ZABLUDE DANASNJEG VREMENA III: ALERGIJE, UZROK, POSLEDICA I SVESNOST – PUT PREMA ISCELJENJU – DRUGI DEO – Transformacija Svesti

Alergija svjesnost

U prvom dijelu teksta, mogli smo na jednostavnim primjerima vidjeti kako nastaje bolest zbog određenih životnih situacija. To je uzročno posljedična veza. Taj dio je bio najvažniji za čitatelja, jer se na tuđim životnim iskustvima možemo puno naučiti i tuđa iskustva nam mogu biti smjernice za naš daljnji rad, promjenu, transformaciju. Vidjeli smo i kako izgleda vrlo jednostavan proces samoiscjeljenja koji doista funkcionira. Bitno je napomenuti da možemo maknuti neku bolest (tešku energiju ili sjećanje na traumu), ali zbog više proživljenih trauma, bolest se može vratiti kao ista ili u novom obliku. Time, treba stalno raditi na sebi jer i podsvijest stalno radi. U daljnjem tekstu, analizirat ćemo pitanja koja su ostala iz prvog teksta kao što su: Kako odgajati djecu, kako transformirati društvo odnosno sebe, da li je alergija (i ostale bolesti) doista psihosomatskog podrijetla, da li je vika roditelja doista trauma ili normalna stvar, itd…

Alergija svjesnost

Za početak, bitno je napomenuti da je iznimno važno da radimo na sebi, ne samo da izbjegnemo bolesti i patnju, nego i zbog toga jer se traume na nas ne moraju odraziti isključivo u obliku bolesti. One se odražavaju i na naše ponašanje. To je i jedan od razloga zašto ovaj svijet i je ovakav. Nekadašnje nacističke generale, odgajali su tako da su ih odmalena odvojili od roditelja i zlostavljali. Ako želite dobar stroj za ubijanje, takvom čovjeku samo treba stvoriti traumu u životu. Najbolje je to učiniti kad je osoba još dijete, jer tada najviše upija i tokom vremena lakše zaboravi traume!

Mi smo i fizička bića pa logično je za zaključiti, da po pitanju ovog problema možemo poraditi i na fizičkoj razini. Ali uvijek trebamo biti svjesni da se tu ne nalazi rješenje nego samo pomoć i ublažavanje situacije! Neke od dobrih pomoćnih sredstava svakako može biti haloterapija, odnosno boravak u sobama sa soli. Još su odavno rudari koji su kopali u rudnicima soli, primijetili da sol pozitivno utječe na dišne puteve. Alergičari se dobro osjećaju i pored velike količine vode, slapova, šuma… Razlog tome su velika količina negativno nabijenih iona, koji se hvataju za čestice peluda i spuštaju ih dolje na zemlju.

Krenimo sa pitanjima i odgovorima:

Što je sa djecom koja imaju tek nekoliko godina, koja su tek došla na svijet a već su alergična?

Takva djeca, najčešće su alergična na hranu. Ta djeca, nisu imala priliku da dožive neke traume pa se pitanje, da li je i to psihosomatska bolest, nameće samo po sebi. Pa kao što znamo, dijete i majka su dublje povezani već i u maternici. Brojna istraživanja su pokazala da hrana ili otrovi, koje konzumira majka, može utjecati na razvoj djeteta u maternici. Isto tako kako materija (hrana, otrovi), utječe na razvoj ploda, tako i energija (stres), može utjecati na dijete, što se kasnije, nakon poroda, može odraziti kao alergija (ili bilo koja druga bolest), u mladoj dobi ili se čak odražava na djetetovo ponašanje. Veza između majke i djeteta u maternici, može biti tako duboka, da je čak pokazano da i samo razmišljanje da majka pobaci, tada još plod, može utjecati na kasnije neprimjereno ponašanje djeteta. Tu ima i logike, jer je takvo razmišljanje majke, da pobaci, vezano je uz stres i teže životne situacije. Kako god, povezanost majke i djeteta, odnosno ploda u razvoju, je neupitna. Ta duboka veza mogla bi biti odgovor na pitanje; Kako nastaje alergija kod vrlo mlade djece? Dakle, bolesti koje nisu striktno vezane za gene, mogu se već u razvoju ploda (djeteta), razviti u maternici zbog proživljenog stresa u utrobi majke. Tu se nadovezuje pitanje, da li uopće postoje i bolesti koje potječu isključivo iz materije. Ili možda svaka bolest potječe iz naše podsvijesti, odnosno nepravilnog toka energije kao što uče drevne istočne kulture (kineska i indijska medicina). Istočna medicina, nas uči da je bolest samo manifestacija blokade energetskog toka. Vrlo jednostavno. Do te blokade ne mora doći isključivo zbog otrova koje unosimo u tijelo, nego kao što smo i vidjeli, može doći i zbog otrova energetske i psihičke razine! Ponekad, prvo oboli tijelo kad smo u kontaktu sa velikom količinom otrova. To je akutni, vrlo brzi proces. Time, preko tijela, bolest se prenosi na tok energije. U konačnici, samo tijelo je energija, pa time je bolest doista poremećaj protoka energije. Postoje li doista bolesti koje su striktno vezane uz gene, ili su i one posljedice nekih trauma koje roditelji prenašaju na djecu, bilo prije oplodnje ili tokom razvoja ploda? Postavlja se pitanje. Ovdje sad nećemo ulaziti u karmu, (iako nećemo isključivati i takvu mogućnost što bi nam u konačnici i dalo zadovoljavajući odgovor), jer ćemo ostati prizemljeni. Kako god, povezanost između gena i stresa (nepravilnog toka energije), morat ćemo ostaviti budućoj medicini i znanosti da otkriju.

