustani i hodaj“. Ne mogu pretjerati u ponavljanju da se priča, čak i ako u sebi sadrži bezbroj likova, odigrava unutar individue. Bazen je Vaša svjesnost. Anđeo je ideja, zvana Božiji glasnik. Kako je svjesnost Bog, onda kada dobijete neku ideju, Vi upošljavate anđela. Onoga trenutka kada postanete svjesni da nešto želite, Vaš bazen je uzburkan. Želja zatalasa čovječiji um. Željeti nešto znači biti uzburkan. Istoga trenutka kada osjetite ambiciju, ili jasno definisan cilj, anđeo, koji je ideja, uzburka bazen. Rečeno Vam je da prvi koji uđe u tu uzburkanu vodu uvijek biva izliječen. Moji najbliži na ovome svijetu, moja supruga i moja mala djevojčica, su za mene, kada im se obraćam, drugi. Moram se obraćati svojoj supruzi sa “Ti si“. I bilo kome, bez obzira koliko mi bili bliski, moram se obraćati sa “Ti“. A posle toga dolazi treće lice, “On“. Samo za jednu osobu na ovome svijetu mogu koristiti prvo lice jednine, za Sebe. “Ja jesam“ može biti rečeno samo za sebe, ne za drugoga. Stoga, kada postanem svjestan da želim da budem nešto što naizgled nisam i kada se bazen uzburka, ko može ući u njega prije mene? Samo ja imam moć prvog lica. Ja Jesam ono što želim da budem. Ukoliko ne vjerujem da Jesam ono što želim biti, ostajem ono što sam bio ranije i tako ograničen umirem. U ovoj priči nije Vam potreban niko da Vas spusti u bazen kada Vašu svjesnost uzburka želja. Sve što je potrebno je da pretpostavite da već jeste ono što ste prethodno željeli da bude, i u bazenu ste, i niko ne može ući prije Vas. Koji čovjek može ući prije vas kada postanete svjesni da jeste ono što želite da bude? Niko ne može ući prije Vas, jer jedino Vi imate moć da kažete JA JESAM. Ovo su ta dva gledišta. Vi ste sada nešto što bi Vaša čula demantovala. Da li ste dovoljno odvažni da pretpostavite da već Jeste to što želite da budete? Ako se usuđujete pretpostaviti da već Jesteono što Vaš razum i Vaša čula trenutno demantuju, onda ste u bazenu i Vi ćete, bez ičije pomoći, takođe ustati, podići svoj krevet i hodati. Rečeno vam je da se ovo dogodilo u subotu, na sabat. Sabat je samo mistično osjećanje mirnoće, kada ste nezabrinuti, kada niste uznemireni, kada ne tražite rezultate, jer znate da znaci slede, a ne predhode. Dan sabata je dan mirnoće, u kom se ništa ne radi. Kada ne radite ništa da biste ostvarili svoj cilj, onda ste u sabatu. Kada uopšte ne marite za tuđa mišljenja, kada hodate kao da Jeste, ne možete maći ni prstom da biste to ostvarili, u sabatu ste. Ne mogu razmišljati o tome kako će se sve zbiti a reći da sam svjestan da već jeste. Ako sam svjestan da sam slobodan, bezbjedan, zdrav i bogat, održavam ova stanja svijesti bez napora ili rada sa svoje strane. Dakle, ja sam u sabatu; a on je ustao i hodao zato što je bio sabat. Naša sledeća priča je iz 4. poglavlja Jevanđelja po Jovanu, i sigurno ste je već čuli, ko zna koliko puta. Isus nailazi na bunar i tu zatiče ženu koja je predstavljena kao žena iz Samarije, i govori joj: “Daj mi da pijem“. (Po Jovanu 4:7) “Reče Mu žena Samarjanka; kako ti, Jevrejin budući, možeš iskati od mene, žene Samarjanke, da piješ? Jer se Jevreji ne miješaju sa Samarjanima.“ (Po Jovanu 4:9) “Odgovori Isus i reče joj: Da ti poznaješ dar Božji, i ko je taj koji ti govori: Daj mi da pijem, ti bi iskala u Njega i dao bi ti vodu živu.“ (Po Jovanu 4:10) Žena, vidjevši da on nema čime da zahvati vodu iz dubokog bunara, kaže: “Eda li si ti veći od našeg oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova?“ (Po Jovanu 4:12) “Odgovori Isus i reče joj: Svaki koji pije od ove vode — opet će ožednjeti; A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti dovijeka; nego voda što ću mu ja dati biće u njemu izvor vode koja teče u život vječni.“ (Po Jovanu 4:13,14) Zatim joj priča sve o njoj i traži da ode kući i pozove svog muža, na šta ona odgovara: “Nemam muža“. (Po Jovanu 4:17) “Reče joj Isus: Dobro si kazala: Nemam muža; Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.“ (Po Jovanu 4:17,18) Žena, znajući da je to istina, odlazi na pijacu i govori ostalima: “Sretoh Mesiju“. Oni je pitaju: “Kako znaš da si srela Mesiju?“ “Tako što mi je ispričao sve što sam ikada učinila“, odgovara ona. Ovdje imamo fokus koji obuhvata čitavu prošlost, u najmanju ruku, i sada joj priča o budućnosti. U nastavku priče, učenici prilaze Isusu i govore: “Učitelju, jedi!“ (Po Jovanu 4:31) “A On im reče: Ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate.“ (Po Jovanu 4:32) Kada razgovaraju o žetvi koja prispijeva za četiri mjeseca, Isus odgovara: “Ne kažete li vi da su još četiri mjeseca pa će žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oči svoje i vidite njive kako se već žute za žetvu.“ (Po Jovanu 4:35) On vidi ono na šta ljudi čekaju četiri mjeseca, ili četiri godine; on te stvari vidi u dimenzionalno višem svijetu sada, kako postoje sada, kako se događaju sada. Vratimo se sada na prvi dio priče. Žena iz Samarije je trodimenzionalni Vi, a Isus na bunaru četvorodimenzionalni Vi. Rasprava kreće između onoga što želite da budete, i onoga što Vam razum saopštava da Jeste. Više Ja Vam govori da ćete, ako se samo usudite da pretpostavite da već Jeste ono što želite biti, to i postati. Manje Vi, koje ima ograničen fokus, Vam govori: “Pa, nemaš kofu, nemaš uže a bunar je dubok. Kako bi ikada mogao dosegnuti dubine ovoga stanja bez načina da stigneš dotle?“ Vi odgovarate i kažete: “Da ti poznaješ dar Božji, i ko je taj koji ti govori: Daj mi da pijem, ti bi iskala u Njega“. Kada biste samo znali šta to u Vama teži otjelovljenju stanja koje želite, odbacili biste svoj maleni vidokrug i dopustili tome da sve obavi za Vas. Onda kaže da Vam onaj koga želite za muža, nije muž. Drugim riječima, šesti Vas još uvijek nije oplodio. Ono što biste željeli da bude demantuju ovih pet, a oni imaju moć, oni Vam određuju šta ćete prihvatiti kao istinito. Ono što biste željeli da prihvatite Vam još uvijek nije prodrlo u um i oplodilo ga svojom stvarnošću. Onaj koga zovete mužem Vam nije zaista muž. Ne nosite slične njemu. Da nosite slične njemu, to bi bio dokaz da ste njegova žena, ili makar da ste ga upoznali intimno. Ne nosite sličnog šestom; nosite jedino slične petorici. Onda mi se neko okrene, i ispriča mi sve što sam ikada doživio. Vraćam film u glavi i razum mi govori da sam čitavog svog života prihvatao ograničenja svojih čula, uvijek sam ih posmatrao kao činjenice; i ujutru, popodne i uveče sam živio sa posledicama ovog prihvatanja. Razum mi govori da sam, od kad sam se rodio, poznavao samo ovih pet. Sada bih volio da iskoračim izvan ograničenja svojih čula, ali još uvijek nisam u sebi pronašao hrabrosti da pretpostavim da Jesam nešto što bi ovih pet demantovalo. I tako ostajem, svjestan svog zadatka, ali bez hrabrosti da odem iza ograničenja sopstvenih čula i onoga što moj razum demantuje. On učenicima govori: “Ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate. Ja sam hljeb koji je sišao sa neba. Ja sam vino.“ Znam šta želim da budem, i zato što Jesam taj hljeb, njime se hranim. Pretpostavljam da Jesam, i umjesto da se hranim činjenicom da sam u ovoj prostoriji, da govorim i da me vi slušate, i da sam u Los Anđelesu, ja se hranim činjenicom da sam negdje drugdje i koračam ovdje kao da sam negdje drugdje. I postepeno postajem ono čime se hranim. A sada mi dozvolite da vam ispričam dvije lične priče. Kada sam bio dječak živio sam u vrlo ograničenoj sredini, na malenom ostrvu zvanom Barbados. Hrane za životinje je bilo jako, jako, malo i bila je vrlo skupa jer smo je morali uvoziti. Ja potičem iz porodice sa desetoro djece, i naša baka je življela sa nama, tako da nas je ukupno bilo trinaestoro za stolom. Sjećam se da je majka stalno početkom sedmice govorila kuvarici: “Želim da izdvojiš tri patke za nedjeljnu večeru“. Ovo je značilo da će izdvojiti iz jata u dvorištu tri patke, zatvoriti ih u vrlo mali kavez i hraniti ih, toviti ih ujutru, u podne i naveče kukuruzom i svim drugim čime je htjela da se ove patke goste. Ovo je bila potpuno drugačija ishrana od one koju su patke inače imale, jer smo ih inače održavali u životu hraneći ih ribom. Držali smo ih u životu i ugojene ribom, jer je ribe bilo u izobilju i bila je jeftina; ali niste mogli jesti pticu koja se hrani ribom, makar ne onakvu kakvu ja i vi volimo. Kuvarica bi izdvojila tri patke, stavila ih u kavez i čitavih sedam dana ih hranila kukuruzom, kiselim mlijekom i svime što je htjela da se okusi u tim pticama. Onda, kada bi bile ubijene i poslužene za večeru sedam dana kasnije, bile su sočne, mlijekom hranjene, kukuruzom hranjene, ptice. Ali ponekad bi kuvarica zaboravila da izdvoji ptice i moj otac, znajući da ćemo večerati patke, i vjerujući da je ona izvršila naređenje, ne bi nam poslao ništa drugo za večeru – i na sto su stizale tri ribe. Niste mogli ni taći te ptice, jer su toliko bile oličenje onoga čime su se hranile. Čovjek je psihološko biće, mislilac. On ne postaje ono čine se hrani fizički, već ono čime se hrani psihički. Postajemo oličenje onoga čime se hranimo psihički. Dakle, one patke nisu mogle biti ujutru hranjenje kukuruzom, popodne ribom i nečim trećim naveče. Morala je to biti potpuno drugačija ishrana. U našem slučaju, ne možemo uzeti malo meditacije ujutru, psovku popodne i nešto treće naveče. Moramo se baciti na mentalnu dijetu, tokom jedne sedmice moramo u potpunosti izmijeniti našu mentalnu hranu. “Što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god čisto, što je god divno, što je god na dobrom glasu, i još ako ima koja dobrodetelj, i ako ima koja pohvala, o tome mislite.“ (Filipljanima 4:8) Kako čovjek misli u svom srcu, takav je. Ako bih sada izdvojio jednu vrstu mentalne hrane koju želim da izrazim unutar svog svijeta i hranio se njome, postao bih ona. Dopustite mi da vam ispričam zašto danas radim ovo što radim. Bilo je to 1933. godine u Njujorku, i moj stari prijatelj Abdulah, sa kojim sam učio hebrejski pet godina, je bio na samom početku iskorjenjivanja svih mojih sujevjerja. Kada sam došao k njemu, bio sam pun sujevjerja. Nisam mogao jesti meso, nisam mogao jesti ribu, nisam mogao jesti piletinu, nisam mogao jesti ništa od ovoga što živi na svijetu. Nisam pio, nisam pušio i ulagao sam ogroman napor da živim u celibatu. Abdulah mi je rekao: “Neću ti reći ‘lud si‘, Nevile, ali jesi, znaš… Sve te stvari su glupost“. Ali ja nisam mogao vjerovati da su glupost. U novembru 1933. godine sam se u Njujorku opraštao od roditelja dok su ispljovlavali za Barbados. Bio sam u ovoj zemlji dvanaest godina bez želje da vidim Barbados. Nisam bio uspješan i bilo me je sramota da odem kući, uspješnim članovima porodice. Posle dvanaest godina života u Americi, vidio sam sebe kao promašaj. Radio sam u pozorištu, i čitave godine sam zarađivao novac da bih ga potrošio narednog mjeseca. Nisam bio ono što bi bih po njihovim, niti po mojim standardima, nazvao uspješnom osobom. Zamislite, kad sam se opraštao sa svojim roditeljima u novembru, nisam imao želju da idem za Barbados. Brod je isplovio i dok sam hodao ulicom, obuzela me je želja da odem za Barbados. Bila je to godina 1933, bio sam nezaposlen i nisam imao stan, osim malene sobice u 75. ulici. Otišao sam pravo mom prijatelju Abdulahu i rekao mu: ”Ab, obuzelo me je najčudnije moguće osjećanje. Prvi put za dvanaest godina imam želju da odem do Barbadosa”. “Ako želiš da ideš, Nevile, otišao si“, odgovorio je. To je za mene bio vrlo čudan način izražavanja. Ja sam u Njujorku, u 72. ulici a on mi govori da sam otišao na Barbados. Rekao sam: “Kako to misliš, otišao sam, Abdulah?“ Pitao je: “Da li stvarno želiš da odeš?“ Odgovorio sam potvrdno. Onda mi je rekao: “Sada kad izađeš kroz ova vrata, ne hodaš 72. ulicom, hodaš ulicama ovičenim drvoredima palmi, kokosima; ovo je Barbados. Ne pitaj me kako ćeš otići. Na Barbadosu si. Ne govoriš ‘kako‘ kada ‘već jesi tamo‘. Sada koračaj kao da si tamo.“ Izišao sam iz njegovog stana zbunjen. Ja sam na Barbadosu. Nemam novca, nemam posao, čak nisam ni dovoljno dobro obučen, a ipak sam na Barbadosu. Nije on bio tip čovjeka s kojim biste se raspravljali, ne sa Abdulahom. Dvije nedjelje kasnije nisam bio ništa bliži svom cilju nego onoga dana kada sam mu rekao da želim da idem za Barbados. Rekao sam mu: “Ab, ja ti vjerujem, nema govora, ali ovaj jedan jedini put zaista ne vidim kako bi moglo da upali. Nemam ni paru za ovo putovanje“, počeo sam da objašnjavam. Znate li šta je on uradio? Bio je crn kao kec pik, moj stari drug Abdulah, sa turbanom na glavi. Kako sam sjedio u njegovom dnevnom boravku, on je ustao iz svoje fotelje, otišao u radnu sobu i zalupio vrata, što baš i nije izgledalo kao poziv da pođem za njim. Dok je prolazio kroz vrata rekao mi je: “Rekao sam sve što sam imao da kažem“. Trećeg decembra sam ponovo bio pred Abdulahom i ponovo mu rekao da nisam ništa bliži svom putovanju. Ponovio je svoju izjavu: “Ti Jesi na Barbadosu“. Poslednji brod koji je plovio za Barbados i koji me je mogao odvesti tamo do Božića, jer je to bio razlog zbog kog sam htio da idem — da tamo provedem Božić, je isplovljavao 6. decembra u podne, stara “Nerisa“. Ujutru 4. decembra, budući da nisam imao posla niti bilo kakvih obaveza, spavao sam do kasno. Kada sam se probudio, ispod vrata sam našao avionsko pismo sa Barbadosa. Nakon što sam ga otvorio, malo parče papira je odlepršalo na pod. Podigao sam ga i bila je to mjenica na 50 dolara. Pismo je bilo od mog brata Viktora i glasilo je ovako: “Ne molim te da dođeš, Nevile, ovo je naređenje. Nikada nismo proslavili Božić tokom kog je čitava porodica bila na okupu. Ovoga Božića bi se to moglo izvesti ako bi ti došao.“ Moj najstariji brat Sesil je otišao od kuće prije nego što se najmlađe dijete rodilo, i jedan po jedan svi smo počeli da odlazimo, tako da nikada u istoriji naše porodice nismo svi bili kući u isto vrijeme. Pismo se nastavljalo: “Nisi zaposlen, znam da ne postoji razlog zbog kog ne možeš da dođeš, zato moraš biti ovdje prije Božića. Priloženih 50 dolara su za kupovinu nekoliko košulja ili cipela koje bi ti mogle trebati za put. Neće ti trebati novac za napojnice, idi u bar ako budeš pio. Ja ću sačekati brod i platiti sve tvoje napojnice i nastale troškove. Poslao sam telegram u ‘Furness, Withy & Co.‘ u Njujorku i rekao im da ti izdaju kartu kada dođeš u njihovu kancelariju. Ovih 50 dolara su samo da kupiš neke osnovne stvari. Na brodu se možeš prijaviti kako god želiš. Ja ću ga sačekati i postarati se za plaćanje.“ Otišao sam u “Furness, Withy & Co.“ sa mojim pismom i dao im da ga pročitaju. Rekli su: “Primili smo telegram od g-dina Godarda, ali, nažalost, nemamo više raspoloživih mjesta za plovidbu od 6. decembra. Jedino što je dostupno je treća klasa od Njujorka do Sv. Tome. Kada stignemo tamo, imamo par putnika koji se iskrcavaju. Onda možete ići prvom klasom od Sv. Tome do Barbadosa. Ali od Njujorka do Sv. Tome morate putovati trećom klasom, iako možete koristiti privilegije restorana prve klase i šetnje po palubi prve klase.