O KREMANSKIM PROROCIMA – TARABIĆIMA, IZ KNJIGE SEMIRA OSMANAGIĆA

Фотографија корисника Vesna Mihajlovic

Miloš i Mitar Tarabić

Kad sam se prije jedanaest godina vraćao iz Kragujevca za Sarajevo, zamolio sam vozača da skrene na sporedni put i prođe kroz Kremna. Za ovo malo selo u Srbiji se tvrdilo da se ne može snimiti iz satelita zbog specificnog elektromagnetnog zračenja. Prolazeći kroz brežuljkasti kraj nisam ništa posebno vidio. Onih nekoliko seoskih kućica ni po čemu nije odvajalo Kremna od okoline. Par godina prije toga štampano je obnovljeno (a u stvarnosti redukovano) izdanje „Kremanskog proročanstva“ sa komentarima (tada još živog) Dejana Malenkovića, pra-pra unuka najpoznatijeg srpskog proroka, nepismenog seljaka, Mitra Tarabića (1829-1899). Koji je, opet, čitav život proveo u Kremnima imajući „vizije“ o budućim događajima vezanim za njegov „uži“ (Srbija) i „širi“ (Jugoslavija) zavičaj.

Moj primjerak knjige je nestao u vihoru bosanskog rata, ali je u pripremi američko izdanje koje me je podsjetilo na ovog proroka.
14 Ukratko, Mitar je svoje vizije prenosio svom kumu, lokalnom popu Zahariju Zahariću, koji ih je zapisivao. Glas se pronijela do srpskog dvora i od tada počinje bitka za (ne) objavljivanjem proročanstava. Niti Obrenovići, ni Karađorđevići, a nakon toga ni Titova, a posebno Miloševićeva svita nije željela da ona postanu javna svojina. Ipak, rukopis se pojavljivao u štampi; prvo kroz intervjue za novine u drugoj polovici i krajem devetnaestog stoljeća, a zatim kao knjiga u tri navrata u XX stoljeća (zadnji put netom nakon Titove smrti).

Izvodi iz proročanstava: – najavio je (tačnije, detaljno opisao) atentat na Aleksandra Obrenovića i njegovu suprugu Dragu 1903; – dolazak Petra Karađorđevića na vlast i ponovni rat sa Turcima. „Četiri kršćanske države će napasti Tursku; naša granica će se pomjeriti na rijeku Lim; tada ćemo napokon osvojiti i osvetiti Kosovo“… (1912. Srbija je uz pomoć Grčke, Bugarske i Crne Gore dobila Balkanski rat protiv Turske.) – „… novi, Veliki rat ce početi u kojem će se mnogo krvi proliti… Armija, tri puta veća od naše će ući duboko u našu zemlju… Skoro ćemo se predati… ali, onda će preuzeti komandu inteligentan čovjek na crnom vrancu … i istjerati neprijatelja… Onda će doći još veća armija sa sjevera i pregaziti nas… Zemlja će biti uništena… Tri pune godine Srbija ce biti u mraku… armija će biti van zemlje… na otoku… pomagani od prekomorskih prijatelja… i kada im rane zarastu, vratice se kući u brodovima… oslobodiće Srbiju i ostale teritorije gdje naša braća žive…“ (1914, početak Prvog Svjetskog rata, napad Austrije, vojvoda Mišić, dolazak Njemačke armije, odlazak na Krf, osnivanje Kraljevine Jugoslavije); – … Reći su ti jos jednu stvar oče… osvajačka armija ce doći u Kremna i otići 3 godine kasnije, na isti dan, Dan Sv. Luke… ali ti nećeš dočekati kraj rata… zadnju godinu rata ćeš umrijeti… U oba ova rata, s Turcima, i u velikom u kome će čitav svijet biti u ratu, izgubićeš po jednog unuka… („Otac“, Zaharije Zaharić je umro 1918. godine, a njegovi unuci su doživjeli prorokovanu sudbinu, 1912. i 1918.) ;

– … poslije Prvog Velikog rata Austrija će nestati, a Srbija ce biti velika kao stvarna kraljevina… Neko vrijeme ćemo živjeti u miru… ali, to neće dugo potrajati… mržnja će se uvući u ljude… krv je prolivena… (Kraljevina SHS, ubistvo Radića u Skupštini, šestojanuarska diktatura.).

