II DEO, NASTAVAK ISTORIJSKOG TEKSTA BOSANSKIH KAPETANIJA – Iz knjige Hamdije Kreševljakovića

Фотографија корисника Vesna Mihajlovic
Dole na linku, skroz ispod teksta je prvi deo, početak istorijskog dokumenta, ovo je samo nastavak.. 😉

🌹51. DEO 🌹– KLOBUČKA KAPETANIJA.

Klobuk je postao važan strateški grad nakon pada Risna pod mletačku upravu 1694.g . Međutim Klobuk je ostao u Turskoj vlasti nakon Karlovačkog mira.
Turci su ga tada ojačali i formirali kapetaniju.
Teritorij ove kapetanije bio je u sastavu kadiluka Novske bekije,
Klobuk leži istočno od trebinja u kraju koji je poznat kao Korjenići, a u srednjem vijeku bila je to župa VRM. Grad je na nadmorskoj visini od 962. i nije pristupačan. Danas je u ruševnom stanju, vidljivi du tragovi kapetanove kule i bedema,
Prvi put se spominje 29.5.1420 g. Župa VRM pripadala je Sankovićima do 1391.g onda Jablančićima (Pavlovićima) i napokon Herceg Stjepanu 1448.g a po njegovj smrti 1446. župa je dospela u turske ruke 77.g posle Kosovske bitke.
Turci su u Klobuku držali posadu sve do iza 1835.g.
Kapetanija je organizovana odmah iza Karlovačkog mira kao i ona u Onogoštu. Kapetani su iz porodice AKBABUĆA koji su se ovamo doselili iz Risna. Koliko je vojnika bilo u klobuku ne zna se, ali je sigurno bilo manje nego u Onogoštu i Trebinju.
To zaključjem iz toga što je trebinje 1829.g opremilo 119 momaka za vojsku. Trebinje 128, a Klobuk samo 28.
Plaće su vojnicima stizale iz raznih izvora: od skadarske džizije, džizije u Gackom, onda od prodaje voska, pa od dubrovačke skele, pa stonske slanice.
Tako je npr. novi džemat pasebana, koji broji 40 vojnika primao godišnje 968 groša i 14 para od mukate vojske, kojoj je bio 1202 (1787) zakupnik Salih-aga Defterdarević iz Trebinja. Jedno vrijeme bio je odžakluk aga i vojnika Klobuka prihod dubrovačke skele i stonske slanice.
Dizdari Klobuka od organizovanja kapetanije bili su Begovići. I oni su se doselili iz Risna. U risnu su se zvali Rizvanbegovići.
Iz sigurnih izvora saznajemo da su u Klobuku bili kapetani:
– Murat, Selim, Alija i Sulejman, dok je po predanju poslednji kapetan bio Pašo.

1). Murat kapetan.
Iz Dubrovačkih izvora zna se da je bio kapetan 1713, 1715, 1729.g a iz dva sidžila u orijentalnom institutu vidi se da je bio na ovom mjestu 1736 i 1737.g Prem tome ovaj je kapetn vršio tu službu izmedju 1713 i 1737.g. ali je valjda bio na tome mjestu i prije i poslije ovih godina. Da li je Murat bio prvi kapetan Klobuka nije poznato ali je Klobuk imao kapetana još i prije 1703.g.
Te godine 26. maja piše kapetan dubrovačkoj vladi da je dobio bujrudliju ,,čestitog paše bosanskog,, kao i dubrovačke knjige.
Radilo se o kretnju turske vojske na Crnu Goru. Ne zna se veli kapetan, da li se vojska kreće preko Gacka, Rudina ili od konavlanske strane. Klobučki kapetani su obaveštavali dubrovačku republiku o kretanju turske vojske.
Godine 1713 Murat je boravio u Carigradu i povratio se u klobuk prije 29.4.1713.g. Tog dana napisao je kapetn pismo dubrovačkoj vladi da se vratio iz carigrada, da treba da sredjuje grad i da mu je potrebno više majstora zidara iz Dubrovnika. Grad se popravlja na osnovu carskog fermana. Ovaj put dubrovčani nisu udovoljili Muratovom zahtjevu pa on pokušava da ih pridobije na drugi način. U pismu od 17.5.1713.g ističe on Dubrovčanima kako je na putu i kod Porte činio usluge dubrovačkim elčijama (poslanicima) i kako su ovi rekli da će ga preporučiti u Dubrovniku.
On za ovu uslugu traži protiv uslugu tj. traži da mu pošalju dva kamenara, koji ubijaju kamenje, dva kamerara koji izbijaju kamenje, dva koji znaju mine da pale i 10 ljudi agarte.“
Ni na ovo pismo dubrovčani nisu reagirali jer majstori nisu stigli ni do jeseni
Zato im Murat kapetan piše opet 25.10.1713.g i to ne u svoje ime nego u ime svih funkcionera klobučkog grada. To pismo glasi:
,, Od, nas, Murat kapetana, dizdara i ostalijeh aga i ćehaja i nefera klobučkijeh knezudubrovačkom i ostalijem begovima koji su u vijeću V.P.G. časnom i časne hvale dostojnom – a potom molim vašu milost kako čestiti car zapovijedje heecegovačkom Bećir paši da gradi Klobuk-carev grad, s fermanom carevijem i da žeže klačine i argate i rekoste mi poslati majstore da se grade klačina za plaću, molimo vas da pošaljete ih s tijem čovjekom koji donese knjigu, ako nam ih ne pošaljete, molimo vas otpišite nam knjigu da znamo el idemo na careva vrata da plačemo, jer nam nije grad dogradjen,,
Posle ovog nema više pismenih tragova o Muratovom angažovanju oko dovršetka grada.

Iz godine 1715 ima takodje jedno pismo pisano dubrovčanima u vezi s jednim muhurom.
Do proleća 1729.g nema vjesti o Murat kapetanu. Te je godine kapetan bio u velikoj opasnosti, jer mu je bio život u pitanju. Razloge tog stanja nisam našao u pismenima.
Iz pisma dubrovačke republike Murat-kapetanu od 6.5.1729.g vidim da je kapetn bio na slobodi, žale da se mnogo propatio i nadaju se da će za to dobiti nagradu.
U istom mjesecu 24.5.1729.g dubrovčani za nešto opravdavaju kapetana Murata ćehaji velikog vezira.
Za njega vele da je izvršavao carska naredjenja, ali ipk da je bio ,,metnut, uzindan, potegao mnogo trufa i nevolja,,.
Pošto su saznali da Murat-kapetan namjerava da ide u Carigrad, preporučuju ga ćehaji, jer kapetan ,,hoće doći prid uzvišeno prijestolje za ljubit prid njim zemlju, spovijedati sve što je istinito, što se ovamo zbiva i plakat grozno svoje nevolje.
Kapetan je zaista htio da ide u carigrad ali je za to treblo novaca, pa se Republici obratio za zajam, mi ga srdačno preporučujemo V. gospodsrstvu,,
Kapean je zaista želeo želio da ide u Carigrad i da se žali na nevolje što ih je pretrpio, a za put je trebalo novaca, pa se republici obratio za pomoć.
Želio je da se sastane sa predstavnicima republika ali potajno. Pošto se morao kriti od neprijatelja da ne saznaju da se sastaje s dubrovčanima predložio im je da se sastanu u Konavlima ili u župi.
Tražio je kapetan od dubrovčana zajam od 50 reala. Oni su mu obećali ali su mu javili da sitže vrijeme ,,harača,, koji moraju dati Carigradu, te su ga o tome obavjestili 17.061729.g Predlagali su mu da traži pomoć od Carigrada ali je kapetan ostao uporan da pozajmi pare od knezova dubrovačke republike..
Umjesto u Carigrad, kapetan je otišao u Sarajevo po naredjenju bosanskog vezira Ahmed-paše.
17.71729 godine kapetan pismom obavještava dubrovčane da je stradao od Rustem-paše. Ahmet paša ga je držao jedno vrijeme u Sarajevu pod prismotrom i htio je da mu udari 500 štapa (darva) i da ga načisto zatvori u grad. Nije mogao da se sastane sa kapidžijom i da njemu objasni svoje muke, jer je kapidžija bio visok vjerski službenik dirketno potčinjen Carigradu. Kapidžija je po službi otišao za mostar te se kapetan s njim nije uspio sresti.
Murat kapetan je bio veoma važan za dubrovčane imajući u vidu da je sva roba na dubrovačkoj skeli išla za Dubrovnik samo je klobučki kapetan imao pravo trgovine, ostale turske teritorije to pravo nisu imale. A to je strogo bilo zabranjeno na skelama u Risanu i herceg novom.
Klobučki kapetan je obaveštavao dubrovčane o kretanju krava i trgovaca, pa kad su išli da krijumčare robu na risansku i novsku skelu obaveštavali su Dubrovnik.
Murat kapetan je išao čak u Viluse da vidi kako šverceri teraju 18 konja za risansku skelu (tovari konja). Javio je dubrovčanima da njihov sir iz Grahova krijući ide u Risan a neće stići u Dubrovnik i ako je sir plaćen.
Preporučio im je u Risnu uhvate švercere Hasana Jakupovića i Savu Vukovića iz Rudina. Od njih se može saznati povezanost turskih vlasti s švercerima. Murat dalje navodi da Nikšić ima 18aga i 700 nefera i da oni propuštaju karavane preko Grahova do Risna. Kada bi im se uzela ulefa (plaća) za jedno tri godine prestali bi s takvom rabotom.
Neko je Murata prijavio porti da previše petlja sa Dubrovnikom i štiti njihove nterese a slabo drži do nteresa države u kojoj služi pa je za to pao u ,,zindane i ostale nevolje,, Murat se ipak zadržao na svom mjestu jer se u spisima sreće i 1737.g.
Murat kapetan se spominje još i i u bujrudliji od 10.reb. 1149 (18.08.1736) kojom se zabranjuje izvoz stoke iz bosanskog ejaleta.
Ako Murat nije bio prvi kapetan Klobuka, onda je verovatno na tome mjestu bio:

2). Selim kapetan.
Spominje se u jednom njegovom pismu dubrovčanaima. Oni su tražili od Selima da zatvori put za Risan, na osnovu jedne bujrudlijekoju je Selim potpisao. Medjutim Selim ih obaveštava da je on bio kod Paše u Gacku gde se konsultovao i da put za Novi i Risan može zabraniti samo Trebinkski beg.
Selim kaže da je on dvije tri turme vratio a dvije tri razbio a robu zaplijenio. Zbog toga se Risanska gospodia žalila Novskom Providuru.
Ovo pismo nije datirano, pa se ne zna da li se desilo prije ili poslije Murat kapetana.
Od 1703-1750.g borili su se dubrovčani protiv izvoza robe preko Risana i Novog.

