PEČURKE – GLJIVE

PRAVI VRGANJ – Boletus edulis. Šešir ili klobuk pravog vrgnja može dostizati promjer od 6-20 cm. Kod mlade gljive isti je bjeličaste, zatim svijetle do tamne braon boje bez crvenih tonova, najprije je poluloptastog oblika, zatim ispupčen, a u starosti jabučasto raširen. Površina mu je glatka, ali često i sitno naborana, a u vlažnom stanju često sluzava. Pore kod mlade gljive su bjeličaste, zatim žute do maslinastozelene, cjevčice su iste boje, iako se odvajaju od šešira, ulegnuto su prirasle. Drška je bijela do svijetlobraon boje, u gornjem dijelu sa jasno izraženom bijelom mrežom sitnih okaca, kod mlade gljive trbušastog, zatim, batinastog, a u starosti uglavnom valjkastog oblika. Meso kod mlade gljive je bijelo i čvrsto, kod stare ispod kožice šešira braonkasto i spužvasto, prijatnog mirisa, a okusa koji podsjeća na orah. Pravi vrganj je jestiva, jedna od najboljih bosanskohercegovačkih gljiva koja raste u prirodnim populacijama. Raste u četinarskim i listopadnim šumama, na čistinama i uz rubove šume, cijelo ljeto i jesen, tačnije od jula do novembra. Sasvim mlade jedinke često su drškom duboko usađene u zemlju, tako da se vidi samo braonkasti šešir. Odrasli primjerci se prepoznaju po žutim do maslinastozelenim porama, i po tome što imaju vidljivu dršku. Postoji još nekoliko vrsta vrgnja, kojima su zajednički manje ili više izražena mreža na dršci i meso koje ne mijenja boju, i to: borov ili crveni vrganj (B. pinophilus) sa crvenosmeđim šeširom i drškom iste boje, zatim proljetni vrganj (B. reticulatus) sa velurastom, uglavnom ljuspasto ispucalom kožicom šešira i jasno izraženom mrežicom, kao i crni vrganj (B. aereus) sa upadljivo tamnim, crnkastim šeširom. Svi ovi vrganji spadaju među najbolje i najpoznatije samonikle jestive gljive;

LISIČARKA – Cantharellus cibarius. Šešir ove gljive je promjera 2-10 cm, boje žumanca, narandžastožute sa bjelkastim tonom, te mesnat. U mladosti je oblika dugmeta, potom ispupčen i povijenog ruba, još kasnije je raširen i spljošten, ulegnut, a rub je često i tada još podvijen, talasast. Površina klobuka je glatka i sjajna. Plodište je iste boje kao šešir sastavljeno od dobro razvijenih, debelkastih, račvastih, široko silaznih žiličastih nabora. Drška je iste boje kao klobuk, kratka (2-5 x 2-2 cm), mahom savijena, puna, čvrsta, prema osnovi sužena, srasla sa šeširom bez oštre granice, glatka, žute boje, ali svjetlije nijanse u poređenju sa klobukom. Meso lisičarke je bijele do blijedožute boje, čvrsto, u dršci vlaknasto, žilavo, miriše na voće (breskve), blagog, odnosno sltkog do ljutkastog okusa. Ovo je izvenredna jestiva gljiva koja se može i kiseliti. Raste u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, ali i u močvarnim. Raste u kolonijama, odnosno skupinama, dijelom ispod lišća u periodu od juna do oktobra. NAPOMENA: nejestiva lažna lisičarka (Hygrophoropsis aurantiaca) razlikuje se po svojim dobro prepoznatljivim listićima, a treba paziti i na sličnu vrstu poznatu kao otrovna zavodnica (Omphalotus olearius);