– … Kralj ce biti ubijen… naslijediće ga rođak… pokušaće da vlada pravedno, ali ga ljudi neće voljeti… skinuće ga sa prijestolja… život će mu spasiti engleski kralj i kraljica… na prazni prijesto zasješće sin ubijenog Kralja… ali, on će vladati samo nekoliko dana… vojnici će ga odvesti preko mora, jer će naše kraljevstvo zaposjesti strana, zla armija… (1934. u Marselju je ubijen kralj Aleksandar Karađorđević; njegov rodjak Pavle postaje regentom; armija ga smjenjuje i on bježi u Englesku; malodobni princ Petar postaje kralj, ali ubrzo nacistička Njemačka okupira Jugoslaviju, Petar bježi u Egipat pa u Englesku.);

-…U početku, Rusija se neće uključivati u rat… ali, kad bude napadnuta od zločinačke armije, uzvratiće napad…“Crveni“ car ce biti na ruskom tronu…(Njemačka napada na Staljinovu Rusiju u junu 1941.); – …

Ovdje… ljudi sa petokrakom na čelu…će se pojaviti… Vladaće Užicem i regionom tačno 73 dana… onda će, bježeći pred neprijateljem, kročiti preko Drine… („Užička Republika“); – …

Srbi će se boriti i klati jedan drugog… Osvajačka armija će gledati na našu mržnju i smijati nam se… – …

Čovjek …sa očima plavim, na bijelom konju… ce se pojaviti medju ljudima… Zvijezda ce sijati na njegovom čelu… Neprijatelj će ga hvatati širom zemlje… On će okupiti moćnu armiju i osloboditi Beograd… Istjeraće neprijatelja i naše kraljevstvo će biti veće nego i k a d … (Mitar daje rijetko lijep opis Titove pojave u istoriji.); – …

Rusija će sklopiti pakt sa drugim prekomorskim kraljevstvima… spaliće kukasti križ… i osloboditi porobljene narode Evrope… (1945. i kraj rata u Evropi.); – …

Čovjek sa plavim očima i zvijezdom na čelu… će prekinuti našu dugogodišnju ljubav sa ortodoksno kršćanskom braćom, Rusima… neće im biti zahvalan za činjenicu da je on na tronu… upravo (15) zahvaljujući tome da su ga oni tu postavili… Izbiće velika mržnja… krv će se proliti… ali, ove rane će brzo zacijeliti… i bićemo s njima ponovo prijatelji… ali, nikad onako iskreno već formalno… pretvarajući se pred drugima… kao da ne varamo i lažemo jedni druge… (1948, Informbiro, odnosi sa SSSR-om poslije Staljinove smrti); ********

Фотографија корисника Vesna Mihajlovic

Jedna digresija ovdje, kod onog da su ga Rusi „postavili na tron“. Oksanina pokojna baka, koja je dugo godina živjela u Berlinu, a prije toga radila u Jugoslovenskoj ambasadi u Moskvi, oduvijek je tvrdila da je Tito Rus. Naravno, nama je to, osamdestih godina uglavnom zvučalo smiješno. Medjutim, Jelica je tokom pedesetih bila kuharica najvišim komunističkim političarima; često je vidjala Pucara, pa i Kardelja, Tita par puta. U Moskvi je, u Kremaljskom muzeju srela Hruščova i s njim razgovarala. Tamo je, pregledajuci slike iz prvog svjetskog rata vidjela i Titovu, kao „ruskog vojnika“, kao što ona kaže. Naša službena historija govori o njemu kao austrougarskom vojniku. Onda Jelica priča da je slušala Tita na jednom skupu 1944. kao mlada partizanka… Tito je, po njoj, zanosio na ruski i dosta naših riječi nije znao… Naravno, ova priča pokazuje da svako od nas ima svoju sliku svijeta. S Jelicom sam se, 1988. godine, nasao u jednoj prodavnici na Baščaršiji. Dvoje mladih prodavaca nas je pozdravilo u praznoj radnji. Jelici zapne pogled na veliku Titovu sliku na zidu. „Koji ti je ovo?“, upita ona. Ovi se zbuniše i odgovoriše: „Pa, Tito“. Kad ce Jelica: „A znate li vi da je Tito bio Rus?!“ Ovi se u čudu zgledaše, a ja brže-bolje izvedoh Jelicu iz fri-sopa Olimpik-tours-a. Inače, Jelica je imala još jednu interesantnu tezu. Tvrdila je da ce Jugoslaviju podijeliti Amerika i Rusija. I da je to čula na njemačkom radiju. Godina je 1988. Mi smo samo odmahivali rukama i govorili: „Jest baba, tako je.“ A Lilika bi dodala: „Samo da Sarajevo hoće pripasti Americi!“ ********