“ Rekao sam: “Može, prihvatam.“ Otišao sam ponovo svom prijatelju Abdulahu 4. decembra popodne i rekao mu: “Upalilo je, poput sna“. Ispričao sam mu šta sam učinio, misleći da će biti srećan. Znate li šta mi je rekao? Rekao je: “Ko ti je rekao da putuješ trećom klasom? Jesam li te ja vidio na Barbadosu, čovjeka kao što si ti, kako putuje trećom klasom? Ti si na Barbadosu, i putovao si do tamo prvom klasom.“ Nije bilo prilike da se ponovo vidimo prije nego sam isplovio u podne 6. decembra. Kada sam stigao na pristanište sa pasošem i dokumentima, kako bih se ukrcao, agent mi je rekao: “Imamo dobre vijesti za Vas, g-dine Godard. Jedna rezervacija je otkazana i Vi ćete putovati prvom klasom.“ Abdulah me je naučio koliko je važno ostati vjeran ideji i ne praviti kompromise. Ja sam se kolebao, ali on je ostao vjeran pretpostavci da sam na Barbadosu i da sam putovao do tamo prvom klasom. A sada nazad na značenje naše dvije Biblijske priče. Bunar je dubok i Vi nemate kofu, nemate kanap. Četiri su mjeseca do žetve, a Isus kaže: “Ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate. Ja sam hljeb koji je sišao sa neba“. Hranite se idejom, poistovjetite se sa idejom, kao da ste već oličenje tog stanja. Koračajte u pretpostavci da jeste ono što želite da bude. Ako se time hranite i ostanete vjerni toj mentalnoj dijeti, iskristalizovaćete je. Vi ćete postati ona u ovom svijetu. Kada sam se vratio u Njujork 1934. godine, posle tri božanstvena mjeseca na Barbadosu, pio sam, pušio sam i radio sve što nisam radio godinama. Sjetio sam se šta mi je Abdulah jednom rekao: “Nakon što dokažeš ovaj zakon, postaćeš normalan Nevile. Izići ćeš iz tog groblja, izići ćeš iz te mrtve prošlosti u kojoj misliš da si svetac. Jer sve što stvarno postižeš, znaš, time što si tako dobar, Nevile, je jedno veliko Ništa“. Po provratku sam hodao Zemljom kao potpuno drugi čovjek. Od toga dana, bilo je to u februaur 1934. godine, počeo sam da živim sve više i više. Ne mogu vam reći da sam uvijek uspjevao. Moje mnogobrojne greške na ovom svijetu, moji mnogi promašaji bi me osudili ako bih vam rekao da sam toliko ovladao kretanjem svoje pažnje da u svakom trenutku mogu ostati vjeran ideji koju želim da otjelovim. Ali mogu se složiti sa drevnim učiteljem, iako sam doživljavao neuspjehe u prošlosti, ja idem dalje i težim dan za danom da postanem ono što želim da otjelovim u ovom svijetu. Suspendujte rasuđivanje, odbijte da prihvatite ono što Vam razum i čula trenutno nameću, i ukoliko ostanete vjerni svojoj novoj dijeti, postaćete oličenje ideala kojem ostajete vjerni. Ako postoji jedno mjesto na ovome svijetu koje nije ni nalik mom malom ostrvu Barbadosu, onda je to Njujork. Na barbadosu najvisočija zgrada ima tri sprata, i ulice su oivičene palmama i svakakvim tropskim stvarčicama. U Njujorku morate otići u park ako da biste pronašli drvo. A ipak, morao sam hodati ulicama Njujorka kao da hodam ulicama Barbadosa. Čovječijoj mašti sve je moguće. Koračao sam, osjećajući da zaista hodam ulicama Barbadosa, i u toj pretpostavci sam skoro mogao osjetiti miris drvoreda kokosovih palmi. Počeo sam u svom umu da stvaram atmosferu kakvu bih fizički zatekao da sam na Barbadosu. Budući da sam ostao vjeran svojoj pretpostavci, neko je otkazao put i ja sam dobio njegovo mjesto. Moj brat na Barbadosu, koji nikada nije ni pomislio o mom dolasku kući, osjetio je poriv da mi napiše ono čudno pismo. Nikada mi nije naređivao, ali tada mi je naredio, i mislio je da je ideja o mojoj posjeti potekla od njega. Otputovao sam kući i proveo tamo tri božanstvena mjeseca, vratio se nazad prvom klasom, i donio sa sobom priličnu sumu novca, koji mi je poklonjen. Moj put, da sam ga ja platio, koštao bi 3.000 dolara, a opet sam putovao bez pare u džepu. “Ja imam načine koje vi ne poznajete. Moji su načini iznad spoznaje.“ Dimenzionalno veće Ja je shvatilo moju pretpostavku kao komandu i uticalo na mog brata da napiše ono pismo, uticalo na nekoga da otkaže putovanje prvom klasom i učinilo je sve potrebne stvari koje bi težile realizaciji ideje sa kojom sam se poistovjetio. Poistovjetio sam se sa osjećanjem da već Jesam tamo. Spavao sam kao da sam već tamo, i postupci svih ljudi su bili oblikovani u skladu sa mojom pretpostavkom. Nisam otišao u “Furness, Withy & Co.“ i molio ih za kartu, molio ih da otkažu kartu nekome ko je rezervisao mjesto u prvoj klasi. Nisam morao da pišem svom bratu i da ga molim da mi pošalje nešto novca ili da mi kupi kartu. On je mislio da je on pokrenuo čitavu stvar. U stvari, do dana današnjeg, on vjeruje da je on inicirao želju da me dovede kući. Moj stari prijatelj Abdulah mi je prosto rekao: “Ti Jesi na Barbadosu, Nevile. Želiš da budeš tamo; a gdje god želiš biti, tamo si. Živi kao da Jesi, i bićeš.“ Postoje dva gledišta na svijet u svakom čovjeku. Nije me briga ko ste. Svako dijete rođeno od žene, bez obzira na rasu, naciju ili vjeru ima dva različita gledišta na svijet. Ili ste tjelesni čovjek koji ne prima stvari Duha Božijeg, jer su Vama sa tjelesnim fokusom budalaste. Ili ste duhovni čovjek, koji percipira stvari izvan ograničenja svojih čula, jer su sve stvari realnost sada u dimenzionalno većem svijetu. Nema potrebe da čekate četiri mjeseca na žetvu. Ili ste žena iz Samarije ili Isus na bunaru. Ili ste čovjek koji čeka kod Pet Trijemova ustalasavanje vode i da ga neko spusti u bazen; ili ste onaj koji može komandovati sobom i ustati i hodati nasuprot drugima koji čekaju. Jeste li čovjek iza nadgrobnih spomenika na groblju koji čeka i preklinje da ne bude očišćen, jer ne želite da budete oslobođeni svojih predrasuda? Jedna od stvari kojih se čovjek najteže odriče je njegovo sujevjerje, njegove predrasude. Drži ih se kao da su najveće blago. Kada postanete očišćeni i slobodni, onda materica, Vaš um, bude automatski izliječena. Postaje plodno tlo gdje sjemena, Vaše želje, mogu pustiti korjenje i rasti do manifestacije. Dijete koje sada nostite u svom srcu je Vaš trenutni cilj. Vaša trenutna čežnja je dijete koje je naizgled bolesno. Ako pretpostavite da sada Jeste ono što biste voljeli da budete, dijete na trenutak umire, jer više nema nemira. Ne možete biti uznemireni ako osjećate da Jeste ono što želite biti, jer ako osjećate da Jeste ono što ste željeli da budete, zadovoljni ste u toj pretpostavci. Drugima, koji gledaju površno na stvari, izgleda kao da više to ne želite, za njih je djevojčica mrtva. Oni misle da ste izgubili ambiciju, jer više ne diskutujete o svojoj tajnoj ambiciji. Potpuno ste se usaglasili sa idejom. Pretpostavili ste da Jeste ono što želite da budete. Vi znate: “Nije umrla, već spava.“ “Ja idem da je probudim.“ Koračam u pretpostavci da Jesam, i dok koračam, tiho je budim. Nakon što se probudi, učiniću normalnu, prirodnu stvar, daću joj da jede. Neću se hvaliti i pričati drugima, prosto nastavljam dalje i nikome ne pričam. Hranim ovo stanje koje mi se sada dopada svojom pažnjom, održavam ga živim u svom svijetu tako što postajem usredsređen na njega. Stvari na koje nisam usredsređen blijede i venu u mom svijetu, šta god one bile. Ne mogu se samo roditi i biti nehranjene. Razlog njihovog rođenja je činjenica da sam postao svjestan daJesam one. Kada ih otjelovim u svom svijetu, to nije kraj. To je početak. Sada sam majka koja mora održavati ovo stanje tako što je na njega usredsređena. Onoga dana kada prestanem da budem usredsređen, uskratio sam mu svoje mlijeko i ono blijedi iz mog svijeta, dok ja postajem usredsređen na nešto drugo unutar mog svijeta. Možete biti usredsređeni ili na ograničenja, i njih hraniti i načiniti ih planinama, ili se možete usredsrediti na svoje želje; ali da biste postali usredsređeni, morate pretpostaviti da već Jeste ono što ste htjeli biti. Iako danas mi govorimo o trodimenzionalnom i četvorodimenzionalnom fokusu, nemojte ni na trenutak pomisliti da drevni učitelji nisu bili u potpunosti svjesni ova dva izvora misli u umu svakoga čovjeka. Personifikovali su ih, i pokušali su da pokažu ljudima da je jedina stvar koja im krade ono što bi mogli biti — navika. Iako nije zakon, svaki psiholog na svijetu će vam reći da je navika najsnažnija prisila na svijetu. Ona potpuno ograničava čovjeka i veže ga i čini ga potpuno slijepim za ono što bi inače mogao biti. Počnite sada mentalno gledati i osjećati sebe kao onoga koji želite biti, i gostite se tom senzacijom ujutru, popodne u uveče. Pretražio sam Bibliju kako bih pronašao pominjanje vremenskog intervala dužeg od tri dana i nisam ga našao. “Odgovori Isus i reče im: Srušite ovaj hram, pa ću ga za tri dana podići.“ (Po Jovanu 2:19) “Spremite sebi pogače, jer ćete za tri dana preći preko Jordana pa uđite i uzmite zemlju koju vam Gospod Bog vaš daje u nasledstvo.“ (Isus Navin 1:11) Ako bih u potpunosti mogao da prožmem svoj um jednim osjećanjem i hodam kao da je već činjenica, obećano mi je (i ja nisam mogao naći poricanje nigdje u ovoj velikoj knjizi) da mi nije potrebno više od tri dana dijete, ako joj ostanem vjeran. Ali moram biti iskren. Ako promijenim svoju dijetu tokom dana, produžavam vremenski interval. Pitate me: “Ali, kako ću znati koji je vremenski interval?“ Vi, samo Vi, određujete interval. Mi danas, u našem modernom svijetu, imamo jednu malu riječ koja većinu nas zbunjuje. Znam da je mene zbunjivala, dok nisam zagrebao malo dublje. Ta riječ je “akcija“. Akcija je, navodno, najfundamentalnija stvar na svijetu. Nije to atom, fundamentalnija je. Nije dio atoma, poput elektrona, još je fundamentalnija od toga. Oni je zovu četvorodimenzionalna jedinica. Najfundamentalnija stvar na svijetu je akcija. Pitate: “Šta je akcija?“ Naši fizičari kažu da je akcija proizvod energije i vremena. Mi se još više zbunjujemo i kažemo: “Proizvod energije i vremena, šta to uopšte znači?“ A oni odgovaraju: “Nema odgovora na pobudu, bez obzira koliko snažna ta pobuda bila, ukoliko ne potraje određeno vrijeme.“ Pobuda mora trajati neko određeno vrijeme, ili nema odgovora na nju. Sa druge strane, nema odgovora u vremenu ako pobuda nema minimum inteziteta. Danas se najfundamentalnija stvar zove akcijom, ili prosto proizvodom energije i vremena. Biblija je predstavlja kao tri dana; vrijeme potrebno za odgovor na svijetu je tri dana. Ako sada pretpostavim da Jesam ono što želim da budem i ostanem tome vjeran i hodam kao da Jesam, najduže vrijeme dato za realizaciju toga su tri dana. Ako postoji nešto večeras što zaista želite u ovom evijetu, onda u imaginaciji iskusite ono što biste iskusili uživo kada bi Vaš cilj bio ispunjen i ogluvite uši i oslijepite oči u odnosu na sve što demantuje realnost te pretposavke. Ukoliko to učinite, trebali biste biti u mogućnosti da mi, prije nego što odem iz Los Anđelesa, kažete da ste realizovali ono što je bilo samo želja kada ste došli ovdje. Učiniće mi radost da se veselim sa Vama u znanju da je dijete, koje je naizgled bilo mrtvo, sada živo. Djevojčica nije zaista bila mrtva, samo je spavala. Hranili ste je u ovoj tišini jer imate jelo za koje niko drugi ne zna. Dali ste joj da jede i ona je postala oživljena stvarnost u Vašem svijetu. Onda možete dijeliti svoju radost sa mnom i ja se mogu radovati zbog Vaše sreće. Svrha ovih lekcija je da Vas podsjete na zakon Vašeg sopstvenog bića, zakon svjesnosti; Vi ste taj zakon. Samo niste bili svjesni njegovog funkcionisanja. Hranili ste i održavali u životu stvari koje niste željeli da izrazite u ovom svijetu. Prihvatite moj izazov i testirajte ovu filozofiju. Ako ne funkcioniše, ne biste je trebali koristiti kao utjehu. Ako nije istinita, morate je u potpunosti odbaciti. Ja znam da jeste istinita. Vi nećete znati sve dok ne pokušate da je ili dokažete ili opovrgnete. Isuviše nas se pridružilo raznim “izmima“ i plašimo se da ih podvrgnemo probi jer osjećamo da bismo mogli doživljeti neuspjeh; i gdje smo onda? Ne željeći zaista da znamo istinu o njemu, oklijevamo da budemo dovoljno odvažni i da ga isprobamo. Kažete: “Ja znam da bi funkcionisalo na neki drugi način. Ne želim zaista da ga testiram. Sve dok ga nisam opovrgnuo, mogu se i dalje tješiti njime.“ Nemojte se zavaravati, nemojte ni na trenutak pomisliti da ste mudri. Dokažite ili opovrgnite ovaj zakon. Ja znam, ukoliko pokušate da ga opovrgnete, da ćete ga u stvari dokazati i ja ću biti bogatiji zbog toga, ne u dolarima, ne u stvarima, već zato što ste postali živi dokaz onoga za šta vjerujem da podučavam u ovom svijetu. Mnogo je bolje da posle pet dana instrukcija izađete odavde kao uspješna, zadovoljna osoba, nego kao nezadovoljna. Nadam se da ćete biti dovoljno hrabri da izazovete ova uputstva i dokazati ih ili opovrći. A sada, prije nego uđemo u period tišine, trebao bih da kratko ponovo objasnim tehniku. Imamo dvije tehnike za primjenu ovog zakona. Svako ovdje mora znati tačno šta želi. Morate znati da ćete, ukoliko to ne dobijete večeras, i sjutra, takođe, istim žarom željeti taj cilj. Nakon što shvatite šta tačno želite, konstruišite u svom umu jedan jednostavan događaj koji implicira ispunjenje Vaše želje, događaj u kom Vi imate glavnu ulogu. Umjesto da zavaljeni gledate sebe kao da ste na ekranu, budite učesnik u drami. Ograničite događaj na jedan jedinstveni čin. Ako ćete se rukovati sa nekim jer to implicira ispunjenje Vaše želje, onda radite samo to. Nemojte se rukovati, a potom odlutati u imaginaciji na neku zabavu ili neko treće mjesto. Ograničite akciju samo na rukovanje i radite to iznova i iznova, sve dok to rukovanje ne poprimi čvrstoću i karakteristike stvarnosti. Ako imate osjećaj da se nećete moći držati jedne akcije, želim da sada definišete svoj cilj a zatim zbijete ideju, koja predstavlja Vašu želju, u jednu frazu, frazu koja implicira ispunjenje Vaše želje. Frazu poput: “Zar nije predivno?“ Ili, ako osjećam zahvalnost jer mislim da je neko bio sredstvo kojim je moja želja ispunjena, mogao bih reći “Hvala“ i ponavljati to sa osjećanjem, iznova i iznova, kao uspavanku, sve dok moj um ne bude preplavljen jedinstvenim osjećanjem zahvalnosti. Sada ćemo tiho sjedjeti na ovim stolicama sa idejom koja implicira ispunjenje naše želje zbijenom u jedinstvenu frazu ili jedinstveni čin. Opustićemo se i imobilisati naša fizička tijela. Potom, hajde da u imaginaciji doživimo osjećanje koje naša fraza ili čin potvrđuju. Ako zamislite sebe kako se rukujete s nekim, nemojte koristiti svoju fizičku ruku, neka ona ostane nepokretna. Ali zamislite da u njoj imate suptilniju, stvarniju ruku, koja u Vašoj imaginaciji može biti izvučena. Smjestite svoju imaginarnu ruku u ruku prijatelja koji stoji pred Vama i osjetite taj stisak ruke. Neka Vaše fizičko tijelo ostane nepokretno, iako ste mentalno postali aktivni u onome što namjeravate da uradite.

