OPROSTAJNO PISMO – Gabrijel Garsija Markes


Kada bih imao jedan komadić života, dokazivao bih ljudima koliko greše kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.
Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta, i podario mi komadić života, moguće je da ja ne bih kazao sve što mislim, ali nesumnjivo bih mislio sve što kažem.
Stvari bih cenio, ne po onome što vrede, već po onome što znače. Spavao bih manje, sanjao više, shvatio sam da svaki minut koji provedemo zatvorenih očiju gubimo šezdeset sekundi svetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slušao bih druge kada govore, i kako bih uživao u sladoledu od čokolade.
Kad bi mi Bog poklonio komadić života, oblacio bih se jednostavno, izlagao potrbuške suncu, ostavljajuci otkrivenim ne samo telo, već i dušu. Bože moj, kad bih imao srce, ispisivao bih svoju mržnju na ledu, i čekao da izgreje sunce. Slikao bih Van Gogovim snom, na zvezdama jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pesmu bih poklanjao kao serenadu u času svitanja.
Zalivao bih ruže suzama, da bih osetio bol od njihovih bodlji, i strastveni poljubac njihovih latica.
Bože moj, kad bih imao jedan komadić života.
Ne bih pustio da prode ni jedan jedini dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim. Uveravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živeo bih zaljubljen u ljubav.
Dokazivao bih ljudima koliko grese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju. Deci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauče da lete. Stare bih poučavao da smrt ne dolazi sa starošću, već sa zaboravom. Toliko sam stvari naučio od vas, ljudi.
Naučio sam da čitav svet želi da živi na vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreća u načinu savladavanja litica.
Shvatio sam da kada tek rođeno dete stegne svojom malom šakom, po prvi put, prst svoga oca, da ga je uhvatio zauvek. Naučio sam da čovek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kad treba da mu pomogne da se uspravi.
Toliko sam toga mogao da naučim od vas, premda mi to nece biti od veće koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja ću na žalost početi da umirem.
Gabriel Garsija Markes