BLAGVA/KNEGINJA/JAJČARA – Amanita caesarea. Šešir ove gljive je promjera 8-20 cm, mesnat, živo narandžaste boje, sjajan narebranog ruba, u mladosti poluloptastog oblika, kasnije se sasvim otvori. Listići su gusti, lomljivi, izmješani sa mnogo kraćih listića, žute boje. Drška je puna, vlaknasta, žuta, visine do 20 cm. Nosi opnast, narebran prsten žute boje, koji pada niz dršku kao suknjica. U osnovi je vezana za univerzalni ovoj, volvu, koja je bijela, kožasta i debelo mesnata. Veći dio volve je obično malo ukopan u zemlju. Meso blagve je na presjeku bijelo, ispod kožice šešira žuto. Miris jedva primjetan, prijatan. Ukoliko dođe do razgradnje plodišta uslijed visoke vlage i temperature, miris je neprijatan, i podsjeća na pokvarena jaja. Blagva je odlična jestiva gljiva, pravi delikates, te se može spremati na razne načine. Stanište ove gljive predstavljaju listopadne šume, najčešće ispod hrastova, tipično je ljetna gljiva, a pojavljuje se od juna do oktobra. Kneginju neoprezni berači mogu pobrkati sa otrovnom muharom (Amanita muscaria) od koje se razlikuje po boji listića, prstena i drške. Kod muhare su isti bijeli. U početnom stadiju, prilikom pojavljivanja, kneginja izgleda kao jaje. Kada ovoj počne da se otvara na vrhu iz njega proviruje šešir narandžaste boje, što podsjeća na žumance koje viri iz bjelanceta, otuda i naziv jajčara. Prilikom branja kneginje treba dobro uporediti sve navedene detalje.

CRNA TRUBA – Craterellus cornucopioides. Ova vrsta gljive prepoznatljiva je po malim, tamnosivim do crvenkastim tijelima oblika trube i po tome da raste u grupama – grozdovima. Plodno tijelo crne trube visine je 4-12 cm, prečnika 2-5 cm, s unutrašnje strane crne boje koja često izblijedi do crnosmeđe, ljevkastog oblika do oblika trube. Do osnove drške je šuplja, talasasta, tankog mesa. Površina joj je velurasta do ljuspasta, rub podvijen, a spoljna strana je pokrivena sivim do plavosivim glatkim plodnim slojem, himenijumom. Kasnije postaje uzdužno naborana. Drška je ušiljena i šuplja, žilava i naborana. Meso crne trube je sivosmeđe, crnkasto, žilavo, prijatnog aromatičnog, nenapdanog, mirisa i blagog okusa. Ovo je omiljena jestiva gljiva. Raste skrivena u grmovima na prelazima bjelogoričnih u crnogorične šume. Uobičajena je u listopadnim šumama, najčešće ispod bukovih stabala, rijeđe ispod kestena. Pojavljuje se od avgusta do novembra. Teško se uočava na otvorenom polju, zbog malih dimenzija i boje koje se nevjerovatno stapaju sa okolinom i čine se skrivenim. Crna truba je slatkastog okusa, ali je kao i sve lisičarke, izuzetno dobra jestiva gljiva. Posebno je pogodna za sušenje. Ako se ne obrati dovoljna pažnja prilikom sakupljnja, lako se može pomiješati sa takođe jestivom sivom lisičarkom koja se često može naći u njenoj blizini.

RUJNICA/BRINOVKA – Lactarius delicious. Ova vrsta gljive ima šešir promjera 4-12 cm, svijetle narandžasto-oker, gotovo krem boje, tamnije prstenasto zoniran, u starosti ponekad ima malo zelenih mrlja, oblik mu je ispupčen, ubrzo spljošten, u starosti ljevkast, a rub je dugačko podvijen. Listići su blijedi narandžaste boje, pomiješani, vrlo zbijeni, ravno prirasli do kratko silazni. Drška je blijede narandžaste osnove s jasnim narandžastim plitkim jamicama, valjkastog oblika, brzo postaje šuplja, u osnovi je sužena. Meso je iste boje kao i drška, kompaktno, u starosti lomljivo, slatkastog mirisa na voće, i blagog okusa. Mijeko ove gljive je boje mrkve, kasnije sivozeleno, blagog okusa. Rujnica je jestiva gljiva, raste ispod borova, mahom na krečnjačkom zemljištu, nije svugdje česta, raste od jula do oktobra. Ispod borova se pojavljuju i druge mliječnice, kao krvava rujnica (L. Sanguifluus) i polukrvava rujnica koja jako pozeleni (L. Semisanguifluus), a čije mlijeko poslije tri do deset minuta poprima boju crvenog vina.