A sada ćemo se upustiti u tišinu.

 

LEKCIJA 4: NE MORATE MENJATI NIKOGA OSIM SEBE

Dozvolite mi samo jedan minut da pojasnim ono što je rečeno prošle večeri. Jedna gospođa je stekla utisak prošle večeri da ja imam nešto protiv određene nacije. Zaista se nadam da nisam protiv bilo koje nacije, rase ili uvjerenja. Ako sam, kojim slučajem, pomenuo neku naciju, bilo je to samo da bih dočarao neku poentu. Pokušao sam da vam kažem sledeće: postajemo ono o čemu razmišljamo. Jer priroda je ljubavi, kao što je i priroda mržnje, da nas promijeni u ono o čemu kontempliramo. Prošle večeri sam jednostavno pročitao članak iz novina da bih vam pokazao da se samo zavaravamo kada mislimo da možemo uništiti sopstvenu sliku tako što ćemo slomiti ogledalo. Kada, tokom rata ili revolucije, uništimo titule koje u našim očima predstavljaju aroganciju i pohlepu, vremenom postajemo oličenje toga što smo mislili da smo uništili. Tako su danas ljudi koji su mislili da su uništili tirane i sami tirani koje misle da su uništili. Kako ne bih bio pogrešno shvaćen, dopustite mi da ponovo postavim temelj ovoga pricipa. Svjesnost je jedna i jedina realnost. Nesposobni smo da vidimo išta izvan sadržaja naše svijesti. Dakle, mržnja nas izdaje u času pobjede i osuđuje nas da budemo to što sami osuđujemo. Svako osvajanje rezultira razmjenom karakteristika, tako da osvajač postaje poput pokorenog protivnika. Mrzimo druge zbog zla koje je u nama samima. Rase, nacije i religijske grupe su vjekovima življele u dubokom neprijateljstvu, a u prirodi je mržnje, kao što je i u prirodi ljubavi, da nas pretvori u slične onome o čemu kontempliramo. Nacije se ophode prema drugim nacijama onako kako se njeni građani ophode jedni prema drugima. Kada u državi postoji ropstvo i ta nacija napadne drugu, to je sa ciljem porobljavanja. Kada postoji bespoštedno ekonomsko nadmetanje između državljanina i državljanina, onda je u ratu sa drugom nacijom cilj uništiti trgovinu ili ekonomiju neprijatelja. Ratovi za prevlast su rezultat volje onih koji unutar države vladaju sudbinama drugih ljudi. Stvaramo svijet koji nas okružuje intezitetom naše imaginacije i osjećanja. Ali u ovom trodimenzionalnom bilo vremena je sporije. Tako da ne vidimo uvijek vezu između vidljivog svijeta i naše unutrašnje prirode. Dakle, to je ono što sam stvarno htio da kažem. Mislio sam da i jesam rekao. Kako ne bih pogrešno bio shvaćen, to je moj princip. Vi i ja možemo kontemplirati određeni ideal i postati on tako što ćemo ga zavoljeti. Sa druge strane, možemo kontemplirati o nečemu što svim srcem ne volimo i osuđujući ga, postaćemo to. Ali, zbog sporosti toka vremena u ovom trodimenzionalnom svijetu, kada zaista postanemo ono o čemu smo kontemplirali, više ne ne sjećamo da smo svojevremeno to obožavali ili htjeli da uništimo. Večerašnja lekcija je kamen temeljac Biblije, prema tome, poklonite mi svu svoju pažnju. Najvažnije pitanje postavljeno u Bibliji naći ćemo u šesnaestom poglavlju Jevanđelja po Mateju. Kao što znate, sve biblijske priče su Vaše priče; njihovli likovi žive jedino u ljudskom umu. Ne odnose ne ni na jednu osobu koja je življela u vremenu i prostoru, niti na neki događaj koji se ikada zbio na zemlji. Drama opisana u Jevanđelju po Mateju odigrava se na sledeći način: Isus se okreće svojim učenicima i pita ih: “Šta kažu ljudi, ko je Sin čovječiji?“ (Po Mateju 16:13) “A oni rekoše: Jedni — da je Jovan Krstitelj, drugi — da je Ilija, a treći ­— da je Jeremija ili koji od proroka. Reče im Isus: A šta vi kažete, ko sam ja? A Simon Petar odgovori i reče: Ti si Hristos, Sin Boga Živoga. I odgovarajući Isus reče mu: Blago tebi, Simone sine Jonin! Jer tijelo i krv nisu to tebi javili, nego Otac moj koji je na nebesima. I Ja ti kažem da si Petar, i na toj stijeni sazidaću crkvu svoju.“ (Po Mateju 16:14–18) Isus koji se okreće k svojim učenicima je čovjek koji se okreće svom disciplinovanom umu u samo-kontemplaciji. Vi sebi postavljate pitanje: “Šta ljudi kažu, ko sam ja?“ Na našem jeziku: “Pitam se šta li ljudi misle o meni?“ Odgovarate: “Neki kažu Jovan je ponovo došao, neki kažu Ilija, drugi kažu Jeremija, a treći govore da se neki od proroka iz starih vremena vratio.“ Jako laska kada Vam kažu da ste, ili da oslikavate, velikane iz prošlosti, ali prosvijetljeni um nije rob javnog mnjenja. Njega zanima jedino istina, zato postavlja sebi još jedno pitanje: “A šta vi kažete, ko sam ja?“ Drugim riječima: “Ko sam ja?“ Ako sam dovoljno hrabar da pretpostavim* da sam Isus Hrist, dobiću odgovor: “Ti si Hrist Isus“. Kada se mognem sa tim poistovjetiti, osjetiti u sebi i odvažno po tome življeti, reći ću sebi: “Tijelo i krv nisu mi ovo mogli javiti, nego mi je Otac moj koji je na nebesima to otkrio.“ Onda ovaj koncept sebe učinim stijenom na kojoj ću izgraditi svoju crkvu, svoj svijet. “Ako ne povjerujete da Ja Jesam On, umrijećete u svojim grijesima.“ (Po Jovanu 8:24) Pošto je svjesnost jedina realnost, ja moram pretpostaviti da već Jesam* ono što želim da budem. Ukoliko ne vjerujem da Jesam ono što želim biti, onda ostajem u sadašnjem stanju i umirem tako ograničen. Čovjek vječito traži nešto na šta će se osloniti. Uvijek traži nekakav izgovor da bi opravdao neuspjeh. Ovo otkriće mu uskraćuje bilo kakav izgovor za neuspjeh. Njegov koncept Sebe je uzrok svih okolnosti u njegovom životu. Sve promjene moraju prvenstveno doći iznutra; i ako se ne promijeni spolja, to je zbog toga što se nije promijenio iznutra. Ali čovjek ne voli osjećanje da je jedino on odgovoran za okolnosti u svom životu. “Od tada mnogi od učenika Njegovih otidoše natrag, i više ne iđahu s Njim. A Isus reče dvanaestorici: Da nećete i vi otići? Tada Mu odgovori Simon Petar: Gospode! Kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnog života.“ (Po Jovanu 6:66-68) Možda mi se ne dopada ovo što sam upravo čuo, da se moram okrenuti svojoj svjesnosti kao jedinoj realnosti, jedinom temelju pomoću kog sve druge pojave mogu biti objašnjene. Život je bio lakši kada sam mogao kriviti drugoga. Bilo je mnogo lakše življeti dok sam mogao kriviti društvo za svoje manjkavosti, ili pokazati prstom preko mora i okriviti drugu naciju. Lakše je bilo življeti dok sam mogao kriviti vremenske prilike zbog načina na koji se osjećam. Ali reći mi da sam uzrok svega što mi se događa i da vječno oblikujem svoj svijet u skladu sa sopstvenom unutrašnjom prirodom, to je više nego što je bilo ko voljan da prihvati. Ako je ovo tačno, kome mogu otići? Ako su ovo riječi vječnoga života, moram se okrenuti njima, iako se čini kao da ih je teško prihvatiti. Kada čovjek shvati ovo u potpunosti, on zna da javno mnjenje nije bitno, jer mu drugi jedino pokazuju ko je on. Ponašanje ljudi mi konstantno govori kako ja pojmim sebe. Ako prihvatim ovaj izazov i počnem življeti u skladu sa njime, konačno stižem do tačke zvane velika molitva iz Biblije. Ispričana je u 17. poglavlju Jevanđelja po Jovanu: “Posao svrših koji si mi dao da radim“ (Po Jovanu 17:4) “A sada, Oče, proslavi ti mene — Sobom — slavom koji sam imao kod tebe prije nego što je svijet postao.” (Po Jovanu 17:5) “Dok sam bio s njima, čuvao sam ih u Tvoje ime, ove koje si mi dao, i sačuvao sam ih, i ni jedan od njih se ne izgubi — sem sina propasti.“ (Po Jovanu 17:12) Nemoguće je da išta bude izgubljeno. U ovoj božanskoj kući ništa ne može biti izgubljeno, ne može čak ni minuti. Maleni cvijet koji je jednom procvjetao, cvjeta zauvijek. Vama je to ovdje nevidljivo, sa Vašim ograničenim fokusom, ali on zauvijek cvjeta u većoj dimenziji Vašeg bića, i sjutra ćete ga sresti. Sve što si mi dao, ja sam sačuvao u Tvoje ime, i niko nije izgubljen sem sina propasti. Sin propasti prosto označava vjeru u gubitak. Sin je koncept, ideja. Perdido je gubitak. Zaista sam izgubio jedino koncept gubljenja, jer ništa ne može biti izgubljeno. Mogu se spustiti iz sfere u kojoj ta stvar sada živi, i kako se spuštam u svijesti na niži nivo unutar sebe, ona odlazi iz mog svijeta. Kažem: “Izgubio sam zdravlje. Izgubio sam bogatstvo. Izgubio sam položaj u društvu. Izgubio sam vjeru. Izgubio sam hiljadu stvari.“ Ali stvari, same po sebi, ako su jednom bile stvarne u mom svijetu, nikada ne mogu prestati da postoje. Nikada ne postaju nestvarne vremenom. Ja, silaskom na niži nivo u svojoj svijesti, činim da ove stvari nestanu uz mog vidokruga i kažem: “Nestale su; gotovo je s njima što se tiče mog svijeta.“ A sve što trebam da uradim je da se uzdignem na nivo na kom su one vječne, i one ponovo poprimaju oblik i postaju stvarne u mom svijetu. Jezgro čitavog 17. poglavlja Jevanđelja po Jovanu može se naći u 19. stihu: “Zbog njih posvećujem samoga sebe, da bi i oni mogli biti posvećeni istinom.“ Do sada sam mislio da mogu promijeniti druge ako uložim napor. Sada znam da ne mogu promijeniti druge ukoliko se sam ne promijenim. Da bih promijenio bilo koga u svom svijetu, prvo moram promijeniti svoje viđenje te osobe; a da bih to uradio na najbolji način, ja mijenjam koncept o Sebi. Jer, druge sam vidio onako kako sam ih vidio zbog načina na koji sam gledao na Sebe. Da sam imao plemenit, dostojanstven koncept Sebe, nikada ne bih mogao vidjeti bilo šta ružno u drugima. Umjesto da pokušavam promijeniti druge svađama i silom, dopustite mi da se samo uzdignem u svijesti na viši nivo i automatski ću promijeniti druge, mijenjajući sebe. “Nikoga ne morate mijenjati osim Sebe, svoje Ja“; a to Ja je, prosto, Vaša svjesnost, Vaša svijest i svijet u kom ona živi je određen konceptom koji imate o sebi. Svijest je ono čemu se moramo okrenuti kao jedinoj realnosti. Jer ne postoji jasna koncepcija o porijeklu bilo koje pojave, osim da je svjesnost u svemu i da je sve svjesnost. Ne trebate pomoćnika koji će Vam donijeti ono što tražite. Nemojte ni na trenutak pomisliti da zagovaram bijeg od stvarnosti kada tražim da pretpostavite da ste sada čovjek ili žena koji želite da budete. Ako bismo Vi i ja mogli da osjetimo kako bi bilo da smo sada ono što želimo biti, i da živimo u ovom mentalnom okruženju kao da je stvarno, onda će, na način koji nama nije poznat, ta naša pretpostavka postati činjenica. To je sve što moramo uraditi da bismo se uzdigli do nivoa na kom je naša pretpostavka već objektivna stvarnost. Ne moram mijenjati nikoga, posvećujem sebe i time posvećujem i druge. Čistima su sve stvari čiste. “Ništa samo po sebi nije pogano; samo onome koji smatra da je nešto pogano, njemu jestepogano.“ (Rimljanima, 14:14) Ništa nije pogano samo po sebi, već Vi, sopstvenim konceptom Sebe, vidite stvari čistima ili poganima. “Ja i Otac jedno smo.“ (Po Jovanu, 10:30) “Ako ne tvorim djela Oca svog, ne vjerujte mi. Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojim vjerujte, da poznate i vjerujete da je Otac u meni i ja u Njemu.“ (Po Jovanu, 10:37,38) On je sebe proglasio jednim sa Ocem i nije vidio ništa čudno ili loše u tome što tvori Božija djela. Uvijek ubirate plodove u skladu sa onim što Jeste. Najprirodnija stvar na svijetu je da stablo kruške rađa kruške, stablo jabuke da rađa jabuke, i da čovjek oblikuje svoje životne okolnosti u skladu sa sopstvenom unutrašnjom prirodom. “Ja sam čokot, vi ste loze.“ (Po Jovanu, 15:5) Loza nema život ukoliko nije povezana sa čokotom. Sve što trebam uraditi da bih promijenio plod, je da promijenim čokot. Vi u mom svijetu nemate života ukoliko Vas ja nisam svjestan. Ukorijenjeni ste u meni i, poput ploda, svjedočite o tome kakav sam ja čokot. Na svijetu ne postoji realnost izvan Vaše svjesnosti. Iako možda sada izgledate kao da ste nešto što ne želite da budete, sve što morate uraditi da biste to promijenili, i dokazali tu promjenu mijenjanjem okolnosti svog života, je da tiho pretpostavite da Jeste ono što želite biti, i na način koji Vama nije poznat, to ćete i postati. Ne postoji drugi način mijenjanja svijeta. “Ja sam put.“ Moje JAstvo, moja svijest je put, način na koji mijenjam svoj život. Mijenjanjem sopstvenog koncepta Sebe, mijenjam svoj svijet. Kada nam ljudi i žene pomažu, ili nas ometaju, oni samo igraju ulogu koju smo mi, sopstvenim konceptom Sebe, za njih napisali, i igraju tu ulogu automatski. Oni moraju igrati uloge koje igraju zato što smo mi to što Jesmo. Promijenićete svijet jedino onda kada postanete oličenje onoga što želite da svijet bude. Imate samo jedan dar koji je zaista Vaš za davanje, a to ste Vi sami. Ukoliko sami niste ono što želite da bude i svijet, nikada takav svijet nećete vidjeti. “Ako ne povjerujete da Ja Jesam On, umrijećete u svojim grijesima.“ (Po Jovanu, 8:24) Da li ste svjesni da nema dvoje ljudi u ovoj prostoriji koji žive u istom svijetu? Otići ćemo kućama večeras u različite svjetove. Zatvaramo vrata za potpuno drugačije svjetove. Ustajemo ujutru i odlazimo na posao, gdje se međusobno srijećemo i srijećemo druge, ali živimo u različitim mentalnim svjetovima, različitim fizičkim svjetovima. Mogu dati samo ono što Jesam, nemam drugog dara za davanje. Ako želim da svijet bude savršen — a ko to ne želi — doživio sam neuspjeh jedino zato što nisam znao da nikada ne mogu ugledati savršen svijet osim ako ja sam ne postanem savršen. Ako ja nisam savršen, ne mogu vidjeti savršenstvo, ali onoga dana kada postanem savršen, uljepšavam svoj svijet jer ga gledam mojim očima. “Čistima je sve čisto.“ (Titu 1:15) Ne postoji dvoje ovdje koji bi mi mogli reći da su sa ove govornice čuli identičnu poruku bilo koje večeri. Vi morate čuti ovo što ja govorim kroz to što sami Jeste. Moje riječi moraju biti profiltrirane kroz Vaše predrasude, Vaša sujevjerja i Vaš koncept Sebe. Šta god da Jeste, one moraju kroz to proći, i biti obojene time što Jeste. Ako ste uznemireni i željeli biste da sam drukčiji od ovoga kakvim se sad činim, onda Vi morate biti to što želite da budem ja. Moramo postati ono što želimo da drugi budu, u suprotnom ih takve nikada nećemo vidjeti. Vaša svjesnost, moja svjesnost, je jedini pravi temelj svijeta. To je ono što je u Bibliji nazvano Petrom, ne čovjek, već ta savjesnost koja se ne može okrenuti nikome drugom, koja ne može biti polaskana kada Vam ljudi kažu da ste novi Jovan. To je vrlo laskavo, kada Vam kažu da ste novi Jovan Krstitelj, ili slavni prorok Ilija ili Jeremija. Onda ogluvim svoje uši za ovu vrlo laskavu malenu vijest koju bi mi ljudi saopštili i zapitam se: “Ali, iskreno, ko sam ja?