3). Ali kapetan bio je godine 1754 na ovom mjestu jer je iz te godine jedna prestavka hecegovačkog kapetana Dubrovniku s njegovim muhurm. 20.veljače 1754.g kapetan Ali je bio na jednoj mušaveri na trebinju sa nekoliko ajana i kapetana.
Bio je u vijeću u Onogoštu 12.6.1182 (24.10.1768) gde se zaključuje da se iz Crne gore uzme 14 talaca i opremi za trebinje. Talaci su uzeti zbog rata Rusije i Turske.

4). Sulejman se spominje dva puta kao kapetan i to 1875 i 1788-g On je imao mukatu od voska.

6) Arslan . bio je kapetan za vrijeme navale rusa i Crnogoraca na Klobuk od 7-16-6-1807-g. i to vrijeme je posjekao Savu Bulajića, koji je bio glava od Grahova.
Po Simbchenovoj listi sastavljenoj 8.1.1818 bio je klobučki kapetan:

7). Osman-Ahmed beg Ahmedović.
Po profesoru Kapidžiću, poslednji Klobučki kapetan je bio-Pašo.

Od Klobučkih dizdara po imenu su mi poznati Arslan-aga 1781.g Omer, Rustem-beg 1794, Arslan 1807, Rustem, Osman i Alija. Iz kuće Begovića iz koje su bili svi klobučki dizdari zna se da je prvi dizdar bio Hadžo, poznat iz narodne pjesme Rišnjanin Hadžija i da je imao kuću u Risnu na staroj slanici kao i u Heceg Novom.

🌺🍀🌹🍀 ❤ 🌺🍀🌹🌺🍀🌹🍀 ❤ 🌺🍀🌹🌺🍀🌹🍀 ❤ 🌺🍀🌹🌺

Фотографија корисника Vesna Mihajlovic
🌹52. DEO🌹- KLJUČKA KAPETANIJA U HERCEGOVINI – (90g. posle kosovskog boja pod turskom upravom).

Najveći dio teritorije današnjih Srezova Gacko i Bileća obuhvatala je Ključka kapetanija. a ustrojena je polovinom 18.st.
Grad ključ nalazio se na obroncima planine Babe, neposredno pored puta Dubrovnik-Gacko i dalje prema Nišu i po tome je imao važan strateški značaj u ono vreme. Turci su ga zauzeli 1479.g i zadržali se do polovine 18.v.

– Pre dolaska turaka bio je u vlasti vlastelina Sandjalja Hranića i njegova naslednika Stjepana Vukčića. Sandalj je desetog prosinca 1410.g izdao jednu povelju u kojoj se prvi put spominje Ključ. Ključ je jedini naš grad čije je ime uklesano na stećku pod kojim je sahranjen Radoje Ratković. Turci su Ključ zauzeli 1479.g. Ključ postaje sjedište kapetanije prije 1740.g. Godine 1828. odredjeno je da Ključ kao turska postaja pošalje u rat protiv Rusije 17 vojnika.
Odžakluk ključkih aga i vojnika bila je dubrovačka skela i stonska slanica dok su musthafizi grada Ključa uživali gedir-timare.
Predanje kaže da je Ključ imao sedam kapetana iz porodice Tanovića. Samo su četvorica poznati: Omer, Alija, Mustafa i Hasan. Ovo predanje je zabilježio st. Delić.

Godine 1740. bio je kapetan:

1). Abdulah-baki-aga. Iz pisma trebinjskog kapetana Sulejman-bega dubrovčanima od 10. rujna 1740.g vidi se da je Odžak (odžakluk) po carskom fermanu agama i vojnicima grada Ključa slanica kod Stona.
Na mušaveri (dogovoru) u gradu Trebinju 1754. pored drugih kapetana i ajana bio je kao vekil (zastupnik) ključkog kapetana Abdul-baki, ali nije poznato da li je to zastupnik ili kapetan osobno.

2). Omer-kapetan se zna da je bio ključki kapetan sredinom 18.st. i da je umro u Ključu i pokopan pored džamije gde mu se i danas nalazi grob. Njegova kći Sultana bila je udata u Kulu za Hasan-bega sina Sulejman-pašinog, bila je u životu posle Omera kao udovica 21. 03. 1780.g
Na poziv bosanskog vezira pošli su kapetani, Nikšićkog, Vidoškog, Kolašinskog, Klobučkog i Ključkog grada protiv pobunjenog Mostara i stigli u Blagaj.
Vezir im je naložio 29. svibnja 1760.g da tu sačekaju njegov nalog za navalu.
Kako se u ovom nalogu ne spominje Ključki kapetan po imenu, to se ne zna da li je to bio Omer ili njegov zamjeni-naslednik.

3). Ali-kapetan.
Bez dvojbe ovaj kapetan je dao povoda pisanju jedne predstavke na bosanskog vezira, kojom se traži da se pohvataju ubice Ali-bega Hasanbegovića iz Kule i barjaktar Mustafe koji su ubijeni i opljačkani u selu Stubici u Pivi u kući Nikole i Marka Simonovića, sinova Todorovih. To se neobično ubojstvo desilo 1768.g a mazhar je napisan tek u veljači 1780.g.
Nikola Simonović je izvršio ovo djelo sa još sedam svojih drugova i nakon toga su pobjegli u Imotski a kasnije se nastanili u Vrhorači u Rogatičkom kadiluku.
Na nepoznat način saznalo se gdje se oni nalaze i prestavkom je zamoljeno da se Nikola i Marko stave pred sud.
Cernički kadija Jahija podnio je po tome izvještaj i po tom nalogu Nikola i Marko su zbavljeni u Sarajevo.
Tužbu je podnio brat ubijenog Ali-bega, Murat-beg u ime svoje, svoje majke Sultane, braće Osman-bega, Derviš-Mehmed-bega i Sulejman-bega.
Sarajevski sud je stvar ispitao, preslušao svejdoke, saslušao osumnjičene i osudilo Nikolu na smrt, ali po šerijatskom zakonu Marko nije mogao biti osudjen na smrt.
Ali-kapetan je bio ili brat ili bližnji rodjak Sulatane majke ubijenog Ali-begs. Pored Ali-kapetana potpisano je na prestavci više zapovjednika Ključa s dizdarom Zulfikar-agom, imama i hatiba, te nekoliko zapovjednika grada Krstaca.
I Ali kapetan je pokopan pred ključkom džamijom.

4). Mustafa kapetan vršio je službu prije 1818.g. Jedna njegova kći je bila udata za Daut-bega Redžeppašića koji je bio cernički (gatački) musleim (1805-1814).
Po nalogu bosanskog vezira od 17. džum I 126 (9.6.1811) išao je ključki kapetan sa 60 vojnika da brani Prijepolje.
Po predanju treba da je Mustafa kapetan predao kapetaniju za života na mladjeg sina Hasana, jer se stariji sin nije slagao sa ocem.
To je oglašeno s kamena pred džamijom u Ključu, javno da svi čuju.

5). Hasan-kapetan, po svoj prilici bio je pristaša Huseina Gradaščevića, jer se samo tako može shvatiti da se Ključ povukao s vojskom Mehmed-beg-turjanija pred Smail-agom Čengićem. Čengić je bio musleim gatački, pristaša reformi i zakleti protivnik Gradaščevića. Gradaščević je bio otpremio Turhaniju za muselima Gatačkog, ali ga je odbio Čengić. Hasan je ujedno i poslednji kapetan.
Ključka kapetanija Tanoviće spominje i u narodnim pjesmama. Prezime Tanović je nastalo po porodičnom predanju, od Kapetanović, odbacivanjem prva dva slova.
Godine 1780 bili su u ovoj kapetaniji, sledeće age:
Husein musthafiz, Bećir, Salih, Hasan, Husein i Omer. A ćehaje su bili Alija, Mustafa, Sulejman i drugi Alija barjaktar.
Godine 1518 bio je dizdar Hasan a 1760 i 1792.g Zulfikar. Ovaj zulfikar dao je 17. džum. II 1206 (11.11.1792) prijedlog da se iza umrlog ćehaje musthafiza Saliha, dodijeli gedik-timar njegovim sinovima: Rustemu, Sulejmanu i Huseinu.

Фотографија корисника Vesna Mihajlovic

🌹53. DEO.🌹- KOLAŠINSKA KAPETANIJA

Kolašin, varoš i tvrdjava na rijeci Tari osnovali su Turci sredinom 17. stoljeća.
Kolašinska kapetanija osnovana je najmanje trećinom 17 stoljeća.
Krajem tog stoljeća brojala je ova kapetanija 217 zapovjednika i vojnika. Koji su rodovi vojske postojali i odakle je vojska primala plaću nije mi poznato.
Godine 1761. ili 1762. stigli su u Kolašinski grad topovi iz Travnika. Iz zapisnika koji je tom prilikom napisan 15.6.1175 ( 11.1.1765.) saznajemo da je topove primio kolašinski dizdar Bektaš-aga koji je tu službu vršio i 1755.g.

