NAJČEŠĆE ZABLUDE NA PUTU DUHOVNOG BUĐENJA

Čini se da izraz “rad na sebi” nikada do sada nije izazivao toliko zabluda, kontroverzi te krivog tumačenja što on zapravo znači. Osobito su pojavom raznih “new age” pravaca došli u pitanje osnovni postulati oko same svrhe, razloga, a zatim i temeljnih pitanja usko vezanih uz termin “rad na sebi”.

Zbog toga mi je namjera u ovom članku prikazati najčešće zablude koje ljudi imaju na svom putu samospoznaje. Ovdje mi nije svrha govoriti o prednostima ili pak nedostacima pojedinog samorazvojnog ili duhovnog pravca, već razriješiti neke općeprihvaćene zablude nastale uslijed površnih, a često i iskrivljenih stavova autora raznih knjiga, posebno onih o samopomoći.

Najčešći razlozi čestih krivih tumačenja u svemu onom što se podrazumijeva pod radom na sebi:

  • autori mnogih knjiga nemaju izravno iskustvo rada na sebi, reproduciraju naučeno (tj. pročitano) ili pak po metodi “copy / paste” implementiraju pojedine segmente nečijeg rada, a sve to izvučeno iz konteksta;
  • novac, tj. brza zarada je gotovo isključivi interes raznih autora, učitelja i ostalih u tom poslu;
  • želja većine praktikanata da “to nešto” donese rezultate odmah i sada, pa se često ide prečicom, bez ikakve dubine, jer “ako nije brzo i odmah” -ne djeluje;
  • uvučenost samih autora u to polje “brzo i odmah”, tj. podlijeganje željama većine.

Brojne duhovne tradicije i škole diljem svijeta razvile su tijekom stoljeća, čak i tisućljeća, svoje metode rada koje su najčešće podrazumijevale doživotno učenje pojedinca u cilju postizanja određenih duhovnih spoznaja. Ciljevi su, dakle, bili isključivo duhovne prirode i podrazumijevali su ostvarivanje određenog stupnja samoostvarenja pojedinca.

Zapadnjačka kultura je, posebno počevši od šezdesetih godina prošloga stoljeća, nastojala na neki način preslikati, a po potrebi i prilagoditi, osnovne postulate tih istočnjačkih tradicija. Taj hvale vrijedan cilj je rezultirao razvojem raznih “new age” pravaca koji su nastojali što bolje prilagoditi sva ta brojna učenja i znanja zapadnjačkom umu i duhu koji je nestrpljiv, brz, koji nema previše vremena, te koji želi rezultate – po mogućnosti odmah.

Uz pozitivnu namjeru prihvaćanja tisućljetnih istočnjačkih znanja i tradicija te nužnosti prilagodbe svega toga zapadnjačkoj kulturi, ovdje je, na žalost, nastalo mnogo toga što s duhovnošću i duhovnom samospoznajom, tj. radom na sebi nema nikakve veze. Posljedica toga su brojne zablude oko toga što jest, a što nije rad na sebi. Kako je teško pa i nemoguće nabrojati sve općepoznate zablude, ovdje su navedene samo neke od njih.

Evo nekoliko najčešćih zabluda koje ljudi koji se odlučuju za vlastiti samorazvoj, zbog svega gore navedenog, imaju:

Trebam samo razmišljati pozitivno i sve će biti u redu

Čini se da je ovo postalo jedna od najčešćih mantri milijuna ljudi.

