PREDAVANJE U BEOGRADU U VEZI KNJIGE “ STOMAČNI PRITISAK“

 

KNJIGA „Stomačni pritisak“ Ispod imate i sažetak knjige..

Međunarodni naučni centar za istraživanje nasleđa Nikole Tesle, bulevar Despota Stefana 37, Beograd, dana 5.12.2017.god, u 18:00 časova

(ulaz besplatan)

Autor knjige Stanoje od Ozrena

PREDAVANJE – STOMAČNI PRITISAK IZAZIVAČ NAJTEŽIH BOLESTI KOD LJUDI I ŽIVOTINJA.

Poznato je da nadimanje, trenutno (akutno) ubije konja i vola, jer funkcionalno i fizički ugrožava, ISTOVREMENO: Disanje, krvotok, probavne i druge vitalne organe i funkcije.

Da li znate koliko litara vazduha trenutno imate u sebi i koliki je pritisak?

Kada ste ga poslednji put merili i gde?

Dođite i na licu mesta se uverite zašto imate problema sa probavom, metabolizmom, stomakom i svim njegovim funkcijama… 🙂
********************************

Ovo je e-mail za sve one koji se interesuju za knjigu, za sva pitanja u vezi knjige i načina kako sebi i drugima pomoći, možete slobodno pisati i pitati direktno autora knjige sve što želite, ali i da naručite knjigu, ako želite.

Uskoro će biti napravljena i facebook stranica o ovoj, tako moćnoj knjizi
SAŽETAK KNJIGE „STOMAČNI PRITISAK“ I IZAZIVAČ NAJTEŽIH BOLESTI KOD LJUDI I ŽIVOTINJA
 
Sadržaj: a) Da li ga imamo u sebi
 
b) Simptomi nadpritiska
 
c) Kako šteti
 
d) Prevencija
 
e) Recenzije
 
a) Da li ga imamo u sebi
 
U knjizi je navedeno 18 naučnih dokaza. Nagutavanje vaz-duha sa hranom (aerofagija) uzrokuje nadimanje, tj. unutarstomačni pritisak.
 
Povećano prisustvo vaz-duha u probavi nije posljedica „nakupljanja plinova“ kako se to prepisuje (pogotovo ne u želucu u kojem skoro da i nema fermentacije), nego pogrešne usisne tehnike gutanja predodređenih osoba kod kojih ždrijelo „ždere“ a jednjak „jede“. (Stvarni odnos nagutanog i „stvorenog plina“ je 95÷5%).
 
Dokaz: Kusajte 7 dana čistu vodu i ko je sklon aerofagiji biće naduven iako voda ne stvara plinove. Primjeri ( ovca, krave, ribe … )
 
Velike količine progutanog vaz-duha su pod reaktivnim pritiskom probavne i stomačne muskulature (autokompresija) i od prvog plača bebe pa do smrti nesrećne jedinke, fizički i funkcionalno remeti istovremeno: disanje, krvotok, probavu… i sve ostale vitalne sisteme, organe i funkcije.
 
Dokaz: Visoki nadam (n-adam) akutno ubije konja i vola (autogol) i svaku životinju koja se preždere. Treba znati da i niži pritisci ne ubijaju odmah, nego su uporna (hronična) „sila koja vrši rad, a rad ostavlja srazmjerne posljedice“
 
zaključio je profesor fizike Mihajlo Trifković poslije mog izlaganja u Bijeljini 2010. god. Drukčije rečeno, znati da nadimanje akutno ubija a ne znati da je hronični tihi ubica, je isto što i znati da metak ubija a ne vjerovati da može da rani!?Iz ovoga je koincidencija očigledna zašto sve bolesti imaju akutni i hronični tok, što direktno razotkriva stomačnu hipertenziju kao najagresivnijeg remetilačkog faktora u organizmu. Sabijeni vaz-duh u probavi, sa svim svojim mogućnostima i osobinama duha, pored strateške pozicije i vremena koje ima je, podmukla nevidljiva zvijer respektabilne snage koja nokautom ubija, ali i zamka neslućenih mogućnosti koja na poene, „kao crv pod korom“ (ishemijom) zgrize zdravlje najsnažnije jedinke.
 
Medicinska nauka i veterinarska medicina i pored ogromnog znanja su podcijenile stišljivu osobinu vaz-duha, njegovu nebesku multiefektnost i sinergiju ukupnih efekata koji su strašni sud za organizam.Svaki treći čovjek na Zemlji boluje od jedne ili više bolesti i kumulativno gledano to su razmijere strašne epidemije. Da li je slučajno da preko 70% svjetske populacije ima visok unutarstomačni pritisak i taj fakat (korelacije) niko ne zove pandemijom!?niko ne zove pandemijom!?niko ne zove pandemijom!?
 