Prvi poznati kapetn je bio:

1). Ibrahim-aga. U toj službi bio je prije 1730.g i poslije 1755.g.
Bratstva u Kolašinu, Kuči, Herceg i Zatrvice izabrali su svog kapetana svojim vojvodom 28.safera 1169 (2. prosinca 1755)
Na Ibrahim agu kao kapetana i vojvodu bilo je u godini 1756 više pritužbi, jer je izgelda bio zulumćar.
Biće da je Ibrahim agu, naslijedio.
Фотографија корисника Vesna Mihajlovic
4. DŽISRI-TARSKA KAPETANIJA


Vojnici i kapetan ove kapetanije čuvali su most (džisr) na rijeci Tari, kao što je slučaj na Sani rijeci.
Gde je bio taj most nije mi poznato. Iz 1829.g odredjeno je da ova kapetanija da, u vojsku sedam vojnika, pa je ova kapetanija imala i najmanje vojnika uopšte.
Ne zna se kad je ova kapetanija osnovana a ne spominje se u popisu iz 1753.g znači da je osnovana posle ove godine a prije 1790.g. i od nje je najverovatnije mladja sam Hutovo kapetanija. Ove godine od ove kapetanije bilo je osam vojnika pod Kladušom.
Držim da je ovaj most čuvao jedan Kolašinski aga, a posle je pretvorena u posebnu kapetaniju. Od kapetana po imenice su mi poznati samo:
Selim i Selam. Jedini spomenik Selimu-kapetanu našao sam u popisu Hadžibešlijinih dužnika, sastavljenom Rujna 1810.g Dugovao je 50 groša a naveden je i kao beg i kao kapetan Tare.
Kako je ovaj dug mogao nastati najkasnije 1796.g u kojoj godini je i umro Hadži-bešlija, to je on postao kapetanom prije ove godine. Dokle je kapetonavao ne znam.
Selam-kapetan spominje se kao svjedok 15. redžeba 1244 (21.01.1829).g.
Фотографија корисника Vesna Mihajlovic

🌹55. DEO 🌹- VIDOŠKA KAPETANIJA (STOLAC)

Grad u Stocu zvao se Vidoška i po njemu se zvaše službeno kapetanija.
To je bila pogranična kapetanija na teritoriji stolačkog kadiluka.
Graničila se sa mletačkom republikom (dalmacija) msv. vlaha, trebinjskom, hutovskom i ljubuškom kapeanijom. Ovde je bio grad a u Hutovu kula.
Kapetanija je osnovana 1706.g ali je od nje nekoliko pouta oduzimana teritorija i pripajana Hutovskoj kapetaniji i gradu Počitelju.
Kapetani vidoške kapetanije najpre su bili Šarići a posle 1750.g i Rizvanovići.
Vidoška kapetanija se prvi put spominje 18.II.1444.g odine Turci nisu držali posadu u Gradu do kraja 18.st. negde pri kraju.
Grad je bio parazan 1624.g kad ga je obišao evlija čelbija i to konstatovao.
Tek posle Karlovačkog mira u gradu je postavljen prvi dizdar.
Kad je ovaj grad pao pod tursku upravu tačno se ne zna, ali se zna da je prva posada postavljena tek 1699.g.
Na stolac je navaljivala velika vojska i to za vreme kandijskog rata i za vreme velikog rata (1683-1699).
U jednoj mostarskoj kronici je zabeležmo da je Nikola Novković sa 5.000 boraca napao na Stolac i da su ga turcu odbranili (5.800 boraca). To je bilo za ilindan ili (alidjun) u srijedu 20-tog dana ramazana 1098.g. (30 srpnja 1687) g.
Stolčani su imali jedan napad na Ravnice (Radnice) kod stoca i opet su uspeli da se odbrane, stim što su zarobili mnogo topova i oružja, zastava itd. ujedno su zarobili i jednog serdara.
Turci su obnavljali grad više puta ali dva puta su morali jer im se desilo da im grom dva puta udari u barutane i napravi velike štete.
Prvi put je grom udario 1171 (15.rujna 1575) i drugi put 1256 (5.3.1840). Za prvi put su bujrudlijom dobili 50 kantara crnog baruta iz Sarajeva a drugi put je dobijeno 120 sanduka baruta iz Sarajeva. Barut je dopermio Salih-aga kao mubašir.
Tvrdjavu je opisao jedan napoleonov ofiicir, da stoji na jednoj steni i da je pristupačna samo s jedne strane, da ima više kula koje su spojene debelim zidovima.
U borbama izmedju vidoških kapetana s počiteljskim gavranom i izmedju sinova Zulfikar-kapetanovih bila je ova tvrdjava više puta opsjedana. Poslednja opsada iz 1831.g trajala je 4 mjeseca.
Iste godine je tri mjeseca boravio u Vidoški Ali-namik paša kojeg svrgao Husein-kapetan gradaščević. Odavde je Ali-namik umakao u Stambol.
Vidoška je u prilično doobrom stanju zatekla 1878.godinu.
Vidoška kapetanija je brojaala preko 300 nefera i aga. njihova plaća je tekla iz stolačkih hasova.

Kapetani su kako je rečeno bili iz Šarića i Rizvanbegovića, ali ni prvi ni drugi kapetan nisu bili iz ovih familija, nego neki:

1) Ali-aga sin Abdulah-bega. On je tu službu vršio 1706.g. Po jednom kupoprodajnom ugovoru bio je isti kapetan 1121 (1709).g.
Iz jednog pisma koje je prispjelo u Dubrovnik 2. travnja 1729.g vidi se da je ali-aga bio kapetan.

2). Ahmed. On se pismom obraća dubrovčanima da su mu došli dobri majstori ladjari i da dobro rade, ali da im je potrebna jedna veća testera, te da će je on platiti i zadržati.

Prije 25.7.1729.g bio je ovom mjestu neki,

3). Mustafa-kapetan. I on je potpisao mostarski mahzar. on će po svoj prilici biti iz Rizvanbegovića i to otac Zulfikar-kapetana..
Poslije ovog Mustafe bio je kapetan 1729 i 1730.g neki

4). Osman Šarić-aga. Kako su Šarići i Rzvanbegovići došli do kapetanije nije poznato. Obe prordice su ugledne u Stocu i plemićkog su roda. Šarići su bili u nekoj rodbinskoj vezi sa Silihdar-Husein-pašom, vakifom Stoca. Bili su toliko moćni i cenjeni da je neko od njih, a da je htio lako mogao biti bosanski vezir u Travniku.
Osman-aga je imao četri sina: Smaila, kasnije kapetana, Ali-bega, Jašar.-bega i Sulejman-bega.
Ali beg je bio kara-kulak na sultanovom dvoru, tj. šef tajne policije koja je imala zadatak da uhodi velikog vezira i da o tome dostavlja izveštaje sultanu.
Izmedju ali-bega i njegovih u Stocu bio je živ saobraćaj. Pisma su donosili i odnosili dubrovački kuriri. Kapidžić piše da su imali veliki ugled u stocu, Dubrovniku i Stambolu.
Ali-bega su u stambolu posećivali i otac i braća. Jednom je dolazio službeno kod vezira u Travnik i tad je svratio do kuće. Pre njegovog dolaska jedan brat je od dubrovčana tražio koji kilogram limunova i jedno ogledalo. Mnogo je Ali-beg vredio dubrovčanima.
U proleće 1729.g bio je Osman-aga kod Stona Ali-bega u Stambolu a na kapetaniji ga je zamjenjivao imenjak Osman-beg Rizvanović. To je prvi po imenu poznati Rizvanbegović.
Ovaj ali-beg Šarić postao je prije 2.1.1748.g hađžija i pod ovim datumom piše on jedno pismo dubrovčanima ali ovaj put kao bivši karakulak.
Osman-aga Šarić je išao u stambol da potvdi berat da mu se opet stavlja pod upravu kapetanstvo jer je 1730.g došlo do pobune janjičara koji su skinuli sultana Ahmeda III i postavili Mahmuda I.
Običaj je bio da kad se menja sultan dolazi do promene i vezira i kapetana beratom i hatišerifom. Medjutim njemu je hati šerif stigap pije vremna što je izazvalo sumnju.
Godone 1727. Osman-aga Šarić je bio zastupnik (vekil) stolačke malićane. Odrekao se kapetanije 1731.g u korst svog sina Smaila.

5. Smail kapetan vršio je službu od 1731.g do 1761. majka mu se zvala Saliha. To saznajemo iz njegove zakladnice kojom je uvakufio jedno zemljište u stolačkoj čaršiji da se na njemu sagradi 20-tak dućana i 83.000 akči u gotovini da se daju na rebah (kamate) sigurnim ljudima uz žiranta.
Prihodom od dućana i gotovine imada se izdržavati džamija što je je on podigao u Stocu 1154 (1741) i u njoj zaveo službe slične onima u Gazi-husrev-begovodžamiji. Ove godine u Stocu na Bregavi nastale su tabhane tj. radionice za učinjenje kože, te se taj zanat razvio i donosio prihode.
Šarići su bili u srodstvu s nekim Salih-Huseinom pašom koji je živeo poslije 1520.g i odredio da njegovi rodjaci budu mutavelije njegovog vakufa. Sulejman-kapetan je jedno vrijeme bio vojvoda u Ljubinju. Imao je vekila (zamenika)
Poslednjih godina njejgovog kapetianovanja počele su borbe izmedju Šarića i Rizvanbegovića oko podele kapetijske vlasti. tj. nastale su borbe izmedju Zulfikara i Samil-kapetana.
Zulfikar-kapetan je najvažnija ličnost Stoca u 18. stoleću. On je sin Mustafe Rizvanbegovića-kapetana. Pravo ime mu je Mehmed Zulfikar, a nakon što je obavio hadž zove se i Hadži kapetan. Njegov otac Mustafa pominje se kao kapetn 1730.g i mora da je vrlo kratko bio na tom položaju..
U šestom deceniju 18 vijeka vodila se žestoka borba izmedju Šarića i Rizvanbegovića za kapetaniju. Vidio sam 1940.g u jednom franjevačkom samostanu bilježnicu da je samo u jednoj godini vlast 6-7 puta prelazila iz ruku šarića u Rizvanbegoviće i obratno. Po dubrovačkim spisima Zulfikarpaić se prvi put spominje 22.1.1755 a Smail-aga Šarić zadnji put 17.5.1761.g.
Biće da jezulfikar dobio berat na ovu kapetaniju hirdžetske godone 1171 koja je trajala od 15.09.1757. do 3.9.1758.g. jer je ova godina urezana na njegovom muhuru.
Zulfikar je umro u Stocu 1220.g (1805) i pokopan je na groblju Sultan-Selimove džamje.
Dva puta je s vojskom išao na Rusiju 1769 i 1773.g. kao bimbaša.
Godine 1785,g u Stocu je postavljen serdar mada se nije znalo značenje te funkcije. Kapetan je tražio da se taj serdar svrgne ali to nisu dopustili sarajevski janjičari.
Po kadićevoj kronici spominje se 1789 kao stolački kapetan neki Mustafa beg Begović. To je bio najstariji sin Zulfikar-kapetanov koji je tada bio u vojsci pod Kladušom.
Zulfikar-paša je pratio vezira Husamudina-pašu kad je išao u Krajinu zbog uredjenja granice nakon svištovskog mira.. Taj je put trajao od 13.8.1795 do siječnja 1796.g.
U stolačkom kraju pojavila se eškija u godini 1796 i u vezi s tim izišao je ferman u kome se spominje Zulfikar-kapetan i stolački dizdar Mustafa.
Vidoški kapetan imao je pravo kupiti marvu kojoj se ne zna vlasnik. Svojim zastupnikom u Ljubinju postavio je Zulfikar-kapetan nekog Teparića 2. redžepa 1214 (30.11.1799).