“ Ako mogu odbaciti rođenjem stečena ograničenja i uvjerenje da nisam ništa više od produžetka svog porodičnog stabla i osjetiti u sebi da Ja jesam Hrist, i održati ovu pretpostavku sve dok ne zauzme centralno mjesto i formira uobičajeno središte moje energije, činiću djela koja se pripisuju Isusu. Bez razmišljanja i bez napora, oblikovaću svijet u skladu sa tim savršenstvom koje sam prisvojio i čiji izvor u sebi osjećam. Kada otvorim oči slijepcu, otpušim uši gluvome, pružim radost tamo gdje žale i ljepotu mjesto pepela, tada — i jedino tada — sam zaista ukorijenio ovu lozu duboko u sebi. To su stvari koje bih automatski radio da sam svjestan da Jesam Hrist. Rečeno je o ovom prisustvu: On je dokazao da je bio Hrist kroz Njegova djela. Naša uobičajena stanja izmijenjene svijesti, dok prelazimo iz jednog u drugo stanje, nisu transformacije, jer će svako od njih isto tako brzo pratiti prethodno i u obrnutom redosledu; ali kad god naša pretpostavka postane tako snažna da zauvijek istjera iz svijesti svoje rivale, onda taj centralni koncept definiše naš karakter i to jeste transformacija. Isus, ili prosvijetljeni um, nije vidio ništa nečisto u ženi uhvaćenoj u preljubi. Rekao joj je: “Gdje su oni što te tužahu? Nijedan te ne osudi? Ona reče: Niko, Gospode. Na to joj Isus reče: Ne osuđujem te ni ja; idi, i ne griješi više.“ (Po Jovanu 8:10,11) Šta god iznijeli pred ljepotu, ona vidi jedino ljepotu. Isus se toliko poistovijetio sa lijepim da je bio potpuno nesposoban da vidi ružno. Kada Vi i ja zaista postanemo svjesni da smo Hrist, tada ćemo i mi ispravljati sparušene ruke i vaskrsavati umrle ljudske nade. Činićemo sve ono što nismo bili u stanju dok smo se osjećali ograničenima sopstvenim porodičnim stablom. To je odvažan korak, i ne bi ga trebalo činiti olako, jer načiniti ovaj korak — znači umrijeti. Jovan, čovjek od tri dimenzije biva obezglavljen, ili gubi svoj trodimenzionalni fokus, da bi Isus, četvorodimenzionalni Ja, mogao življeti. Svako uvećanje našeg koncepta Sebe uključuje donekle bolno razdvajanje sa duboko ukorijenjenim nasleđenim idejama. Snažni su ligamenti koji nas drže u materici konvencionalnih ograničenja. Sve što ste ranije vjerovali, više ne vjerujete. Sada znate da ne postoji druga moć izvan Vaše svjesnosti. Prema tome, ne možete se okrenuti nikome izvan sebe. Nemate sluha za ubjeđivanja da bilo šta drugo ima u sebi moć. Znate da je jedina stvarnost Bog, a Bog je Vaša svjesnost. Nema drugog Boga. Dakle, na toj stijeni gradite vječnu crkvu i odvažno pretpostavljate da ste Božansko Biće, samo-začeti jer ste se usudili da prisvojite ono što Vam nije bilo dato u kolijevci, koncept Sebe koji nije formiran u materici Vaše majke, koncept Sebe začet na način koji nije moguć nijednom čovjeku. Ova priča nam je predivno ispričana u Bibliji, koristeći se dvojicom Avramovih sinova: jednim blagoslovenim, Isakom, rođenim na način koji čovjeku nije moguć, i Ismailom, rođenim u ropstvu. Sara je bila isuviše stara da bi mogla zatrudnjeti, pa je njen suprug Avram prišao robinji Agari, i ona zatrudnje sa starcem i rodi mu sina Ismaila. Ismailova ruka je bila protiv svakog čovjeka, i ruka svakog čovjeka protiv Ismaila. Svaki čovjek rođen od žene rođen je u ropstvu, rođen je u svemu onome što predstavlja njegovo okruženje, bilo ono tron Engleske, Bijela Kuća ili bilo koje drugo slavno mjesto na svijetu. Svako dijete rođeno od žene je personifikovano kao ovaj Ismail, Agarin sin. Ali, usnuo u svakom djetetu boravi blagosloveni Isak, koji je rođen na način nemoguć bilo kom čovjeku, i koji je rođen samo kroz vjeru. Drugo dijete nema zemaljskog oca. Ono je Samo-začeto. Šta je drugo rođenje? Ja sam odrastao čovjek, ne mogu se vratiti u utrobu moje majke, a ipak se moram po drugi put roditi. “Ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstvo Božije.” (Po Jovanu 3:3) Ja tiho prisvajam ono što mi ne može dati nijedan čovjek, nijedna žena. Usuđujem se da pretpostavim da sam Bog. Ovo mora doći iz vjere, mora doći iz obećanja. Onda postajem blagosloven, postajem Isak. Kako počinjem da činim stvari koje bi moglo učiniti jedino ovo prisustvo, znam da sam se rodio izvan ograničenja koja ima Ismail, i da sam postao naslednik kraljevstva. Ismail nije mogao naslijediti ništa, iako mu je otac bio Avram, ili Bog. Ismailu nisu oba roditelja bila božanska; mati mu je bila Agara, robinja, i zato nije mogao imati udjela u očevom imetku. Vi ste Avram i Sara, i u Vašoj svijesti postoji jedan koji čeka da bude prepoznat i priznat. U Starom Zavjetu zovu ga Isak, u Novom Zavjetu Isus, i on je rođen bez pomoći od strane ljudi. Nema čovjeka koji Vam može reći da ste Isus Hrist, niko Vas ne može ubijediti da ste Bog. Vi se morate igrati sa tom idejom i pitati se kakav bi osjećaj bio da ste Bog. Nije moguće jasno pojmiti porijeklo svih pojava, osim da je svjesnost u svemu i da je sve svjesnost. Ništa ne može nastati od čovjeka što nije potencionalni dio njegove ličnosti. Ideal kom služimo i koji se nadamo da ćemo dostići nikada se ne bi mogao iz nas razviti da nije potencionalni dio naše ličnosti. Dozvolite mi sada da prepričam i naglasim jedno moje iskustvo koje sam objavio prije dvije godine pod naslovom “Potraga“. Mislim da će Vam pomoći da shvatite ovaj zakon svjesnosti, i pokazati Vam da ne morate mijenjati nikoga osim sebe, jer Vam je nemoguće da vidite išta osim sadržaja sopstvene svijesti. Tokom jednog mirnog perioda na moru, meditirao sam o “savršenom stanju“ i pitao se kako bi bilo kada bih čistim očima gledao nepravdu, kada bi mi sve stvari izgledale čistima i kada u meni ne bi bilo osude. Kako sam utonuo u ovo oduševljeno razmišljanje, shvatih da sam uzdignut iznad mračnog kraljevstva čula. Toliko je snažno bilo to osjećanje da sam imao utisak da sam biće od vatre u tijelu od vazduha. Glasovi, kao iz nebeskog hora, uz isticanje onih koji su pobijedili u sukobu sa smrću, su pjevali: “Uzdignut je — Uzdignut je“ i ja sam intuitivno znao da misle na mene. Potom kao da sam hodao u mraku. Uskoro sam ugledao prizor koji bi mogao predstavljati drevni bazen u Vitezdi, jer je na tom mjestu bilo mnoštvo nemoćnih — slijepih, hromih, sušičavih — koji su čekali, ne na tradicionalno ustalasavanje vode, već mene. Kako sam prišao bliže, bez ijedne misli ili napora sa moje strane, svi su oni, jedan za drugim, bili preoblikovani kao rukom Čarobnjaka Ljepote. Oči, ruke, stopala — sve što je falilo — nastajalo je iz nekog nevidljivog rezervoara i oblikovalo okruženje u skladu sa savršenstvom čiji sam izvor u sebi osjećao. Kada su svi načinjeni savršenima, hor je trijumfalno uzviknuo: “Svršeno je“. Znam da je ova vizija bila rezultat moje intezivne meditacije o ideji savršenstva, jer se moje meditacije uvijek sjedine sa kontempliranim stanjem. Toliko sam zaronio u tu ideju, da sam na neko vrijeme postao ono o čemu sam kontemplirao, i plemenita svrha sa kojom sam se na trenutak poistovjetio je privukla društvo plemenitih stvari i oblikovala viziju u skladu sa mojom unutrašnjom prirodom. Ideal sa kojim smo ujedinjeni koristi asocijacije ideja da bi probudio hiljade stanja i kreirao dramu u skladu sa središnjom idejom. (U originalu: “The ideal with which we are united works by association of ideas to awaken a thousand moods to create a drama in keeping with the central idea.“ Prim. prev.) Moja mistična iskustva su me uvjerila da nema drugog načina ostvarivanja savršenstva koje tražimo osim sopstvenom transformacijom. Čim uspijemo transformisati sebe, svijet će se magično istopiti pred našim očima i preoblikovati se u skladu sa onim što naša transformacija potvrđuje. Oblikujemo svijet koji nas okružuje intezitetom naše imaginacije i osjećanja, i osvjetljavamo ili pomračujemo sopstvene živote mišljenjem koje imamo o sebi. Ništa nam nije važnije od našeg shvatanja sebe samih, a ovo je pogotovo tačno za koncept o dubljem, dimenzionalno većem Čovjeku unutar nas. Oni koji nam pomažu ili nas ometaju su, bili oni toga svjesni ili ne, sluge zakona koji oblikuje vanjske okolnosti u skladu sa unutrašnjom prirodom. Naše shvatanje Sebe je ono što nas oslobađa ili zarobljava, mada može koristiti fizička sredstva da postigne svoj cilj. Budući da život oblikuje spoljašnji svijet kao odraz unutrašnjeg stanja naših umova, ne postoji drugi način ostvarenja spoljašnjeg savršenstva za kojim tragamo, osim sopstvene transformacije. Pomoć neće doći spolja: brda ka kojima upiremo pogled su brda unutrašnjeg pejzaža. Stoga se moramo okrenuti sopstvenoj svjesnosti kao jedinoj realnosti, jedinoj osnovi putem koje mogu biti objašnjene sve druge pojave. Možemo se u potpunosti pouzdati u pravednost ovog zakona, da će nam dati jedino ono što je dio nas samih. Pokušati mijenjati spoljašnji svijet prije nego smo promijenili sopstveni koncept Sebe, znači boriti se protiv prirodnog poretka stvari. Ne može doći do promjene vani sve dok se ne dogodi promjena unutra. Kako unutra, tako spolja. Ne zagovaram filozofsku ravnodušnost kada predlažem da bismo trebali zamisliti sebe kao da već Jesmo ono što želimo biti, življeti u mentalnom stanju veličine, prije nego koristiti fizička sredstva i argumente da bismo donijeli željene promjene. Sve što učinimo, ako nije propraćeno odgovarajućom izmjenom svijesti, je ništa više od beskorisnog preuređenja površine. Koliko god teglili ili se borili, ne možemo primiti više od onoga što konceptom Sebe tvrdimo da nam pripada. Protestovati protiv bilo čega što nam se dogodi znači protestovati protiv samog zakona našeg bića i našeg vlasništva nad sopstvenom sudbinom. Okolnosti mog života su isuviše vezane za moj koncept Sebe da ne bi bile oblikovane mojim duhom iz nekog dimenzionalno većeg skladišta mog bića. Ako tokom ovih događaja doživim nešto bolno, trebao bih uzrok tome potražiti u sebi, jer budem bacan tamo i ovamo i primoran da živim u svijetu koji je u skladu sa mojim konceptom Sebe. Kada bismo postali emocionalno angažovani u vezi naših ideja kao što postajemo u vezi onoga što nam se ne dopada, uspeli bismo se na ravan našeg ideala istom lakoćom kojom se sada spuštamo na nivo naših mržnji. Ljubav i mržnja imaju magičnu transformacionu moć, i mi njihovim upražnjavanjem postajemo slični onome o čemu kontempliramo. Snagom mržnje stvaramo u sebi karakter koji zamišljamo u našim neprijateljima. Pojave (u originalu stoji “Qualities“, prim. prev.) umiru zbog nedostatka pažnje, zato se loša stanja najbolje iskorjenjuju zamišljanjem “ljepote umjesto pepela, radosti umjesto tuge“, prije nego direktnim napadima na stanje kog želimo da se oslobodimo. Što je god ljupko i na dobrom glasu, mislite o tim stvarima, jer postajemo ono o čemu mislimo. Ne postoji ništa što treba mijenjati osim našeg koncepta Sebe. Onoga trena kada uspijemo promijeniti sebe, naš svijet će iščeznuti i preoblikovati se u skladu sa onim što naša promjena utvrđuje. Ja sam, spustivši se u svijesti, prouzrokovao nesavršenosti koje vidim. U Božanskoj kući ništa ne može biti izgubljeno. Ne možemo izgubiti ništa, osim ako se spustimo u svijesti sa nivoa na kom ta stvar prirodno postoji. “A sada, Oče, proslavi ti mene — Sobom — slavom koju sam imao kod tebe prije no što je svijet nastao.“ (Po Jovanu 17:5) Kako se uzdižem u svojoj svjesnosti, moć i slava koji su nekada bili moji mi se vraćaju i ja ću reći “Svrših djelo koje si mi dao da učinim.“ Djelo koje treba da učinimo je povratak iz tog pada u svjesnosti, sa nivoa u kom sam vjerovao da sam sin čovjeka, u sferu u kojoj znam da sam jedno sa svojim Ocem, a moj Otac je Bog. Znam, izvan svake sumnje, da čovjek ne mora uraditi ništa osim da promijeni sopstveni koncept Sebe, da pretpostavi veličinu i održi tu pretpostavku. Ako budemo hodali kao da već Jesmo ideal kom služimo, uzdići ćemo se na nivo naše pretpostavke, i otkriti da je svijet u harmoniji sa našom pretpostavkom. Nećemo morati ni prstom maći da bismo to sve ostvarili, jer je već stvarno. Uvijek je već stvarno. Vi i ja smo se spustili u svjesnosti do nivoa na kom se sada nalazimo i vidimo nesavršenost jer smo se spustili! Kada se počnemo uzdizati, dok smo još uvijek u ovom trodimenzionalnom svijetu, otkrivamo da se krećemo u potpuno drukčijem okruženju, imamo potpuno drukčiji krug prijatelja i jedan potpuno drugačiji svijet, a opet i dalje živimo ovdje. Shvatamo veliku misteriju izjave: “Ja sam na svijetu, ali ne od njega.“ Umjesto da mijenjaju stvari, ja bih svima preporučio da se poistovjete sa idealom koji kontempliraju. Kakav bi osjećaj bio da imate dva čista oka kojima posmatrate nepravdu, da Vam je sve čisto i da u sebi nemate osude? Kontemplirajte idealno stanje i poistovjetite se s njim, i uzdići ćete se do sfere gdje Vi kao Hrist imate prirodan život. Još uvijek ste u onom stanju u kom ste bili prije nastanka svijeta. Jedina stvar koja je posrnula je Vaš koncept Sebe. Vidite slomljene djelove koji nisu zaista slomljeni. Vidite ih iskrivljenim vidom, kao da ste u jednoj od onih čudnih zabavnih galerija u kojima čovjek hoda ispred ogledala i u njemu bude izdužen, a opet — to je isti čovjek. Ili, pogleda u drugo ogledalo i bude ogroman i debeo. Ove stvari se danas mogu vidjeti zato što je čovjek to što jeste. Igrajte se idejom savršenstva. Ne tražite ničiju pomoć, već učinite molitvu iz 17. poglavlja Jevanđelja po Jovanu svojom molitvom. Prisvojite stanje u kom ste bili prije nego je svijet nastao. Shvatite istinitost izjave: “Niko nije propao osim sina propasti“. Ništa nije izgubljeno u čitavoj mojoj svetoj planini. Jedino što gubite je vjera u gubitak ili sin propasti. “Zbog njih posvećujem samoga sebe, da bi i oni mogli biti posvećeni istinom.“ (Po Jovanu 17:19) Ne morate mijenjati nikoga osim Sebe. Sve što trebate uraditi da biste učinili muškarce i žene ovoga svijeta svetima, je da se sami posvetite. Nesposobni ste da vidite išta neljupko kada unutar sopstvenog uma uspostavite činjenicu da ste Vi ljupki. Mnogo je bolje imati ovo znanje, nego bilo koje drugo znanje na svijetu. Ono zahtijeva hrabrost, bezgraničnu hrabrost, jer će mnogi večeras, nakon što su čuli ovu istinu, i dalje biti skloni da krive druge za stanje u kom žive. Čovjeku je jako teško da se okrene samome sebi, svojoj svjesnosti kao jedinoj stvarnosti.

