10389517_10203116517527797_3058038920301907296_n

MOC UMA – FANKYMEM

Um je najveći i najbolji ključ za pokretanje u životu. Jedino što je potrebno je to da čovjek osvijesti njegove vrijednosti te nauči kako iste primijeniti. Podsvesni um ima neverovatnu moć koja omogućuje čovjeku da ostvari bilo što što želi ostvariti. Svako djelovanje prvo započinje u umu pa ga iz tog razloga čovjek treba koristiti u svakom trenutku kretanja prema uspjehu. Podsvjesni um funkcionira kao velika mračna prostorija u kojoj se nalazi hrpa sadržaja. Svjesni um predstavlja svjetiljku pomoću koje čovjek osvjetljava sadržaje koje želi u sebi dokučiti. Kad je svjestan, čovjeku su dostupne milijarde informacija koje su duboko u njemu pohranjene. Te informacije, bio njih čovjek svjestan ili ne, konstantno kolaju putem osjetila kroz cijelo tijelo. Što čovjek više poznaje prirodu stvari, bit će u mogućnosti dokučiti nevjerojatne stvari. Fokusiranje na bilo koji segment fizičkog tijela ili svijeta čovjeku donosi bezbroj smjernica i informacija. Primjerice, čovjek koji sjedi u prirodi te u interakciji s drugom osobom biva udubljen u ono što ta osoba govori neće čuti cvrkut ptica oko sebe dok mu ta osoba ili on sam ne prebaci fokus na njihov pjev. Jednostavno – sve je stvar fokusa. Čovjek upravo tako funkcionira. Ostaje fokusiran na jednu stvar u svom životu te zbog tog jednoličnog fokusa ne uspijeva razlučiti da se u njemu nalaze daljnje ideje ili, ako ih ima, rješenja problema koje želi riješiti. Um mu je zamagljen samo s jednom stvari, a ostale vrijednosti koje mu um nudi za njega ostaju nepoznate. Čovjek je more ideja, informacija i odgovora koje ovaj svakog trena može „uloviti“. Jednoličnim fokusom čovjek ne uspijeva obuhvatiti sve informacije koje mu se nude. Ovog trenutka kad bi se počeo usredotočivati na svoje tijelo, a ne samo na ovo što čita, čovjek bi otkrio milijun informacija koje mu šalje organizam od glave do pete, a kojih on uopće nije svjestan. Da bi proniknuo u tajne svog uma, čovjek se treba početi slušati. Treba početi osluškivati što mu se govori. U čovjekovom umu se nalazi mnoštvo igrača kojih ovaj nije niti svjestan. Vrlo je važno da čovjek ostane fokusiran na pozitivne i konstruktivne elemente u svom životu. To je potrebno iz razloga da podsvjesni um može imati čistu sliku onoga što čovjek želi imati više u svom iskustvu. Ovdje je vrlo bitno da čovjek ima na umu vagu dobrobiti i posljedica iskustava koje želi ostvariti, jer prije ili kasnije stvari će se vratiti na naplatu. Um je vrlo moćan mehanizam. Način na koji čovjek razmišlja određuje sve što se čovjeku u životu događa.Adekvatnom upotrebom umnog potencijala čovjek postiže veći nivo zdravlja, sreće i osobnog uspjeha. Misli koje su kreirane od strane uma su također vrlo moćne. Misli imaju sposobnost povišenja i smanjenja krvnog tlaka, pulsa te respiratornog sustava. Vrlo snažne misli mogu učiniti čovjeka bolesnim ili zdravim. Misli imaju tendenciju okidanja slika u čovjekovom umu, a nakon toga emocija u tijelu koje su povezane s tim slikama. Ako čovjek ima pozitivne misli, paralelno će se u njemu javljati i pozitivne slike i emocije. Svaki segment čovjekovog uma povezan je sa svim ostalim dijelovima tijela u kompleksan splet informacija i impulsa koji utječu na sve što čovjek osjeća, misli, govori i radi. Samo čovjek sam za sebe može misliti svoje misli. Čovjek preuzima potpunu odgovornost za ono što će misliti, raditi, osjećati ili govoriti. Nitko drugi mu to ne određuje. Upravo iz tog razloga čovjek je i odgovoran za posljedice svog ponašanja koje će sam snositi. Najveća odgovornost koju čovjek ima uključuje postizanje sreće i mirnoće uma. Ključ sreće leži u imanju kontrole nad svim stvarima koje se čovjeku u životu događaju. Što ima veću kontrolu, to će biti sretniji. Kontrola života leži u preuzimanju odgovornosti. S druge strane leži neodgovornost iliti ne preuzimanje odgovornosti. Čovjek koji nije u stanju preuzeti odgovornost postaje subjekt negativnih emocija kao što su ljutnja, strah, sumnja i sl. Zašto se to događa? Sve negativne emocije povezane su s krivnjom. 99% problema koje čovjek ima postoje jedino iz razloga što ovaj krivi nekoga ili nešto za to što mu se događa. Kad čovjek prestane to raditi, negativne emocije počinju nestajati.