Фотографија корисника Vesna Mihajlovic

🌹56. DEO.🌹- ROŠKA KAPETANIJA

Grad Rog po kome se zvaše ova kapetanija stajao je na brežuljku što se diže na južnom rubu Roškog Polja. Preko tog brežuljka vodi put iz Roškog Polja u Dalamaciju. Desno od tog puta vide se ostaci toga grada. Na austrijskoj specijal karti označeno je to mjesto ,,Ruine Rošac,,
Grad Rog spominje se prvi put 1444 g. U doba Tursko-Ugarskog ugovora iz 1503.g krivo je napisan: prvi put kao „kog,, a drugi put kao „bog,, Godine 1513 došao je u Dubrovnik Gregorius Cherchich Bosnensis de Roge da podigne dohodak za Balšu Vladisalića, unuka herceg Stjepana.
U ovom su gradu bar jedno vrijeme držali Turci svoju posadu. Početkom 18 st Rog je imao i kapetana i dizdara. To znamo iz dnevnika makarskog biskupa Nikole Bjanković koji je posetio Roško Polje u svibnju 1710.g.
Tu čitamo: „Ovo je /roško Polje/ mala krajina s kojom upravlja kapetan turski Zulilaga Sutlijašević i dizdar Ahmed Izakagić.
U svrhu slobodnog djelovanja u korist duša dogovorismo se da posjetimo ova dva zapovjednika, da im iskažemo poštovanje i dademo darocve. Bili smo srdačno primljeni i premda teško bolestan zadrža nas (kapetan) uz svoj krevet u dugom razgovoru, nudeći nam za okrepu razna pića, koja primismo u znak zadovoljstva.
I dizdar nas je primio vanrednim poštovanjem i usrdnošću. On je prije dvije godine poslao u Makarsku na službu biskupu, mladića Grgu Kardunovića, sina nekog kršćanskog kmeta preporučujući ga velikim preporukama da bude svećenik.
U ovoj prilici kad se ponovo sastao sa biskupom ponovio je svoje preporuke, tražeći tvrd i siguran odgovor o vremenu, kad će biti zaredjen.
Mons.biskup poznavajući ponašanje i sposobnosti preporučenog mladića udovolji molbama i obeća da će mu ga sledeći uskrs poslati kao svećenika, samo ako bude imao dostatan patrimonij. Na to on odgovori da će mu ga on dati i zahvaljujući na stotine načina obaveza se u zamjenu odvratiti milošću u svakoj potrebi, čak i sa životom.
I to je jedini spomen o ovoj kapetaniji. Biće da je brzo ukinuta i Rog napušten, jer je godinu dana kasnije (8. svibnja 1711) osnovana Duvanjska kapetanija.

Фотографија корисника Vesna Mihajlovic

🌹57. DEO.🌹 LJUBUŠKA KAPETANIJA ( 47.g pod turskom upravom posle kosovskog boja).

Do pada pod Veneciju 1717 bio je Ljubuški na teritoriju Imotskog kadiluka. Kadija je sedeo u Imotskom. Požarevačkim mirom i ovaj kadiluk je izgubio jedan dio svog teritorija, i od tada, do nove administracije podjele bosanskog ejaletaa 1851.g zvaše se Bekijje-i Imotski, a Ljubški je sedište kadiluka.
Dok je ovaj kadiluk bio celovit organizovana je u njemu Ljubuška kapetanija. Desilo se to nešto prije 1705.g. jer se te godine u dosad poznatim izvorima spominje prvi put Ljubuški kapetan. Ime je dobila po gradu Ljubuškom.
Grad Ljubuški se prvi put spominje 1.10.1452.g. u jednom pismu vojvode Vladislava Kosače upućenog Dubrovniku.
Turci su zauzeli grad 1436.g. ali ga je preoteo vojvoda Vladislav prije 16.7.1471.g. Sigurno je Ljubuški bio u Turskim rukama 1503.g
Kula Herceguša u ovom gradu potiče još iz srednjeg vijeka, a ostale kule su gradili turci. Godine 1767. nešto se popravljalo u ovom gradu, jer su angažovani dundjeri iz Mostara.
Dizdari i musthafizi bili su timarlije. Medju musthafizima bilo je članova porodice Vučijaković.
Iz hronike popa Šilobadovića znamo i da su izmedju 1662.g i 1669 do Vitine više puta prodirali Dalmatinci.
Ljubuški spada u one kapetanije što su nastale nakon karlovačkog mira, kad su nastale i sve ostale kapetanije u hercegovini osim one u Trebinju koja je najstarija, te Tare i Hutova koje su organizovane znatno kasnije.
Ljubuška kapetanija je brojala 200 vojnika i zapovednika, ali se ne zna koji su nrodovi vojske bili zastupljeni. Godine 1829 imala je ljubuška kapetanija da otpremi za Rusiju 39 vojnika. Njen kapetan s nepoznatim brojem momaka išao je na Rusiju 1736. Isto tako iz ljubuškog su bila 54 vojnika pod Kladušom 1789.g a učestvovali su i u odbrani Klobuka 1807. godine.
Plaće su primali iz raznih prihoda.
Jedan dio plaće su primali od mukate Gostina godine 1801. u iznosu od 437 i po groša.
Ljubuški Hadžialići potomci su prvih ljubuških kapetana a vitinski Kapetanovići potomci su poslednjeg ljubuškog kapetana. U Viti nije imao svoj Odžak poslednji kapetan. Uz Odžak je bila i jedna kula. Jedna kula u Vitini bila je još 1686.g..

Prvi po imenu poznati kapetan bio je;

1). Mahmut a naveden je kao svjedok u jednom aktu od kraja sfere 1117 (oko 19. lipnja1705).g Poslije Mahmuta, spominje se,

2). Alija, kasniji Hadži-alija. Ovu službu vršio je prije 1816 pa do iza 1736.g
I on je potpisan u mostarskom mahzaru godine 1145 (1732) naloženo je zamjeniku mostarskog kapetana da zbavi u Travnik Ljubuškog kapetana, jer je omogućio bijeg ubicama sedmorice mostaraca. Ubice su pobjegle u Imotski i kasnije su neki od njih bili pohvatani ali im ljubuški kapetan omogućio da ponovo pobjegnu.
U nalogu se ne spominje ime ljubiškog kapetana, ali to je bio zasigurno ovaj Alija. Kako se on opravdao u Travniku na divanu ne zna se, ali on je i nakon toga ostao na svom mjestu.
Izmedju 1730 i 1736 išao je u Meku i postao hadžija.
godiine 1736.g otišlo je više kapetana na Rusiju a medju njima bio je i ovaj hadžija-Alija.
Kod Ozije (očakov) pao je u ropstvo. Ista je sudbina zadesila i derviš-Hasan-bega, tuzlanskog-kapetana a od ostale feudalne gospode dopali su sužanjstva Mehmed-beg Dugalić iz Sandžaka Klis, Rustem-beg-Šahinpašić iz Rogatice, Avdi-beg Korča iz Korče, neki Husein-beg, Avdi-Zaim Džaferov iz Zvornika i neki hadži Alija iz Sarajeva.
Nakon dugog ropstva vrato se tuzlanski kapetan Derviš-Hasan-beg iz ropstva, ali nije poznato šta je bilo sa Hadži-Alijom-kapetanom, kao ni to ko su bili kapetani ljubuškog sve do kraja 18.st.