Alergija svjesnost

Budite svjesni da niste svjesni svojih trauma

Ima jedna zanimljiva stvar, a to je da nismo svjesni, da smo doživjeli traume. Najčešće su to traume iz obitelji. Svaka čast iznimkama, ali iz obitelji najčešće vučemo teške životne lekcije.

Energija stresa je „teška“ vibracija, kao mulj, i ona se lakše usidri u našoj podsvijesti i zato se i teže vadi van. Taj mulj se nalazi ispod površine, duboko pod vodom i zato nije uočljiv. Voda na površini može biti čista, ali ispod nje, samo dno, može biti muljevito. I kad naleti oluja, taj mulj može se dići na površinu i pomutiti svu onu idilu, čistoću, prividan sklad i harmoniju.

Iznimno je bitno za shvatiti i u konačnici prihvatiti, da nismo svjesni svojih proživljenih drama koje su se usidrile duboku u našoj podsvijesti iz nekoliko razloga. Neki od najvažnijih razloga su slijedeći:

1.Društveno zadane norme, kojih ima više

2.Traume doživljavamo i u dobi kada ih lako zaboravimo, kao djeca

1.Društveno zadana norme; navest ćemo dvije

a) uvjerenje da je normalno je odgojiti dijete sa vikom i pokojom pljuskom

b) uvjerenje da vika i batine ne mogu izazvati traumu i da je to normalni dio odgoja

a) Jedna od tih društvenih normi je, da je normalno odgajati djecu batinama i vikom. Ovdje dolazimo do pitanja:Kako odgajati djecu? Većina ljudi, pokoju viku na dijete i pokoji udarac smatraju normalnim postupkom i takve stvari jednostavno zanemarimo i zaboravimo. Smatramo da se nije dogodilo ništa značajno. Smatramo da je sve to normalno i dalje živimo. Ponekad se jednostavno mora viknuti na dijete, to nije ništa – takvo mišljenje prevladava. Ali sve nam se vrati kao bumerang u glavu. Veliki problem ovog društva je ta matrica ili program. Jedan od programa su društveno zadane norme. Pa tako, smatramo da djetetu neće biti ništa ako se malo izderemo na njega, ako dobi malo batina. Čovjek je nesvjestan, pa smatra da ovakav odgoj neće ostaviti nikakve posljedice! Dovoljno je samo da pogledate kako funkcionira svijet i sve će vam biti jasno, vidjet ćete dokaz da takvo mišljenje vodi u patnju! Vika, galama, šamar… takve stvari smatramo normalnim. Rijetko tko bi pomislio da te stvari mogu stvoriti traumu, ali mogu!!! Ovdje prevladava uvjerenje roditelja da je takav čin, učinjen u dobroj namjeri, da ga zaštiti od budućih neželjenih posljedica. „Vikat ću na dijete jer se igralo oko peći. Sada će zapamtiti da je to opasno.“ Roditelj smetne sa uma da se i razgovorom može puno toga objasniti djeci. Ali u čemu je problem kod razgovora?

Alergija svjesnost

Batine imaju brži efekt, ali loš završni učinak. Razgovor ima sporiji učinak, ali genijalan krajnji rezultat. Ako trčite maraton, tada nećete sprintati na startu, krećete polagano inače nećete vidjeti cilj