Školska, obezbožena, posledična i profitno orijentisana medicinska i veterinarska nauka nemaju potrebni senzibilitet za ovaj kosmički fenomen. Zato je stomačna hipertenzija nepoznat pojam i zato nije u njihovom domenu, nego u integrisanom pristupu filozofije, teologije, fizike, hidraulike, gasnih zakona… analitike i najviše zdrave logike.
 
Veterinari ispuštanjem zarobljenog vaz-duha kod goveda (i do 250 l. samo iz buraga) spašavaju prenatrpanu životinju sigurne smrti. Zašto to ne rade ljekari osobama u akutnim slučajevima koji nose i trpe (i do 20 l.) u probavi, tj. zašto nagutavanje ne preveniraju!?
 
Ne zaboravite da visoki pritisci, kada nadiđu otpornost materijala razgule, čeličnom žicom armiranu kamionsku gumu i Faradejevu metalnu kuglu, a da neće „meki“ trbuh i izdržljivost organizma.
 
Zašto stomačni pritisak nije tipiziran kao što su to: srčani, aortni, arterijski, venski, osmotski, onkotski, ćelijski, membranski, međumaramični, plućni, bubrežni… iako je nekoliko stotina puta veći od polovine navedenih!? Zašto ga nauka ne standardizuje i ne stavi na listu agresivnih faktora!? Zašto ga se pušta da divlja i ubija!?
 
On izaziva teške poremećaje i ruši sve homeostatske mehanizme, onde i onda kada ga „izazovemo“ tj. sabijemo.
 
Zato predlažem uspostavljanje novo-krovnog, nedostajućeg funkcionalnofiziološkog NAČELA o STALNOSTI UNUTARSTOMAČNOG PRITISKA (SUP), bez kojeg je medicinska nauka u mraku i stranputici.
 
Paralela:
 
Ako može krvni pritisak da izazove sve kardiovaskularne bolesti, a može, onda i stomačni može da izazove sve stomačne bolesti, pogotovu što je stomačni – pneumatski pritisak na krvotok otac krvnom, hidrostatičkom pritisku, što je u knjizi i objašnjeno. Na osnovu izloženoga nije rano postaviti i novu definiciju po kojoj je, bolest funkcija intenziteta pritiska, stresa pomagača koji ga intenzivira, vremena trajanja i otpornosti organizma. Ovim se dosadašnja, nedorečena naučna definicija, po kojoj „bolest nastaje onda kada agresivni faktor nadvlada odbrambeni“, stavlja van upotrebe, jer se iz nje ne vide ni parametri ni učesnici.
 
b) Simptomi stomačnog pritiska
 
Prvi i osnovni koji porađa, preko 250 u knjizi pomenutih znakova je nadimanje koje uzrokuje podrigivanje i vjetrove, a oni zajedno izazivaju: žgaravicu, mučninu, kolebanje kiseline, povraćanje, bolove u stomaku, proliv – zatvor, zijevanje, hrkanje, uzdisanje, nedostatak vazduha, glavobolju, nesanicu, razdražljivost… Ima li neko ko ovo nema? Uprkos ovako brojnim i riječitim simptomima medicinska nauka ih naziva „atipičnim i nespecifičnim“. Posmatra ih kao posljedicu ili nuspojavu nekih stanja ili težih oboljenja a nikada kao uzrok! Ovi simptomi prethode svim bolestima, jer i sami su uveliko bolest i sa povećanjem pritiska prelaze u teže faze bolesti.
 
c) Kako šteti?
 