SVIJETLI SMRČAK – Morchella esculenta. Plodno tijelo ove gljive je visoko 6-20 cm, od čega 3-10 cm pripadaju glavi, a široko je 3-7 cm. Boja je žućkastosmeđa do okeržuta, često oblika tupe kupe, ali i jajastog ili okruglastog oblika, s izrazitim udubljenjima raspoređenim u vidu saća, koja su razdvojena neravnomjernim šiljastim, često sviejtlijim i nedovoljno jasnim uspravnim pregradama. Oko drške je manje ili više zaobljeno i sraslo s njom. Ona je visoka 2-9 cm, prečnika 2-4 cm, talasasto naborana, bjeličaste boje, zrnaste ilovaste površine i uglavnom proširene osnove. Cijelo plodno tijelo je šuplje. Meso smrča je bjeličasto, voštano, lomljivo, prijatnog začinskog mirisa i blagog okusa. Ovo je izvanredna jestiva gljiva, a može se naći u šumama, dolinama rijeka i potoka, pored listopadnog drveća kao što su jasen i brijest, ali i stabala voćaka, trave, rjeđe u četinarskim šumama. Pojavljuje se od aprila do juna. Pored navedenih Reprocentar otkupljuje i sljedeće vrste gljive poznate pod nazivima: zlatna lisičarka, medvjeđa šapa, ježevka i sunčanica. Za detaljnije informacije pogledati rubriku – više o gljivama.

Pečurke – miks ukusa i medikamenta

Za ovu crvenkapu nisam sigurna da li je jestiva, ne igrajte se, jer se neke pecurke jedu samo jednom u zivotu. Mnogo je lepa na izgled..😀

Malo sam se nasalila, ali je istina da se neke jedu samo jednom, naravno ako se otrujete drugi put necete imati sansu… Zato shvatite i osvestite: OVA CRVENA PECURKA JE OTROVNA I NEMOJTE JE JESTI!!!

24 comments on “PEČURKE – GLJIVE

  1. Nešto tu ne štima. Iz istog su tla i pod istim Suncem – jedna je jestiva a druga nije. Da nije nešto to u nama što ne paše i ne štima? Možda je u pitanju raspoloženje? Ili suprotstavljane mišljenja? Možda se i neko ljuti na nekoga?

  2. Sve su gljive jestive. Doduse neke samo jednom u zivotu🙂 Anyway, ova poslednja i po boji najprimamljivija, nije jestiva. Mislim da je i prilicno otrovna. Negde sam davno procitala, da kada je gljiva jako lepa izgledom i jarkih primamljivih boja, da je najverovatnije nejestiva, tj. otrovna!

    • NIje to tačno Ceco. Prosto kod gljiva je poterebno znanje i iskustvo, sve drugo su samo priče i nagađanja. A po pravilu neznalice uvek uberu otrovne, to sam se uverio 100 puta, kad god sam sa sobom u šumu vodio počtnike.

  3. Luka,
    Vesna, ova tema je veoma ozbiljna, vidim po ovih nekoliko komenttara da se malo neozbiljno shvata. A ne treba mnogo ni da čudi. Ova zadnja gljiva, onako lepa i izazovna je poznata otrovnica, a decenijama se pojavljuje na koricama dečje knjige o Crvenkapi!!!
    Kada ste započeli, molim Vas do kraja dovršite. Zamolite nekog kvalifikovanog stručnjaka da pomogne. Po meni, najbolje je da nas upozna sa o t r o v n i c a m a, a njih izgleda nema mnogo. Koliko se sećam možda samo 8 (osam). Ono što je posebno značajno, da nam prikaže d v o j n i c e, koje su zbog sličnosti još opasnije (ovde sam već primetio jednu). Uzgred, osim otrovnica postoje i n e j e s t i v e (što zavisi od više okolnosti). Sve to stručnjaci znaju i mogu da nam pomognu.
    Hvala

  4. Amanita muscara ‘Muhara’ je sveta pecurka sa tajanstvenim svojstvima sirenja ljudske svesti.. Njena enteogena svojstva su poznata jos od davnina kao temelj i glavni izvor znanja svih drevne skole misterija. Ona se, kao takva, spominje i u hinduistickim i budistickim spisima. Ali, nazalost nametnuli su nam, odnosno usadili u nase glave izraze ‘halucinogeni’ i ‘psihodelicni’, a izbacili pravi izraz ‘enteogeni’.. izraz, ‘enteogen’ znaci: probuditi boga u sebi, a zna se svako ljudsko bice ima bozanske elemente u sebi. Drugi izraz koji su iskrivili je ‘psihonaut’ a to znaci -onaj koji putuje u svojoj dusi, onaj koji pazljivo preko eksperimenata upoznaje najdublje misli svoje duse.. Da preko umerenih eksperimenata sa prirodnim produktima mogu da saznaju bar malo vise o svom postojanju, cilju zivota i smrti.. Svi oni koji su probali ova kultna pecurka, videli su da su deo mikrokosmosa, nevidljivo bice sa malo svesti i ogromnim neznanjem o samom sebi, da pored ovog sveta u kojem zivimo ima jos jedan stvarni svet, neopisivo divan i beskrajan, svet najvisih misli, emocija, ekspresija i bozanskih inspiracija..