Mana razgovora sa djecom je ta da za to treba vremena i učinak ponekad ne vidimo odmah. Batine nam daju samo iluzornu sliku. Batinama samo stvaramo prividan i lažan mir!!! Da bi lakše razumjeli, uzmimo radikalniji primjer – zlostavljača. Zlostavljač može biti na fizičkoj, psihičkoj bazi ili obadvoje. Kod takvih ljudi, riječ je o tome, da oni čine takve stvari u nesvjesnom stanju. Oni, smatraju da je to u redu jer su ih tako odgajali roditelji ili društvo. Oni samo žele podariti ljubav svojoj djeci. Ali ta ljubav je kod njih pošemerena, iskrivljena, preokrenuta, itd… Izražavaju ljubav na totalno krivi način. Zlostavljač tuče svoje dijete i osjeća da na taj način daje poduku i lekciju. On smatra da štiti dijete i da mu čini dobro na samo malo grublji način. To je jednostavni i izravni primjer koji svi mi možemo razumjeti. Neke paralele se mogu povući i sa slučajevima, onoga što zovemo normalno odgajanje. Napominjem da se mogu povući samo neke paralele, da slučajno ne bi bilo nesporazuma i da se ne bi slučajno mislilo da uspoređujem zlostavljača i roditelja. A te sličnosti, paralele su upravo u iskrivljenom davanju ljubavi. Kao što je i prevelika zaštita roditelja pa ih time ograničavaju (ponekad i je ta zaštita radikalna pa se doista može govoriti o nekom obliku zlostavljanja), ili davanje batina jer ih također žele zaštiti od nezgoda ili nesreća, pa se želi batinama odaslati jasna poruka da je to nešto, opasno i jako loše. Uzmimo još jedan primjer i koje posljedice može imati odgoj sa batinama;

Ako roditelj tuče dijete i poslije toga djetetu kaže da ga voli, time mu odašilje poruku da ljubav boli. Mislim da je očito kakve će to posljedice imati na daljnji razvoj te osobe. Bojat će se ući u ozbiljnu vezu, neskladni odnosi, velika vjerojatnost kaotičnih odnosa, isprepletenih svađama, možda i nasiljem i sve zbog podsvjesnog straha da se ne uđe u duboki odnos. Jer ako se jednom uđe u duboki odnos i jednoga dana doživi bol i razočaranje (što je programirano vjerovanje od strane roditelja), ta osoba će se potpuno razočarati u sebe. I koje li ironije, takva osoba će uzrokovati bol, samo zato da ne doživi bol! Ironično zar ne. Takva osoba podsvjesno stvara bol (neskladan odnos sa partnerom), jer se boji još veće boli, onog konačnog udarca u srce, boji se one soli na ranu, jer je od strane roditelja programiran i naučen da ljubav boli. Neskladni odnosi nikada ne nastaju zbog drugog partnera, nego zbog naših podsvjesnih trauma. I tako, ništa na svijetu ne može nas uvjeriti da smo mi „krivi“ za neskladan odnos, okrivljavamo sve oko sebe, a sam uzrok leži u nama.

Alergija svjesnost

Objektivno je da je teško biti objektivan

Postoje mnogi slučajevi koji se ne mogu na „oko“ objasniti samo površnom psihoanalizom. Ponekad, za potpuno razumijevanje trebamo ući u metafiziku. Uzmimo slijedeći primjer; Žena se uda za muškarca kojeg je jako voljela. Ta žena je iskrena i poštena. Tokom vremena, sazna da se voli opijati. Pijanstvo počne biti kronično i narušava njihovu vezu koja na kraju pukne uz mnoge patnje. U našem primjeru, žena bi se sa pravom mogla pitati; Kako sam ja uzrok tuđem pijanstvu ako sam bila poštena i iskrena osoba? Sa gledišta psihoanalize, čovjek koji se opija (ovisnik o bilo čemu), on se je otuđio od samoga sebe i traži sebe u okolini. On je tražio sebe u partnerici ali se nije našao i krenuo je putem ovisnosti. To što on nije našao sebe u partnerici i što ona nije ispunila njegova očekivanja, ona se za to ne može biti kriviti, takva je kakva je. Uzmi ili ostavi. Ali sa gledišta metafizike, mi dozvoljavamo da u naše živote dođu ljudi od kojih možemo naučiti neke stvari. Tražimo lekcije, želimo dovršiti ono što nismo itd…

Još jedna od društvenih normi zbog kojih nismo svjesni trauma je, da vikanje na djecu nije trauma i neće imati loše posljedice.

b) Uvjerenje da vikanje na djecu neće izazvati traumu; Pod tom društvenom normom, nameće se iduće pitanje;       Da li je vika roditelja doista trauma ili normalna stvar u odgoju djeteta? Ovo je još jedan program iz matrice za nesvjesne ljude. Naša priroda je takva, da teški trenuci stvaraju traumatsko iskustvo. To što čovjek toga nije svjestan, a u pravilu i nije, ne znači da vika nije trauma. Vika, galama, dernjava na djecu ili u obitelji (ne mora biti usmjereno izravno na dijete), ili van obitelji, doista jesu traumatska iskustva! Rijetko tko viku ili galamu smatra traumatskim iskustvom. Za djecu, takvi događaji jesu traumatsko iskustva. Odrasli ljudi, uglavnom, mogu bolje podnijeti ova iskustva. Svjestan sam da će mnogi braniti takav odgoj, da ponekad treba vikati, dati pljusku, ali to je samo odraz naše nesposobnosti i nemoći da na inteligentan i promišljen način odgojimo dijete. Kad nestane inteligencije, ljubavi i svjesnosti, tada nastupa nasilje – pokazatelj naše nesposobnosti!!! Za mnoge, takav odgoj, pretvorio se u dogmu, fundamentalni sustav vjerovanja koji su spremni braniti svakojakim izgovorima.