1. Da li znamo koliko litara vaz-duha imamo u sebi?
 
2. Da li znamo kojom tehnikom gutamo i koliko vaz-duha gutamo sa hranom?
 
3. Kada smo posljednji puta mjerili stomačni pritisak i gdje?
 
4. Koji stepen malokrvnosti (ishemija) izaziva na sluznici želuca i crijeva?
 
5. Stomačni pritisak izaziva upalu sluznice (katar) i čireve.
 
6. Stomačni pritisak ishemijom pothranjuje sluznicu želuca i koleba lučenje želudačne kiseline i sluzi.
 
7. To ugrožava integritet sluznice, kvalitet varenja i resorpciju.
 
8. Koji procenat resorptivne površine je odgurnut vaz-duhom od supstance?
 
9. Koliko litara crijevnog vaz-duha dnevno izresorbujemo u jetru i krvotok?
 
10. Koliko tog vaz-duha u molekularnoj formi krvlju dospije u ćelije?
 
11. Koliko on šteti radu ćelije (metabolizmu), neka to histologija i citologija kažu.
 
12. Podignuta dijafragma pritišće vrhove pluća.
 
13. Podignuta dijafragma smanjuje razmjenu plinova.
 
14. Zato se gornji dio pluća dodatno rasteže i širi plućne prostore koji pucaju, što izaziva plućni emfizem i rak pluća.
 
15. Stomačni pritisak izaziva zamor i aritmiju dijafragme.
 
16. Podignuta dijafragma direktno pritišće na srce, izaziva zamor i njegovu aritmiju.
 
17. Taj zamor proširuje srce i aortu.
 
18. Širenje probavnih organa remeti njihovu motoričku aktivnost, a posljedica je; „lijen stomak – stao stomak“, tj. atonija.
 
19. Atonija izaziva truljenje hrane u želucu i crijevima i oni postaju žarište svih upala.
 
20. Truležni procesi izazivaju intoksikaciju krvotoka, povećanje broja bakterija koje su posljedica a ne uzrok upale.
 
21. Nadimanje probavnih organa znače tjeskobu susjednim organima.
 
22. To povećava pritisak na elastični krvotok i pritisak krvi na zidove krvnih sudova što se slaže sa definicijom krvnog pritiska.
 
23. Krvni pritisak povećava pritisak na krvna tijela.
 
24. Krvni pritisak izaziva sve krvne bolesti, pa i aterosklerozu kojom se krvni sud (smanjivanjem lumena) brani od tog pritiska.
 
25. Stomačni pritisak izaziva i arteriosklerozu kojom se arterije (otvrdnjavanjem) brane od pritiska izvana.
 
26. Pritisak iz želuca proširuje jednjak i uzrokuje ezofagitis i divertikule.
 
27. Stomačni pritisak obolijeva bubrege jer ometa produkciju i transport urina kroz pritisnute mokraćovode i pritisnutu mokraćnu bešiku.
 
28. Pritisak iz 12-palačnog crijeva otežava ulazak sokova jetre i gušterače, vraća ih nazad i zato one obolijevaju.
 
29. Prošireni probavni organi su čep (mega tromb) u stomačnoj duplji, otuda proširene vene i aorta.
 
30. Taj čep izaziva prijevremeni pad pritiska krvi na membranama.
 
31. Stomačni pritisak otežava razvoj ploda i izaziva prijevremeni porođaj.
 
32. Proširena crijeva pritišću jajovode i uzrokuju njihovo začepljenje, srastanje zidova (athezije jajovoda).
 
33. Pritisak iz debelog (rektalnog crijeva) pritišće i oboljeva prostatu.
 
34. Pritisak iz debelog crijeva probija fistule na kožu.
 
35. Pritisak crijeva na crijevo (tjeskoba) izaziva srastanje crijeva (athezije). 36. Pritisak u crijevima duž cijelog kanala probija fistule iz jednog u drugo crijevo.
 
37. Pritisak u crijevima pravi zapetljaj crijeva a kod goveda zavrtanje (torziju) sirišta.
 
38. Različiti pritisci u crijevima kod goveda izazivaju uvlačenje jednog crijeva u drugo (invaginacija).
 
39. Pritisak u debelom crijevu izaziva ishemiju i širenje zidova, zatim upale i fisure, polipe, hemoroide, rak… .
 
40. Stomačni pritisak isuviše troši energije probavne i stomačne muskulature, što izaziva životni umor. (zato se u narodnoj dijagnostici životni umor i rak zovu t-umor ili „divlje meso“).
 
41. Vazdušni jastuk u probavnim organima i molekularni vazduh u krvi i ćelijama su đavolji „žulj“ koji istovoremeno žulja sve organe, sisteme i dušu čovjeka.
 
42. Vidimo obruč je stegnut oko pitanja „ko izaziva bolesti“ i oko hrane. (Ne tražimo krivca u svemu oko nas, ne blefirajmo, on je u nama)!
 