Čujte ove riječi:

“Niko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me posla.“ (Po Jovanu 6:44)

“Ja i Otac jedno smo.“ (Po Jovanu 10:30)

“Ne može čovjek ništa primiti, osim ako mu nije dano s neba.“ (Po Jovanu 3:27)

“Zato me Otac ljubi, jer ja život svoj polažem, da bih ga opet uzeo.

Niko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem.” (Po Jovanu 10:17,18)

“Niste vi izabrali mene, nego sam ja vas izabrao.“ (Po Jovanu 15:16)  Moj koncept Sebe oblikuje svijet u skladu sa sobom i privlači ljude da mi konstantno svojim ponašanjem govore ko sam ja. Najvažnija stvar na ovome svijetu je Vaš koncept Sebe. Kada Vam se ne dopada okruženje, životne okolnosti i ponašanje ljudi, zapitajte se: “Ko sam ja?“ Odgovor na to pitanje je uzrok onoga što Vam se ne dopada. Ako sami sebe ne osuđujete, neće se naći čovjek u Vašem svijetu koji će Vas osuditi. Ako živite sa svješnošću Vašeg ideala, nećete vidjeti ništa što bi trebalo osuditi. “Čistima su sve stvari čiste.“ Sada bih utrošio malo vremena pojašnjavajući što je više moguće šta ja lično radim kada se molim, šta ja radim kada želim da unesem promjene u svoj svijet. Vidjećete da je interesantno, i vidjećete da funkcioniše. Niko ovdje mi ne može reći da nije u stanju da učini isto. Toliko je jednostavno, da svi mogu da urade isto. Mi smo ono što zamišljamo da Jesmo. Ova tehnika nije teška za upražnjavanje, ali morate osjećati želju za time. Ne možemo joj pristupiti sa stavom: “Što da ne, isprobaću je…“ Morate željeti i htjeti ovo da uradite, jer je želja pokretač akcije. Želja je pokretač svake akcije. Dakle, šta je to što želim? Moram definisati svoj cilj. Na primjer, pretpostavimo da sada želim da budem negdje drugdje. Baš ovoga trena, zaista želim biti negdje drugdje. Ne moram izići kroz vrata, ne moram sjesti, ne moram učiniti ništa osim stajati baš tu gdje jesam zatvorenih očiju i pretpostaviti da zaista stojim tamo gdje želim da budem. Zatim ostajem u tom stanju sve dok ne poprimi osjećaj stvarnosti. Da sam sada negdje drugdje, ne bih mogao vidjeti svijet kao što ga vidim sa ove tačke. Svijet se mijenja u odnosu na mene, kako ja mijenjam svoj položaj u prostoru. Dakle, stojim baš ovdje, zatvorim oči i zamislim da gledam ono što bih vidio da sam tamo gdje želim biti. Ostajem u tom stanju sve dok ga ne osjetim kao stvarno. Ne mogu dotaći zidove ove prostorije odavde, ali kada zatvorite oči i umirite se, možete zamisliti i osjetiti kako ih dodirujete. Možete stajatu tu gdje jeste i zamisliti da polažete ruku na onaj zid. Da biste dokazali da zaista jeste položili ruku na njega, pređite rukom ka gore i osjetite teksturu drveta. Možete zamisliti da to činite ne ustajući sa stolice. Možete to učiniti, i zaista ćete ga osjetiti ako se dovoljno umirite i pokrenete svoja čula. Stojim tu gdje jesam i dopuštam svijetu koji želim da vidim i u kom želim fizički da se obretem, da se pojavi preda mnom, kao da sam tamo sada. Drugim riječima, donosim “negdje drugdje“ovdje, pretpostavljajući da sam već tamo. Da li je to jasno? Dopuštam mu da se pojavi, ne tjeram ga da se pojavi. Prosto zamislim da sam tamo i onda dopustim da se to dogodi. Ako želim nečije prisustvo, zamišljam da je ovdje i dodirujem tu osobu. Svuda kroz Bibliju nailazim na ovakve sugestije: “Spustio je ruku svoju na njega. Dotakao ga je.“ Ako želite nekoga da utješite, koja je automatska reakcija? Da položite svoju ruku na tu osobu, tome ne možete odoljeti. Srijećete prijatelja, i ruka se automatski ispruža — ili da se rukujete, ili da je spustite na njegovo rame. Pretpostavimo da se sada sretnete sa prijateljem kog niste vidjeli čitavu godinu, a to je prijatelj koji Vam je jako drag. Šta biste uradili? Zagrlili biste ga, zar ne? Ili biste položili svoju ruku na njega. U svojoj imaginaciji ga približite dovoljno da možete spustiti ruku na njega i osjetiti da je potpuno stvaran. Ograničite čin samo na to. Zapanjiće Vas ono što će se desiti. Od tog trenutka, stvari su u pokretu. Vaše dimenzionalno veće Ja podstaći će, u svima, ideje i akcije neophodne da vas dovedu u fizički kontakt. Tako to funkcioniše. Svakoga dana ja sebe dovedem u dremljivo stanje; to je vrlo prosta stvar. Ali navika je čudna stvar u ljudskom svijetu. Nije zakon, ali navika djeluje kao da je najprinudniji zakon na svijetu. Mo smo robovi navike. Ako odvojite određeni period svakoga dana tokom koga ćete se dovesti u dremljivo stanje, recimo u tri sata popodne, znate li da ćete se svakoga dana u tom trenutku osjetiti pospano? Isprobajte ovo tokom jedne nedjelje i provjerite da li sam u pravu. Sjednite, sa ciljem izazivanja stanja sličnog snu, kao da ste jako pospani, ali ne idite predaleko sa pospanošću, samo koliko je dovoljno da se opustite i zadržite kontrolu nad svojim mislima. Isprobajte ovo tokom jedne sedmice, i svakoga dana u taj čas, bez obzira šta da radite, jedva da ćete biti u stanju da držite oči otvorene. Ako znate kada ćete tokom dana biti slobodni, možete taj period odvojiti. Ne peporučujem da ovo radite olako, jer ćete biti jako, jako pospani, a možda to ne želite. Imam još jedan način na koji se molim. U ovom slučaju uvijek sjednem i pronađem najudobniju fotelju koju čovjek može zamisliti, ili legnem na leđa, na nečemu ravnom, i potpuno se opustim. Neka Vam bude udobno. Ne smijete biti ni u kakvom položaju koji nije ugodan Vašem tijelu. Uvijek se postavite u položaj u kom osjećate najveću lagodnost. To je prva faza. Početak molitve je kada znate šta želite. Zatim, morate u umu konstruisati jedan jedinstveni maleni događaj koji implicira da ste ostvarili svoju želju. Ja uvijek dopuštam svom umu da luta, da pređe preko mnoštva događaja koji bi mogli uslediti nakon uslišenja molitve i izdvojim jedan koji će najvjerovatnije pratiti ispunjenje moje želje. Jedna jednostavna mala stvar, poput rukovanja, zagrljaja, primanja pisma, pisanja čeka, ili bilo šta drugo što bi impliciralo ispunjenje Vaše želje. Nakon što ste se opredijelili za čin koji implicira da je Vaša želja ostvarena, sjednite u svoju finu udobnu fotelju ili lezite na leđa i zatvorite oči, iz prostog razloga što će Vam to pomoći da se dovedete u stanje koje se graniči sa snom. Onoga časa kada osjetite ovo divno pospano stanje, ili osjećaj mirne pribranosti, u kom osjećate — mogao bih se pomjeriti da želim, ali ja to ne želim, mogao bih otvoriti oči ako bih to želio, ali ne želim. Kada steknete takav osjećaj, možete biti sigurni da ste u savršenom stanju za uspješnu molitvu. U ovom stanju, možete lako dodirnuti bilo šta na ovom svijetu. Izaberite jednostavnu malenu ograničenu akciju koja implicira ispunjenje Vaše molitve i osjetite je ili je odglumite. Šta god ona bila, uđite u akciju kao da ste glumac u toj ulozi. Ne zavaljujete se i posmatrate sebe kako učestvujete u događaju. Izvedite taj čin. Imobilisanoga tijela zamislite da veće Vi izlazi iz Vašeg tijela i da zaista izvodite zamišljeni čin. Ako ste planirali da hodate, zamislite da hodate. Nemojte posmatrati sebe kako hodate, osjetiteda hodate. Ako ćete se peti stepenicama, osjetite da se penjete stepenicama. Nemojte zamišljati sebe kako to radite, osjetite da se zaista penjete. Ako ćete se rukovati sa nekim, nemojte vizualizovati sebe kako se rukujete, zamislite da prijatelj stoji pred Vama i rukujte se s njim. Ali, neka Vaše fizičko tijelo ostane nepokretno i zamislite da se Vaša veća ruka, koja je Vaša zamišljena ruka, rukuje s njegovom. Sve što trebate da uradite je da zamislite kako izvodite taj čin. Izmješteni ste u vremenu i to što radite, što izgleda kao kontrolisano sanjarenje, je stvarni čin u većoj dimenziji Vašeg postojanja. Zaista se susrećete sa nekim događajem četvorodimenzionalno prije nego što ga iskusite ovdje u trodimenzionalnom prostoru, i ne morate ni prstom maći da se on realizuje. Treći način na koji se molim je da prosto osjećam zahvalnost. Ako nešto želim, za sebe ili za nekog drugog, imobilišem fizičko tijelo, zatim se dovedem u stanje slično snu i u tom stanju se samo osjećam srećno, zahvalno, što implicira osvarenje onoga što želim. Zauzimam osjećanje ispunjene želje i kada zaspim um mi je preplavljen ovom jedinstvenom senzacijom. Ništa ne činim da bi se ovo ostvarilo, pošto je već stvarno. Moje osjećanje da je želja ispunjena implicira da je sa tim završeno. Vi možete koristiti sve ove tehnike i prilagoditi ih svom temperamentu. Ali moram naglasiti neophodnost ulaska u stanje slično snu, u kom postajete usredsređeni bez napora. Samo jedna senzacija dominira umom, ako se uspješno molite. Kakav bi osjećaj bio, sada, da Jesam ono što želim da budem? Kada znam kako bih se osjećao, zatvorim oči i uronim u tu senzaciju i onda moje dimenzionalno veće Ja kreira niz događaja koji će me odvesti iz ovog sadašnjeg trenutka do ispunjenja mog dozivljaja. To je sve što trebate uraditi. Ali ljudi imaju naviku umanjivanja važnosti jednostavnih stvari. Mi smo robovi navike i sporo učimo da odbacimo ranije koncepte, već ono po čemu smo ranije življeli i dalje na neki način utiče na naše ponašanje. Evo priče iz Biblije koja ilustruje šta želim da kažem. Rečeno nam je da je Isus rekao svojim učenicima da odu na raskršće i da će tamo naći magare, mlado magare koje čovjek još nije jahao. Da mu dovedu magare i ako bi ih neko pitao: “Što odvodite ovo magare?“, da mu kažu: “Treba Gospodu“. Oni su otišli do raskrsnice i pronašli magare, baš kao što im je bilo rečeno. Doveli su još nejahano magare Isusu i on je na njemu trijumfalno ujahao u Jerusalim. Priča nema nikakve veze sa čovjekom koji jaše magarence. Isus iz priče ste Vi. Magare je način mišljenja i raspoloženje (u originalu: “mood“, prim. prev.) koje ćete usvojiti. To je životinja koju još niste jahali. Kakav bi osjećaj bio kada biste ostvarili svoju želju? Novo osjećanje, kao i mlado magarence, je jako teško jahati, osim ako ga ne jašete disciplinovanog uma. Ako ne ostanem vjeran ovom raspoloženju i načinu razmišljanja, mlado magare će me zbaciti. Svaki put kada postanete svjesni da niste vjerni novom načinu razmišljanja i raspoloženju, zbačeni ste sa magareta. Disciplinujte svoju um kako biste mogli ostati vjerni plemenitom raspoloženju i ujahati na njemu u Jerusalim, koji je ispunjenje, ili grad mira. Ova priča prethodi priči o Pashi. Kako bismo prešli iz sadašnjeg stanja u naše idealno stanje, moramo pretpostaviti da već Jesmo ono što želimo biti i ostati vjerni toj pretpostavci, jer moramo održavati čvrstu volju ako želimo hodati sa velikanima (u originalu: “We must keep a high mood if we would walk with the highest“, prim. prev). Čvrst mentalni stav, osjećanje da je sve već završeno, će učiniti da tako i bude. Ako hodam kao da je tako, ali ipak s vremena na vrijeme provjerim da li zaista jeste, ispadam iz raspoloženja, ili padam sa magareta. Kada bih suspendovao rezonovanje, kao što je Petar učinio, mogao bih hodati po vodi. Petar počinje da hoda po vodi, ali se onda okreće svom razumu i počinje da tone. Glas kaže: “Gledaj gore, Petre“. Petar pogleda gore, ponovo se uzdiže i nastavlja da hoda po vodi. Umjesto da gledate ka dolje, da provjerite da li će to nešto zaista postati činjenica, Vi prosto znajte da je to već tako, zadržite to stanje uma i ujahaćete u Jerusalim na neukroćenom magaretu. Svi mi moramo naučiti da jašemo tu životinju pravo do Jerusalima, bez ičije pomoći. Ne treba Vam niko da Vam pomaže. Čudno je to što, ako održimo čvrstu volju i dobro raspoloženje i ne padnemo, drugi ublažavaju udarce. Prostiru palmino lišće preda me, kako bi mi olakšali putovanje. Ne moram brinuti. Potresi će biti ublaženi kako se budem približavao ispunjenju svoje želje. Moja čvrsta volja i dobro raspoloženje pobuđuju u drugima ideje i akcije koje naginju ka otjelovljenju mog mentalnog stanja. Ako budete hodali u vjernosti svom mentalnom stavu, nećete naići na protivljenje, niti na konkurenciju. Ispit učitelju, ili učenju, nalazi se u vjeri učenika. Ja odlazim odavde u nedjelju. Ostanite vjerni ovim uputstvima. Ako budete tražili uzroke izvan čovječije svjesnosti, onda vas nisam ubijedio u stvarnost svjesnosti. Ako budete tražili opravdanja za neuspjeh, uvijek ćete ih pronaći, pronaći ćete to za čim tragate. Ako budete tražili izgovor za neuspjeh, pronaći ćete ga u zvijezdama, u brojevima, šoljici čaja, skoro svuda. Izgovora tu neće biti, ali Vi ćete ga pronaći kako biste opravdali svoj neuspjeh. Uspješni poslovni ljudi i žene znaju da ovaj zakon funkcioniše. Nećete to vidjeti na sjedeljkama na kojima se ogovara, već u hrabrim srcima. Čovjekovo vječno putovanje ima jednu svrhu: otkrovenje Oca. On dolazi na svijet da bi Oca učinio vidljivim. A njegov Otac postaje vidljiv kroz svie ljupke stvari na ovom svijetu. Sve što je ljupko i na dobrom glasu, na tome jašite, i ne trošite vrijeme na neljupke pojave ovoga svijeta, šta god one bile. Ostanite vjerni znanju je Vaša svjesnost, Vaše JAstvo, Vaša svjesnost da ste svjesni, jedina realnost. To je temelj na kome sve druge pojave mogu biti objašnjene. Nema drugog objašnjenja. Ja ne znam ni za jednu drugu jasnu koncepciju porijekla svih pojava, osim da je svjesnost sve i da je sve svjesnost. To za čim tragate je već u Vama smješteno. Da nije već u Vama, vječnost ga ne bi mogla stvoriti. Nijedno vremensko razdoblje ne bi moglo biti toliko dugo da bi evolucijom stvorilo ono što je već u Vama stvoreno. Jednostavno mu dopustite da se dogodi, da dođe u postojanje, pretpostavljajući da je već vidljivo u Vašem svijetu, i ostajući vjerni toj pretpostavi. Postaće činjenica. Hoće. Vaš Otac ima bezbroj načina za realizaciju Vaše pretpostavke. Učvrstite ovo u svom umu i zapamtite zauvijek: “Pretpostavka, iako netačna, ako je se budemo držali, će postati činjenica.“ Vi i Vaš Otac ste jedno, a Vaš Otac je sve što je ikada bilo, što jeste i što će ikada biti. Prema tome, Vi već Jeste to za čim tragate, ono ne može biti nikada toliko udaljeno ni da bi bilo blizu, jer blizina podrazumijeva razdvojenost. Slavni Paskal je rekao: “Nikada me ne biste tražili da me već niste pronašli.“ Već imate ono što sada želite, i tragate za time samo zato što ste ga već pronašli. Pronašli ste ga u formi želje. Ono je isto toliko stvarno u formi želje koliko će biti stvarno za naše tjelesne organe. Vi već Jeste ono želite biti, i ne morate mijenjati nikoga osim Sebe da biste to i izrazili.

