ALUMINIJUM, KANCEROGENI METAL KOJI JEDEMO, UBRIZGAVAMO I NOSIMO NA SEBI – KAKO SE ZASTITITI?

Zdravstveni autoriteti smatraju da je sasvim u redu jesti aluminij, ubrizgavati ga u tijelo putem cjepiva, nanositi na sebe kao antiperspirant, i to bez obzira što istraživanja ukazuju da ima svojstva koja uzrokuju rak, čak i u razinama nižim 100.000 puta od razina nađenih u nekim potrošačkim proizvodima. Također, poznati je neurotoksin te ima štetno djelovanje na imunološki sustav. Postao je sveprisutan metal u našoj svakodnevici, iako našem tijelu biološki uopće nije potreban. Budući da smo pretrpani aluminijem, jedino što možemo je umanjiti njegovo štetno djelovanje.

Kancerogeni aluminij

Nova studija objavljena u časopisu “Journal of Inorganic Biochemistry” jasno pokazuje da izlaganje aluminiju može povećati migracije i invazivna svojstva ljudskih stanica raka dojke. Ova spoznaja ima iznimno važan utjecaj, jer je smrtnost od raka dojke uzrokovana širenjem tumora, a ne od prisutnosti primarnog tumora na dojci. Ova duboka razlika je i razlog zašto je novi Nacionalni institut za rak pozvao na potpunu reklasifikaciju nekih vrsta ne-progresivnih raka dojke i prostate, u suštini benignih, što je gorka vijest za milijune koji su već krivo dijagnosticirani i liječeni od raka u posljednjih 30 godina. Više o tome smo pisali ovdje.

Aluminij se dodaje u dezodoranse kao antiperspirant, čime se povećava rizik od raka dojke, on također  može povećati migracije i invazivna svojstva ljudskih stanica raka dojke.

Aluminij se dodaje u dezodoranse kao antiperspirant, čime se povećava rizik od raka dojke, on također može povećati migracije i invazivna svojstva ljudskih stanica raka dojke.

Još je jedno nedavno relevantno istraživanje, također objavljeno u istom žurnalu, našlo povišene razine aluminija u neinvazivno prikupljenim tekućinama iz bradavica kod 19 bolesnica s rakom dojke u usporedbi sa 16 zdravih ispitanica.

Istraživači su komentirali svoje nalaze:

“U prilog rastućim dokazima, naši rezultati podupiru mogući angažman iona aluminija u oksidativnim i upalnim stanjima poremećaja mikrookoliša raka dojke, sugerirajući da je nakupljanje aluminija u mikrookolišu dojke mogući faktor rizika za oksidativno – upalni fenotip stanica dojke.”

Ključna implikacija ovog istraživanja je da ukupan unos aluminija, kroz dodatake hrani, putem cjepiva i kao antiperspirant, može pridonjeti rastućoj epidemiji raka. S obzirom na ovu mogućnost, daljnje korištenje aluminija u hrani, kozmetici i lijekovima treba zaustaviti dok se ne provedu adekvatne procjene rizika.

Aluminij u kozmetici

Kad je u pitanju nazočnost aluminija u antiperspirant formulama, istraživanje objavljeno prošle godine u časopisu “Journal of Applied Toxicology” identificiralo je da primarni oblik aluminija, aluminij klorid, koji se koristi u kozmetici ima sposobnost mijenjanja stanica raka tako da pretvara zdrave stanice u kancerogene. Još je više uznemirujući njihov nalaz da ove promjene, što uključuje “kontaktne inhibicije i učvršćujući neovisan rast” (dva markera malignosti), su uzrokovane koncentracijama “… do 100 000 puta manjim od onih u antiperspirantima i u rasponu onih izmjerenih u ljudskim grudima.”

Ova nova studija usklađena je s nedavnim istraživanjima koja pokazuju da se aluminij veže na stanične receptore estrogena, što znači da može omesti i / ili dovoditi do širenja kod hormonski osjetljivih tkiva. Jedan istraživački tim je skovao novi termin – “metaloestrogeni”, to je posve nova klasa endokrinih razarača, što uključuje i aluminij, antimon, arsenit, barij, kadmij, krom, kobalt, bakar, olovo, živu, nikal, selenit, kositar i vanadat. Ova reklasifikacija onoga što se nekad smatralo da su hormonski inertne tvari trebala bi upozoriti potrošače na značajan zdravstveni rizik vezan uz uporabu neprirodnih proizvoda koji sadrže ove elemente. O kozmetičkim sastojcima koji se vežu uz nastanak raka dojke više možete čitati ovdje.

