ŠTA JE KRAJNJI CILJ I SVRHA LJUDSKOG POSTOJANJA?

Način na koji živimo nema nikakvog smisla i nikakve svrhe. Mi možemo izmisliti neku svrhu, savršenstvo kao svrhu, prosvetljenje, dostizanje najvišeg nivoa osetljivosti; mi možemo izmisliti beskrajne teorije. I zarobljeni smo tim teorijama, koje pretvaramo u probleme. Naš svakodnevni život nema nikakvog smisla, nikakve svrhe, osim zaraditi nešto novca i voditi idiotski način života.

Sve to je moguće posmatrati, ne teoretski, već istinski u sebi; tu beskrajnu bitku u sebi, traganje za svrhom; traženje prosvetljenja, obilaženje sveta – lično odlaženje u Indiju ili Japan – kako biste naučili neku tehniku meditacije. Možete izmisliti hiljadu svrha, a ne morate ići nikuda, ni na Himalaje, ni u manastir, ni u bilo koji ašram, koji je još jedna vrsta koncentracionog logora – jer sve je u vama.

Ono najuzvišenije, ono nemerljivo, je u vama, ako znate kako da gledate. Ne pretpostavljajte da je ono ovde – to je jedan od glupih trikova koje izvodimo na sebi, da smo mi Bog, da smo mi „savršenstvo“ i ostale takve detinjarije. Nego kroz zabludu, kroz „ono što jeste“, kroz ono merljivo dolazite do nečega što je nemerljivo; ali morate početi od sebe, gde možete za sebe otkriti kako gledati. To jest; gledati bez posmatrača.
Džidu Krišnamurti

P.S. Davno sam to osvestila duboko u sebi i prestala lutati svetom i tražiti okolo, na raznim mestima, ono što znam, da već imam u sebi, samo to treba razorkriti i izvući na površinu. Moje Biće mi je davno reklo da ne moram putovati širom planete, obilaziti sveta mesta, da ne trebam patiti, jer nemam uslova i mogućnosti za to, ali, i da, sve ono što mi je potrebno da saznam i spoznam, naći ću u sebi samoj. Hvala mom unutrašnjem Bicu na toj spoznaji… 😀 ❤
Symphony No. 9 ~ Beethoven