A sada utonimo u tišinu…

LEKCIJA 5: OSTANITE VERNI SVOJOJ IDEJI

Naše večerašnje druženje je peto i poslednje, makar što se tiče ovog kursa. Najprije ću napraviti kratku rekapitulaciju onoga što smo već prešli. Zatim, pošto su mnogi tražili da dodatno pojasnim Lekciju 3, daću vam još nekoliko ideja o četvorodimenzionalnom mišljenju. Znam da, kada čovjek nešto potpuno razumije, on o tome može govoriti, može to objasniti. Protekle zime na Barbadosu ribar, čiji fond riječi ne bi prešao hiljadu, ispričao mi je u pet minuta više o ponašanju delfina nego što bi mi Šekspir, sa svojim ogromnim fondom riječi, ikada mogao objasniti kada ne bi pozavao navike delfina. Taj ribar mi je objasnio da delfini vole da se igraju sa drvetom koje pluta i, da biste ih uhvatili, jednostavno ubacite drvo u vodu i mamite delfina kao što biste mamili dijete, jer oni vole da se pretvaraju kako izlaze iz vode. Kao što sam rekao, fond riječi ovog čovjeka je bio jako siromašan, ali on je poznavao ribu i poznavao je more. Pošto je poznavao delfine, mogao mi je ispričati sve o njihovim navikama i o načinu na koji se mogu uhvatiti. Kada tvrdite da nešto znate, ali ne možete da objasnite — ja kažem da ne znate, jer kada nešto zaista znate, onda to znanje možete i sasvim prirodno izraziti. Ako bih sada od Vas tražio da definišete molitvu, i rekao Vam: “Kako biste, molitvom, pokrenuli ostvarenje cilja, bilo kog cilja?“ Ako mi možete odgovoriti, onda znate; ali ako ne možete, onda ne znate. Kada imate jasnu sliku u svom umu, Veće Vi će inspirisati riječi potrebne za oblačenje ideje i njeno lijepo izražavanje, i izrazićete tu ideju mnogo bolje od nekoga ko ima bezgraničan fond riječi, ali je ne razumije tako jasno kao Vi. Ako ste pažljivo slušali prethodna četiri dana, znate da se Biblija uopšte ne odnosi na neke ljude koji su ikada življeli niti na bilo koji događaj ikada odigran na zemlji. Autori Biblije nisu pisali istoriju, pisali su veliku dramu uma, koju su ogrnuli u odijelo istorije i prilagodili ograničenom kapacitetu nekritičkih masa koje mnogo ne razmišljaju. Znate da je svaka priča iz Biblije Vaša priča, da, kada pisci u istu priču ubace desetine likova, u stvari pokušavaju da Vam prikažu različite umne stavove koje možete zauzimati. Shvatili ste to, jer sam izabrao desetak ili možda više priča i interpretirao ih za Vas. Na primjer, mnogi se pitaju kako je Isus, čovjek koji je imao najviše ljubavi i milosti u sebi, ako je bio čovjek, mogao reći majci ono što joj je, sudeći po drugom poglavlju Jevanđelja po Jovanu, navodno rekao. Piše da je Isus rekao svojoj majci: “Šta ja imam s tobom, ženo?“ (Po Jovanu 2:4) Vi i ja, koji se još uvijek nismo poistovjetili sa idealom kom služimo, ne bismo takvo što rekli svojoj majci. A ipak, evo samog oličenja ljubavi koji govori svojoj majci: “Šta ja imam s tobom, ženo?“ Vi ste Isus, a Vaša majka je Vaša sopstvena svjesnost. Jer svjesnost je korijen svega, dakle, ona je otac-majka svih pojava. Vi i ja smo robovi navike. Stekli smo naviku da dokaze naših čula prihvatamo kao konačne. Gostima treba doliti vina, a čula mi govore da vina više nema i ja ću, iz navike, biti u iskušenju da prihvatim tu oskudicu kao konačnu. Kada se sjetim da je moja svjesnost jedina realnost i zato odbacim dokaze mojih čula i formiram svijest da vina ima dovoljno, na neki način sam prekorio moju majku ili svjesnost koja je nagovijestila nedostatak; i usvajanjem svijesti da imam ono što želim da ponudim gostima, vino nastaje na način koji nama nije poznat. Upravo sam pročitao poruku od dragog prijatelja koji je večeras u publici. Prošle nedjelje trebao je da se pojavi u crkvi na vjenčanju; sat mu je govorio da kasni, sve mu je govorilo da kasni. Stajao je na uglu, čekajući prevoz. Nije ga bilo na vidiku. Zamišljao je da je, umjesto na trotoaru, u crkvi. U tom trenutku ispred njega se zaustavio automobil. Moj prijatelj je izložio vozaču svoju nevolju i ovaj mu je rekao: “Ne idem u tom pravcu, ali odvešću Vas do crkve.“ Moj prijatelj je ušao u kola i stigao u crkvu na vrijeme. To je pravilna primjena zakona, neprihvatanje sugestije kašnjenja. Nikada ne prihvatite sugestiju nedostatka i oskudice. U ovom slučaju, ja sebi govorim: “Šta imam ja s tobom, ženo?“ Šta ja imam sa dokazima mojih čula? Donesite mi sve sude i napunite ih. Drugim riječima, pretpostavljam da imam vino koje želim. Onda moje Više Ja inspiriše u svima misli i akcije koje pomažu otjelovljenje moje pretpostavke. Nije to bio čovjek koji je rekao majci: “Šta imam ja s tobom, ženo?“ Svako ko poznaje ovaj zakon će, kada mu čula budu sugerisala nedostatak, sebi reći: “Šta imam ja s tobom? Prođi me se.“ Nikada više neću slušati takav glas, jer ako ga budem slušao, biću oplođen tom sugestijom i donijeću plod nedostatka. Sada ćemo se okrenuti sledećoj priči, iz Jevanđelja po Marku, u kojoj je Isus gladan. “I vidjevši iz daleka smokvu koja je imala lišće, dođe — ne bi li što našao na njoj; a kad dođe do nje ne nađe ništa osim lišća, jer ne bješe vrijeme smokava. Tada prozbori i reče joj: ne jeo niko više roda od tebe do vijeka. A njegovi učenici slušahu.“ (Po Marku 11:13,14) “A ujutru, prolazeći, vidješe onu smokvu kako se osušila iz korijena.“ (Po Marku 11:20) Koje drvo uništavam? Nije to drvo od spolja. To je moja svjesnost. “Ja sam pravi čokot.“ (Po Jovanu 15:1) Moja svjesnost, moje JAstvo je moćno drvo, a navika po ko zna koji put sugeriše prazninu, jalovost, sugeriše da moram čekati četiri mjeseca da bih se gostio. Ali ja ne mogu toliko čekati. Dajem sebi ovu moćnu sugestiju da nikada više, ni na trenutak, neću tješiti sebe da su za realizaciju moje želje potrebna četiri mjeseca. Vjera u oskudicu mora od danas biti uništena i nikada više ponovo ne smije iznići u mom umu. Nije to bio čovjek koji je uništio nekakvo drvo. Sve iz Biblije se nalazi u ljudskom umu; drvo, grad, ljudi, sve… Ne postoji jedna izjava u Bibliji koja ne predstavlja neki atribut ljudskog uma. Sve su one personifikacije uma, a ne stvari ovoga svijeta. Svjesnost je jedna i jedina stvarnost. Ne možemo se okrenuti nikome drugom nakon što otkrijemo da je naša svjesnost Bog. Jer Bog je izvor svega i ne postoji ništa osim Boga. Ne možete reći da đavo čini neke stvari, a Bog neke druge. Čujte ove riječi: “Ovako govori Gospod pomazaniku svom Kiru, koga držim za desnicu, da oborim pred njim narode i careve raspašem, da se otvaraju vrata pred njim i da ne budu vrata zatvorena: Ja ću ići pred tobom, i puteve neravne poravniću, vrata bronzana razbiću i prevornice gvozdene slomiću. I daću ti blago tajno i bogatstvo sakriveno, da poznaš da Ja, Gospod, sam  koji te zovem po imenu, Bog Izrailjev.“ (Isaija 45:1-3) “Koji pravim svjetlost i stvaram mrak, gradim mir i stvaram zlo; Ja Gospod činim sve to.“ (Isaija 45:7) “Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio, ja sam razapeo nebesa svojim rukama, i svoj vojsci njihovoj dao zapovjest. Ja ga podigoh u pravdi, i sve puteve njegove poravniću; on će sazidati moj grad i roblje moje otpustiće, ne za novce ni za darove, veli Gospod nad vojskama.“ (Isaija 45:12,13) “JA (JE)SAM Gospod, i nema drugog, osim mene nema boga.“ (Isaija 45:5) Pročitajte pažljivo ove riječi. Nisu to moje riječi, već inspirisane riječi čovjeka koji je otkrio da je svjesnost jedina stvarnost. Ako sam povrijeđen, sâm sam se povrijedio. Ako je moj svijet obavijen tamom, Ja sam stvorio tu tamu i sumornost i depresiju. Ako je obavijen svjetlošću i radošću, Ja sam ih stvorio. Ne postoji ništa osim JAstva, koje sve to čini. Ne možete pronaći uzrok izvan sopstvene svjesnosti. Vaš svijet je veliko ogledalo koje Vam konstantno govori ko ste. Dok srijećete ljude, oni Vam svojim ponašanjem govore ko ste. Molitve Vam neće biti ništa manje pobožne ako se obratite sopstvenoj svjesnosti za pomoć. Vjerujem da niko ne osjeća tokom molitve veću radost, duboko poštovanje puno ljubavi i obožavanje od mene kada osjetim zahvalnost, dok zauzimam osjećanje da mi je želja ispunjena, znajući u isto vrijeme da sam se obratio sebi. Od Vas se tokom molitve traži da vjerujete da posjedujete nešto što Vaša čula i razum negiraju. Dok se molite, vjerujte da ste primili, i biće Vam. U Bibliji je napisano ovako: “Zato vam kažem: sve što molite i tražite, vjerujte da ste primili i biće vam. I kad stojite moleći se, praštajte ako šta imate protiv koga, da i Otac vaš koji je na nebesima oprosti vama vaše greške. Ako li ne opraštate, ni Otac vaš koji je na nebesima neće oprostiti grešaka vaših.“ (Po Marku 11:24-26) To je ono što moramo raditi kada se molimo. Ako imam određeno mišljenje o nekome, bilo da vjerujem da je bolestan, siromašan ili bilo šta drugo, moram se toga osloboditi, ne upotrebom riječi kojima bih porekao to vjerovanje, već vjerujući da taj neko Jeste ono što sam želi da bude. Na taj način, opraštam mu u potpunosti. Promijenio sam sopstvenu koncepciju o njemu. Imao sam nešto protiv te osobe, i oprostio sam joj. Potpuni oproštaj podrazumijeva zaborav. Ako ne zaboravim, znači da nisam oprostio. Oprostio sam nešto jedino onda kada potpuno to zaboravim. Mogu Vam do kraja vremena govoriti: “Opraštam ti“. Ali ako se sjetim toga što Vam zamjeram svaki put kada Vas vidim ili pomislim na Vas, uopšte Vam nisam oprostio. Oprostiti znači u potpunosti zaboraviti. Otišli ste kod ljekara i on Vam daje nešto za Vašu bolest. Pokušava da je uzme od Vas, zato Vam daje nešto umjesto nje. Dajte sebi novu koncepciju Sebe umjesto stare koncepcije. Potpuno se odrecite stare koncepcije. Uslišena molitva implicira da je nešto urađeno kao posledica molitve, što inače ne bi bilo urađeno. Stoga, ja sam pokretač akcije, upravljački um i onaj koji uslišava molitvu. Svako ko se uspješno moli okreće se ka unutra i prisvaja stanje koje želi. Ne morate nuditi žrtve. Ne dozvolite da Vam iko kaže da se morate mučiti i patiti. Ne morate se boriti za ostvarenje svoje želje. Pročitajte šta se kaže u Bibliji: “Šta će mi mnoštvo žrtava vaših? Veli Gospod. Sit sam žrtava paljenica od ovnova i pretiline od gojene stoke, i ne marim za krv junčiju i jagnjeću i jareću. Kad dolazite da se pokažete preda mnom, ko ište to od vas, da gazite po mom trijemu? Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se; a o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine. Na mladine vaše i na praznike vaše mrzi duša moja, dosadiše mi, dodija mi podnositi.“ (Isaija 1:11-14) “Pjevaćete kao noću uoči praznika, i veselićete se od srca kao onaj koji ide sa sviralom na goru Gospodnju, k stijeni Izrailjevoj.“ (Isaija 30:29) “Pjevajte Gospodu pjesmu novu, hvalu Njegovu od kraja zemlje.“ (Isaija 42:10) “Pjevajte, nebesa, jer Gospod učini, podvikujte, nizine zemaljske, popjevajte, gore, šume i sva drva u njima, jer izbavi Gospod Jakova i proslavi se u Izrailju.“ (Isaija 44:23) “Tako oni koje iskupi Gospod neka se vrate i dođu u Sion pjevajući, i veselje vječno neka bude nad glavom njihovom; radost i veselje neka zadobiju, a žalost i uzdisanje neka bježi.“ (Isaija 51:11) Jedini prihvatljivi dar je radosno srce. Priđite sa pjesmom i hvalom. Tako se izlazi pred Gospoda ­— Vašu svjesnost. Usvojite osjećanje ispunjene želje i donijeli ste jedini prihvatljivi dar. Sva stanja uma izuzev osjećanja da Vam je želja ispunjena su gnusobe; sujevjerja i ništa ne znače. Kada dolazite da se pokažete, radujte se, jer radost implicira da se dogodilo nešto što ste željeli. Priđite mi pjevajući, hvaleći i zahvaljujući, jer to su stanja uma koja impliciraju prihvatanje željenog stanja. Ubacite se u odgovarajuće raspoloženje i Vaša svjesnost će ga otjeloviti. Ako bih za bilo koga mogao definisati molitvu i sročio to najjasnije što mogu, rekao bih prosto: “To je osjećanje da Vam je želja ispunjena.“ Ako me pitate: “Šta pod time podrazumijevate?“, rekao bih: “Osjećao bih se kao da mi je molitva uslišena i živio i djelao po tom uvjerenju.“ Pokušao bih da ovo održim bez napora, to jest, živio bih i djelao kao da je već činjenica, znajući da će, kako budem koračao sa ovim čvrstim stavom, moja pretpostavka postati činjenica. Vrijeme mi ne dozvoljava da se dalje upuštam u diskusiju o tome da Biblija nije istorija. Ali, ako ste pažljivo slušali ono što sam govorio prethodnih večeri, vjerujem da Vam nije potrebno više dokaza da Biblija nije istorija. Primijenite ovo što ste čuli i ostvarićete svoje želje. “I sad sam vam kazao, prije nego što se zbude, da povjerujete kad se zbude.“ (Po Jovanu 14:29) Mnogi ljudi, uključujući i mene, su vidjeli neke događaje prije nego što su se zbili; to jest, prije nego što su se zbili u ovom svijetu od tri dimenzije. Budući da čovjek može predvidjeti neki događaj prije nego se on odigra u trodimenzionalnom prostoru, znači da se život na Zemlji odvija po planu; a ovaj plan mora postojati negdje drugdje u drugoj dimenziji i sporo se kreće kroz naš prostor. Ako se događaji koje smo posmatrali nisu odigravali na ovome svijetu, onda, logično gledano, mora biti da se sve dešavalo izvan ovoga svijeta. A što god se može vidjeti tamo prije nego se dogodi ovdje mora biti “predodređeno“ iz perspektive budnog čovjeka u trodimenzionalnom svijetu. Ipak, drevni učitelji su nas učili da možemo mijenjati budućnost, a moje lično iskustvo potvrđuje istinitost njihovog učenja. Dakle, moj cilj održavanja ovog kursa je da ukažem na urođene mogućnosti u čovjeku, da pokažem da čovjek može promijeniti svoju budućnost; ali, nakon te promjene, formira se novi determinisani niz događanja, počevši od trenutka uplitanja — budućnost koja će biti u skladu sa izmjenom. Najznačajnije svojstvo čovječije budućnosti je njena fleksibilnost. Budućnost, iako unaprijed pripremljena do najmanjeg detalja, ima nekoliko ishoda. Mi u svakom trenutku naših života možemo izabrati koju ćemo od nekoliko budućnosti imati. Postoje dva gledišta na svijet u svakome — prirodni fokus i duhovni fokus. Drevni učitelji jedan su zvali “čulni um“ a drugi “um Hrista“. Možemo ih diferencirati kao uobičajenu svjesnost, u budnom stanju, kojojm vladaju naša čula i kontrolisanu imaginaciju, kojom vlada želja. Prepoznajemo ova dva različita centra mišljanja u rečenici: “A tjelesni čovjek ne razumije šta je od Duha Božijeg; jer mu se čini ludost i ne može da razumije, jer treba duhovno da rasuđuje o tome“. (1. Korinćanima 2:14) Čulni um ograničava stvarnost na trenutak zvani “sada”. Čulnom umu, prošlost i budućnost su čisto imaginarne. Duhovni um, sa druge strane, vidi sadržaj vremena. Prošlost i budućnost sadašnja su cjelina za duhovni um. Šta je mentalno i subjektivno fizičkom čovjeku, duhovnom čovjeku je stvarno i objektivno. Navika da vidimo samo ono što nam čula dozvoljavaju čini nas potpuno slijepima za ono što bismo inače vidjeli. Da bismo gajili sposobnost viđenja nevidljivog, trebali bismo često namjerno osloboditi um dokaza koja mu prinose naša čula i usmjeriti pažnju na neko nevidljivo stanje, osjećati i opažati ga psihički, sve dok ne poprimi jasnoću stvarnosti. Revnosna, koncentrisana misao usmjerena u određenom pravcu, isključuje druge opažaje i čini da nestanu. Sve što trebamo uraditi da bismo vidjeli željeno stanje, je da se na njega koncentrišemo. Navika povlačenja pažnje iz carstva čula i koncentrisanje na nevidljivo razvija naš duhovni pogled i omogućava nam da prodremo iznad svijeta čula i vidimo ono što je nevidljivo. “Jer šta se na Njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se poznati i vidjeti.“ (Rimljanima 1:20) Vid je potpuno nezavisan od prirodnih sposobnosti. Otvorite ga i požurite s tim! Malo prakse će nas uvjeriti da možemo, posredstvom kontrolisane imaginacije, preoblikovati našu budućnost u skladu sa našom željom. Želja je glavni pokretač akcije. Ne bismo mogli ni prstom maći da nemamo želju da ga maknemo. Bez obzira šta radili, pratimo želju koja u tom trenutku dominira našim umom. Kada razbijemo naviku, naša želja daje razbijemo je jača od želje da je nastavimo. Želje koje nas primoravaju na akciju su one koje nam drže pažnju. Želja je prosto svijest o nečemu što nam fali i što nam je potrebno da bismo život učinili ljepšim. Uz želju uvijek ide i neka lična korist, i što je veća očekivana korist, intezivnija je želja. Ne postoji apsolutno nesebična želja. Kada nema koristi — nema ni želje i posledično nema ni akcije. Duhovni čovjek obraća se tjelesnom čovjeku putem jezika želje. Ključ za napredak u životu i ispunjenje snova leži u spremnosti da se pokorimo tom glasu. Nepokolebljivo poslušati taj glas znači pretpostaviti da je želja već ispunjena. Željeti neko stanje, znači imati ga. Kao što je Paskal rekao: “Nikada me ne biste tražili da me već niste pronašli.“ Čovjek, tako što će usvojiti osjećanje da mu je želja već ispunjena i onda življeti i djelati u tom uvjerenju, mijenja svoju budućnost u skladu sa datom pretpostavkom. Pretpostavke probuđuju ono što utvrđuju. Čim čovjek usvoji osjećanje da mu je želja ispunjena, njegovo četvorodimenzionalno Ja pronalazi način za dostizanje tog stanja, otkriva metode za njegovu realizaciju. Ja ne znam za jasniju definiciju načina za ostvarivanje naših želja od ove: iskusite u imaginaciji ono što biste iskusili uživo kada biste dostigli svoj cilj. Ovo zamišljeno iskustvo krajnjeg stanja, uz prihvatanje, nameće sredstva. Četvorodimenzionalno Ja iz svog šireg gledišta konstruiše sredstva neophodna za ostvarivanje prihvaćenog krajnjeg stanja. Nedisciplinovanom umu je teško da pretpostavi stanje koje mu čula negiraju. Ali evo tehnike kojom lako možete “nazivati nevidljive stvari vidljivima“, to jest, da doživite nešto prije nego što se dogodi. Ljudi imaju naviku omalovažavanja prostih stvari. Ali ova jednostavna formula za mijenjanje budućnosti je otkrivena nakog godina istraživanja i eksperimentisanja. Prvi korak u mijenjanju budućnosti je želja, to jest, definišite svoj cilj — znajte tačno šta želite. Dalje, osmislite događaj za koji vjerujete da bi uslijedio nakon ispunjenja Vaše želje — nešto u čemu će Vaše djelanje biti dominantno. Treće, imobilišite fizičko tijelo i izazovite stanje slično snu, zamišljajući da Vam se spava. Lezite na krevet ili se opustite u fotelji. Zatim, zatvorenih očiju i pažnje usmjerene na događaj koji namjeravate da doživite u imaginaciji, osjetite u svom umu da ste upravo u toku te zamišljene radnje; zamišljajući sve vrijeme da zaista izvoditre radnju ovdje i sada. Uvijek morate učestvovati u zamišljenom događaju; ne samo gledati sa distance, već osjetiti da zaista izvodite akciju tako da su imaginarne senzacije za Vas stvarne. Važno je da takva akcija uvijek bude ona koja slijedi ispunjenje Vaše želje. Takođe, morate osjetiti da ste zaista usred događaja, sve dok to ne poprimi jasnoću i karakteristike stvarnosti. Na primjer, pretpostavimo da želite unapređenje na poslu. Prirodno bi bilo da Vam nakon ispunjenja te želje ljudi čestitaju. Nakon što ste izabrali ovaj događaj da ga iskusite u imaginaciji, imobilišite fizičko tijelo i uđite u stanje slično snu, dremljivo stanje, ali tako da još uvijek možete kontrolisati tok svojih misli, stanje u kom ste usredsređeni bez napora. Zatim vizualizirajte prijatelja kako stoji pred Vama. Stavite svoju imaginarnu ruku u njegovu. Osjetite kako je čvrsta i stvarna i povedite zamišljeni razgovor sa njim koji je u skladu sa događajem. Ne zamišljate sebe na distanci u vremenu i prostoru, kako Vam čestitaju na dobroj sreći. Umjesto toga, učinite da “negdje drugdje“ bude ovdje i budućnost sada. Budući događaj jeste stvarnost sada u dimenzionalno većem svijetu i, čudno je to, sada u dimenzionalno većem svijetu je ekvivalent našem ovdje u običnom trodimenzionalnom prostoru svakodnevnog života. Razlika između osjećanja da djelate, ovdje i sada, i zamišljanja sebe u akciji, kao da ste na filmu, znači razliku između uspjeha i neuspjeha. Shvatićete o čemu govorim ako sada zamislite da se penjete merdevinama. Dakle, zatvorenih očiju, zamislite da su merdevine tu pred vama i osjetitekako se zaista penjete njima. Želja, fizička nepokretnost na ivici sna i zamišljeni čin u kom Vi imate glavnu ulogu, ovdje i sada, nisu samo bitni faktori za mijenjanje budućnosti, već i neophodni uslovi pri svjesnom projektovanju duhovnog Sebe. Kada je fizičko tijelo imobilisano i mi postanemo preplavljeni idejom da nešto uradimo — ako zamislimo da to radimo ovdje i sada i održavamo odvijanje tog događaja uz osjećanja, sve dok ne utonemo u san — vrlo vjerovatno ćemo se probuditi izvan fizičkog tijela i shvatiti da smo u dimenzionalno većem svijetu sa dimenzionalno širim fokusom i da zaista radimo ono što smo željeli i zamišljali da radimo uživo. Ali, probudili se mi tamo ili ne, zaista izvodimo akciju u četvorodimenzionalnom svojetu u i budućnosti ćemo ga ponovo doživljeti ovdje, u trodimenzionalnom svijetu. Iskustvo me je naučilo da ograničim zamišljeni čin, da zbijem ideju koja će biti predmet moje imaginacije u jedan jedinstveni čin, i da ga proživljavam iznova i iznova sve dok ne poprimi osjećanje stvarnosti. U suprotnom, pažnja će odlutati tragom asocijacija i mnoštvo povezanih slika će nam iskrsnuti pred pažnju i u par sekundi će nas odvesti hiljadama kilometara daleko od našeg cilja u domenu prostora i godinama daleko u domenu vremena. Ako smo odlučili da prođemo određeni niz stepenika, jer je to vrlo vjerovatno događaj koji će uslijediti nakon ostvarenja naše želje, onda moramo ograničiti akciju na penjanje tim nizom stepenika i nastaviti to da radimo sve dok zamišljena akcija ne poprimi karakteristike stvarnosti. Ideja mora biti održavana u fokusu bez ikakvog osjetnog napora sa Vaše strane. Moramo, uz minimum napora, preplaviti um osjećanjem da nam je želja ispunjena. Pospano stanje omogućava promjenu, jer olakšava održavanje pažnje bez napora, ali ne smijemo otići predaleko, u stanje sna, u kom više ne bismo bili u mogućnosti da kontrolišemo kretanje pažnje, već umjereni stepen pospanosti u kom još uvijek možemo upravljati sopstvenim mislima. Najefektivniji način otjelovljenja želje je usvajanje osjećanja da je želja već ispunjenja i potom, u opuštenom i pospanom stanju, ponavljati iznova i iznova, kao uspavanku, bilo koju kratku frazu koja implicira ispunjenje Vaše želje, poput “Hvala, hvala, hvala…“ sve dok jedinstveno osjećanje zahvalnosti ne preplavi um. Izgovarajte ove riječi kao da se obraćate nekoj višoj sili koja je sve za Vas odradila. Međutim, ako želimo da se svjesno projektujemo u dimenzionalno veći svijet, moramo održavati u svijesti datu akciju sve dok ne utonemo u san. Iskusimo u imaginaciji, uz svu jasnoću stvarnosti, ono što bismo iskusili uživo kada bismo ostvarili svoj cilj i vremenom ćemo iskusiti uživo ono što smo doživljeli u imaginaciji. Hranite um premisama — to jest, tvrdnjama za koje ćete pretpostaviti da su istinite, jer pretpostavke, iako netačne, ako u njima istrajemo sve dok ne poprime osjećaj realnosti, će postati činjenice. Za pretpostavku, sva sredstva koja pomažu njenu realizaciju su dobra.  Ona utiče na ponašanje svih i svega, inspirisanjem kretanja, akcija i riječi koje teže njenoj realizaciji. Da bismo razumjeli kako čovjek oblikuje svoju budućnost u skladu sa svojom pretpostavkom — prosto tako što će u imaginaciji iskusiti ono što bi iskusio u stvarnosti kada bi ostvario svoj cilj — moramo znati šta mislimo kada kažemo dimenzionalno viši svijet, jer tamo odlazimo da bismo izmijenili svoju budućnost. Viđenje nekog događaja prije nego što se i dogodio implicira da je taj događaj unaprijed određen, gledano iz perspektive čovjeka u trodimenzionalnom svijetu.