Najpoznatija zagovornica ovog postulata je Louise Hay, koja je osamdesetih godina napravila pravi boom svojom knjigom “Kako iscijeliti duh i tijelo”. Iako je dala veliki doprinos razumijevanju povezanosti između podsvjesnih mentalnih obrazaca s brojnim bolestima koje su rezultat tih destruktivnih obrazaca, zanemarila je jednu izuzetnu bitnu činjenicu: Naime, iako različite pozitivne izjave i reprogramiranje podsvijesti putem njih izgledaju sasvim dobro a površinski ponekad i djeluju, posljedice potiskivanja neželjenih sadržaja iz podsvijesti mogu biti katastrofalne i dovesti do teških fizičkih, emotivnih, mentalnih, pa i duhovnih poremećaja. Osvješćivanje, prihvaćanje, integracija, a onda i transformacija je ono što dovodi do pozitivnih duhovnih promjena, što je i cilj rada na sebi. Negiranje svoje sjenke, kako je naziva C. G. Jung, znači negiranje velikog djela sebe, što dugoročno dovodi do nazadovanja, a ne do napretka. Stoga, svatko od nas treba biti dovoljno svjestan i prisutan ovdje i sada da bi primjetio kod sebe trenutke kada se uopće ne osjeća pozitivno. Treba promatrati neutralno, prihvatiti – što god to “negativno” bilo (npr. bijes, tjeskoba, tuga, mržnja ili bilo što drugo) a tada je u moguće to i transformirati ili jednostavno propustiti kroz sebe. Bivanje pozitivnim pod svaku cijenu nema nikakvog smisla.

Život u ovoj našoj dimenziji jest život dualnosti i polariteta. “Pozitivno” i “negativno” samo su različiti polariteti jedne te iste energije. Sve oko nas, kao i mi sami, se rađa i umire, aktivno je, a ponekad i pasivno, svijetlo i tamno, radosno ili tužno, konstruktivno ili destruktivno itd. Život je ponekad jako lijep, pun radosti, ali nosi i bol i patnju. Kada bi bivanje pozitivnim bilo cjepivo protiv boli i patnje, sigurno je da ne bi bilo čovjeka koji se ne bi htio cijepiti tim cjepivom.

Poznajem dosta ljudi koji su pozitivni i u redu, a ipak im se događaju razne loše stvari. Život je nepravedan? Možda. No, poznavanje funkcioniranja stvari može nam pomoći da lakše kročimo kroz život – kakav on god bio.

Bit će mi bolje ako budem radio / radila na sebi, ostvariti ću svoje ciljeve

Što znači bolje? Znači li to za vas ostvarenje nekih zemaljskih ciljeva: bolji posao, lijepa emotivna veza ili dobar brak, više novaca, zdravlja i slično? Zvuči sasvim dobro. Na prvi pogled nema ništa loše u ostvarenju takvih ciljeva, zar ne?

Problem je što je početna namjera zapravo kriva. Razumljivo je da više-manje većina ljudi počinje na taj način s radom na sebi i tu nema ničeg lošeg. No, nakon te početne namjere, usvajanjem nekih osnovnih znanja, dolazimo do toga da je trajno usmjerenje na vanjske ciljeve potpuno pogrešno, a često i ne dovodi do rezultata. Iako postoje razne tehnike materijalizacije ciljeva u našoj 3D realnosti a čini se da i one ponekad daju rezultate, prava istina je da je trajno usmjerenje samo na postizanje određenih vlastitih ciljeva u radu na sebi vrlo pogrešno.

Svatko od nas može ostvariti onoliko koliko njegovi podsvjesni programi dopuštaju – ništa više. Zbog toga prvo trebamo pročistiti energetski, na svim razinama, te programe, okrenuti se prema unutra. Kada tražimo nešto izvan sebe, po običaju, tražimo krivo. Čovjek koji je dosegnuo određeno duhovno znanje, ne odriče se materijalnih postignuća, što više -može i uživati u njima. On zna da definitivno nisu bitna. Naposljetku, svi ćemo umrijeti jednoga dana i nitko od nas neće na drugi svijet nositi svoje kuće, stanove, jahte, novac ili bilo što slično.

Poznati ruski narodni iscjelitelj Lazarev je analizirajući new age film “Tajna” nastao po istoimenoj knjizi prije nekoliko godina, tehnike svjesne uporabe energije radi postizanja određenih materijalnih ciljeva nazvao “đavolizmom” jer se ovdje energija (đavao) pokušava staviti ispred ljubavi (duše) . Dugoročno, to stvara jednu lošu, opterećenu karmu i sve posljedice koje ona nosi.