Sveprisutan aluminij

Aluminij se prirodno nalazi u rudi boksit, i u tom stanju u kojem se nalazi prirodno nije štetan za ljude. Boksit se pretvara u glinicu, te se elektrolizom dobiva čisti aluminij, koji se koristio primarno u elektronici i nekim drugim dijelovima industrija. Civilizacijskim razvojem i tehnološkim napretkom, počeo se pretjerano koristiti i u druge svrhe, čime je i dospio u ljudski organizam, gdje mu nije mjesto, te smo se tako doveli do toga da se svakodnevnim izlaganjem kontinuirano trujemo.

Desetodnevna biljka koja je uzgajana u tlima koja su selektirana prema sadržaju aluminijuma. Slika gledana s lijeva na desno prikazuje razvoj korijena u tlima s najviše aluminija ka najmanjim sadržajima.

Desetodnevna biljka koja je uzgajana u tlima koja su selektirana prema sadržaju aluminijuma. Slika gledana s lijeva na desno prikazuje razvoj korijena u tlima s najviše aluminija ka najmanjim sadržajima.

Aluminij, naravno, je široko distribuiran u našem okruženju (u ovom trenutku, dostiže najvišu razinu u dokumentiranoj povijesti), čak je impliciran u atmosferskim aerosolima (chemtrails), što može biti jedan od razloga zašto naše tlo postaje zasićeno ovim metalom u razinama toksičnim za bilje, te je i razlog zašto biotehnološke korporacije trenutno rade na razvoju aluminij-tolerantnih GM biljaka.

Aluminij u prehrani

Iako ne postoji poznata fiziološka potreba ili pozitivna biološka uloga aluminija u ljudskom tijelu, regulatorne agencije su savršeno zadovoljne što ga stanovništvo unosi kao aditiv u hrani. Osim toga, unosimo ga i putem raznih pakiranja za hranu te posuđa. Zapravo, svijet je njime zaražen jednako kao i plastikom.

Aluminijsko posuđe kao i folija su također od aluminija, na žalost, ne možemo znati koliko se aluminija ispušta u hranu prilikom termičke obrade, ali se to događa kada se kuha hrana ili su pohranjene vrlo lužnate namirnice (soda bikarbona) ili vrlo kisele (kao što je umak od rajčice, sok od limuna, naranče ili ocat). Na primjer, pokazalo se da umak od rajčice sadrži 3-6 mg aluminija (u porciji od 100 g) nakon kuhanja u aluminijskom posuđu. Neko aluminijsko posuđe je anodizirano, odnosno elektro kemijski obrađeno kako se aluminij ne bi ispuštao, no ako ne možemo utvrditi je li to slučaj s folijama ili posuđem koje imamo, najbolje ih je izbjegavati. To vrijedi za svo posuđe, ne samo za ono u kojima se termički obrađuje hrana, već i za razne sokovnike i slično.

Budući da nigdje ni na jednom proizvodu nećete pročitati – opasnost, sadrži kancerogeni aluminij, jedini način da se zaštitite jest da se informirate te da širite ovakve podatke kako bi što više ljudi poboljšalo svoje šanse da ostanu dobrog zdravlja.

Tehnički, postoji 8 oblika aluminija za koje vlada SAD-a smatra da su dovoljno benigni za dobivanje statusa GRAS (Generally Recognized As Safe), odnosno – općenito priznat kao siguran, što je oznaka koja u osnovi oslobađa tvar od odgovarajućeg ispitivanja sigurnosti.

Tih osam oblika su: aluminij amonijev sulfat, aluminij kalcijev silikat, aluminijev hidroksid, aluminij oleat, aluminij palmitat, aluminij kalij sulfat, aluminij natrijev sulfat, aluminij sulfat.

Ako primjerice pogledamo toksikološke podatke s Liste podataka o sigurnosti materije za aluminij sulfat, naći ćemo sljedeće:

“UPOZORENJE! Štetno ako se proguta ili udahnune. Uzrokuje iritaciju kožu lica, očiju i dišnih puteva.”
Ovaj materijal hidrolizira u vodi te formira sumpornu kiselinu, koja je odgovorna za iritajuće učinke u nastavku:
Udisanje: Uzrokuje iritaciju dišnih puteva, simptomi mogu uključivati ​​kašalj, otežano disanje…
“Gutanje: Uzrokuje iritaciju probavnog trakta, simptomi mogu uključivati ​​mučninu, povraćanje i proljev. Zabilježeni su slučajevi dvaju fatalnih ljudskih otrovanja gutanjem 30 grama aluminija…”

Suprotno modernom “stručnom” mišljenju, smanjenje doze otrovne tvari ne čini je netoksičnom, već je samo manje akutno otrovna, znači upravo suprotno, ima kronične, suptilne i kumulativne toksičnosti koje se teže utvrđuju i klinički dokazuju, a ipak postoje.