43. Nije kriva hrana ni misteriozni vaz-duh sa njome (sahrana), on je samo egzekutor.
 
44. Mi izazivamo njega, zarobljavajući nebeskog apsoluta u relativnu nedostojnu sredinu i zato smo krivi; ja, ti, on… Uzrok je naše neznanje, način razmišljanja, odnos prema Tvorcu i tvorevini, način življenja, palost duha i duhovne budnosti, neizgrađen karakter, naša neumjerenost, pohlepa, proždrljivo prejedanje, sjedenje… Ovo isto tvrdi i teološka nauka.
 
To se ne liječi lijekovima, nego „poznanjem“.
 
Evo „plodova“ ispod „drveta poznanja“
 
Svi iscjeliteljski procesi po tvorcu dolaze iznutra a ne izvana kako bogoborci misle.
 
1. Kako to da i ljudi i životinje imaju identične simptome i bolesti i one se iznova ponavljaju kod svake nove jedinke? Uslov je samo stomačni pritisak i malo stresa.
 
2. Zašto sve upale probavnog sistema (njih preko 100) počinju isključivo sa unutrašnje strane organa, odakle i pritisak djeluje!? Da li je to slučajno?
 
3. Zašto su te upale uvijek prethodnica, a onda i obavezna podloga njihovim pripadajućim „bolestima“ koje će napredovati, (slučajno) srazmjerno intenzitetu pritiska, odnosno njegovim hroničnim, akutnim i remisionim fazama?
 
4. Kako to, da sa povećanjem stomačnog pritiska imamo i srazmjerno proširenje jednjaka, želuca, crijeva, stomaka, aorte, vena, kila i obavezno, istovremeno povećanje laboratorijskih vrijednosti: povećanje masnoće,
 
šećera, leukocita, želudačne kiseline, bilirubina, amilaze, tumorskih markera, transaminaze, CRP…? Da li su ova povećanja slučajna i neovisna?
 
5. Zašto upale vena, sklerotizacija arterija, proširenje vena, aorte, alveola, bronhiola i njihovo pucanje dolazi isključivo iznutra, da li je i to slučajnost? 6. Da li je slučajnost da svi deformiteti jednjaka (divertikuli) nastaju uvijek iznutra i po pravilu pucaju prema vani? Nije slučajno, to je zakonitost!
 
7. Da li ste ikada čuli da je nekome nastao čir (ulkus) na želucu sa spoljne strane zida i pukao prema unutra? Niste, jer ste strane nema pritiska, nema ko da ga generiše.
 
8. Da li je slučajno da i čirevi na 12-palačnom crijevu nikada ne nastaju izvana, nnnnego obavezno iznutra odakle ih pritisak i generiše?
 
9. Kako to da i čirevi na tankom i debelom crijevu po zakonu djelovanja pritiska nastaju uvijek sa unutrašnje, a nikada sa vanjske strane?
 
10. Da li ste ikada čuli da su nekome nastali fistuli na debelom crijevu sa vana i probili prema unutra? Naravno da niste!
 
11. Zašto i propustljivost debelog crijeva (transmuralno) kretanje toksina i parazita uvijek ide od iznutra prema vani a nikada obrnuto?
 
12. Ako li se sve ovo događa slučajno, da li je slučajnost da i sve kile (hernije) probijaju prema vani, tj. iz većeg ka manjem pritisku?
 
13. To isto čini želudačna kila, jedina koja ne ide kroz trbušni zid, nego širi hijatalni otvor u dijafragmi i probija u grudni prostor,u manji pritisak.
 
14. Zašto i kod goveda imamo istu gasnu zakonitost? Dijelovi probavnog sistema naprave rupu (rupturu) u prečagi (35 cm širine) , provale u grudni koš u niži pritisak i brutalno kazne – ubiju prenatrpanu životinju.
 
15. Zašto nikada, ni kod ljudi ni kod životinja, pluća i srce nisu probili dijafragmu i provalili u trbušnu duplju? Zato što nema te razlike pritisaka u tom pravcu.do goditi sve dok gravitacija bude određivala smjer kretanja. 16. A da li ste ikada čuli da potoci i rijeke teku uz brdo? Naravno da niste, niti će se to dogoditi sve dok gravitacija bude određivala smjer kretanja.
 
17. Tako i kod ovih, (preko 200 navedenih primjera ukupno), nikada neće upale i perforacije nastati izvana, jer nema tog neophodnog uslova (pritiska) da ih izaziva.
 
18. Da li ste ikad razmišljali koliko nervoznim jezikom pritišćemo desni i zube u toku dana, pogotovu u snu?
 
19. Da li znate koliko stežete usne i njima pritišćete desni i zube izvana?
 
20. Da li znate koliko jako i dugo vremena stežete vilice i zube i koliko su ove tri nepoznate odgovorne za oboljevanje i ispadanje zubi (paradontoza)?
 
