MEDITACIJA ISKUSTVENI PUT


Meditacija se često povezuje s religijskom praksom. Iako je dio prakse nekih religijskih putova, nipošto nije njihov neodvojiv dio jednako kao i primjerice post.
Meditacija iskustveni put
– Iskustvo čega? –
Iskustvo sebe! Iskustvo prisutnosti i budnosti, potpune posvećenosti sebi naspram čega je sve ostalo poput sna.
– Zašto tako malo ljudi meditira? –
Jednostavno zato što ih nitko nije tome podučio, jer su lijenost i udobnost činjenja ničeg privlačni tijelu, a kultura udovoljavanja tijelu je dominantna civilizacijska tekovina, ne osjećaju potrebu… Boje se promjene misleći da će postati nešto drugo i izgubiti nešto što jesu. Nitko se ne boji nepoznatog (to je nemoguće jer ako je nepoznato onda se za to i nezna), ali se zato bojimo gubitka poznatog. Kod meditacije potpuno neutemeljen strah proizašao je iz neznanja jer se meditacijom ništa ne može izgubiti osim upravo neznanja.
– Što je meditacija? –
Meditacija se često povezuje s religijskom praksom. Iako je dio prakse nekih religijskih putova, nipošto nije njihov neodvojiv dio jednako kao i primjerice post.
Prisutan je u religijama, a nitko ne dvoji da je njegovo povremeno prakticiranje potreba i dobar način za čišćenje tijela i očuvanje zdravlja pogotovo kad pretjeramo s blagdanskim konzumacijama ili kad smo bolesni pa prirodno gubimo apetit da tijelo ne troši energiju na probavu nego na iscjeljivanje.
Slično, na dnevnoj bazi nas bombardira gomila događaja, vlastitih misli i osjećaja koji se svi skupa međusobno prepliću i stvaraju jedni druge ponovo i ponovo. Kao što operemo zube od naslaga hrane, tako i umu treba dati šansu da se očisti kako bi nam mogao dalje služiti čist i neopterećen. Kao što se smeće iznosi iz stana tako ga ne treba čuvati ni u sebi.
Meditacija je osnovno sredstvo higijene svjesnog bića, vrlo važno za očuvanje zdravlja i kvalitetnog življenja.

– Kako meditirati? –
Nikako. I ne šalim se kad to kažem. Kad kažemo “kako” uobičajeno mislimo kako se nešto radi a meditacija nije radnja nego stanje. Dokle god budete pokušavali meditirati, to stanje će izmicati poput ribice koja pliva u moru pokraj vas. Vidite ju, skoro dodirujete, ali čim pružite ruku ona ostaje na istoj udaljenosti. Moguće je opisivati kako se tamo stiže, ali teško je objasniti kako izgleda kad se i stigne.
Meditacija ne nudi nikakva obećanja i nema bolje ili gore, većeg ili manjeg postignuća
– ili meditirate ili ne. Nema ništa između.
– …?
– E to je pravo pitanje! Dosta studija je objavljeno o naučno dokazanim dobrobitima meditacije pa neću sad o tome – koga zanima lako će pronaći. New Age je takođerdao svoj “doprinos” pa se na tržištu nude meditacije za svačiji ukus i džep. Stari tekstovi govore jezikom punim pojmova teško razumljivih i prihvatljivih suvremenom čovjeku potrošačkog svijeta gdje je sve, pa i on sam, svedeno na razinu materijalnog resursa za stvaranje novih materijalnih dobara.
Nedostaje “Idiot’s guide…” za jednostavan pristup meditaciji bez mistifikacije, bez učenja “najbolje dostupne metode” uz najbolju cijenu za vikend tečaj, i najvažnije – bez prisile. Bez prisile sebe uz obavezno nabijanje krivice za propušteni termin.
Redovitost i uobičajeno vrijeme
Meditacija je kao i tjelovježba. Što više vježbamo kondicija nam raste i obratno
– bez vježbanja vrlo brzo gubimo kondiciju i sve stečene dobrobiti. Već i mali uvid u zbivanje tjekom meditacije briše dvojbe po tom pitanju. Kad ste redovni i predani tjelovježbi, tijelo samo traži i podsjeća da je vrijeme za aktivnost i nedostaje nam propušteno jednako kao što smo gladni propustimo li obrok. Nakon nekog vremena javlja se identičan osjećaj vezan uz meditaciju. Naprosto nas vuče i osjećamo se dobro i sve bolje redovitošću i nestaje izgovor poput “nemam vremena, volje…”.
Lijenost postaje priča nekih drugih ljudi.
Najbolje vrijeme je ujutro nakon buđenja i što manje prethodnih aktivnosti dok um još nismo nahranili novim informacijama za obradu. Drugi povoljan termin je prije spavanja kad treba otpustiti sve što je ostalo u umu i miran otići na spavanje. U oba termina je jako dobro i ako već ne uspijemo meditirati, potpuno opuštanje (pogotovo prije spavanja) i malo sjedenja u tišini je neprocjenjivo. Bez svjesnog opuštanja ni san nije u stanju u potpunosti ukloniti napetost u tijelu a o napetosti u umu i da ne govorim.
Posebno je pogodno uvijek to činiti u isto vrijeme. Ne samo zbog rutine već isto kao što se organizam navikne na doručak u isto vrijeme tako se isto i ovdje se maksimizira učinak jer smo već spremni za ono što slijedi – počinje podsvjesno opuštanje, očekivanje i voljnost. Malo po malo, to nam postaje važan dio dana kojeg očekujemo s veseljem.
Mali koraci
Prevelika početna ambicija može uzrokovati brzo odustajanja od prakse. Nitko ne može sjesti i od prve meditirati sat vremena, a da nije pripremljen za to. Na početku treba naučiti sjediti, opustiti se, pravilno disati, održavati pažnju… Dobro je krenuti s nekom manjom minutažom koliko god je ugodno, koliko god to malo bilo da se uklopi u dnevni raspored jer najčešći izgovor je “Ja nemam vremena…”.
Pet minuta za početak ima svatko. Samo neka postane navika i ako je moguće uvijek u isto vrijeme, a minutaža će se polako povećavati. Učinite prvi korak i na putu ste.