    • Skoro svuda je upisana kao ‘otrovna’, ali Amanita muscaria nije otrovna, ona sadrzi izvestnu dozu otrova supstance ‘muscarine’, ali kad se pecurka osuse taj otrov nestane. Naucnici tvrde da je u Bibliji cuveno ‘drvo zivota’, ustvari pecurka Amanita, i da je Eva umesto jabuke imala u ruci pecurku ‘Amanita muscara’, ali crkva je to sakrila od naroda i na svim crtezima su pecurku zamenili sa jabukom! U jednoj rimskoj crkvi iz 13-og veka u mjestu Plaincourault u Francusku postoji freska na kojoj su naslikani biblijski motivi, i umesto jabuke u sredini je naslikana pecurka Amanita muscaria. Ali je nesumnjivo bila dobro poznata i Bogu Dionisu i njegovim sledbenicima u Staroj Grckoj, tajna skola u Eleusis, (2000 p.n.e.) od koje i poticu price o najvecim grckim misterijama (Elezijske misterije). Poznati grcki filozofi, (Aristotel, Platon, Homer, Sofokle, Pitagora, kraljevi i strani velikodostojnici imali su cast da samo par puta ili jednom u zivotu prisustvuju tajnom ritualu u Eleusis. Grcki bog vina – Dionis, poznat je po njegovom magicnom picu koje je izazivalo ugodnu opojnost. Predpostavlja se da je to magicno pice pravljeno od plodova biljaka puzavica i praha osusene pecurke ‘Muhare’ (Amanita muscaria). Malo je poznato o izvodjenju tajnih rituala u Eleusis, jer svi koji su prisustvovali tim tajnim ritualima, imali su najstroziju zabranu govora o tome, a ko bi poceo da prica o tome bivao je cak i ubijen.. Sve teorije govore kako je ona kultna pecurka svih prorocista iz drevne povijesti. Navodno je bila glavni izvor znanja egipta gde su je u tajnim obredima imali pravo konzumirati samo faraon i najvisi svecenici. Bila je inspiracija i u Delfima. Takodje koriscena je u Finskoj, Sibiru, Mongoliji i naravno medju americkim Indijancima. Sibirski samani koriste je jos uvjek da budu u transu i kontaktu sa visim silama. Posto nekada nema dovoljno pecurki za sve a i cene su prevelike, samani se prvo najedu pecurki, i kada treba da mokre, siromasniji prilaze i stavljaju cinije da utoce urina koji ima i te kako puno halucinogenih sastojaka. Ovi cudni obicaji otkriveni su jos u 18 veku. Pijenje urina od pecurki poznato je i dan danas u Indiji. U najstarijim indijskim knjigama Reg Veda, preko sto dvadeset strofa je posveceno jednom bozanskom picu koje se zove ,’soma’! Pijenje ‘some’ i postovanje svetih krava, stoji centralno u antickoj Indiji. Godine 1968, Gordon Wasson je izdao kontroverznu knjigu ,’Soma Divine Mushroom of Immortality’, i u toj knjzi je pokusao da dokaze da je pravljena od Amanita muscaria.. Wasson koji je i sam probao ovu magicnu pecurku prvi put je dozivio nesto sto je smatrao za neverovatno. Ovako je opisao taj dozivljaj: ‘Svi oni sa cistoga srca i duse koji su probali ovu magicnu pecurku, znaju da nema reci na zemaljskoj kugli da mogu opisati taj magicni svet kosmickog prostranstva, euforije, jedinstva sa svim elementima postojanja oko sebe, spektara boja i nijansi, jedina pogodna rec je ekstaza’..tako da je dosao do zakljucka da su stari narodi na pecurke gledali kao na ucitelje, zastitnike covecanstva, sredstva za ljecenje, nacin da se ubrza odlazak u druga stanja svesti, da bi se postigli parapsiholoski efekti, magijski let, izdvajanje dvojnika iz tela, izlazak iz tela, putovanje u paralelne svetove, beskonacne dimenzije naseg uma i Univerzuma.temelj svih starih misterija i mitologija. Ostatak zivota posvetio je resavanju tih pitanja..