21. Ako imate naviku da jezikom i obraznim mišićima neoprezno isisavate (vakumirate) i stvarate podpritisak u usnoj duplji, onda će te brzo ishemijom „pojesti svoje zube“ i zaraditi upalu sluzokože jezika, desni …
 
22. Bez obzira koliko su ovi pritisci po vama minorni, oni su glavni uzrok.
 
23. Da li ste ikada čuli da dugotrajno mrštenje čela i podizanje obrva izaziva čeonu i tjemenu ćelavost? (na potiljku nema te mišićne aktivnosti i zato nema ni ćelavosti) .
 
Sve što je ovde pomenuto i više od toga imate u knjizi.
 
-ZAKLJUČAK –
 
· Sve ove jednosmjerne „bolesti“, bez obzira kako ih zvali, su u suštini jedna „bolest“, tj. posledica jednosmjernog djelovanja nadpritiska, i zato su istovjetne po mehanizmu nastanka i simptomima.
 
· Proizilazi da je širenje jednjaka i pucanje deformiteta (divertikula), isto što i širenje želuca i crijeva i pucanje čireva u njima, da je proširenje vena i arterija i njihove „kile“ (aneurizme), isto što i proširenje stomaka i njegove kile (hernije), da je unutrašnja, želudačna kila, po razlogu nastanka identična unutrašnjem smanjenju poprečnog presjeka (lumena) arterijskog suda (ateroskleroza), jer i jedna i druga pojava, kao i fistuli (propustljivost) crijeva … koji svi na prvi pogled i za laika nemaju ni teoretske veze, nalaze apsolutnu vezu, bez obzira što su na različitim organima, sa različitim manifestima, imaju isti uzrok i isti cilj da rasterete organe unutrašnjeg nadpritiska..organe unutrašnjeg nadpritiska.
 
Paralela postoji između tjeskobe koju trpe stomačni organi u trbušnoj duplji i tjeskobe koju trpe krvna tjela u krvnim sudovima, kao i tjeskobe u ćelijama koju izaziva pritisak energizovanih molekula vaz-duha na mikro planu. Štete su analogne.
 
· Tako i podrigivanje i vjetrovi, kao i povraćanje i proljev, iako na suprotnim stranama probavnog kanala, ispuštaju, po-vraćaju i proljevaju višak da smanje unutarstomačni pritisak, kako i same riječi govore.
 
· Isti zakon važi i za sve upale. Sve upale dolaze iz jednog žarišta, iz probave (najčešće iz atoničnog želuca) i zato su jedna upala koja se krvlju raznosi po cijelom organizmu da bi smanjila primarnu upalu, (bakterije su nevine).
 
· Sve ovo važi i za rak. Rak je samo jedan, bez obzira što se pojavljuje ovdje ili ondje, jer mu je divlje ubijanje (ishemijom) povod, a divlje bujanje sluđenih ćelija i njihov metastatski raspored, posljedica. (akcija=reakcija)
 
· Rak je autogol, tj. autoimuna posljedica a ne „bolest“ . Okidač raka se aktivira kada opisani funkcionalni haos u organizmu (protivan božijem promislu sa čovjekom) u sinergiji sa besmislom stanja, nadiđu izdržljivost u biću ljudskom. Ta beznadežnost izaziva rak kao posljednji poziv čovjeku (bogoborcu) da ne „liječi“ posljedice nego da se probudi iz duhovnog mrtvila (milenijumske hibernacije).
 
· Treba napomenuti da se sve ovo što je nabrojano i mnogo toga još, počinje podmuklo i istovremeno niskim intezitetom, da bolesti jedna drugu rađaju, da se međusobno podupiru, što sa povećanjem pritiska i vremenom obara i najjače organizme. Zato je iluzorno očekivati od ljekara da lijekovima izliječe bilo koju „bolest“ , jer posljedice se ne „liječe“ pogotovu ne izvana, jer začetak, rađanje, rast i svi iscjeliteljski procesi dolaze po Tvorčevoj promisli iznutra. Odatle mora započeti i prevencija, a ne „liječenje“ izvana koje je totalna zabluda. To nam potvrđuje i zakon ravnoteže (duala), ako je u nama posljedica u nama je i uzrok.
 
d) Prevencija
 
Srž prevencije je u duhovnoj budnosti, znanju, promjeni navika, mjeri, disciplini, odgovornosti prema sebi… a lijekovi ovo ne dotiču i ne „liječe“ .
 