Godine 1807 bio je na ovom mjestu:
3) Mahmut-kapetan. On je učestvovao u borbama kod Klobuka. Još 1940.g sam slušao kako se o tome priča u Ljubuškom.
Po predanju, u službi ovog kapetana nalazio se kao upravitelj njegovih dobara neki Sulejman. Za njega kažu da je bio kršćanin koji je primio islam.
Kasim Gujić rodjeni ljubuškaš dugo je tragao za porijeklom ovog Sulejmana i našao da je on bio sin conte-Petra Cvitkovića iz Imotskog kotara i da mu je bilo ime Jozo i da je rodjen 9. studenog 1788.g. U ljubuški je pobegao kao učesnik neke pobune iz dalmacije, tu primio islam i prozvan je Sulejmanom.
Po jednoj verziji načinio ga je kapetanom Mahmud-kapetan Hadžalić jer nije imao muškog dijeteta, a po drugoj on je uzurpirao kapetaniju.
I stariji bezi kapetanovići iz vitine rodjali su se sa Cvitkovićima i obratno. Išli su jedni drugima u posjete. Ovi bezi nisu znali ni jednog starijeg pretka muslima osim Sulejmana.. Ne zna se tačno kad je umro Mahmud-kpaetan i kad ga je zamjenio Salih.
Najstariji pomen o Salih Kapetanu nalazimo u jednoj bujrudliji od 5. srpnja 1827.g kojom se obavješćuje ljubuški kapetan Sulejman-beg da fratri sela Grabovice u nahiji Buško blato mogu sagraditi dvije sobe i da se tome ne smije niko protiviti niti se miješati u njihovu gradnju.
Prema jednom temesuku ovog kapetana vidi se da je on kao posjednik resmova od voskarnice i bejtul-mala11.reb II 1234.g (31.10.1827) predao prihode Salh-begu, ćehaji čauša u Sarajevu.
Iz jednog berata 1829.g saznajemo da su 1829.g sinovi ljubuškog kapetana Ali-beg i Mustaj-beg kupili na javnoj dražbi četvrtinu mukate od 2382 groša u nahiji duvanjskoj, što je ostala upražnjena smrću nekog Mehmeda-bega. Ta mukata pripada bosanskoj blagajni. Slejman-begovi sinovi kupili su tu mukatu za 2000 groša i na konto su sve potrebno platili bosanskoj blagajni uručuje im se i mukata kao malićana te se izdaje i berat datiran 15.safere 1245 (16.8.1829).
Za vrijeme pokreta Husein kapetana Gradapčevića (1831-1832) Sulejman-kapetan se pridružio Ali-agi Rizvanoviću stolačkom kapetanu, koji je nakon protjerivanja Namik-paše (namjesnik) imenovan je zamjenikom vezira u Travniku.
Alija Rizvanbegović je obavjestio raju, muslimane i hrišćane i franjevce da ne vjeruju onim koji su se digli pritiv cara već da vjeruju u portu i nikog više.
Iza velike pobjede na Kosovu polju 1831.g Husein kapetan Gradaščević se vrati u Bosnu i sebe proglasi vezirom. Odmah je odlučio da kazni hercegovce ( smail.agu čengića, Ali-agu Rizvanbegovića, Bašagu Redžeppašića i ljubuškog Sulejman-kapetana). Zato je na Hercegovinu poslao vojsku i imenovao nove muselime. Za ljubuškog muselima imenovao je Osman-aga Manova kojega sa 2000 konjanika i pješaka pošalje na starog ljubuškog kapetana. Manov prvo zauzme i opljačka Ljubuški pa posle krene na Vitinu gde je bilo sjedište Sulejman-kapetana. Iz Vitine Manov krene na Una Utvicu dva km daleko od – Vitine.
Na boju kod Utvice zapodene se boj koji je Sulejman kapetan izgubio. Za neko vrijeme Husein kapetan se morao skloniti u Vrgorac.
Početkom lipnja sultanova vojska pobedila Husein kapetana Gradačevića kod Sarajeva, tako da je Manov morao napustiti Ljubuški. Sulejman kapetan se vratio u Ljubuški pa zatim otišao u Sarajevo gde se poklonio Kara-Mahmud paši i ovaj mu je dao berat da se vraća u ljubuški kao legitimni kapetan

Husein kapetan je kanalisao polja po Ljubuškom i čak je uveo kulturu gajenja riže koja je bila cjenjena jer se uvozila.

Zatim je on prvi zasadio masline ispod svog dvorca da da primjer durgim. Za gladnih godina davao je raji besplatno žito iz državnih hambara.. Žito se nije plaćalo već se vraćalo ali u plodnim godinama. Znalo se za njegove dugove državnoj blagajni jer nije narod tjerao da uredno plaća porez za viru, vrijeme suše.. Kad su ukinute kapetanije Sulejman-kapetan je ostao vjeran sultanu i vršio službu muselima u Ljubuškom i to sve do svoje smrti 18. prosinca 1848.g.
O Sulejman-kapetanu spjevana je pjesma od strabne Šekir-efendije Muidovića od 50 stihova. Od ljubiških dizdara po imenu su poznati: Hasan oko 1730, Mahmur Mahmut 1773 i 1781 i Hasan 1807.
Od ljubuških aga spominju se Zulfikar-aga 1758 i 1801, Salih aga Bakmanović rodom iz Mostara..). od ljubiških dizdara po imenu su poznati: Hasan oko 1730, Mahmur, Mahmut 1773 i 1781 i Hasan 1807.

Фотографија корисника Vesna Mihajlovic

🌹58. DEO.🌹 – Mostarska kapetanija

Ova kapetanija osnovana je izmedju 1700 i 1706.g.
U njenom sastavu bila je kula Lipeta na starom drumu Mostar-Konjic, a od 1793.g i novo sagradjeni grad u klancu (bogaz) Prinam (?).
Kroz cijelo vrijeme njena opstanka bili su kapetani i age prvog džemata azapa iz porodice Vučijaković. Prvi poznati član ove porodice i doborotvor ljubuškog i mostara bio je Nesuh aga, sin Abdulahov. Iz ljubuškog se naselio oko 1550.g u mostar.
Jedan od Nesuh-aginih potomaka Ahmed (ahmed-aga, Ahmed-beg) bio je prvi kapetan Mostara. Krajme ožujka 1773 bilo je u mostaru oko 560 a u kuli Lipeti oko 420 zapovjednika i vojnika i to: osam džemata azapa sa 320 zapovjednika i vojnika. I.džemat tobdžija sa oko 40 zapovjednika i vojnika 1. džemat musthafiza sa oko 40 zapovjednika i vojnika, 3. džemata konjanika sa 120 zapovjednika i vojnika i 1 džemat pasbana sa oko 20 zapovjednika i vojnika.
Posada u kuli lipeti dobijala je jedan dio svojih plaća od prihoda s Neretve, Rame i majdana Kreševo, dok je mostar bar jedno vrijeme primao svoje plaće od prihoda zadarske skele.
To saznajemo iz jedne potvrde Mustafe, većila mostarskog kapetana, i Osman-age iz mostarske tvrdjave 7. safera 1185 (22.5.1771) prema kojoj su potvrdi ova dvojica prodala Hasan–adi Kolaniji svoje pravo na prihode zadarske skele.
Kako je već spomenutio bio je mostarski kapetan:
1). Ahmed-aga Vučijaković. Po muvekitu, bio je on kapetan 1706.g Po bilješci od 27. safera 1121 (8.4.1709) u jednom sidžilu odredio odredio je narak mesu u Mostaru.
Idući oko 1720.g na hadž u Meku umro je na putu u nepoznatom mjestu. Iza njega ostala su tri sina: Mehmed-beg, Abdulah-beg, (1187) Osman-aga (1186) Svi su umrli u mostaru.
Ahmed-agu Vučijakovića nasledio je najstarijisin:

2). Mehmed-beg. Njemu je uzurpirao kapetaniju neki Hasan oko 1730.g Protiv te uzrpacije je upućen protest porti koji su potpisali svi ugledni gadjani mostara i Herceg-bosne, te je upućen Mahzar dultanu. Mahzar glasi;

,,Mahzar što se podnosi miri-mirani, miri-live, defterdari, alaj-bezi, šejhovi, ulema, zaimi, spahije, gradski kapetani, age i neferi bosanskog ajaleta.
Mehmed-beg Vučijaković iz Mostara pokazao se još prije no su na nj prešle prinadležnosti kapetanije kao spreman (husni tetbir) i junak i proslavio se na ovoj junačkoj krajini kao koljenović, pobožan i spreman u uredjenju krajiških poslova kupeći vojsku da potuče i upokori neprijatelja. Kako je tu prije za vrijeme ratova u ugarskoj neprijatelj zaposio neka mjesta u ovim krajevima, to je zbog toga u spomenutoj cvaroši sagradjena nova velik tvrdjava.
I kad je iza toga naumljeno u nju postaviti stražu i nefere, to su gradovi iz ovog kraja, mostarski stanovnici i bosanski valija našli za shodno da se spomenuti Ahmed-kapetan imenuje baš-bogo i kapetanom nove tvrdjav, pa je spoenuti postvljen milostivo sa 60 akči dnevno pod imenom azabani-evvel. Iza toga je on vršio carsku službu u spomenutoj tvrdjavi ispravno i koliko puta vojevao za spas svoje vjere, a osim toga provaljivao i pustošio po neprijateljskim zemljama, sa stanovnicima vilajeta lijepo se držao i sa rajom se lepo pazio.
U vrijeme miora otišao je s dopustom na hadž i bođijom voljom na tom putu umro. Kad je stigao glas da je na putu umro odjednom je u javnost izišao neki Hasan i to prije nego su Mehmed-begovi sinovi stigli u Carigrad, pomenuti Hasan je s blagajničkim popisom imena džebedžlija zadro u dirlik umrlog i s nekim približavanjem protiv prijedloga uzeo na se berat spomenute kapetanije. Porta je sagledala stanje i na osnovu dokaza najstarijeg sina tj. mehmed-bega je proglasila kapetanom i izdala mu berat. Bez obzira nato opet je na površinu isplivai Hasan zahvaljujući spletkama Muhamed-emina koji je prije pet godina bio kadija u Mostaru i koji je podnio krivotvoren maahzar s nekim pribelješkama kkao da je to dirlik njegova odžaka i uzeo kapetaniju od Mehmeda i ako se mehmed uberatio.
Osim toga Hasan na svoju službu ujunačkoj krajini i ne dolazi, već je otišao prema Iranu a nasvoje mjesto je postavio nekog mladića iz mostara i izvadio ferman za to zamjenjivanje a time je učinjena velika nepravda spomenutom mehmedu. Ako se ne smiluje na stanje spomenutom mehmedu i ubuduće se njegov dirlikne utvrdi, to će medjudirlicima gradova i paanki u ovom ajaletu pojaviti se suprotnosti i neredi.
Ovaj mahzar pšodnosi se pred podnožje previšnjeg prijestolja u dokaz da je pravo stanje ovakvo i da jespomenuti vrlo dostojsn carske milosti s molbom da mu se milostivo udijeli dirlik njegova starog odžaka. Pod ovim mahzarom je 106 potpisa i muhura,
Najverovatnije da je ovaj mahzar napisan oko 1733.g kad je kapetansku službu obavljao kapetanov zamjenik. Porta je uvažila ovaj mahzar i ponovo povratila kapetaniju Vučijakoviću. To se sigurno desilo prije 1748.g U ovoj godini je došlo do pobune u mostaru.Kroničar Lašvanin piše da je iz carigrada došao temin koji je donio plaće (ulefu) vojnicima u toj godini . Kad je djelio vojnicima plaću navale i baše da traže i oni svoju plaću. TEmin pobjegne u kapetanovu kuću. medjiutim baše okrenu topove sa grada i opale svomsnagomtako da je temin poginu sa još nekoliko lica (deset mrtvih i deset ranjenih).
Da li je tada bio kapetan Mehmed ili njegov sin
Zejnel-abidani. Zejnel se prvi put spominje 1754.g a umro je u mostaru kao kapetan s titulom age.1176. (1762).
Njegov sin je bio:
3). Mehmed II kapetan. On je iza oca ostao maloletan pa ga je zastupao stric Mustafa, što se vidi iz nekih potvrda o dugovanjima.
Premse jednoj bilješci iz 1186. mostarski kapetanje sa više aga i begova otišao pred šerijatski sud u mostaru i tražio da se obezbede sredstva za popravku grada, zidina, ulaznih kapija, kapidžika, jer su pre nekoliko godinaidto tako izišli za vrijeme vezira Silhadar-mehmed-paše (1776-1770) i od tih popravki nije ništa ostvareno. Zato su ponovo ustali. Zidarski stručnkak Luka Mimara je izračunao da bi za popravku trebalo 400 groša. Tražili su da se nadzor povjeri mehmed-kapetanu II.
Postoji i jedna bilješka za ovog kapetana da je bio velika pijanica i veliki zulumćar i da je prijavljivan kadiji i da mu je kadija slao muraselame na koje se ovaj nije obazirao.
Zbog toga je bašbogOsman mehmeda II prijavio veziru u Travnik da se protiv ovog kašetana napiše mahzarom ferman.
Naročitim nalogom bosanskog vezira pozvan je Mehmed II u TRavnik 18.8.1781..g na odgovornost a 24. istog mjeseca ddošao je u mostar mubariš da ga sprovede. Šta je dalje bilo ne zna se.Mehmed-beg je imao sestru Djulsumu koja je umrla 1815.g i bila je po priči Haki-bega starija od brata.
Poslednji mostarski kapetan bio je Mhemed-bega II sin,
3). Muhamed-beg koji je umro 1272 (1855).
spominje se ka svjedok na jednom vjenčanju u Mostaru svibnja 1827.g.
Kula Lipeta.Po evliji Čelebiji kulu je sagradio Ibrahim-aga iz Mostara, koji je bio ćehaja velikog vezira Ćuprilića a iz razloga da se obezbedi put izmedju sarajeva i mostara.
U ovoj kuli s pet katova, zapisao je čelebija, sedeo je dizdar sa 50 momaka. Zapovijednik kule je imao 80 akčidnevno plaće.
Od pisanih dizdara postoje Mustafa 1770, Salih 1769 i Muharem-aga koji je komandovao sa konjanicima.