– …Poslije Velikog rata mir će vladati svijetom… mnogo novih država će nastati…Medjunarodni sud će biti formiran… i neće dozvoljavati zemljama da se bore jedna protivu druge… Ovaj Sud će biti iznad svih kraljeva… …Oni koji ovo dožive biće više nego sretni… Poslije nekog vremena slabice poštovanje za ovaj Sud… (OUN) Mnogi mali ratovi ce početi… hiljade će biti ubijeno… ali velikog rata biti nece. Bice i nekoliko ratova oko kraljevstva Izraelskog… ali, prije ili kasnije i tamo će stići mir…Svi ovi mali ratovi biće inicirani od strane velikih kraljevstava… oni koji se bore i kolju činice to, jer su slijepi i glupi… … U našoj zemlji vrijeme mira i prosperiteta će trajati dugo vremena… mnoge generacije će se roditi i umrijeti u miru… čitaće o ratu samo u knjigama i različitim čudnim aparatima… ljudi će jesti samo bijeli kruh… voziće se u kočijama bez volova… letjeće nebom… mnoge fabrike ce se izgraditi… ljudi će napustati zemlju i raditi u njima… Srbija ce prosperirati najbolje dok njom vlada čovjek s plavim očima na bijelom konju… On će nam donijeti neku novu vrstu religije… zaposješće naš tron… biće jak i zdrav… živjeće dug život … blizu sto godina…voliće da lovi… jednom prilikom pašće sa svoga bijelog konja, povrijediće i izgubiti nogu… od ove povrede neće umrijeti već od starosti… (Iz ovih izvoda je očito da je Titovo vrijeme imalo najmanje razloga da ne objavljuje knjigu… Lijepo je opisano. Ipak, kad se sjetim atmosfere sedamdesetih, o Titovoj smrti se nije mislilo. Bio je doživotni predsjednik, a u javnosti je bio stvoren dojam da možda neće nikada ni umrijeti.); – …

Poslije njega, našom zemljom će vladati nekakva „Komisija“, ali više neće biti nikada kao prije… (Osmočlano Predsjedništvo SFRJ!); (Prije nego dođemo do onog što, sa naše vremenske pozicije smatramo današnjim i budućim događanjima, ubacicu nekoliko njegovih neutralnih predvidjanja.)
16 – … Kad svijet počne da živi u miru nakon Drugog Velikog rata, sve će biti samo gorka iluzija… jer će ljudi zaboraviti Boga… i vjerovaće samo svojoj inteligenciji…
A ljudska inteligencija u poređenju sa Božijom voljom i znanjem… nije niti kapljica u okeanu… Čovek ce napraviti kutiju sa nekim dugmadima i slikama… ali neće biti u stanju da komunicira samnom koji ću biti mrtav… iako će ove kutije (sokoćala) sa dugmadima biti blizu ovom drugom svijetu … kao što su dlake na glavi blizu jedna drugoj… Uz pomoc ovih kutija, čovjek će biti u stanju da vidi sve što se dešava u svijetu… – … Ljudi će bušiti izvore duboko u Zemlji i vaditi „zlato“… koje će im dati svijetlo, brzinu i moć … i Zemlja će puštati gorke suze… a imaće mnogo više „zlata“ i „svjetlosti“ na površini nego unutra… Zemlja ce patiti zbog ovih otvorenih rana… – …Umjesto da rade u poljima, ljudi će kopati svuda… na pravim i krivim mjestima… ali stvarna sila ce biti svuda oko njih… Tek nakon mnogo ljeta ljudi će se sjetiti ove sile… i shvatice kako su bili glupi što su kopali one rupetine… Ova sila će biti prisutna i u ljudima samim ali će proći mnogo vremena prije nego je otkriju i počnu upotrebljavati… – … Uglavnom, čovjek će živjeti dugo, dugo vremena prije nego upozna samog sebe… Biće mnogo učenih ljudi koji će misliti da kroz svoje knjige znaju i mogu sve… Oni sami će biti najveća prepreka daljem razvoju i samospoznaji… ali jednom kada steknu ovo znanje … shvatiće u kakvoj su zabludi bili dok su slušali one učene ljude… Kada se to napokon desi biće im žao što to nisu otkrili ranije… jer ovo znanje je tako jednostavno… – …