„Moraš shvatiti. Većina tih ljudi nije spremna da bude isključena. Mnogi su toliko naviknuti, tako beznadno ovisni o sustavu da će se boriti kako bi ga zaštitili.“

                                                                                           Iz filma Matrix

Sve ovo funkcionira po onom starom poznatom sistemu – stvoriti problem (razoriti društvo) i nuditi rješenje, kao što je; šiba je došla iz raja. Problem je i u premalom znanju o našoj prirodi i naravno vrlo mala razina svjesnosti. Čovjek ima premalo znanja o tome kako određeni događaji (u ovom slučaju vika na dijete), može imati posljedice na njegov daljnji rast i razvoj. I zbog toga je to znanje bitno širiti, pogotovo roditeljima. Osobno, nisam roditelj, ali sam doživio i proživio ove stvari sa razlogom. Jedan od njih je i da podarim i širim ove informacije. Na roditeljima je da li će se držati stare dogme odgajanja ili krenuti drugim putem, ako već nisu na njemu. Na roditeljima je da li će dozvoliti da u njima reagira ego, a to je automatsko osuđivanje jer nisam roditelj, ili će početi djelovati na jedan drugačiji način. Nemam iskustvo roditelja, ali da jesam, da bih sve od sebe da ne vičem na dijete. Postavimo si jedno logično i razumno pitanje. Zašto vičemo ili ponekad udarim dijete? Razlog tome je, jer nas dijete iznervira, puknu nam živci ili nas izbaci iz takta… Srž problema izlazi na svjetlost dana.

Problem je u nama (roditelju), u nama koji nemamo mirne živce, unutrašnji mir i dozvoljavamo sebi da nam vanjski utjecaji poremete unutrašnji svijet. Još treba podsjetiti da dijete uči gledajući i oponašajući druge. I konačno, „veliki“ zaključak je, da je došlo vrijeme da počnemo mijenjati sebe a ne djecu! Pa zar nema tu čiste logike? Roditelji, ponekad poradite na sebi, djeca će vaš jednog dana nesvjesno oponašati!!!

Alergija svjesnost

Svjesnost, može vam pak donijeti istinsku spoznaju vaše prirode

Svjesnost o tome što uzrokuje vaše ponašanje, može donijeti to, da se počnete oslobađati konopa kojima vas sile vuku kako kod im se prohtije. Postoje primjeri gdje su inteligentni ljudi bili zakočeni u svojem napretku i razvoju, samo zato jer im je profesor u školi rekao da su glupi i da nikada neće uspjeti u životu. Kada su hipnozom došli do spoznaja tih trauma, život im se preokrenuo na bolje! Dakle, pa i sam neuspjeh u životu može biti uzrokovan traumom iz djetinjstva. Kako samo volimo optuživati okolinu za naš neuspjeh, vladu, poslodavca, kompanije itd. Ali, istina je da nitko od njih nije kriv za ono što nam se događa. Kako i zašto, o tome ćete čitati u idućem tekstu.

Jedan od idućih faktora zašto nismo svjesni trauma, je i taj, da smo većinu trauma doživjeli kao djeca.

2. Traume doživljavamo i u dobi kada ih lako zaboravimo, kao djeca

Većinu trauma doživimo u ranoj životnoj dobi kao djeca: Dobar dio stresnog iskustva, doživimo kao mala djeca. To su vremena kada sve upijamo kao spužve, ali svjesno malo toga pamtimo. Podsvijest najbolje pamti u tim danima, kad smo bili djeca, naravno, upijamo tokom cijelog života, ali najviše kao djeca. Pokušajte se sjetiti nekih događaja kad ste imali 5, 8, 10, 15 godina! Da li vam uspijeva? Sjećate se vrlo malo toga, zar ne! Čim više idemo u djetinjstvo, to se manje sjećamo svojeg života. Koliko samo u nama može biti zakopano događaja koji utječu na naše ponašanje i pojavu bolesti. Činjenica je, da je naša podsvijest pravi rudnik informacija. Da počnemo kopati po njemu, tko zna što bi sve izišlo na vidjelo. Kao odrasli, također doživimo mnogobrojne traume, ali nikada ne radimo na tome. Uzmimo primjer; Znamo da nam otkaz na poslu ili rastava braka može biti veliki stres. Ali kad se to dogodi, u pravilu se poseže za antidepresivima. Ta depresija se odražava na naše ponašanje i bolesti. Automatski posežemo za onim što nam preporuča liječnik. Želimo instant rješenje. Lijeni smo se potruditi oko sebe. ali to nam se događa zato jer nam je još uvijek patnja potrebna kao lekcija. Onog trenutka, kada kažemo, patnja više nije moj učitelj, naša transformacija je nezaustavljivo krenula naprijed.

Idemo dalje.