      • Немој да мешаш Библију са дрогерашима. Задржи се на свом будо-хиндо-тао-изму па тамо дрогом шири своју свест.

    • То се каже „халуцинирање надрогиране будале“ а не „ширење свести“.

    • Ko tako „saznaje“ bolje i da ne saznaje,jer je to samo-iluzija a ne istinsko saznavanje,spoznaja,rast.Toga nema bez rada ili milosti.Znam ljude koji manje-vise redovno konzumiraju gljive-rekla bih da kod svih u vecoj ili manjoj mjeri postoji trip da „sire svijest“ a mi ostali primjecijemo stalni porast neke duhovno-psihicki-umne lenjosti,tuposti.

  5. Опрезно са гљивама ко се неразуме у њиx,боље да купи у продавници!

  6. Samo neke sam stavila jestive za koje sam i sama sigurna. Gore sam naglasila da o toj lepotici crvenkapi ne znam nista, stavila sam je samo zbog njene izuzetne lepote, crvene boje.. Ne razumem se u gljive, ali ako postoji neki strucnjak ovde na blogu zamolila big ga da nam malo poblize objasni o gljivama/pecurkama, jer ljudi su zeljni znanja, posebno onoga koji se tice prirode i njenih ‘proizvoda’, ‘poklona’, koje nam daje..I, naravno, nikom nista ne sugerisem, niti nudim, sami razmisljajte svojom glavom i sami donosite odluke u svoje ime, isto tako vi sami i snosite odgovornost za sve sto uradite u svojim zivotima..:D

  7. Aman ljudi nemojte da ste neozbiljni! Muhara ili Amanita muscaria je jedna od veoma otrovnih gljiva i od nje svake godine strada po nekoliko neiskusnih sakupljaca gljiva. Posle konzumiranja ove gljive javlja se tkz. Panterinski sindrom. Halucinacije, grcevi, nesvestica, probavne smetnje, nemiri.. su neki od simptoma koji se javljaju posle jedenja ovih gljiva i sve to traje vise sati a kod slabijih organizama moze da ima i kobne posledice! Autoru clanka zameram sto pored posalice da se neke gljive jedu samo jedanput, nije velikim slovima napisao da je ova gljiva OTROVNA i NEUPOTREBLJIVA ZA JELO!

  8. Covek nema direktnu percepciju DNA kodiranog sve-znanja. Biljke imaju drugaciju percepciju znanja. DNA coveka i DNA biljke mogu komunicirati.. sto se i inace dogadja. Zato su poznate neke biljke kao biljke znanja. Takve biljke su koren spoznaje, duhovnog znanja i svesne evolucije.. Evo spomenuo si ajahuasku (DMT) bas ta najvaznija supstanca je na listi najzabranjenih sredstava.. a svaki covek ima u svom organizmu DMT, isto kao i u biljkama, pecurkama itd.. To je jedina supstanca koja je zakonski zabranjena a svako ljudsko bice je ima. Znaci, svi smo u sudaru sa zakonom. Verujem kad bi religije i politicari mogli i to malo srecne supstance-DMT, iscedili bi iz nas.. Draga moja ja ne mesim nista sa drogirasima.. nasi predci imali su veliko iskustvo sa enteogene biljke, kaktusi, zabe, insekti, bube, ribe i mravi, koji pomazu prosirenju ljudskog uma, starosti, zdravlja, vidovidosti i intelegencije.. ali nazalost religija, inkvizicija i ludi politicari, unistili su skoro sve podatke za ta najstarija nauka i ‘religija’ na svetu.. Upravo religije su odavno pokusale i uspele da zabrane individualni duhovni kontakt covjeka sa svojom dusom. Zabranili su prirodne religije, koje nisu imale krvave verske dogme, nego samo kontakt sa prirodom, kosmosom, harmonijom sa svojom dusom i svim prirodnim elementima oko sebe.. i zapamti religije su sistem kontrole koji su ustanovili ljudi.. Halucinacija?? ha, pa mi upravo saku dan haluciniramo, a nazalost nismo ni svesni da je fizicka stvarnost vrlo lukava iluzija, i da je materija jednostavno najnizi stepen vibracija energije..