Da bi čovjek prestao kriviti druge za ono što mu se događa, treba preuzeti odgovornost za svoj život.Čovjek može biti ljut ili bijesan ili u strahu a istovremeno preuzeti odgovornost za to što mu se događa. Preuzimanje odgovornosti smanjuje pojavljivanje negativnih emocija te tendenciju da zbog nečeg čovjek bude nesretan duže nego što je to potrebno. Preuzimanje odgovornosti za svaki čin djeluje kao sedativ na um te pomaže u klarificiranju čovjekovih vizija. Stanje u kojem čovjek postaje svjestan da je odgovoran u potpunosti za svoj život daje mu mogućnost da se osjeća odlično te mu daje polet u svemu što čini.
Ispunjenje u životu leži u činjenici koliko često čovjek ponavlja mentalne slike koje prikazuju njegove vizije. Kad čovjek pokušava vizualizirati nešto što nije nikad do sad ostvario, podsvjesni um će ga pokušati zadržati zaglavljenog na starim obrascima ostvarivanja u životu. Podsvjesni um će biti skeptičan prema novim iskustvima kojima čovjek teži. Čovjek u tom slučaju mora uvjeriti svoj podsvjesni um da on stvarno želi to nešto ostvariti i to na način da ponavlja naredbe i mentalne slike kontinuirano dok ih um ne prihvati. Tada će um početi djelovati u novom smjeru – u onom koji čovjeku odgovara. Čovjek sam sebe baca u kolotečinu. Često puta ga uhvati nostalgija kad oko sebe vidi ljude koji voze dobre automobile, koji su odjeveni u lijepu odjeću, koji žive na lijepoj lokaciji u lijepo uređenom domu. Tada istovremeno u sebi ponavlja kad bi bar on mogao tako živjeti te u istom tom trenutku počinje pričati ili razmišljati o svojim problemima. Čovjek sam sebi stvara neizlaznu situaciju u glavi te se pita zašto se njemu ništa ne događa. Pojedinac je uhvaćen u mrežu svojih mentalnih slika. Primjerice, ako razmišlja da kad dođe doma s posla da će gledati TV, upravo to će i napraviti. Cijelo tijelo se tada priprema za tu radnju uključujući i emocije. Iz tog razloga njegova mentalna slika će i biti realizirana. Što duže čovjek može zadržati mentalnu sliku u svojoj glavi, to će ona prije biti usvojena od strane podsvjesnog uma. Jačina slike ovisi i o emocijama koje čovjek uključuje u tu sliku. Što su jače emocije koje su povezane uz vizualizaciju, to će mentalna slika imati bolji efekt. Iz ovog razloga čovjek mora konstantno misliti na svoje ciljeve. Što više o njima razmišlja, to će se oni brže ostvariti. Iznimno uspješni ljudi ne misle na ništa drugo osim na ono što žele ostvariti. Oni ozbiljno shvaćaju svoj život te zbog toga iznimno paze da neprestano drže svoj um fokusiran na ono što žele ostvariti. Primjerice, bolestan čovjek uvijek razmišlja samo o jednom – o tome da ozdravi. Kroz glavu mu se konstantno motaju misli koje su povezane s ozdravljenjem i ništa drugo. Jednako tako bogati ljudi konstantno razmišljaju o aktivnostima koje će im donijeti bogatstvo. Briga je najgore što si čovjek može u umu priuštiti ako želi nešto ostvariti. Upravo ono oko čega se čovjek brine to će se i dogoditi. Umu je tako svejedno kakvog su naboja mentalne slike. Bile one pozitivne ili negativne, on će činiti samo jednu stvar – djelovati će prema naredbi koja mu je zadana. Pridobivanje uma adekvatnim vizualiziranjem putem mentalnih slika je vrlo moćna stvar. Ali ono je poput vatre – može čovjeka uništiti ili učiniti kreativnijim. Stvar je isključivo u pristupu.