Zastrašujuće je da dječje mliječne formule sadrže iznimno visoke doze aluminija, i to potvrđuje nova studija, koja pak potvrđuje prethodne nalaze iz 2010. godine. Prof Exley, voditelj istraživanja studije,  ponovno je ukazao da vodeće marke hrane za dojenčad i dalje pokazuju visoke razine aluminija, unatoč prethodnim upozorenjima. Ova najnovija studija istražila je 30 najatraktivnijih, široko dostupnih formula koje se često koriste, kao i formule na bazi soje, koje su pokazale da sadrže najveće iznose aluminija.

Istraživanja su pokazala da bar 30 dječjih mliječnih formula, i to onih koje se najčešće koriste, sadrže aluminij.

Istraživanja su pokazala da bar 30 dječjih mliječnih formula, i to onih koje se najčešće koriste, sadrže aluminij.

Proizvođači formula zadržavaju stav da se aluminij u formulama nalazi nehotice, odnosno zbog kontaminacije tla i biljaka. Nedostatak poboljšanja u snižavanju razina aluminija u formulama sugerira da proizvođači ili ne prate uopće prisustvo aluminija ili još gore, nisu zainteresirani za pojavu ovog metala u dječjoj hrani.

Aluminijski adjuvansi u cjepivima

Kao i drugi adjuvansi, aluminij se dodaje u cjepiva kako bi se potaknuo imunološki odgovor na antigen. Antigenje ono na što vaše tijelo reagira te proizvodi antitijela na laboratorijski promijenjene bakterije ili viruse koji seubrizgavaju. Podizanjem imunološkog odgovora, proizvođači cjepiva mogu koristiti manju količinu antigena, što čini proizvodnju jeftinijom, eto dakle, profit je razlog zašto se adjuvansi dodaju u cjepiva.

Novo izvješće objavljeno u časopisu “Journal of Trace Elements in Medicine and Biology” postavlja uznemirujuću mogućnost da aluminij hidroksid, dominantni adjuvant u cjepivima danas, doprinosi patogenezi bolesti poput sindroma kroničnog umora, macrophagic myofasciitis i potkožnog pseudolimfoma.

U slučaju 45-godišnje žene s cjepivom induciranim potkožnim pseudolimfomom, biopsija kože na mjestu uboda je pronašla depozite aluminija u njezinim makrofagima. Kad je uzorak kože poslan na analizu, utvrđeno je da sadrži 768,1 mikrograma po gramu, suhe mase, u odnosu na 5,61 i 9,13 kod dva kontrolna bolesnika, što je i do 153 puta viša koncentracija.

Izvještaj upozorava:

“S obzirom na patologiju ovog bolesnika i visoku koncentraciju aluminija u koži, autori žele privući pozornost pri korištenju aluminijskih soli za koje se zna da su posebno učinkovite kao adjuvanti za jednokratno ili višekratno cijepljenje. Moguće oslobađanje aluminija može izazivati ​​druge patologije pripisane dobro poznatoj toksičnosti ovog metala.”

Neobična je činjenica u povijesti cijepljenja ta, da je aluminijev hidroksid jedini adjuvans odobren u cijelom svijetu, no njegov mehanizam djelovanja nije u potpunosti shvaćen, istraživanja se vode tek zadnjih 5 godina.

Jedan od načina na koji aluminijev hidroksid uzrokuje pojačanu imunološki odgovor je kroz aktiviranje inflamasoma u mijeloičnim stanicama, ključnih imunološko posredovanih aktivatora upalnog odgovora, za koje je poznato da izazivaju smrt stanica. Bez razumijevanja njegovog točnog mehanizma djelovanja, nemoguće je utvrditi u potpunosti njegov ​​rizik za zdravlje.

Prema novoj studiji, djeca do 6 mjeseci starosti dobivaju 14,7 - 49 puta više aluminija putem cjepiva nego što to FDA regulative za sigurnost dopuštaju.

Prema novoj studiji, djeca do 6 mjeseci starosti dobivaju 14,7 – 49 puta više aluminija putem cjepiva nego što to FDA regulative za sigurnost dopuštaju.

Prošle godine, izvješće objavljeno u časopisu “Current Medicinal Chemistry” pod nazivom “Aluminijski adjuvansi: jesu li sigurni?” podižu zabrinutost:

“Aluminij se eksperimentalno pokazao kao neurotoksin, a najčešće se koristi kao adjuvant u cjepivima. Unatoč gotovo 90 godina široko rasprostranjenih korištenja aluminijskih adjuvanta, medicinsko znanstveno razumijevanje njegovih mehanizama djelovanja je još uvijek izuzetno loše. Tu je također zabrinjavajući nedostatak podataka o toksikologiji i farmakokinetici tih spojeva. Unatoč tome, ideja da je aluminij u cjepivima siguran je općenito prihvaćena. Eksperimentalna istraživanja, međutim, jasno ukazuju da aluminijski adjuvansi imaju potencijal izazvanja ozbiljnih imunoloških poremećaja kod ljudi. Konkretno, aluminij u obliku adjuvanta nosi rizik za autoimune bolesti, dugoročnu upalu mozga i povezane neurološke komplikacije i tako mogu imati duboke negativne zdravstvene posljedice. Prema našem mišljenju, mogućnosti da koristi cjepiva mogu biti precijenjene kao i rizik od mogućih negativnih učinaka podcijenjen, nisu bile rigorozno evaluirane u medicinskoj i znanstvenoj zajednici.”