Društveno uvjerenje je, da je šiba došla iz raja i tako nas roditelji odgajaju. Ljudi ne znaju bolji i pametniji način kako odgajati djecu. Vide da pojedinci rade loše stvari i to im onda služi kao potvrda tom uvjerenju – djecu treba odgajati šibom. O u školi nas uče o svemu i svačemu, samo nas nitko ne pripremi za najveću ulogu u životu a to je biti roditelj. U pravilu, u obitelji rijetko kad dobijemo onu pravu ljubav. Roditelji nam pokušavaju dati (kupiti) ljubav na krivi način, daju nam novac, slatkiše, prekomjeran broj igračaka (umjeren broj, naravno nije štetan), itd. Nema ništa loše u tome da se djetetu da novac ili neke stvari, ali budimo iskreni i realni. Današnji roditelji to rade da bi kupili ljubav ili sebi dali malo oduška i mira, svaka čast iznimkama! Pa čak i kada osjećamo da to činimo iz ljubavi, na žalost, stvaramo u djetetu podsvjesni pokušaj kupnje njegove ljubavi i pažnje. A dijete, čovjek, to osjeti i to će se odraziti na ponašanje. Roditelji to najbolje znaju kada im djeca počnu plakati, jer znaju da će tada, tim činom plakanja sigurno dobiti nagradu. Kao da nam u pravilu obitelj služi za neke teže lekcije, a ne one lakše. Te lekcije neka nam budu opomena a ne izgovor za naše gluposti! Iznimno je bitno da postanemo svjesni tih lekcija, tih trauma, jer ako to ne učinimo, naškodit ćemo svojoj okolini i samome sebi. Najgora stvar bi bila da te traume projiciramo na svojoj djeci! Naravno, to se događa nesvjesno, kao što su to nama naši roditelji učinili. Ono što roditelji rade djeci kada ih tuku i zlostavljaju, to rade nesvjesno. Niti jedno ljudsko biće, koje nema u sebi usađeno sjeme zla (kako sam nazvao skup posljedica, događaja i energije), nije sposobno činiti takve stvari. Sjeme zla, se usađuje u nas tokom života.

Alergija svjesnost

Naša uloga je da prepoznamo i transcendentiramo teške lekcije

Naša uloga je da poradimo na sebi, da volimo sami sebe, da razumijemo da ono što su nam napravili drugi, da je to bio nesvjestan čin. A ako netko nije svjestan što čini, ne možemo ga okriviti. Spoznaja nas oslobađa. Spoznaja, odnosno Svjesnost, otapa tu silu koja utječe na nas. Trauma je kao santa leda, ako ju otkrijete, vidjet ćete da je to samo dio, vidjet ćete da se ispod površine nalazi još i još toga. Ali čim ju spazite, uočite, ona će se početi topiti. Trebat će vremena, ali trud se vrati i ono što je najbolje, to iskustvo i tu radost samospoznaje i Svjesnosti možete podijeliti sa drugima. Tokom pisanja ovog teksta, naletio sam na rad Luise L. Hay. Ona upravo govori o tome što čitate u ovom tekstu. Imala je gadno životno iskustvo i dobro se je izvukla. Nikada nisam pročitao niti jednu njezinu knjigu, ali već ono što se može naći na internetu, bila mi je dovoljna potvrda ovome što pišem. Biti roditelj i odgojiti dijete, doista je najveća uloga u ovom životu. Jer, kasnije, sve što smo proživjeli u mlađim danima, vratit će nam se kao bumerang. Ali ne samo nama, nego i ljudima oko nas.

Najgore je kada da nismo svjesni zašto činimo to što činimo. Jer tada smo kao zombi, živi mrtvac, samo još jedna obična lutka kojom se sile poigravaju kako požele

I zato, ako ste roditelj, ako ćete to jednog dana postati, zaronite duboko u sebe da bi izvukli negdje zaboravljenu i potisnutu ljubav. Jer, ako otpočetka odgajamo djecu sa ljubavlju i srećom, sav uložen trud, kad tad će se vratiti. I to ne samo nama, nego i cijelom društvu i planeti Zemlji.

Društvo utječe na ponašanje djece preko obitelji i obratno

Sve je povezano. Tko na koga utječe. Društvo na obitelj ili obitelj na društvo? Što je bilo prije, kokoš ili jaje? Nebitno. Bitno je samo da damo sve od sebe da svoje dijete odgojimo na najbolji mogući način. Bitno je samo da mu pružimo svu ljubav koju imamo. Naoko, čini se da roditelji utječu na djecu. Ali u biti, roditelji su samo posrednici između djeteta i društva. Društvo preko roditelja i u današnje vrijeme izravno, preko medija, odgaja djecu. I onda to dijete jednog dana čini društvo i kreira ga kako je programiran od strane okoline. Ali, ako osoba pronikne duboko u sebe, naći će neke nove životne puteve kojima želi poći. I tako, taj novi transformirani čovjek, mijenjajući samoga sebe, stvara novi put. Novi put za svoju okolinu i sve one koji žele poći u novi svijet. I onda, on jednog dana postane roditelj, odgaja dijete ga na drugačiji način od društva, i to novo biće, odlazi u svijet i samom svojom pojavom i svojim životnim putem transformira društvo. I tako se krećemo u krug. Sve se vraća kao bumerang. Zajednica – obitelj – zajednica.