Ako ne ostvarim svoje ciljeve, tehnika (metoda) ne djeluje

Ova zabluda je suprotnost ranije navedene, no možda je i opasnija od nje. Njezine posljedice za pojedinca mogu biti vrlo teške. Razočaranje u život, svijet oko sebe, Boga te u druge ljude kao posljedica neostvarenja zacrtanog cilja (unatoč predanom radu na sebi) može rezultirati destrukcijom, autodestrukcijom te autosabotažom.

Duhovna dimenzija je bezvremena i vječna i svako vremensko mjerenje rezultata koje netko postiže na svom duhovnom putu je nešto što uopće nema smisla. Da li ćemo nešto ostvariti sada, za 20 godina, u nekom drugom životu ili čak nikad, sve to na duhovnoj razini uopće nije važno. Stoga je svako vremensko tempiranje nekog cilja u ovoj našoj realnosti dosta štetno i donosi nepotreban stres.

Rok u kojem smo si zacrtali nešto ostvariti može biti samo orijentacija – ništa više. Isto tako, pošto postoje i druge dimenzije stvarnosti osim ove naše, materijalne dimenzije, pravo je pitanje: “Je li našoj duši na akašičkoj razini zapravo dozvoljeno ostvarivanje određenog cilja, npr. da ostvarimo prekrasan brak ili emotivnu vezu? “

Promatranjem šire slike stvarnosti i svijeta oko nas, možemo shvatiti i prihvatiti da neostvarivanje nekog našeg cilja u radu na sebi (npr. da progledamo – iako smo slijepi, ustanemo iz invalidska kolica-iako smo invalidni , ostvarimo sreću s osobom x, postanemo bogati itd.) nije dokaz da naš rad uz pomoć neke metode ne djeluje.

Neostvarivanje nekog našeg cilja može biti i veliki blagoslov za nas. Samo prihvaćanje te činjenice je znak da smo puno napravili na sebi.

Mislim da znam

Po meni, ovo je najčešća i vrlo opasna zabluda.

Poznato je da svi istinski velikani ovoga našega svijeta, uranjajući sve dublje u neku materiju, uviđaju koliko zapravo i ne znaju o njoj. Poznati grčki filozof Sokrat izjavio je prije nekoliko stoljeća: “Sada znam da ništa ne znam”. Rekao je jednu veliku bezvremenu istinu. Naime, ljudi koji čitaju brojne knjige s tematikom samospoznaje, skloni su misliti da nešto znaju. Istina je da oni posjeduju neku informaciju o nečemu. Informacija nije znanje. Pravo znanje jest ono kojeg pojedinac uspije u potpunosti implementirati u sebe tako da ono zapravo živi kroz njega. Veliki Albert Einstein uvijek je tvrdio da svako znanje koje nije iskustveno-zapravo i nije znanje. Tako i ljudi koji tvrde da znaju, a u životu iskušavaju brojne probleme, nesretni su, pate, ne mogu prihvatiti svoj život i svijet oko sebe, okrivljuju druge za svoje nedaće- svi oni zapravo ne znaju. Život im to stalno potvrđuje. Puno bolje prolaze kroz život ljudi koji priznaju i prihvaćaju da nešto i ne znaju. Spremni su tada otvoriti se prema znanju, naučiti – možda od onih čiji životi pokazuju da imaju znanje, ili su konačno naučili. Osobno, susrećem ljude koji znaju i ljude koji misle da znaju. Ljudima koji misle da znaju vlastiti ego stvara jednu koprenu zbog koje jednostavno ne mogu vidjeti istinu. Odabirem okružiti se i raditi s ljudima koji, ili znaju – volim učiti od njih, ili pak ne znaju ali su svjesni toga i voljni su to promijeniti – oni su voljni naučiti nešto od mene.