Фотографија корисника Vesna Mihajlovic

🌹59. DEO.🌹 – POČITELJSKA KAPETANIJA

Gabelu, ključ Neretve, zauzeli su mlečani 1693.g Kada je 1718.g vraćena gabela porti ona više nije ima niakav strateški značaj. jer su mlečani grad digli u zrak i uništili 1715.g.
Počitelj je ušao u istoriju 1444 kao grad Hercega Stjepana. Godine 1466 u Počitelju je bila posada Matije Korvina. Turci su grad zazeli 1471.g i od tada do 1835.g su držali svoju posadu u Počitelju. Gornji dio grada nastao je 1466.g a ostali dio je nastao nakon pada Gabele. Počitelj je bio na teritoriji Blagajskog kadiluka so 1872.g a posle toga je bio sjedište novoosnovanog kadiluka sastavljenog od 31 sela, izdvojenih od blagajskog, mostarskog i stolačkog kadiluka. To je učinjeno iz strateških razloga.
Prije nego je Počotelj postao sjedište samostalnog kadiluka, bio je to sredine 17.st. jedan mali kulturni centar a u njemu je sjedio dizdar od 1471.g i kapetan prije 1713.g.
Ova kapetanija je osnovana prije 18.st.. Prvi počiteljski kapetan bio je:
1). Jusuf-aga koji je imao brata Hadži-mustafu-agu
tasovca koji je takodjebio aga u Počitelju.
Tog vremena počiteljske age i begovi primali su plaću od dubrovačke skele i soloinske slanice i na skele su slali svoje emine (povjerenike).
Poznato je da su počiteljske age zimale zajam od dubrovčana da bi isplatili svoje vojnike i zapovjednike. Jednom su uzeli zajam jer hoće da na portu šalju dvojicu svojih službenika nekim poslom (age).
Posada ove kapetanije je 1196 ili 1782. godine imala 354. vojnika s dnevnom plaćom od 3677 akči. Tu posadu su sačinjavali: dva džemata konjanika (35 i 37) vojnika, 36 musthafiza, 17 mjesnih (jerli) tobdžija, 5 džemata azapa (34,34,33,31 i 33 ) vojnika, 29 matorloza, 24 pasbana i 25 azaapa u Čučkovića kuči u Strugama. Iz sačuvanih izvora vidi se da su im plaće oovog vremena tekle od stolačke mukate i iz prihoda Novog i Risna.
U godinama (1213-1216) (1798-1801) primili su jerli (tobdžije) Počitelja od prihoda sarajevske voskarnice po 2363 groša grodišnje na ime plaća.
Kapetani počitečlja pripadali su trima porodicama. Prvi i po svoj prilici drugi kapetan bili su iz porodice Tasovaca. Pootomci druge dvojice su kapetanovići u Čapljini, a potomci treće trojice su počiteljski Gavran-kapetanovići. Po predanju Gavran-kapetan je došao uzrpacijom do kapetanskog mjesta i bio je u rodu s porodicom Taso, a prvi kapetani zvaše se
tasovci.
Jusuf-aga je vršio službu tu službu i 1736.g. Njemu je poklonio Ljubo-zade (ljubović) Mehmed-beg jednu njivu od 4 dana oranja na brežuljku u blizini grada Počitelja i zvala seta njiva Alagovac. Timar u kome je bila ta njiva u posjedu nekog mstafe i on je taj prenos odobrio 1.2.1149. (1736).
Menije ovu tapiju ustupio počiteljski imam Beći-Kapić.
Posle pomenutog Jusuf-age bio je kapetan:
2). Ibrahim-aga. Imao je dva sina: Mustafa-aga i Omer-aga.
U njegovoj kući su 1741.g ubijena dva trgovca Jako i Ivan i o tome se vodila rasprava kod vezira u travniku. Najvjerovatnije da je Ibrahim zbog ovog ubistva izgubio kapetaniju i da ga je naslijedio kapetan Omer iz druge porodice.
Omer-kapetan ili Omer-aga sin je Ahmed-agin i unuk Ibrahimov.
On je prepisao Šeh-jujin komentar ,,šahadije,,. Prepis je završen 10.redžepa 1168 (23.4.1755). Omer kapetan je bio dobar poznavalac persijskog jezika i bio je dobar pjesnik. Jednom prilikom ali na kratko je učestvovao u Rusko-turskom ratu.
Z vrijeme ratova izdavao se ferman s kojim se zabranjivao izvoz žita i hrane. Pri pojavi krijumčarenja isto se kažnjavalo smrtnom kaznom. godione 1768. u vrijem ovogkapetana obješena su dvojica krjučara.
Omer-aga je bio mušterija sarajevskih veletrgovaca i u jednom pismu se spominje da je ostao dužan 60 groša Hadži-mustafi-bešliji.
Taj dug nije bio razdužen sve do 1810.g.
Ovaj kapetan je umro 1771.g u Dubravama kod Počitelja. Zamenio ga je sin:

3). Ibrahim.U njegovom muhuru ucrtana je godin 1185 (1771) Otisak njegovog muhura ostao je na jednom mahzaru naapisanom 1774.g. kad je on i prestao da bude kašetan.
Osim Ibrahima imao je Omer-kapetan još dva sina: Mustafu i Jusufa, obojica su bili age.
Mustafa je pod tapijom imao obradivu zemlju u selima Dračevo, Sjekose, Donje Hrasno, Tasovčići, Prenj, Habatnica ili StojčinGo. Kako je mustafa umro 1221.g (1806)polovina ovih panjaka je pripala Jusuf agi, jer mustafa nije imao djece.
Najznamenitiji Počiteljski kapetan bio je:
4). Smail-beg, Smail-kapetan, bolje poznat kao Gavran-kapetan. Na mjestu kapetana bio je prije 1782.g ali neznamo kako je postao kapetan ni kada je umro.Sigurno je da je bio u životu 1820.g Znači bio je kapetan oko 40.g. po Bašagići je umro 1824.g.
Vodio je ratovesa kapetanima Hutova, stoca i Ljubuškog kao i za opstanak počiteljskog kadiluka. Ta borba je trajala 16.g od 1802-1818.
Godoine 1818 pisaoje jedno pismi Daut-begu REdžepagiću u TRavnik da ga opravda pred vezirom jer nije mogao doći u travnik na neki sastanak pa šalje siona Ibrahim-bega.
Ovaj kapetan je od pravoslavnih popova tražio kaza-mesafir. Zato su ga popovi optužili travničkom veziru i dokazali da su u pravu. Prijavili su ga zloglasnom paši Dželaliji. Spor je bio oko 2000 groša.Smail-aga je računao da ga popovi ne smeju prijaviti, ali je popove na prijavunaterao Ali-Aga-Rizvanbegović.