Health – Izvor: Funkymem.com

One comment on “MOC UMA – FANKYMEM

  1. ŽIVJETI ZAUVIJEK

    U neolitiku prosječni životni vijek čovjeka bio je 30 godina. Danas se ta brojka popela između 70 i 80 godina života. Činjenica je da dužina ljudskog života ovisi o brojnim faktorima, kako unutarnjim tako i vanjskim. Na neke od njih može se efikasno djelovati, u smislu prevencije, dok na obustavljanje starosti malo teže. Danas se znanstvenici hvataju u koštac s vrlo ambicioznim pitanjima i istraživanjima vezanim uz fenomen starenja. Takva istraživanja nameću jedno pitanje – hoće li znanost obustaviti starenje?

    Život do stote godine mnogima se čini nedostižan te mnogi iz tog razloga mistificiraju ovu brojku. Usporedivši tu brojku s brojem 1000, tada ona izgleda neusporedivo mala. Aubrey de Grey, ugledni teoretski biogerontolog sa Sveučilišta Cambridge, zastupa mišljenje da će ljudi moći živjeti upravo do te brojke, točnije do 1000 godina života. Da bi stvar bila još zanimljivija, Grey smatra da će ta godina biti možda čak i viša od one koju on predviđa. Kako je to uopće moguće? Grey smatra da je starenje kojem su ljudi izloženi u današnjem svijetu rezultat oštećenja nastalih na molekularnoj i staničnoj osnovi te da će medicinski napreci biti uskoro u mogućnosti obustaviti takva oštećenja. Ako se Greyeva predviđanja pokažu točnima, jedino od čega će čovjek moći umrijeti biti će situacije povezane uz neprirodne oblike smrti. Mnogi vodeći gerontolozi ne podržavaju Greyevu teoriju te za razliku od njega imaju puno užu percepciju u tzv. borbi protiv starosti. Njihov krajnji domet je održati stare ljude što duže u dobrom fizičkom zdravlju. Do sad je starenje najveći izazov postavljen pred mogućnosti medicine i znanosti. Možda Greyeve teorije ipak nisu toliko čudne, budući da unatoč protivljenju mnogih stručnjaka ipak ima podršku nekih vrhunskih svjetskih znanstvenika. Među njima je i znanstvenik Anthony Atala, direktor Wake Forest Instituta za regenerativnu medicinu na Sveučilištu Wake Forest. Atala je poznat po tome što su on i njegov tim 1999. godine postali prvi koji su uspješno transplantirali laboratorijski uzgojen organ, točnije uspješno su transplantirali jetru u bigla.

    No, bez obzira na podvojena stajališta koja stručnjaci dijele u svezi njegove teorije, Grey ne odustaje od svoje zamisli te ima plan putem kojeg će se kretati prema ostvarenju svoje teorije. Plan se sastoji od sedam koraka kojima je cilj spriječiti starenje. Među njima je, između ostalog, rad na sprječavanju gubitka stanica, rad na sprječavanju tumora, sprječavanje štetnih mutacija mitohondrija, istrebljenju štetnih stanica i dr. Za svaki korak u svom planu Grey već ima definirano rješenje. Osim toga, Grey ima izrazito pozitivno mišljenje prema svojoj viziji te smatra da svaki korak prema naprijed u ostvarenju njegove, za sad neostvarive, teorije na dnevnoj osnovi može spasiti život tisućama ljudi koji svakodnevno umiru od starosti. Za Greya je svaki, i mali, pomak potvrda njegove zamisli koja na neki način teži tome da prevari ono neizbježno – smrt. Iako Grey ima plan, svejedno nije u potpunosti siguran kako će riješiti probleme koje taj plan sadrži. Jedino u što je trenutno siguran je činjenica da su problemi navedeni u planu odgovorni za starenje te da je te probleme moguće riješiti.

    Iako Grey nije prva osoba koja, nazovimo to, promovira ideju o obustavljanju starenja, ipak on je prva osoba koja za to ima konkretne i upotrebljive dokaze. Jednostavnije rečeno, Grey zna o čemu govori i zašto to govori čemu u prilog ide i njegov plan. Budući da nije bio zadovoljan načinom na koji ljudi percipiraju starenje te kakav stav imaju prema njemu, Grey je odlučio proširiti percepciju ovog fenomena te pogledati iza paravana onoga što se danas smatra mogućim. Najzanimljivije u svemu je to što svoj poduhvat ne gleda kao priliku za dobru zaradu, već to radi s potpunom strašću i predanošću te to smatra svojim životnim pozivom.