    • „DMT-spiritualni molekul“ je naziv dokumentarca koji je ,u sustini ok za pogledati ali treba se imati u vidu nesto dublje razmisljanje..Mnogi mladi ljudi danas konzumiraju Lsd i marihuanu pod izgovorom“duhovnih i drugih uvida.” Znači svoju težnju za duhovnim uzdizanjem polažu na psihoaktivnim materijama koje će im pomoći lakšem dostizanju viših nivoa svijesti. I da, pomoću lsd-a, u manjoj mjeri i marihuane
      može se doseći trenutni uvid u te nivoe. Ali, zaboravlja se jedna bitna
      stvar. Duhovnost ne može biti i nije uslovljena materijom. To navodi
      tragaoca na pogresan put. „Znanje“ i iskustvo koje je stečeno pod uticajem tih
      sredstava je poput savršeno zdrave čaše mlijeka koje je zmija okaljala
      svojim otrovom i ponudila ti da popijes. Poput Trojanskog konja,
      nakon duhovnog iskustva leži opasna činjenica koja je često previđena, a
      to je da je osnova tog iskustva materija. A nema opasnije zamke od te.
      Osnova napredovanja u duhovnosti je odbacivanje tj transformacija materijalnog, pa logično, ne može zavisiti na taj nacin od materije. Jednostavno, traži se bistrina uma
      koji mora biti poput savršeno mirnog mora, glatkog poput stakla. Ta
      mirnoća mora biti vlastita, autentična,a ne uslovljena bilo kojom
      materijom. pa ni tzv spiritualnim molekulom.Kad ga vec imamo u sebi,a tako kazu oni koji su istrazivali,pa hajde da im vjerujemo,zasto bi ga unosili spolja kad se,ako Bog da,moze do toga doci IZNUTRA,kao sto rekoh RADOM i/ili MILOSCU?Isto kao sto DMT postoji u ljudskom tijelu,tako je i F.Albert Pop pokazao i dokazao da nasa DNK emituje fotonchice svjetlosti.A Dzeremi Narbi je izucavajuci ajahuasku dosao do saznanja,do naucnih radova, da je nasa DNK na neki nacin „zmaj“ koji zivi u vodi i vatri tj svjetlosti,a to se lijepo slaze sa alhemicarskim uvidima i slikama.To mu dodje na isto sto i otkrice F.A.Popa.Tako da definitivno covjek je daleko vise od onoga sto se cini,i sto nam zvanicna istorija pokazuje i kazuje,tu se slazemo a sto se starih znanja tice ne vjerujem da su izgubljena ,mislim da su u mnooogo vecem da ne kazem skoro kompletnom obimu sacuvana ali i sakrivena od „masa“ sirokih,tako je i ranije bilo,samo srecnici tj veliki i istinski duhovni radnici,pregaoci dolaze do njega ili do onoga sto je od njega ostalo,a ja opet mislim da je ostalo dosta toga samo se otkriva samo izuzetno rijetkima.Da naglasim-koriscenje bilo koijh supstanci najcesce je samozavaravanje ili prosto narkofilija ili drogiranje a kod onih koji se time bave iz nazovi duhovnih pobuda proizvodi efekat ne samo pseudo vec i kontrainicijacije,uz to jos da naglasim da je u tim i takvim stanjima covjek mnogo,mnogo otvoreniji za djelovanje nekih…ne bas dobrih sila,tako da je to jos jedan i to veoma jak i dobar razlog da se ne upusta u to.Rijetki su to radili i zaista duhovno se pomogli a ostali mogu dobiti razna „nakacenja“ iz tamnih sfera postojanja.Eto toliko,pozdrav!

  9. Ljudi šta vam je, ovde niko nikome ništa ne savetuje i ne nudi, samo se priča o gljivama-pečurkama i naravno da će svako pre nego pojede neku od gljiva dobro proveriti da li je jestiva, ili otrovna. Ta gore crvena pečurka se u Bosni zove Rujnica ili Rujnjača i najukusnija je pečurka od svih koje sam ikada probala, čak sam ih i sama tražila po sumi i nalazila u sam osvit zore, pri prvim sunčevim zracima. Nemate pojma kakav je to lep osećaj i radost, naći je tako lepu i rumenu, tek izašlu is svog belog ‘jajeta’…

    Ovo je otrovna Muhara i ovako izgleda..http://www.naturephoto-cz.com/muhara-picture_ba-17905.html

Ostavite odgovor

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s