Фотографија корисника Vesna Mihajlovic

🌹60. DEO 🌹– DUVANJSKA KAPETANIJA (Seddi-džedidska)

Osnovana je 20.reb I 1123 ( 8. svibnja 1711). Sjedište kapetanije bilo je u Županj-pootok, kasnije Županjac-Danas Duvno. Ova se kapetanija sterala izmedju Hlivanjske kapetanije i mletačke granice. Palanka Županj potok udaljena je od Hlivna i ljubuškog po 6 a od mletačke granice 2 sata hoda.
Iz berata izdatog u Drinopoljskom polju s kojim se postavlja neki Hasan agom prvog džemata konjanika i kapetana novustrojene kapetanije čitamo izmedju ostalog i ovo: ,,Palanka-županj potok u Duvanjskoj nahiji i hercegovačkom sadžaku krajnja je ganica (serhat) pa je malo vojnika što je čvaju, a službe im je mnogo,,.
Osim toga je na 5-6 sati hoda od Makarske, Sinja i Zadvarja, pa je suviše skrajnja granica (serhat).
Stoga je visoko dostojni vezir, preuzvišeni mušir, reditelj svijeta, bosanski valija, moj vetir Ali-paša učinio prijedlog (arz) i zamolio da se spomenuti grad nanovopopiše i da mu se još nešto pripoji, tako da ima najmanje 100 nefera id tri agaluka, kojim plaća (mevadžip) i neće biti iz carske kase već da ima nanovo odrediti odžaklk iz nekih zgodnih prihoda spomenutog sandžaka, te da se to na licu mjesta zabilježi i izda mu se berat.
Pošto se nosilac ove uzvišene carske diplome, uz svojih sličnih i jednakih, Hasan-aga i kapetan sposoban i zaslužan da bude kapetan sa 50 akči ulefe nad džematom prvih konjanika, koji su nanovo popisani i postavljeni u spomenutoj palanci, to sam mu ukazao svoju carsku milost , pa sam po azru i predlogu spomenutog vezira počevši od 1.reb I 1123 zabilježio na licu mjesta i nanovo izdao ovaj uzvišeni carski berat, te naredio ovo: Spomenuti Hasan-bila mu čast povišena- neka ode pa neka bude aga i kapetan nad spomenutim džematom i neka vrši službu agaluka i kapetanluka.
U Županj-pootoku sagradjen je 1136 (1723) grad-tvrdjava i prozvan (Sddi-džedid (novi zid) i po njemu je nazvana kapetanija. U grad je smeštena gradska posada s dizdrom na čelu. Postoji verovatnoća da je ova posada premeštena iz grada Rog,U ovom gradu za potrebe gradske posade sagradjena je džamija na ima sultan Ahmed II (1703-1730) za čije vladavine je i grad sačinjen.
U Županj-pootoku sagradjen je 1136 (1723) grad-tvrdjava i prozvan (Sddi-džedid (novi zid) i po njemu je nazvana kapetanija. U grad je smeštena gradska posada s dizdrom na čelu. Postoji verovatnoća da je ova posada premeštena iz grada Rog,U ovom gradu za potrebe gradske posade sagradjena je džamija na ima sultan Ahmed II (1703-1730) za čije vladavine je i grad sačinjen.rad je od posade imao musthafize, tobdžije i džebedžlije, s tim što je do 1878.g bio još u dbrom stanju ali je kasnije srušen.Uz kapetana u gradu su bili još dvojica aga, dakle tri džemata (87 vojnika i časnik
U Županj-pootoku sagradjen je 1136 (1723) grad-tvrdjava i prozvan (Sddi-džedid (novi zid) i po njemu je nazvana kapetanija. U grad je smeštena gradska posada s dizdrom na čelu. Postoji verovatnoća da je ova posada premeštena iz grada Rog,U ovom gradu za potrebe gradske posade sagradjena je džamija na ima sultan Ahmed II (1703-1730) za čije vladavine je i grad sačinjen.rad je od posade imao musthafize, tobdžije i džebedžlije, s tim što je do 1878.g bio još u dbrom stanju ali je kasnije srušen.Uz kapetana u gradu su bili još dvojica aga, dakle tri džemata (87 vojnika i časnika).. džematkonjanika brojio je svega 38 osoba s dnevnom plaćčom od 575 akči, 1.džemat azapa od 24 osobe s plaćom od 240 a 3 džemat istog roda od 21 osobe sa 274 akče, svega 83 vojnika i zapovjednika s dnevnicom u iznosu do 1093 akče godišnje. Pored ova tri džemat u ovoj kapetaniji bio je pridjeljen IV džemat konjanika iz Prusca sa svojim plaćama iz vojnuganske mukate.
Danedži Silihdar Mehmed-paša predložio je 1777.g da se posada kapetanije poveća za 102 vojnika i časnika. Tom predlogu nije udovoljeno pa ga je obnovio njegov naslednik Ali-paša Digistanlija. I nakon što je potreba utvrdjena stigao je ferman od 28. zilhidžeta 1191 (27.1.1778) godine kojim je odobren gornji predlog. Prema tom fermanu odredjeno je da se 102 vojnika i časnika s dnevnicom od 1890 akči ovako rasporede:
– 30 mjesnih dežbedžija s dnevnicom od 502 akče
– 60 konjanika s dnevnicom od 1030 akči.
– 12 novih vojnika s dnevnicom od 185 akči.

Kao odžakluk odredjeni su suvišci iz džizije kotareva Duvna, Imotskog, pa bekije Hlivna i Prusca. Za agu džemata mjesnih džebedžija odredjen je Ferhat sa 80 akči, a džematu drugih konjanika Mehmed-aga iz Prusca koji je imao 60 akči, a sada mu je dnevnica povećana na 80, a njegovu ćehajiu od 25 na 30 akči.
Izmedju 1213 i 1216 primali su ovi vojnici i po 450 groša od sarajevske voskarnice.
Kapetani ove kapetanije bili su:

– Hasan-kapetan koji je rukovodio s kapetanijom šest godoina, ali je zbog bolesti odrekao se i agalika i kapetanluka.
– Ibrahim Hasan 8. džum I 1129 (20. travnja 1717) Nezna se ko ga je zamenio jer ne postoji berat o postavljanju zamenika. Njegov berat je obnovljen 1.4.1732.g
Za njegove vladavine obnovljen je grad u Duvnu. Bio je poosjednik duvanjske kukate u jednoj poli, dok je drugu posjedovao timarski tefterder Hasan koji se svoj dio prodao ovom kapetanu 1171.g.
Nasleldio ga je Husein kapetan aga do 1799g. a posle toga je bio beg. Ovaj kapetan je bio nasilnik i zulumćar. hteo je prisvojiti 1782.g timar gradskog čuvara Murata i Murat se na njega pritužio u Carigradu.. Naročitim fermanom naredjeno je duvanjskom kadiji da spriječi Husein kapetana u tome nečasnom poslu i da ga odbije od timara.
Prema prepisu jedne ne datirane bujrudlije bosanskog vezira Selim Sirri paše (1785-1787) zatražio je Husein-kapetan vezirov nalog kojim se zabranjuje nekom Osmanu da se miješa u dirlik nekog ahmeda. Dirlik je Osman naslijedio od umrlog mu djeda Hasana. Hasan se odrekao dirlika i spomenuti ga vezir dao Ahmedu. Sva je prilik da i ovo neće biti čist posao.
Za vrijeme ovog kapetana 1792.g zadesio je Županj-potok veliki požar kad je izgorjelo 75 kuća i munara sultan Ahmedove ddžamije, a tvrdjava je oštećena usled ekslpozije.
Njegov naslednik bio je bio:
Sulejman-kapetan, za kojeg se nezna tačno kad je počeoda vrši službu ni kad je završio jer je nedugo umro poslije travlja 1806.g. a prije runna 1807.
Kako iza sebe nije ostavio muškog poroda bosanski vezir Mehmed-husrev paša imenovao je svojom bujrudlijom kapetanova rodjaka Ahmeda i predložio u carigradu da mu se izda berat. Berat je datiran ramazana 24.1222 (23.11.1807) Ahmed beg poslednji Duvanjski kapetan Po mittesseru pripadao je III vojnom korpusu. Čini se da je bio rasipnik. U šerijatskom sudu i danas ima zapisnik o njegovim dugovanjima.
Potomci ovoih kapetana u duvnu se danas prezivaju kapetanovići.
Od dizdara ponat mi je dizdar mustafa-aga.on je 1812 g prodao svoju kuću u džudže-džafer-mali Mustaj-begu Teskeredžiji za 160 groša. Uživao je timar u selu Budimlićima u Imotskom kraju-nahiji. Po njegovoj smrti timar je dobio njegov sin Ahmed 7.renžb I 1230 (17.II.1815)
Kao age drugog džemata konjanika spominju se Mehmed (1778) i Derviš Sunullah) koji se odrekao vojne službe 1882.g.u korist Hasana.
Od prvih azapa poznati su mi Rustem-aga i Saloh-aga (1795) domačih džedžebija (jerliaga) Ferhat 1778 i njegov ćehaja Abdul-mumin imam gradske džamije mula Salih, sin Hasanov (1795) i Salih ef (1789).
Фотографија корисника Vesna Mihajlovic

🌹61. DEO 🌹– HUTOVSKA KAPETANIJA.

Ovo je najmladja kapetanija nastala u 19.v. još ranije je u Hutovu spominjana neka kula u 18 v. kao derbend-kula a pripadala je Vidoškoj kapetaniji.
U toj kuči je sedela mala posada od 7-8 vojnika i pobirala je carinu od soli koja je uvožena iz Dubrovnika. Izmedju 1796.g i 1806 opasana je ova kula bedemima i pretvorena u malu tvrdjavu. U dvorištu je izgradjeno nekoliko kuća.
U tekstu o vidoškoj kapetaniji po stoki dio u kojem se govori kako je od vidoške kapetanije odvojeno nekoliko sela medju kojima je i Hutovo i formirana nova kapetanija a za kapetana je postavljen Hadži-Mehmed-beg Rizvanbegović, sin Zulfikar-kapetanov, zvan hadži-beg i Hadžun.

U toj kapetaniji je najpre bilo oko 170 vojnika razdijeljenih u 3 džemata konjanika i 2 martoloza i pripadajući broj tobdžija i džebedžija. godine 1814 popisana su još dva džemata martoloza i to III i IV. Četvrti od 48 vojnika ustrojen je beratom od 12 zilADE 1229G. (26.10.1814) dok su ostali vojnici primali plaću od od filurije, ovome je džematu odredjena plaća od tovara soli i ostale robe koja prolazi kroz stolac, dabar i hutovo.