Stoga, da bismo promijenili uslove ovdje, u trima dimenzijama prostora, prvo ih moramo promijeniti u četverama dimenzijama prostora. Čovjek ne zna tačno šta se podrazumijeva pod dimenzionalno višim svijetom, i ne sumnjam da bi odbacio postojanje dimenzionalno većeg Sebe. Prilično dobro je upoznat sa trima dimenzijama dužine, širine i visine i čini mu se da, ako bi postojala četvrta dimenzija, da bi mu ona morala biti isto tako očigledna, kao dužina, širina i visina. Dimenzija nije linija. To je bilo koji način na koji nešto može biti mjereno, koji je potpuno drugačiji od svih drugih načina. Dakle, da bismo izmjerili neko tijelo četvorodimenzionalno, jednostavno ćemo ga izmjeriti u bilo kom pravcu osim po dužini, širini i visini. Sada, postoji li neki drugi način mjerenja objekta osim po dužini, širini i visini? Vrijeme mjeri moj život bez upotrebe dužine, širine i visine. Ne postoji takvo što kao trenutan objekat. Nastajanje i nestajanje bilo kog objekta su mjerljivi. On postoji neki određeni period vremena. Možemo mjeriti taj vremenski period bez korišćenja dužine, širine i visine. Vrijeme je definitivno četvrti način za mjerenje nekog objekta. Što neki objekat ima više dimenzija, to značajniji i stvarniji postaje. Prava (linija), koja skroz leži u jednoj dimenziji, stiče oblik, masu i supstancu dodavanjem dimenzija. Koju novu osobinu bi joj dodalo vrijeme, četvrta dimenzija, koja bi je učinila mnogo superiornijom u odnosu na tijela, kao što su to tijela za ravni a ravni za prave? Vrijeme je onaj medijum u kome se odigravaju promjene onoga što čini naše iskustvo, jer svaka promjena zahtijeva određeno vrijeme. (U originalu: “Time is a medium for changes in experience, for all changes take time.“ Prim. prev.) Nova osobina je promjenljivost. Primijetimo da, ako poprečno presiječemo tijelo, poprečni presjek će biti ravan; presjecanjem ravni dobijamo pravu, a presjecanjem prave dobijamo tačku. Ovo znači da tačka nije ništa drugo nego presjek prave; koja je, sa druge strane, samo poprečni presjek ravni; koja je, zauzvrat, ništa više nego poprečni presjek tijela — koje je, ako se budemo vodili logičkim zaključkom, ništa više nego poprečni presjek nekog četvorodimenzionalnog objekta. Ne možemo izbjeći zaključak da su svi trodimenzionalni objekti samo poprečni presjeci četvorodimenzionalnih tijela. Što znači: kada Vas sretnem, ja srijećem poprečni presjek četvorodimenzionalnog Vas — četvorodimenzionalnog Vas koji je nevidljiv. Da bih vidio četvorodimenzionalnog Vas, moram vidjeti svaki poprečni presjek ili trenutak Vašeg života, od rođenja do smrti, i vidjeti ih tako da svi postoje u jednom trenutku. Moj fokus morao bi obuhvatiti čitav niz senzornih poticaja koje ste iskusili na zemlji, uz dodatak onih koje biste tek mogli iskusiti. Morao bih ih vidjeti, ne u onom redosledu u kom ste ih Vi doživljavali, već kao cjelinu u sadašnjem trenutku. Zbog toga što je promjena svojstvo četvrte dimenzije, morao bih ih vidjeti u stanju fluksa — kao živu, oživotvorenu cjelinu. Sada, ako je sve ovo jasno utisnuto u naše umove, šta to sve znači nama ovdje u trodimenzionalnom svijetu? Znači da, ukoliko se možemo kretati po vremenskim osama, možemo vidjeti budućnost i mijenjati je onako kako želimo. Ovaj svijet, koji smatramo tako stvarnim, je sjenka iz koje i iznad koje se možemo svakoga trenutka vinuti. On je apstrakcija fundamentalnijeg i dimenzionalno većeg svijeta — fundamentalnijeg svijeta koji je apstrahovan iz još fundamentalnijeg i dimenzionalno većeg svijeta — i tako do beskonačnosti. Jer, Apsolutno je nedokučivo bilo kojim načinom ili analizom, bez obzira koliko dimenzija dodavali svijetu. Čovjek može dokazati postojanje dimenzionalno većeg svijeta tako što će usmjeriti pažnju na neko nevidljivo stanje i zamišljati da ga vidi i osjeća. Ako ostane skoncentrisan u tom stanju, njegovo trenutno okruženje će izblijediti, i on će se probuditi u dimenzionalno većem svijetu gdje će predmet njegove kontemplacije biti vidljiv kao čvsta i objektivna stvarnost. Intuitivno osjećam da, ako bi apstrahovao svoje misli iz tog dimenzionalno većeg svijeta i povukao se još dublje u svoj um, da bi ponovo izazvao eksternalizaciju (eng. “externalization“, prim. prev.) vremena. Otkrio bi da, svaki put kada se povuče u svoj um i izazove eksternalizaciju vremena, prostor postaje dimenzionalno veći. I zbog toga bi zaključio da su i vrijeme i prostor serijski uređeni i da drama života nije ništa drugo do uspinjanje uz n-dimenzionalni vremenski blok. (U originalu: “And he would therefore conclude that both time and space are serial, and that the drama of life is but the climbing of a multitudinous dimensional time block.“ Prim. prev.) Naučnici će jednoga dana objasniti zašto postoji Serijalizovani Univerzum. Ali u praksi, mnogo je važnije kako koristimo ovaj Serijalizovani Univerzum da bismo promijenili budućnost. Da bismo promijenili budućnost, treba da obratimo pažnju na samo dva svijeta iz tog beskonačnog niza; svijet koji poznajemo posredstvom tjelesnih organa i svijet koji percipiramo nezavisno od naših tjelesnih organa. Rekao sam da čovjek u svakom trenutku vremena može izabrati koju će od nekoliko različitih budućnosti imati. Ali, postavlja se pitanje: “Kako je to moguće, kada su iskustva čovjeka, budnog u trodimenzionalnom svijetu, predodređena?“ — kako implicira viđenje nekog događaja prije nego se on odigrao. Ova mogućnost mijenjanja budućnosti će biti shvaćena ako uporedimo životna iskustva sa ovom oštampanom stranicom. Čovjek doživljava iskustva na zemlji pojedinačno i sukcesivno, na isti način na koji sada doživljavate riječi sa ove stranice. Zamislite da svaka riječ sa ove stranice predstavlja jedan senzorni poticaj. Da biste shvatili kontekst, razumjeli šta želim reći, usmjeravate pogled na prvu riječ u gornjem lijevom uglu i potom ga pomjerate kroz stranicu s lijeva na desno, puštajući da pada na riječi pojedinačno i sukcesivno. Dok vaše oči stignu do poslednje riječi na ovoj stranici, shvatili ste moju poruku. Ali pretpostavimo da ste, gledajući u stranicu na kojoj su oštampane iste ove riječi, odlučili da ih prerasporedite. Mogli biste, njihovim razmještanjem, ispričati potpuno drugačiju priču, u stvari, mogli biste ispričati mnogo različitih priča. San nije ništa drugo nego nekontrolisano četvorodimenzionalno razmišljanje, ili preraspoređivanje proteklih i budućih senzornih doživljaja. Čovjek rijetko sanja događaje u redosledu u kom ih doživljava u budnom stanju. Obično sanja dva ili više vremenski razdvojenih događaja tako da su u snu sjedinjeni u jedinstveni senzorni poticaj; ili toliko preuredi taj svoj jedan senzorni doživljaj, da nije u stanju da događaje iz njega prepozna kada naiđe na njih u budnom stanju. Na primjer, ja sam sanjao da sam isporučio nekakvu pošiljku u restoran u zgradi u kojoj stanujem. Hostesa mi je rekla: “Ne možete to ostaviti tu”, nakon čega mi je liftboj dao nekoliko pisama i dok sam mu ja zahvaljivao na tome, on je zauzvrat zahvalio meni. U tom trenutku, pojavio se liftboj iz noćne smjene i mahnuo mi u znak pozdrava. Narednog dana, dok sam izlazio iz stana, pokupio sam nekoliko pisama koja su bila ubačena ispod vrata. Dok sam silazio dao sam liftboju iz dnevne smjene napojnicu i zahvalio mu što vodi računa o mojoj pošti, nakon čega je on meni zahvalio na napojnici. Pri povratku kući načuo sam kako portir govori nekom isporučiocu “Ne možete to ostaviti tu“. Dok sam čekao lift da bih se popeo do stana, privuklo me je neko poznato lice u restoranu i kada sam pogledao u tom pravcu, hostesa me je uz osmjeh pozdravila. Te večeri sam otpratio svoje goste do lifta i dok sam se opraštao od njih, liftboj iz noćne smjene mi je mahnuo za laku noć. Prostim preraspoređivanjem pojedinačnih senzornih poticaja koje sam po unaprijed predodređenom planu morao da doživim, i spajanjem dva ili više njih u jedan senzorni poticaj, stvorio sam san koji se u velikoj mjeri razlikovao od mog iskustva na javi. Kada naučimo da kontrolišemo kretanje naše pažnje u četvorodimenzionalnom svijetu, bićemo u mogućnosti da svjesno kreiramo okolnosti u trodimenzionalnom svijetu. Ovu kontrolu učimo kroz budno sanjanje, gdje možemo održavati pažnju bez napora, jer je pažnja bez napora nezamjenljiva u mijenjanju budućnosti. Možemo, u kontrolisanom budnom snu, svjesno konstruisati događaj koji želimo da iskusimo u trodimenzionalnom svijetu. Senzorni poticaji koje koristimo pri konstruisanju našeg budnog sna su sadašnja stvarnost izmještena u vremenu u četvorodimenzionalnom svijetu. Sve što radimo prilikom konstruisanja budnog sna je biranje, između beskonačnog niza senzornih poticaja, onih koji, kada su valjano uklopljeni, impliciraju da smo realizovali našu želju. Kada smo jasno definisali šta ćemo sanjati, opustimo se u fotelji i izazovemo stanje svijesti slično snu. Stanje u kom smo, iako na ivici sna, i dalje u mogućnosti da kontrolišemo svoju pažnju. Zatim u imaginaciji iskusimo ono što bismo iskusili u stvarnosti kada bi ovaj budni san bio opipljiva stvarnost. Prilikom primjene ove tehnike za mijenjanje budućnosti važno je zapamtiti da jedina stvar koja okupira um tokom budnog sna mora biti taj budni san, unaprijed izabrana akcija i prateća osjećanja koji impliciraju ispunjenje naše želje. Kako će taj budni san postati stvarnost nije naša briga. Naše prihvatanje budnog sna kao realnosti nameće sredstva za njegovo ostvarenje. Dopustite mi da ponovo opišem osnove molitve, koja nije ništa drugo do budni san:

  1. Definišite svoj cilj, znajte definitivno šta želite.
  2. Konstruišite događaj za koji vjerujete da će uslijediti nakon ispunjenja Vaše želje — nešto u čemu će preovladavati Vaše djelovanje — neki događaj koji implicira ispunjenje Vaše želje.
  3. Imobilišite svoje fizičko tijelo i uđite u stanje svijesti slično snu. Zatim, osjetite u umu da izvodite zamišljenu akciju, sve dok jedinstveno osjećanje ispunjenja ne preovlada umom; zamišljajući sve vrijeme da zaista izvodite akciju ovdje i sada, tako da u imaginaciji doživite ono što biste doživljeli uživo kada biste ostvarili svoj cilj. Iskustvo me je naučilo da je ovo najlakši način za dostizanje cilja. Ipak, moji mnogobrojni neuspjesi bi me osudili kada bih nagovjestio da sam u potpunosti ovladao kretanjima svoje pažnje.

Ali mogu, poput drevnog učitelja, reći: “Ali jedno ipak stoji: zaboravljam što je za mnom, a pružam se za onim što je preda mnom. Trčim prema cilju za nagradom…“ (Filipljanima 3:13, 14) Opet, želim da Vas podsjetim da odgovornost za realizaciju u ovome svijetu onoga što ste već učinili stvarnim nije na Vama. Nemojte brinuti o “kako”, pretpostavili ste da je sve već završeno, a pretpostavka ima sopstveni način na koji će se ostvariti. Sva odgovornost za to je sklonjena od Vas. Postoji rečenica u 2. Mojsijevoj knjizi koja se odnosi na ovo. Milioni ljudi koji su je pročitali ili kojima je pomenuta tokom vijekova su je potpuno pogrešno razumjeli. Rečeno je: “Nemoj kuvati* jagnjeta u mlijeku majke njegove.“ (2. Mojsijeva, 23:19) Bezbroj miliona ljudi, zbog pogrešnog shvatanja ove rečenice, čak i danas,  u prosvijetljenoj 1948. godini, neće da jedu nikakav mliječni proizvod uz jelo od mesa. To se prosto ne radi. Oni misle da je Biblija istorija, i kada se u njoj kaže: “Nemoj kuvati jagnjeta u mlijeku majke njegove“, oni neće jesti mlijeko i mliječne proizvode, puter i sir, istovremeno sa jagnjetinom ili bilo kojim drugim mesom. U stvari, imaju čak i zasebne sudove u kojima kuvaju meso. Ali vi ćete sada ovo primijeniti psihološki. Odradili ste svoju meditaciju i pretpostavili ste da Jesteono što želite biti. Svjesnost je Bog, Vaša pažnja je poput životnog toka ili mlijeka koje hrani i oživljava ono čemu poklanjate pažnju. Drugim riječima, ono što ima Vašu pažnju ima Vaš život.Vijekovima je jagnje bilo simbol žrtve. Vi ste dali život svemu u Vašem svijetu. Ali postoje neke stvari koje više ne želite da održavate u životu, iako ste im i otac i majka. Vi ste ljubomorni otac koji lako može pojesti svoju djecu, poput Hrona. Vaše je pravo da uništite ono čemu ste prethodno dali izraz jer niste umjeli bolje. Sada ste u svijesti odvojeni od tog bivšeg stanja. Bilo je Vaše jagnje, Vaše dijete, otjelovili ste ga i izrazili u Vašem svijetu. Ali, pošto ste sada pretpostavili da Jeste ono što želite da budete, nemojte se osvrtati na ranije stanje i pitati se kako će nestati iz Vašeg svijeta. Jer ako se osvrnete i poklonite mu pažnju, još jednom natapate (hranite, prim. prev.) to jagnje mlijekom njegove majke. Ne govorite sebi: “Pitam se da li sam zaista odvojen(a) od tog stanja“, ili “Pitam se da li je to-i-to istinito…“ Poklonite svu svoju pažnju pretpostavci da jeste, jer je sva odgovornost za ostvarenje te pretpostavke skinuta sa Vaših ramena. Ne morate Vi da stvari učinite takvima, one već jesu takve. Prisvajate nešto što je već činjenica, i hodate u pretpostavci da jeste, i na Vama neznan, meni neznan, svakom čovjeku neznan, način ona postaje objektivizirana u Vašem svijetu. Ne razmišljajte o “kako“ i ne osvrćite se na ranije stanje. “Nijedan nije pripravan za carstvo Božije koji metne ruku svoju na plug pa se osvrće natrag.“ (Po Luki 9:62) Jednostavno pretpostavite da je sve završeno i suspendujte razum, suspendujte sve dokaze svjesnog trodimenzionalnog uma. Vaša želja je izvan mogućnosti trodimenzionalnog uma. Pretpostavite da Jeste ono što želite biti; koračajte kao da Jeste; i kako ostanete vjerni svojoj pretpostavci — ona će postati činjenica. http://www.nevilnasrpskom.org

13 comments on “TAJNA MOLITVE – LEKCIJA 1, 2, 3, 4, i 5. – NEVIL GODARD NA SRPSKOM

  1. NEVIL JE UKAPIRAO SUŠTINU KAO I DRUGI MISLIOCI “ NOVE MISLI “ PRENTIS MALFORD,
    ČARLS HANEL, FLORENS SKOVEL ŠIN ( FANTASTIČNA ŽENA – POSTOJE 3 KNJIGE NA SRPSKOM ) DŽOZEF MARFI I DRUGI. NJEGOVA MOLITVA ZAHVALNOSTI “ HVALA TI OČE “ NIJE NIŠTA DRUGO NEGO “ HVALA TI, VOLIM TE “ IZ HOPONOPONOA.

  2. Dragi čitatelji,
    Dragi znatiželjnici kakva je to tajna Molitve,
    Već u uvodu Nevil kaže ovako – citiran:
    “Ne kritikujem pojedine crkve ili grupe, ali ima onih koje vjeruju da niko izvan njihove crkve još uvijek nije spašen. Ja sam rođen kao protestant. Razgovarate sa protestantom — postoji samo jedan hrišćanin, protestant.“ Znači da kritikuješ one koji vjeruju da nitko izvan njihove crkve nije spašen. Odmah zatim tvrdiš da si rođen protestant i da postoji samo jedan kršćanin – protestant.
    Da li ima logike da PROTESTANT posjeduje Tajnu Molitve? Ako protestira onda ima u sebi protest, a to nije LJUBAV koja razumije ISTINU. Treba imati SKROMNOST, PONIZNOST i POŠTIVANJE za MOLITVU i za sve one koji nakon uslišane MOLITVE dokazuju BOŽJA DJELA i time potvrđuju istinitost Biblijske Riječi i što je BOŽJA RIJEČ.
    Da li smo pogriješili to reći?
    Razmislite nakon što ste dobro proučili što smo napisali.
    Komentirao Giovanni Garbin – doktor Duhovne Medicine – egzorcist – Sluga Božji.

    • Giovanni, bespoštedno ste istrgnuli iz konteksta recenicu, ili niste bili strpljivi da je procitate do kraja:

      “Ne kritikujem pojedine crkve ili grupe, ali ima onih koje vjeruju da niko izvan njihove crkve još uvijek nije spašen. Ja sam rođen kao protestant. Razgovarate sa protestantom — postoji samo jedan hrišćanin, protestant. Pričate sa katolikom — pa, ne postoji ništa na ovome svijetu što je hrišćanin a da nije katolik. Razgovarate sa Jevrejem, hrišćani su bezbožnici a Jevreji su izabrani narod. Pričate sa muslimanom, Jevreji i hrišćani su nevjernici. Pričate sa nekim petim i svi prethodni su toliki griješnici da ih se ne smije ni taći. S kime god da razgovarate, uvijek su baš oni izabrani. Ako vjerujete da morate biti jedan/jedna od ovih da biste bili spašeni, još uvijek ste ludak koji se krije iza ovih sujevjerja i predrasuda iz prošlosti, i preklinjete da ne budete očišćeni.“

  3. Draga Bojana,
    Hvala što ste citirala do kraja. Da li ste dobro razumjela što piše? Da vidimo i objasnimo što piše: “S kime god razgovarate , uvijek su baš oni izabrani“. Znači da on kritizira svakoga, ali samo on je “hrišćan“, a on se izjavio “protestant“ koji svakoga kritizira – u kritici nema LJUBAVI, a sebe je proglasio da je jedini “hrišćan“.
    Pročitajte ponovno što sam napisao. Da li se može gledati i opisivati samo one koji govore da su samo oni spašeni? U svakoj Religiji ima mnogih koji znaju što je Religija, da je njima dano da razumiju na svom jeziku i po svojem mentalitetu, pa kažu da su sve Religije od istog BOGA i da smo svi ovdje da naučimo i stavimo u DJELO NJEGOVE ZAKONE. Zašto ne bismo govorili o njima koji to znaju i ne sudili Religije po negativnima koji nisu razumjeli? Nikako se ne kritizira druge, oni će sazreti i doći do ISTINE, ako su iskreni i dobronamjerni. Piše u svim Svetim Pismima: “Nikoga ne osuđuj, jer ćeš biti osuđen?“
    Blagoslov svima.
    Giovanni Garbin

  4. ŠTO JE MOLITVA?
    Ništa nije slučajno. Ovo što piše Nevil na 92 stranice, a nije rekao što je MOLITVA. Onaj koji zna MOLITI neće napisati knjigu i najzad ne reći ono bitno. Nikakva tajna nije MOLITVA. Eminentni profesori službene medicine su proveli oko 1.100 naučno-kliničkih istraživanja i dokazali da Molitva liječi svaku bolest. Ne zna se koliki u suradnji sa Andjelima zaustavljaju oluje i na daljinu. Da li će netko sa ovim lekcijama Nevila saznati nešto o tome, ali neće niti imati vremena niti strpljenja ih pročitati.
    Sve se svodi na saznanju i da naučimo ono što ne znamo. Ovo je Škola Života koju pohađamo da bismo znali živjeti po Prirodnim Pravilima, koje edukatori nas nisu naučili ni u školama ni u Crkvama. Kako smo u autoškoli naučili voziti jedno vozilo po prometnim pravilima, tako smo prinuđeni naučiti Prirodne Zakone i živjeti po njima za ne imati probleme u zdravlju i u ponašanju prema sebi i prema drugima. Najvažnije je saznati kako Pozitivno Misliti, jer ono što misliš postaneš. Onda je važno znati kako se zdravo hraniti sa prirodnom hranom a ne otrovnom i genetski modificiranom. Treba saznati kako biti gospodar svojih misli, svojeg tijela koji ovisi o nevidljivom astralnom i mentalnom tijelu. Fizičko je samo posljedica mojih misli. U svijetu su napredni ljudi otkrili da se svaka bolesti i svaki ljudski problem rješava sa Molitvom. Znači da ću naučiti pravilno MOLITI, jer ako me Molitva ne mijenja, informirati ću se kakva će me Molitva mijenjati. Evo, to su samo početna pravila u našem životu, a naravno, da slijedom događaja i potreba, naučiti ću i povezanosti među pravilima. Komentirao Giovanni Garbin – doktor Duhovne medicine – egzorcist – Sluga Božji.

    • i ja sam tako razumela,sve religije je stavio u isti koš,jer svi misle da su oni u pravu-uopšte nije izdvajao protestante,samo je rekao da je on npr.protestant kao što smo svi mi nešto po rođenju,ali to nije bitno

      • Potrebno je čitati i sa razumevanjem. Ali ko nikad nije pročitao ili razumeo bar jedno Jevanđelje, neće ni Nevila razumeti. A onda se kod takvih osoba pojavi uobičajeni Ego..i govori..“Pazi, Nevil nam obezvređuje Bibliju, Isusa Hrista, Boga..“ Potrebno je za duhovni „Rast“ pročitati još po neku knjigu…tek onda se slože kockice, kad ne očekujemo ništa i ne nadamo se nečemu…

  5. Ne razumem celu teoriju o „vraćanju prirodi i njenim zakonima“, ako se stalno spominje Bog, Božja volja, i cela ta najveća (LJUDSKA) prevara i predstava?! Moj pogled na sve to je da je trebalo ljude držati u pokornosti. A strah je najjače oružje. I ne smeta mi ni veroispovest, ni sekta, ni pariska ili navijačka pripadnost – do god ne postanu opsesija i druge ubeđuju u ispravnost svojih shvatanja. Najveći masovni zlocini su se desili držeči u ruci Bibliju ili Kuran. Mislim da PRIRODA nije imala takve „planove“ sa ljudskom vrstom. Živeti u harmoniji sa sobom i njom – to DA. Ali, daleko smo zabrazdili…

  6. Ja još nisam na toj duhovnoj razini da mogu sve razumjeti pa ne zamjerite ako postavljam neka pitanja poput, jeli se imaginacija likova odnosi na Stari i Novi zavjet?

Ostavite odgovor

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s