Tu se nameće pitanje; Kako transformirati društvo?

Kao što je već spomenuta izreka; „šiba je došla iz raja“. Ali upravo zbog toga uvjerenja, ovaj svijet i je takav kakav je, ovo društvo i je takvo zbog takvih uvjerenja. Ako razmišljamo na taj način, moramo se pod hitno promijeniti. Mi smo generacije koje imaju težak put, ali smo i generacije koje doživljavaju veliko buđenje Svijesti. I zbog toga imamo misiju, imamo zadaću da budemo mostovi za nove generacije. Moramo im olakšati i očistiti put. Jer ako to ne učinimo, i iduće generacije će se naći u ovom žrvnju, u ovoj stroju koji melje sve pred sobom, naći će se u vrtlogu vječnosti. Društveno zadane norme su kao program društva. Ako neki program ne valja, treba ga mijenjati, treba ga maknuti.

Ovom društvu je potrebna hitna i radikalna misaona transformacija

Šiba ne samo da nije došla iz raja, nego je došla iz pakla, kao da ju je sam sotona donio i dao ju čovjeku. Naše roditelje su odgajali na isti način, šibom, vikom. Naši roditelji isto tako nas, mi ćemo svoju djecu na isti način. I tako se vrtimo u krug do beskonačnosti. Dokle? Zapitajmo se. Nije li vrijeme da ove generacije stanu na kraj tome? Da imate jedinstvenu priliku učiniti nešto posebno, zar ne biste to učinili? To je ta prilika. Oni koji nemaju ni trunke vizije, ni trunke svjesnosti, pitat će se, a kako onda da ga naučim nečemu, kako da odgojimo dijete? Zapitajmo se, čega manjka u obiteljima koja odgajaju djecu na stari tvrdi, muški način? Komunikacija!!! To je odgovor koji tražimo i koji je već spomenut u tekstu. To je odgovor za milijun kuna. To je ono čega manjka kao vode u pustinji. Iskrena i prava komunikacija u obiteljima je kao oaza usred Sahare. Da su samo ljudi svjesni koliku moć ima topli razgovor… Promijenili bi svijet. A kad se jednog dana zapitamo iduće pitanje i na njega odgovor bude DA, onda ćemo znati da li je sav naš trud bio vrijedan:

Dao sam sve od sebe da moje dijete bude ovakav čovjek kakav je u ovom trenutku. Da li je vrijedilo truda?

Alergija svjesnost

Loša prehrana i otrovi nisu uzrok bolesti nego su njezini aktivatori

I tako ta priča o alergiji ide puno, puno dalje. Jer, stres se može izraziti kao alergija ili ostale druge bolesti. Na primjer, jeste li se ikada pitali zašto ljudi postaju nijemi? Zašto ne mogu govoriti? Rijetko kada je u pitanju neki fizički problem, u pravilu je riječ o PTSP ili posttraumatski stresni poremećaj. Primjer su i ljudi koji nisu nikad radili teže fizičke poslove ali su grbavi, šepaju ili čak imaju oduzete udove. Ovo se proteže još dalje, pa sve do tumora, raka, lošeg vida pa čak, što je teško za povjerovat to ide i do sljepoće, kardiovaskularnih bolesti, bolovi u mišićima i kostima i tako dalje. Tu ulazi čak i nagluhost (možda i gluhoća?). Neupitno je da loša hrana i otrovi u njoj djeluju destruktivno na naš organizam. No, kakav će doista učinak imati ili bolje rečeno, kojom brzinom će otrovi uništiti naš organizam, to ovisi o našoj percepciji, o nama samima. Uzmimo za primjer pušaće. Pušenje je destruktivno za ljudski organizam, ali u kojoj mjeri ovisi o našem pogledu na to. Recimo, ako pušač ima grižnju savjest zbog toga što čini i to ga „peče“ što čini sebi i drugima, on ima puno veću vjerojatnost da oboli od neke bolesti uzrokovane pušenjem. Dok pak sa druge strane, čovjek koji se zdravo hrani i živi zdravo, može dobiti rak. Razlog tome je da je u njemu pohranjena duboka emotivna neizliječena rana iz prošlosti koja se manifestira kao bolest. Upravo ta dva primjera nam idu u prilog tvrdnji da je trauma ili stres uzročnik bolesti, odnosno primarni uzrok dok su otrovi tek sekundarni uzrok, ili dodatni stimulatori, aktivatori bolesti. Jednom sam čuo odgovor na pitanje, kako to da ljudi koji se zdravo hrane i vode zdrav život obole od raka? Jedan od poznatijih primjera je Falco, osnivač Damanhura, koji je ove godine preminuo od tumora debelog crijeva. Odgovor na navedeno pitanje, bio je da ti ljudi puno daju ali ne znaju primiti. Možda i tu ima nečega, ali taj me odgovor nikako nije mogao zadovoljiti. Ovim spoznajama o pravoj prirodi bolesti, konačno sam dobio pravi odgovor. Takvi ljudi, koji se hrane zdravo i žive na taj način, a obole od teških bolesti, imaju duboko u sebi neku zaboravljenu traumu. Druga stvar je kod otrova u velikim količinama kao što je azbest, DDT itd. Tada oni imaju pojačano djelovanje. Tada, glavni uzroci bolesti (stres, trauma), padaju u drugi plan. Mi smo fizička bića i ne smije se zanemariti i fizički uzroci bolesti. Primjer su ljudi koji jako i često opterećuju svoje tijelo, kao što su profesionalni sportaši, rudari itd. Ali opet, kod sportaša, tu su unutrašnje sile (vezane sa vanjskim), koje ga sile da opterećuje tijelo (ego, slava, novac…).