    Budući da svoju teoriju o obustavljanju starenja smatra životnim pozivom, Grey je prepun volje i želje za dijeljenjem svoje ideje s javnošću, jer je svjestan činjenice da što više ljudi bude upoznato s njegovom vizijom to će biti više mogućnosti za donacije koje bi mi poslužile za financiranje važnih istraživanja. Iako mnogi novinari idu u prilog Greyu, šireći njegovu ideju na način koji mu odgovora, mnogi u člancima ne podržavaju njegove izjave. Neki novinari čine upravo suprotno, do te mjere da u novinama navode izjave poput onih da Grey podcjenjuje ono što čovjek uistinu je. Je li takav stav iznesen u novinama čin uske percepcije, strah za ono u što bi se čovječanstvo s vremenom moglo pretvoriti ili realan stav, to je opet stvar osobnog izbora i stava. Nekoliko puta Greya su i vrijeđali u novinama, indirektno aludirajući na činjenicu da je izgubio razum. Međutim, čitatelji su podržali Grey te su napali uredništvo što njegove ideje smatra nedužnima. Da bi stvar bila još zanimljivija, članak o Greyu je bio najčitaniji članak u on line verziji istog tog časopisa.

    Unatoč medijskim raspravama, u skladu s Greyevom teorijom nagađa se da će za 10 do 20 godina ljudi živjeti od 150 do 200 godina. S vremenom će se ta brojka povećati na 500 godina, itd. Grey vjeruje da postoji 50% šanse da će do 2030. godine znanstvenici znati kako obnavljati stanice organizma prije nego što se oštete. Iako bitka sa starošću neće biti kratkog vijeka, ipak bi s vremenom napredak u znanosti trebao donijeti željeni rezultat. Barem tako tvrde Grey i njegovi zagovornici. Prema njima, vječni život čovjeku kuca na vrata. Grey svoju teoriju objašnjava vrlo jasnim i jednostavnim riječima. Prema njemu, životni vijek tijela je kao životni vijek automobila. Što se duže automobil održi funkcionalnim putem uspješnih adekvatnih i opsežnih intervencija, to će duže biti u voznom stanju. Iste zakonitosti Grey primjenjuje i na tijelu. Naime, Grey smatra da kad se otkriju i usavrše specifični zahvati koje tijelo u određenim trenucima treba, kako bi se obustavilo starenje, životni vijek čovjeka može postati neograničen. Međutim, danas takvi zahvati još nisu dostupni. Iako mnogi misle da je Greyeva ideja neostvariva, ipak ga poštuju zbog činjenice što ima hrabrosti izreći svoje ideje bez obzira na mogućnost što ga drugi smatraju čudakom, luđakom i sl. Pa tako, među takvim ljudima su David Finkelstein, voditelj projekta za metaboličku regulaciju na National Institute of Aging i Gregory M. Fahy, biolog i znanstvenik u biomedicinskoj istraživačkoj kompaniji 21st Century Medicine. No, Grey ima toliko jake argumente za svoju teoriju, da niti u jednoj raspravi koju je vodio sa stručnjacima, koji su se protivili njegovoj ideji, nije izgubio. Zašto? Zato što su najčešće stručnjaci odustali od rasprave. Grey to vidi kao dobar poticaj i potvrdu svoje teorije, jer da ona nije točna, prema njegovim riječima, ne bi bilo toliko uzmicanja.

    Grey budućnost vidi iznimno drugačiju od sadašnje. Kad bi njegova ideja zaživjela, Grey smatra da na svijetu ne bi bilo starih ljudi. Tome u prilog ide činjenica što ljudi više neće morati trošiti hrpe novca na uzdržavanje starih ljudi na životu. Taj novac mogao bi se iskoristiti u puno kvalitetnije svrhe, te prema Greyu dobra investicija bi bila ulaganje u znanje u sve dobne skupine ljudi. Još jedna dobra stvar koju Greyeva teorija nudi je to da će ljudi biti u mogućnosti nekoliko puta otići u mirovinu. Zašto? Jednostavan razlog-raditi će onoliko godina koliko i sad rade, te će nakon toga otići u mirovinu. Nakon određenog perioda uživanja u mirovini, s obzirom na produženi životni vijek, odlučiti će se ponovno zaposliti i krug će se opet ponoviti. Činjenica je da će ipak trebati ispuniti nekim sadržajem 1000 godina života. Kako bi život tada izgledao? Koje vrijednosti bi vladale ljudskim životom? Prvo treba pričekati i vidjeti hoće li 1000 godina uistinu postati životni vijek čovjeka u budućnosti. Do tad nema smisla niti potrebe razmišljati o ovim pitanjima. Kad dođe vrijeme, ona će se nametnuti sama po sebi. Ali jedno je sigurno – Greyeva predviđanja i ideje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

    Izvor: Funkymem.com

Ostavite odgovor

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s