1. Nauči se ispravno gutati (bez gutanja vaz-duha).
 
2. Zalogaj ili gutljaj (bolus) spusti u donji dio ždrijela (hypofarinks) i onda polako gutaj na kraju izdisajne faze. Prethodno zatvori usta i meko nepce da jednjak i žrijelo ne jedu i ne žderu vaz-duh kroz nos. (pročitaj „upustvo o upotrebi čovjeka“ str. 408-433).
 
3. Nauči se ispravno i obavezno podrigivati posle jela.
 
4. Nikada se ne najedi a kamoli prejedi !
 
5. Zato jedi manje količinski a kvalitetniju hranu.
 
6. Podijeli to u 4-5 malih obroka.
 
7. Ne pij gazirano (ili izmućaj, zato što gazi-rano)
 
8. Ne srči vrelo.
 
9. Supu i tekućinu pij polako, sa visoko podignutom bradom (gravitaciono).
 
10. Ne jedi sitnice zamamne; bombone, štapiće, smoki, čips…
 
11. Ne žvaći žvakaću i nikad ne gutaj pljuvačku (pogotovo ne jutarnju).
 
12. Stres i grč pobjeđuj opuštanjem i sportom.
 
Provjerite: Ako se budete pridržavali ovih mjera za 2 – 3 dana bićete čila i vedra osoba.
 
e) Iz recenzija:
 
„ Čovjek treba da nauči uzimanjem hrane, da mu je hrana uz seksualni odnos među polovima, instrument osvješćenja i način povratka moralu, duševnosti i duhovnosti. Ta knjiga bi trebala da bude priručnik svakog čovjeka koji se bavi medicinskim naukama… Još jedan srbin je dokazao da zna da misli.Tako se Stanoje pridružio Draganu Kaluđeroviću, Zvonimiru Jankoviću, Spasoju Lajiću, Božidaru Milosavljeviću … “.
 
Prof. dr. Svetozar Radišić,(pukovnik)
 
„Autor optužuje nadpritisak što ima zdravu logiku i odgovara dokazanim poremećajima da zrak u crijevima može da dovede do vrlo izraženih subjektivnih tegoba. Međutim poruke ove publikacije gdje autor navodi da neznanje i duhovna uspavanost, neumjerenost, pohlepa, proždrljivost, neznanje kao agresivni faktor mogu da budu ozbiljni faktori rizika za nastanak bolesti, a da konvencionalna medicina sama po sebi sa farmakološkom terapijom ne može da odgovori potrebama čovjeka u izgrađivanju umnih, moralnih, prehrambenih i drugih ljudskih vrlina, koje mogu biti osnova uspostavljanja zdravih stilova života, svakako da vrijede da dođu do velikog broja čitalaca. Publikacija može biti od koristi čitaocima koji žele alternativni pristup održavanju zdravlja kao dopunu nesavršenoj konvencionalnoj medicini, pa se ovaj rukopis može štampati kao orginalni pregled – savjetnik iz područja alternativne medicine“.
 
Prof. dr. sci. Muharem Zildžić
 
„ Knjiga je izuzetna, tema je aktuelna i savremena, pogađa svakog pojedinca. Autor je neobično revulicionarno i butovnički, u preko trista naslova do detalja opisao ogromnu prazninu koja je za savremenu medicinu tabu tema, kao i sam naslov »Stomačna hipertenzija« … Ovo je ozbiljna poruka i poziv nauci da se pozabavi ovim propustom.“
 
Dr.veterinarske medicine Duško Đurić, Petrovo
 
„ … Zanimljiv je i sam pristup ličnosti pojedinca i Radeljić ga objašnjava rječima: »veličina stomaka najrečitije govori o ličnosti, karakteru, navikama … « te mi se ovo sviđelo kao da je iz moji usta“.
 
Petar Aškraba Zagorski
 
„ … Nauka ovo može klinički relativno brzo ustanoviti jer pacijenti ne mogu sakriti visoki stomačni pritisak.Rukavica je bačena! Aktuelna medicinska nauka je ovim
 
dobila prst ili lijek u oko. Ona mora ovoliki broj informacija i navoda naučno oboriti ili prihvatiti svoj propust. Na sceni je rat mozgova i interesa“.
 
Prim.mr.dr.sci. Mirko Ljubanić spec.pulmolog

 

Advertisements

Ostavite odgovor

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s