Da li je alergija (i druge bolesti) psihosomatska bolest?

Podsvijest nazivamo još i unutrašnje dijete. Razlog tome je i taj jer se podsvijest ne zna izražavati riječima. Podsvijest se izražava znakovnim simbolima. Kao dijete koje još ne zna pričati, pa rukama, mimikom, gestama, pokazuje svoje emocije i želje. Takva je i podsvijest. Kad vidite bolesne ljude, to znači da vam njihova podsvijest poručuje; meni je teško, ja patim, puno sam patio, tražim samo malo pažnje, samo malo ljubavi, pogledajte me kako mi je (bilo) teško itd… To sam i sam na svojem primjeru shvatio. Shvatio sam da alergijom želim privući pažnju bližnjih ljudi, alergijom je moje unutrašnje dijete htjelo pokazati da je patilo i da pati zbog nepravde koja mu je učinjena. Unutrašnje dijete je željelo alergijom ukazati na događaje koje je proživjelo. Htjelo je samo malo pažnje, a pažnja pak potječe iz jedne temeljne potrebe, a to je potreba za ljubavi!

Alergija svjesnost

Sa dobrim debelim razlogom podsvijest zovemo i unutrašnjim djetetom

Dakle, iznimno veliki broj bolesti su psihosomatskog karaktera. Zapravo, ovim bolestima bi mogli dati jedan novi naziv a to je „duševnosomatske bolesti“. Razlog takvom nazivu je to da te bolesti potječu iz podsvijesti a ne iz uma! Razlika je velika. Um je projekcija mozga, energije koja se stvara u atomima i molekulama živčanih stanica. Um je program, antena za primanje informacija iz kolektivnog polja. A podsvijest je samo jedan sloj našeg bića koji nije izravno vezan za um. Podsvijest ne dolazi iz uma nego iz jednog višeg kolektivnog polja, koje ćemo zvati jednostavno Svemir. Dakle, um dolazi „odozdola“, od materije, a podsvijest „odozgora“, od Svemira. Oke, u konačnici sve potječe iz Svemira, ali nećemo nepotrebno filozofirati i komplicirati. Psihoanalitičari su podsvijest smjestili pod jedan dio uma pa je došlo da kojekakvih podjela koje je temeljito započeo Freud. No, takva mišljenja proistječu iz ne znanja o životu, a ne znanje pak potječe iz manjka životnog iskustva. Da pojednostavim, čovjek je više slojno biće; fizičko, mentalno ili psihičko (um), podsvjesno i pravo Ja. To su četiri sloja. Ezoterici imaju još više podjela ali nema potrebe komplicirati. Problem kod psihoanalitičara nije samo u manjku životnog iskustva (što je i ključna stvar), nego i u previše mehanicističkom, odnosno materijalnom pogledu na čovjeka i život. Pa tako se je iznimno dugo godina podsvijest krivo smjestila pod psihu, u neku od soba uma u kojem je smještena. Dakle, možda uopće ne postoje psihosomatske bolesti nego samo duševnosomatske bolesti. Bolesti uma bi nazvali psihičke bolesti, koje bi bile; neuroze, strahovi, psihički slom itd. Dakle, um i podsvijest su neizravno povezani. Kod bolesti to znači da se traumatsko sjećanje u podsvijesti odražava na um (psihu) kao neprihvatljivo ponašanje, kao što je zlostavljanje. Uglavnom, svaki dio našeg bića je umrežen i povezan.