Ljudi ce činiti mnogo glupih stvari, misleći da znaju i mogu sve… ali, u stvari, ne znajući ništa… Mudar čovjek ce se pojaviti na Orijentu i njegova mudrost ce preci sva mora i granice… ali ljudi dugo neće vjerovati njegovoj mudrosti … tvrdeci da je njegova istina laž… Njihove duše neće biti opsjednute đavlom, već nečim mnogo gorim… Oni će misliti da je njihova iluzija stvarna istina … ali u njihovim glavama istine neće biti… – … Ovdje kod kuće sve će biti kao i u svijetu… Ljudi će početi mrziti čisti zrak i ovu božansku svježinu… Svi ce se oblačiti isto… neće se moći razlikovati muško od ženskog… Ovo ćemo preuzeti iz inostranstva, ali će kod nas ostati najduže… Muškarci će se rađati, a neće znati za svoje đedove i prađedove…
(I, napokon, nekoliko pasusa koji se ne moraju hronološki odigrati kroz budućnost. Događaji kroz koje prolazimo i koji slijede:) – … Iako ce ljudi u našem kraljevstvu zaboraviti na mizeriju i glad i živjeti u velikom bogatstvu … brat će početi da mrzi i misli zlo o bratu… – …

Na našim granicama i preko njih nova nacija ce se pojaviti… rasti ce kao gljive poslije kiše… biće dobri i pošteni … i odgovoriće na našu mrznju sa razlogom… vodiće računa jedni o drugima kao o braći… A mi, u našoj ludosti, mislićemo da možemo raditi šta hoćemo, i pokušaćemo ih pokrstiti sa našom vjerom… ali, zalud…Jer, oni će vjerovati samo u sebe i nikoga više… Velika nevolja će nastati iz toga, jer ova nacija ce biti hrabra… – … mnogo ljeta će nevolja trajati, i niko to neće moći zaustaviti… jer će njihova nacija rasti kao trava… Jedan će se roditi nakon mnogo ljeta, koji ce biti pošten i inteligentan … i on ce s njima saradjivati u miru… Živjecemo u miru … oni tamo … mi ovdje i tamo… – …

Srbi ce se odvajati jedan od drugog i govoriće:“Ja nisam Srbin, ja nisam Srbin…“… nečasni će se infiltrirati u ovu naciju … i krevet sa srpskim ženama, majkama i sestrama… Praviće takvu djecu da medju Srbima, od početka svijeta, neće biti gorih pokolenja… samo ce slabići biti rodjeni …niko neće biti dovoljno jak da rodi pravog heroja …
(U prošlom stoljeću, Tarabic očito nije pravio razlike medju Srbima, Slovencima, Hrvatima itd. Svi su bili „braca“.); – … Jednom, mi ćemo nestati sa ovih naših prostora… Otići ćemo na sjever i onda ćemo se, realizirajuci kako smo glupi bili, vratiti nazad. Kada se vratimo, protjeraćemo nečasne da ih ne vidimo više nikada… – …

Čitav svijet će biti obasut čudnom bolesti kojoj lijeka neće biti.. svi će misliti da znaju kako da je izliječe, ali niko ništa neće znati… a uz Božiju pomoc lijek će biti svuda oko njih… – …