Druga studija objavljena 2011. u časopisu “Journal of Inorganic Biochemistry” navodi istraživanja o tabu temi – cjepivom induciranog autizma, s naglaskom na ključne uloge aluminijskih (Al) kemijskih aditiva kao neurotoksičnih agenasa:

“…..Djecu ne treba promatrati kao “male odrasle”, njihova jedinstvena fiziologija ih čini podložnijima toksičnim povredama, i ako izloženost aluminiju od samo nekoliko cjepiva može dovesti do kognitivnih oštećenja i autoimunih bolesti kod odraslih, nerazumno je pitanje hoće li trenutni pedijatrijski raspored cijepljenja, koji često sadrži 18 cjepiva s aluminijskim adjuvansima, biti siguran za djecu? Primjenom Hill kriterije za utvrđivanje uzročnosti između izloženosti i ishoda istraživano je može li izloženost aluminiju iz cjepiva pridonosi porastu učestalosti ASD-a (autistični spektar poremećaja) u zapadnom svijetu. Naši rezultati pokazuju da: djeca iz zemalja s najvećom učestalosti ASD-a imaju najveću izloženost aluminiju iz cjepiva, povećanje izloženosti Al adjuvansu značajno korelira s povećanjem učestalosti ASD-a u SAD-u, promatrano tijekom posljednja dva desetljeća, i postoji značajna korelacija između količine Al koju dobivaju predškolska djeca i tekuće učestalosti ASD-a u sedam zapadnih zemalja, osobito u dobi od tri do četiri mjeseca starosti. Primjena Hill kriterije za ove podatke pokazuje da korelacija između Al u cjepivima i ASD može biti uzročna. Budući da djeca predstavljaju dio stanovništva s najvećim rizikom od komplikacija nakon izlaganja aluminiju, strože ocjenjivanje sigurnosti aluminj adjuvanta se čini opravdano”

Borba protiv aluminija

Izloženost aluminiju je zapravo nemoguće izbjeći, može se samo pokušati smanjiti izloženost, no postoji i nekoliko prirodnih tvari koje su pokazale zaštitni učinak protiv njegove toksičnosti.

Navedene su samo neke, uglavnom zbog znanstveno potvrđene učinkovitosti i dostupnosti, a to su:

Kurkuma – smanjuje neurotoksične učinke aluminija
Propolis –  ima značajna zaštitna svojstva protiv aluminij – induciranih oštećenja jetre i reproduktivnog sustava
N – acetil cistein (NAC) – povećava proizvodnju glutationa, endogeno proizvedenog antioksidanta koji je od temeljne važnosti za stanično zdravlje. NAC smanjuje aluminij – inducirane kognitivne disfunkcije i ozljede na srcu
Đumbir – štiti od aluminij kloridom induciranih reproduktivnih oštećenja
Vitamin E – smanjuje aluminij – inducirana oštećenja jetre
Vitamin C – smanjuje aluminij – inducirana oštećenja reproduktivnog sustava, te općenito smanjuje oksidativni stres u tijelu

Prof Exley, koji je proveo navedene studije o prisustvu aluminija u dječjim mliječnim formulama, je svoj ​​život posvetio proučavanju aluminija. On sugerira da se pomoću vode bogate silicijem tijelo može riješiti nagomilanog aluminija. Navodi da ispijanje vode bogate silicijem pomaže u izlučivanju aluminija putem urina.

Osim toga, tijelo se može efikasno očistiti i konzumacijom gline, od kojih najjače i najobuhvatnije djelovanje ima Pirofilit. Tu su i znojenje, sumporne kupke i još neke prirodne tvari, o čemu više možete saznati ovdje.

Kako smo naveli, aluminij je nemoguće izbjeći, no može se smanjiti izloženost, te se može tijelo redovno čistiti. Povedite računa o svom zdravlju!

Autor: Irena Dujmušić
Matrix World –
http://matrixworldhr.wordpress.com/2013/10/20/aluminij-kancerogeni-metal-koji-jedemo-ubrizgavamo-i-nosimo-na-sebi-kako-se-zastititi/