Epilog

Kod ljudi kod kojih se stres ne izražava na fizičkoj osnovi kao bolest, kod njih se može izraziti na psihičkoj bazi. Dakle, tu se pojavljuje duševno-psihički poremećaj. Ovdje se stres ne prebacuje na materiju (tijelo), nego na psihu, na um. Najjednostavniji primjeri su ljudi koji zlostavljaju svoje bližnje. U pravilu, takvi ljudi su također kao mali doživljavali zlostavljanje. Takve traume se mogu odražavati i kao nemogućnost uspostavljanja skladnih odnosa, problemi u braku, prostitucija, nasilje, strahovi, ovisnosti, mržnja, ratovi, itd… Ovo su razlozi zašto moramo poraditi na sebi i preuzeti odgovornost. Ako nećemo dobiti bolest, trauma se može odraziti kao težak život. Za tešku životnu situaciju okrivljavat ćemo sve i svakoga, od nekih svemiraca do obitelji. Ako se želimo osloboditi patnje kao učitelja, ne preostaje nam ništa drugo nego djelovati, tražiti i težiti k Svjesnosti. Zanimljivo je to, da smo uvjereni da upravo okolina uzrokuje našu tešku životnu situaciju, no to je samo dio priče. Da, traume nastaju jer se nađemo u takvoj i takvoj situaciji, ali sam ključ rješenja i slobode leži u nama kao što smo vidjeli na primjerima sa alergijom. To je viđenje, to je dar koji imamo i koji spava u nama. To je čisti primjer iz prakse kako opraštanje oslobađa. To nije bila neka filozofska, pekmezasta priča o opraštanju. To je životna praksa, to je viđenje, to je sloboda a sloboda je radost i moć! Sile koje nam djeluju iza leđa, ne utječu samo na bolesti nego i na naše probleme sa financijama, poslom, odnosima i svim ostalim životnim stvarima. Na putu su nam još mnoge sile koje samo čekaju da ih uočimo i transformiramo.

Stres je energija. Energija je stalno u pokretu, akciji, ona stalno „teče“. A ako ne teče, dolazi do začepljenja. Na primjer, ako se u nama nakuplja stres, teške emocije, one će se odraziti kao bolesti, bilo teške ili lakše kao što je tumor, rak ili samo kao krvarenje desni. Sve ove bolesti se i na znanstven način mogu povezati sa energijom (stresom), kao što je navedeno u prvom tekstu, stres oslabljuje imunitet. Ali kao što smo ovdje vidjeli, ta veza je puna dublja. Čovjek nije tvoren kao satni mehanizam pa se niti ne može sve objasniti niti razumjeti samo na temelju poznavanja naše psihe. Jedan od osnovnih problema je u tome što se još dobar dio medicine previše drži zastarjelog mehanicističkog pogleda na prirodu čovjeka. Ali svijet se nezaustavljivo kreće dalje. Čovjek nezaustavljivo kreće dalje. Učimo o sebi i svijetu. Tako padamo i dižemo se. Gubimo i pobjeđujemo u bitkama sa samima sobom. Netko je spreman suočiti se sa samim sobom, netko nije. Sami biramo, imamo taj dar i tu mogućnost.

Proživljena trauma je samo jedna od sila koja utječe na naš život i ponašanje. Ima ih još. Bez obzira jeste li bolesni ili ne, radite na sebi. Jer, baš kad pomislite da ste slobodni, pojavi se nešto što vam može ukazati da to ipak nije točno. Vidjeli smo kako jedna velika sila, trauma, utječe na naše ponašanje i pojavu bolesti i kako se te sile možemo osloboditi. Spomenuli smo da traume ne utječu samo na pojavu bolesti nego i na naše nesvjesno ponašanje kada odrastemo. Oslobađanje od utjecaja te sile (traume), može preokrenuti naš život. Ako preokrenemo naš život na bolje, ako se transformiramo, time transformiramo i svijet. Sve je povezano. Time, došli smo do zaključka da je uloga roditelja vjerojatno najveća uloga koju možemo preuzeti. Kao roditelj, usmjeravamo djecu. Nemoguće je dijete odgojiti bez utjecaja društva. I zato, jedino što možemo je to da jedni drugima pokažemo smjer kojim je lakše hoditi. A kako će naši bližnji, djeca, odlučiti, to je na njima. Ponekad, zapravo, u današnje vrijeme to je čest slučaj, patnja je najčešći učitelj. Ali, ona će nas i natjerati da se konačno probudimo, kada odlučimo – ja više ne želim patiti! To je početak transformacije. Kad krenete na put Svjesnosti, stalno se  pojavi nešto što vam može ukazati da živite u zabludi, da ste rob matrice. Jer, u biti, čovjek još nije slobodno biće jer njime upravljaju sile koje mu djeluju iza leđa. A koje su to sile, njih ćemo upoznati i analizirati u idućem nastavku serije tekstova Zablude današnjeg vremena: Sile, snage iza naših leđa i Svjesnost – put prema oslobođenju. – Ivan –

http://2012-transformacijasvijesti.com

Alergija svjesnost

2 comments on “ZABLUDE DANASNJEG VREMENA III: ALERGIJE, UZROK, POSLEDICA I SVESNOST – PUT PREMA ISCELJENJU – DRUGI DEO – Transformacija Svesti

Ostavite odgovor

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s