Фотографија корисника Vesna Mihajlovic

Čovjek će putovati na druge svjetove … ali, naići će na beživotne pustare… ipak, Bog će mu oprostiti… jer će čovjek misliti da zna bolje od Njega …tamo, osim vječnog Božijeg mira, neće viđeti (17) ništa … ali će osjetiti sa svojim srcem i dušom cjelinu Božije ljepote i moći …Ljudi će se voziti Mjesecom i zvijezdama … tražice život … ali život sličan našem neće naći… Život će biti tamo … ali ljudi neće biti u stanju da ga shvate i vide… – …

Što ljudi budu više znali, to će manje brinuti i voljeti jedni druge… Mržnja će biti tako velika medju njima da će im biti više stalo do različitih naprava nego do svojih najrođenijih… A vjerovaće tim napravama više nego svom susjedu… – …

Medju ljudima nacije na dalekom sjeveru pojaviće se mali čovjek koji će ljude učiti ljubavi i požrtvovanju, ali će biti mnogo Juda i hipokrita oko njega … ipak njegove mudre knjige će ostati … i riječi koje je on izgovorio … i onda će ljudi shvatiti kako su bili u krivu… – …

Oni koji čitaju i pišu različite knjiga sa brojevima … ce misliti da znaju najviše…Ovi učeni ljudi će pustiti da njihovi životi budu vođeni računanjima … i radice tačno ono što im brojke kažu…Medju njima će biti i dobrih i zlih… Zli ce raditi zle stvari… zagadiće vodu i zrak, rijeke i zemlju, i ljudi ce početi umirati… Onda ce ovi shvatiti svoju pogrešku i umjesto traženja mudrosti u brojevima …počeće da je traže u meditaciji… – …

Kada počnu više meditirati … biće bliži Božijoj mudrosti…ali biće kasno, jer su zločesti zagadili čitav svijet … i ljudi će početi umirati velikom brzinom… Mnogi će bježati iz gradova u unutrašnjost i tražice planine sa tri križa (tri krstaste gore) … i tamo, unutra … moći će da dišu i piju vodu …Oni koji pobjegnu će se spasiti i svoje najbliže… ali ne zadugo … nova napast ce doći… Biće mnogo hrane u gradovima i selima, ali ce biti otrovana… Mnogo gladnih ce jesti i odmah umirati… oni koji budu postili i ispostili ce preživjeti … jer ce ih spasiti Sveti Duh …a biće blizu Bogu… – …

Sukobiće se najmoćniji… Kada ovaj strašni rat počne … oni čije moćne armije lete iznad neba gubiće od onih koji su na kopnu i na vodi…Naučnici će izmisliti različitu i čudnu topovsku municiju… kada one eksplodiraju … umjesto ubijanja … začaraće sve živo … ljude, armiju, stoku … uspavaće ih …i nakon toga vratiće se pameti … – …

Mi Srbi nećemo ratovati ovdje …ali drugi će se boriti iznad naših glava… zapaljeni vojnici će padati s neba iznad Požege… (Koliko se sjećam originalnog teksta iz knjige Tarabić je govorio o sukobu letjelica koje pripadaju Talijanima i Rusima. Naravno, godina može biti ova (1999), možda čak i neki od narednih dana; isto tako možda se radi i o daljoj budućnosti.) – …

Samo jedna zemlja na kraju svijeta, okružena velikim morima, veličine Evrope, će živjeti u miru, bez ikakvih problema… Iznad nje niti jedna topovska kugla neće eksplodirati… Oni koji se budu sakrili u brdima sa tri križa će naći sklonište i biće spašeni… da zatim žive u sreći i ljubavi … jer ratova više biti neće… (Ovaj pasus neodoljivo podsjeca na Nostradamusa i njegove „tri krstace gore“. Moguća objašnjenja idu od Australije, koja jeste okružena okeanima i veličine je Evrope do atomskih skloništa koji na svojim vratima obično imaju trostruku bravu u obliku kriza.)

iz knjige: Alternativna Historija / Semir Osmanagic

Houston, 10.04.1999.
Фотографија корисника Vesna Mihajlovic

Postavi komentar