8 comments on “OPROSTAJNO PISMO – Gabrijel Garsija Markes

  1. A tek pročitajte ovo!!!!

    1. Tko je Bog?
    Definicija Boga je onaj koji stvara, održava i uništava. U vedskoj literaturi stoji da ne postoji nitko jednak ili veći od Boga. Bog nema izvor. Oduvijek postoji. Ničim nije ograničen pa može učiniti što god poželi i pri tom ne čini grijeh.
    Bog ima tri aspekta – bezlični, lokalizirani i osobni. Bilo da netko shvaća Boga kao svjetlost, energiju, kozmičku svijest ili Ga shvaća kao glas i vodstvo u svom srcu ili Ga shvaća kao osobu s kojom može razmjenjivati različite odnose – svi su u pravu. Pitanje je samo kakav odnos mi želimo imati s Njim i koliko su iskreni i čisti naši motivi.
    Bog također ima tri glavne energije – unutarnju, graničnu i vanjsku. Vanjska energija se odnosi na materijalnu energiju, materijalni svijet u kojem prebivamo. Unutarnja energija se odnosi na duhovnu, transcendentalnu prirodu koja je suprotnost materijalnoj. Granična energija Boga se odnosi na nas, živa bića (duše) koji imamo sklonosti i mogućnosti biti pod utjecajem božje unutrašnje ili vanjske energije. Naš odabir je proizvod naše slobodne volje.
    2. Što je duhovna duša?
    Duhovna duša ima istu prirodu, iste kvalitete, ali u neizmjerno manjoj mjeri od Boga. Duhovna duša je duhovna iskra, djelić Boga. Osobena duša nikada neće biti Bog u kvantitativnom smislu. Duša koja se nalazi u tijelu (utjelovljena duša) nije materijalno tijelo, već duh, vječno pun znanja i blaženstva. Po prirodi ima određenu nezavisnost i želju. Ne može živjeti bez djelovanja niti jedan tren. Duša se ne može ubiti ni na koji način. Nakon smrti ovog tijela, duša prema zakonu karme, nastanjuje neko novo tijelo ili ako je dostigla stupanj oslobođenosti, nastavlja svoj život bez tjelesnih i umnih ograničenossti.
    3. Što je dharma?
    Vječna dharma (karakteristika, osobina, svojstvo) živog bića je služenje Boga, kao što je vječna dharma vode tečno stanje, a vatre da daje svjetlo i toplinu. Ne može se odvojiti stav služenja od duhovne duše, kao što se vodi ne može oduzeti tečnost. Mi uvijek nekoga služimo iako ponekad toga nismo svjesni. Ključno je spoznati koga zapravo treba služiti i čije nam služenje donosi najveće dobrobiti. Duhovna duša je djelić Boga pa je stoga njena vječna dužnost (bolje rečeno djelatnost) služenje Boga. Kao što je ruka dio tijela i mora to ostati i služiti tijelo kako bi ostalo zdravo, tako je vječna dužnost duše služenje Boga jer je Njegov dio.
    4. Što je karma?
    Živo biće je po prirodi aktivno. Ne može biti neaktivno i ništa ne činiti niti trena. Mora djelovati stalno i te djelatnosti formiraju karmu. Kako djelujemo, takve imamo posljedice. Posljedice mogu biti izražene odmah, nakog dugo vremena ili kroz više života. Gospodin kaže u Bhagavad-giti da je zakon karme vrlo zamršen. Loša djela nam donose lošu karmu, a dobra dobru. Međutim, bilo da stvaramo dobru ili lošu karmu, obje nas drže u materijalnom svijetu. Vedska nas filozofija uči kako je svrha živog bića oslobađanje od karme. Živo biće treba probuditi svoju uspavanu transcendentalnu svjesnost i živjeti život pun svojim prirodnih potencijala oslobođen od ograničenosti tijela i uma. Tomu služe razne duhovne prakse od kojih je meditacija na zvuk vedskih mantri najpreporučljivija metoda samospoznaje za ovo doba.
    5. Što je reinkarnacija?
    Duhovna duša je vječna. Ne rađa se i ne umire. No, prema strogim zakonima prirode biva zapetljana zakonom karme. Taj zakon prisiljava duhovnu dušu na prihvaćanje materijalnog tijela kako bi uživalo ili ispaštalo posljedice karme. Budući da duhovna duša ne može živjeti bez želja, svakoj uvjetovanoj duši kojoj je želja živjeti kao Bog, dodjeljuje se materijalno tijelo u materijalnom svijetu. Ponavljajući ciklus rođenja i smrti duhovna duša mijenja tijelo unutar 8.400.000 vrsta života. To je reinkarnacija.
    6. Što je maya?
    Maya je Gospodinova energija koja stavlja uvjetovano živo biće u iluziju i drži ga odvojeno od Boga. Maya utječe na živo biće koje se poistovjećuje s materijalnim tijelom i njegovim ekspanzijama (žena ili muž, djeca, rođaci, nacija). Maya se sastoji od tri gune (vezujuće sile) materijalne prirode – guna vrline, guna strasti i guna neznanja. Maya ima zadatak zbunjivati živo biće i poticati ga na grješno djelovanje. Budući da u duhovnom svijetu mogu prebivati samo osobe koje su potpuno čiste u svojim željama i djelovanju, maya ima zadatak testiranja. Međutim, u konačnici, ona je Gospodinova energija i u Bhagavad-giti Bog objašnjava kako je mayu jako teško nadići, ali oni koji su uzeli Njegovo utočište mogu je lako nadići. Drugim riječima, Bog je kontrolor svega pa tako i maye.
    7. Što je cilj života i kako ga dostići?
    Cilj života je probuditi našu prirodnu, ali uspavanu čistu ljubav prema Bogu. U takvom oslobođenom stanju svijesti osoba ima čistu ljubav i prema svim ostalim živim bićima. Kada dostignemo taj nivo svijesti, živimo svojim punim potencijalom, vječni, puni znanja i sreće. Materijalni život je tek blijeda kopija našeg stvarnog života. U duhovnom svijetu se odvija ‘prava stvar’. Duhovni svijet nije ‘tamo negdje daleko’. On je upravo ovdje i sad, ali je naša percepcija zamagljena. Stoga bismo se trebali posvetiti proučavanju vedskog univerzalnog znanja i prakticirati određenu duhovnu praksu. Da bismo postigli bilo što u životu potrebno je djelovati na određeni regulirajući način. Slično je i s duhovnim osvješćenjem. Ne možemo očekivati neuobičajene rezultate ako ne promijenimo svoje djelovanje.

    • Branko, mođe se i tako reći. Ali šta će BOGU dobra dela, odgovorite mi ako znate?
      Pogledajte ovaj video na vimeo…
      Poštovanje i pozdrav

    • Vesna, nema, može se reći, tako da se izvinjavam. Naime više možda leži uz tekst „Biblija je falsifikat“, mada mu i tu možda nije mesto ako ćemo strogo gledati. Eto pogrešio sam, trebao sam sačekati neki tekst koji priliči ovome, pa onda ga ubaciti. Meni je tekst toliko lep i pomalo logičan da nisam mogao čekati sličan tekst da ovo objavim. Naprosto hteo sam da ga neko pročita, ko ga već nije pročitao, jer ovo nije moj tekst.
      Nadam se da ćete sada razumeti i primiti moje izvinjenje.
      Poštovanje i pozdrav

  2. Ma svi pogresimo, nije nista strasno i sve je ok, ako je tako, neka ga, ali mi se odmah ucinilo da nisu teme srodne i nije bas islo jedno uz drugo…:D Pozdrav..😉

Ostavite odgovor

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s