alternativainformacije

P.S. Da li je sve ovo istina, po vama?🙂

2 comments on “NAJČEŠĆE ZABLUDE NA PUTU DUHOVNOG BUĐENJA

  1. Ljudi, prije svega, moraju da shvate da su formirani od dva entiteta, od onog glavnog DUHOVNOG, koji je formirao i onaj opazajni nasim culima MATERIJALNO ENERGETSKI.
    U ovom zadnjem , mi smo sacinjeni od materije , koja u nama ima mnogo HARDVERA koji su vodjeni programima dobijenim od Duhovnog entiteta univerzuma-DEU .DEU je nama humanim bicima dodijelio ISKRU -dio DEU, a to je DUSA ,koja ima zadatak da sve nase postupke i iskustva kroz nasa opazajna cula, da ih biljezi i salje na nasu kosmicku traku sa kojom upravlja za to zaduzena APSOLUTNA SVJESNOST UNIVERZUMA -ASU, koja pretstavlja neizmjernu moc stvaranja. I mi posjedujemo INDIVIDUALNU SVJESNOST, koja je povezana sa ASU putem trenutne veze koja se zove INTUICIJA. Svaki cocjek koji nastoji na sve nacine da sazna sto vise istinitih uzroka pojava oko nas i u nama, kod njega ce Individualna svjesnost rasti na veci nivo, sve dotle dok se ne utopi u ASU i postane HOLOGRAMSKA TACKA iste. Tada se gubi materijalno energetski entitet i ulazi nepovratno u Duhovni. Koliko to traje i na koji nacin, to se saznaje postepeno ,samo onda ako se vjeruje u DEU. Slicna transformacija nezive materije ,kao planete i njihove skupine, desava se putem crnih rupa, gdje se materija transformise nazad u substancu ETER iz koje je i nastala pod dejstvom ASU . Tu je nauka otisla u suprotnom pravcu slusajuci kontaminirajuce teorije za nas mozak, koje se danas shvataju kao vrlo visoke ,a tu spadaju zablude da je :postojao neki veliki prasak ,nastao ni iz cega i ni u cemu i da se sve siri negdje, nezna se gdje i kako, ta da se univerzum siri, da su se vrijeme i prostor vjencali i rodilo se cudo-zakrivljenost vrileme-prostor koje diktira formiranje materije, njeno ponasanje i javljanje gravitacije, te neke Lorencove transformacije koje nas ubjedjuju da pri promjeni brzine kretanja ,mijenja se i prostor i vrijeme i ko zna koje jos gluposti. Kada primijenite Ajnstajnovu teoriju relativnosti, tamo ne postoji ni DUHOVNOST, a time ni BOG( slava mu i hvala sto nas pusta da se sami izborimo za ono sve sto nam je polonjeno pri formiranju nase duse.) .Evo ,nauka se hrve da sazna kako je nastao univerzum, razarajuci ono sto je ASU formirala i misli da je na pravom put. Na hiljade zavedenih naucnika rade u Cetnu i stalno nam javljaju da su pronasli neku nocu cesticu. A kada se sagleda istina ,i oni sami tvrde da je ta cestica po masi veca od onih koje oni „zgnjave “ u sudaru istih . Zasto se to desava, zato sto nauka misli da je sve ono sto oni ne shvataju nesto „tamno“ ,a ne znaju da je to eter iz cega sve nastaje vosokim vibracijama koje izaziva ASU.
    Do danas nisu nasli glavnog „krivca “ koji izaziva sopstvenu rotaciju -SPIN planeta i primjenjuju Ajnstajnovu teoriju nene zakrivljenosti vrijeme -prostor, sto je nonsens. Ista je situacija i sa tvrdnjom da je glavni krivac klimatskih promjena jadni CO2 ,odnosno covje koji da proizvodi .SVASTA!!.
    Politika je danas neki „CO2“ koji vrsi sve promjene u nama i nad nama, jos zesce neko u vrijeme inkvizicije.
    Pamet u glavu i povecavajte svoji IS .

Ostavite odgovor

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s