Iz fermana od reb. I 1234 (prvih dana Siječnja 1819) vidi se da je filurija bila pretovrena u čistu desetinu i opet to povraćeno u staro stanje. (filurija porez od jednog dukata).
Hadži mehmed-beg ili Hadži-beg bio je jedini kapetan ove kapetanije. Kako je već rečeno, on je sin Zulfikar-kapetana. Još kao mladić zbog svoje naprasne naravi posvadjao se sa ocem i otišao u svijet. Više godina proveo je u sviti Džezzar-Ahmeda-paše u Siriji. Odatle je obavio hadž i po tome se zvao hadži-beg ili Hadžun.
Videvši u njemu lice sklono buntu i nepokoru Džezar je u njemu video pelivana koji bi mu danas sutra mogao ugroziti vlast, zato ga je otpustio. Mehmed je nakon toga otišao u carigradgde je proveo tri godoine i kad se tamo nje mogao skrasiti vratio se kod coa.
Kako je već rečeno, pri diobi Vidoške kapetanije 1802.g zapalo je hadži-bega Hutovo. On je utvrdio Hutovo odakle je kao vitez gospodovao okolicom sve do svoje smrti. On je bio pravi i poslednji raubriter u našim krajevima.
U njegovo vreme francuzi su osvojili dalamaciju i Dubrovnik, pa je Hadžun s njima imao dobre odnose. Godine 1807. učestvovao je sa ostalom bosanskom vojskom u odbrani Klobuka. U vojsci je imao i nekoliko seljaka katolika iz Hrasnog.
Izmedju braće odnosno sinova Zulfikar-kapetana došlo je do svadje koji su bili braća po ocu id različitih majki. Protivnici su opsjeli Mustaj-bega u Stocu i Hadži-bega u Hutovu. Opsada Hutova trajala je preko godinu dana pa se hadži beg obratio francuzima za pomoć i to direktno generalu Marmontu, koji je u pomoć s vojskom na Hutovo posali generala Launaya. Napisao je da će mu general Launaya predati zahiru (živež) i džebanu (municiju).

Prilažem ferman o osnivanju hutske kapetanije u prijevodu:
,, Bosanskom valiji, veziru Derviš-mustafa paši bosanskom kadiji i defterdaru bosanske džizije, kada stigne carski ferman neka znaju:
– Iz sadržaja spisa koji su stigli do tebe, spomenutog vezira, na moju visoku Portu razumjelo se ovo:

Grad Hutovo je zapravo bila jedna derben-kula koju je čuvala stolačka kapetanaija, držeći tamo po 7-8 vojnika. Spomenuta kula je bila unutar vlaške mukate nevesinjske, pa kako je četvrti dio mukate bio kao malićana u rukama Zulfikar-bega-zade Hadži-mehmeda-bega, to je spomenuta kula podizanjem zidova oko nje pretvorena u grad. Za vrijeme namjesnikovanja bosanskog valije umrlog Silahdar ali-paše, spomenuti je hadži Mehmed-beg postavljen kapetanom sa po prilici 170 nefera. Navodeći da je spomenuta mukata u rukama navedenog bega i njegove rodbine isposlovao je da se njena filurija pretvori u pravu desetinu i da se uredi kao odžakluk tako da se odatle daju plaće (mevadžib) kapetana i nefera u iznosu od 4760 groša i da se daje državi (miriji) 10.000 groša.
A onda je pisar izvjestio kako se spoemenuta mukata proteže na sela od pet kotareva hercegovačkog sandžaka, a kako je ova zemlja posna i krševita jasno je da će biti poteškoća oko prikupljanja čiste desetine pa ako izmjena filurije od spomenute mkate u čistu desetinu ostane na snazi i ako spomenuti Hadži-Mehmed beg bude kupio čistu desetinu to sirotinja (fukara) neće moći podnositi, pa stoga neće biti kraja sporovima.
Grad Hutovo u hercegovačkom sandžaku koji pripada bosanskom ajaletu, leži na pogledu i na kraju mojih carskih krajina (serhada) pa ga treba čuvati. Stoga je u njega postavljen kapetan sa neferima (Mehmed kapetan)m. Ovaj je još prije arzulahom i mahzarima zamolio da se njihove (njega i Nefera) plaće urede tako da se resmi-filuri od mukate nevesinjskih vlaških resmova, koji leži u nahiji Gabela, a koja se nalazi u rukama njega i njegove porodice, pretvori u desetinu a da on šalje državi po 10.000 groša na godinu, kako se državni prpihodi ne bi umanjili.

Odredjeno je kao kabul odžakluk za plaćanje četrdeset osam nefera džemata ćetvrtih martoloza koji su prije odredjeni u grad Hutovo, što pripada kapetaniji Vidoškoj u iznosu d 843 groša godišnje, osim sedamdeset (gajri ez se,bin) da se pobira od soli i drugih tovara koji prolaze kroz stolac, dabar i Hutovo kako nebi državi bilo mmanjka.
Pošto je pobiranje čiste desetine izazvalo poremećaj u poretku zemlje, traženo je da se stvar uredi na prijašnji način pa da se pobira filurija a da se ovo odbije od prihoda mukate i da se iznos koji je bio dodan pripoji drugoj mukati, koja ima prirasta /nemalu-mukata)

Zato je da bi se stvar sredila na licu mjesta i defter poslao na moju visoku portu, traženo da se izdaju drugi visoki nalozi i na potrebna mjesta pošalju ilmu-haberi kako bi se na osnovu svega, pošto je meni ostavljeno da odlučim. O svemu tome u ime moje carsko će odlučiti glavno računovodstvo (baš muhaseba) i carska defterhana, te će sačiniti der-kenar (bilješka o margini) i s takrirom podnijeti izveštaj (arz).
Kada je na to ovaj takrir podnesen mom carskom veličanstvu, izdan je moj uzvišeni hatti-humajun kojim je naredjeno da se stvar uredi tako da se ne pobija čista destina, već po starom načinu filurija, pa da se od prihoda mukate odbije i pribije ostaloj nemali-mukati, te da se u tom pravcu izdaju potrebni nalozi i ilmiu-haberi.

O ovim dogadjajima pisao je i francuski konzul (Travnik) David od 14. srpnja 1808.g da je od petorice braće u dve kapetanije došlo do svadje da su mladja braća napala na stariju trojicu braću u Stocu i Hutovu.

Francuzi su tri puta slali pomoć opkoljenim gradovima u hrani i streljivu. Omer beg je jednom prilikom sačekao fancuze i otvorio vatru gde mu je jednog vojnika ubio a 15 ranio. Francuzi su ubili 20 Turaka i oslobodili Hutovo 5. listopada 1808.g. Hadžibeg koji je imao hrane i vode samo za tri dana napokon je oslobodjn. Dao je svakom vojniku po 4 plastera. Treću pomoć pružio je general plastler.
Francuzi su su od bosanskog paše tražili da se u carigradu isposluje unapredjenje hadži-bega u rangu paše (repa) kako bi ovaj mogao uspostaviti red u Hercegovini. Paša je na ovo pristao. O tome je francuski konzul obavestio svoju vladu 20.11.1809.g
Goodine 1813. išao je hadži beg s dijelom svoje vojske na Srbiju, Bio je u svadji sa počiteljskim kapetanom Smail-begom. koji je dva puta udarao na Hutovo. Spor je doša zbog toga što je Smail-beg kapetan pokušao da pripoji Počiteljskom kadiluku Kiševo i Kolibicu, sa još 42 sela stolačkog kadiluka, tvrdeći da su to mahale od onog 31 sela od kojih je sastavljen počiteljski kadiluk.
O ovoj stvari izdano je više fermana i bujrudlija i konačni ferman početkom sefera 1234 ( oko 1.12.1818). g. kojim se novouspostavljeni kadiluk Počitelj iz strateških razloga se ostavlja sa 32. sela dok se ona 42 sela vraćaju stolačkom kadiluku.
Nakon okončanja borbe s počiteljskim kapetanom Smailom živio je Hadži-beg u miru u Hutovu i upravljao svojom kapetanijom. Bio je i ostao kivan na svog polubrata Ali-agu, muselima stoca i kapetana Vidoške od 1818. Istomza navale Gradaščevićevskih ljudi na Stolac pružila se prilika Hadži-begu da izlije svoj bijes nad Ali-agom i kako već znamo, to ga je glavom stajalo.
Kada su Gradaščevići oslabili opsadu, Ali-aga je jedne noći kuću Mahmutćehajićevih ljudi u mahali Uzunovići u Stocu u kojoj je bio ukonačen Hadži-beg, te ljuto navale. Hadži beg se iz svog konaka branio junački, ali nije mogao da odbije napadaje, već je junački poginuo.
Mrtvo tijelo pokopaše u tzv. velikom haremu u Stocu.

Na njegovom spomeniku je uklesana 1248.g. (1832).

Natpis na hutovskoj tvrdjavi, a bilo ih je četri, govori da je Hadži-beg bio mistik i on glasi: ,,Tako umire čovjek koji je uz rijedak naracni dar uvelike utjecao na prilike koje su se u prvim godinama ovog stoleća nastale u Hercegovini i njenim granicama. Vele da je u mladosti marljivo učio knjige i da se kasnije zanimao naukom, vele da se malo pačao (razumjeo) i u zvjezdarstvo, te bi po kretanju planeta planirao i svoje poslove. Kad i kad pokazao se Hadži-beg i kao vrač. Stoga su njegovi mladji mislili da može doznati nešto i o budućnosti i razmrsiti nadnaravnim svojim darom tajanstvene stvari,,

Фотографија корисника Vesna Mihajlovic
🌹 🌹

 

 

Фотографија корисника Vesna Mihajlovic

PRVI DEO TEKSTOVA, BOSANSKIH KAPETANIJA – Iz knjige Hamdije Kreševljakovića
https://vesnamihajlovicblog.wordpress.com/2019/01/24/istorijski-dokument-kapetanije-u-bosni-i-hercegovini-hamdija-kresevljakovic/?preview_id=17034&preview_nonce=5a7d945f58&post_format=standard&_thumbnail_id=17074&preview=true