Meditacija – koncentracija
Koncentracija je usmjeravanje naše cjelokupne pažnje na samo jedan objekt/ideju/misao/točku… i kao takva dobar je uvod u meditaciju. Za vrijeme meditacije gube se uobičajeni načini prenošenja informacije pa i prema samom sebi. Svaki čin prepoznavanja, analize, verbaliziranja i sl., uzrokuje izlazak iz meditativnog stanja u kojem smo isključivo i samo svjedok/promatrač.
Dosta često se čuje izraz “meditiraj na …”. Drugim rječima to znači koncentriraj se na dani pojam, usmjeri svu svoju pažnju na njega dok sve drugo ne nestane iz našeg uma i postane jedno i jedino u našoj svijesti, a onda ostaje sama svijest i mi smo u stanju meditacije.
O umu, disanju i tijelu
Um, disanje i tijelo zajedno su pokazatelji naše napetosti. Ako tijelo zadržava napetost, disanje je plitko i nepravilno, a um radi prekovremeno. Ako disanje nije duboko i opušteno, tijelo se nemože opustiti, a um radi prekovremeno. Ako je um nemiran, a kako onda uopće pokloniti pažnju disanju i opuštanju tijela? Postizanje kontrole nad bilo kojim od ta tri elementa ima vrlo povoljan utjecaj na preostala dva. Kad su dva elementa umirena, treći tek što nije i to već sam od sebe. Koji god element da vam je bliži i lakši za ovladavanje, počnite od njega. Ostali će se već pridružiti jer nitko se ne voli igrati sam. Zanimljivo je promatrati promjene u tijelu koje nastupaju kad se postigne opuštenost. Samo od sebe počinje zauzimati sve pravilniji položaj i svakom fazom povećavanja mira to se ponavlja i pomalo nas preplavljuje osjećaj lakoće. U početku na mjestima gdje smo zgrčeni i blokirani može se pojavljivati i bol. Samo bez brige i posvetite tim mjestima dodatnu pažnju.
Čim se ta mjesta dovoljno opuste i položaj tijela bude sve pravilniji i opušteniji, ti grčevi će također nestati. Tko zna kad su ti mišići zadnji puta dobili pošteni obrok?
Kad su zadnji put bili u opuštenom stanju, obavljali svoju funkciju i imali dobru cirkulaciju? Za sjedenje uspravnih leđa važna je i tjelesna spremnost. Navodno su zbog loše kondicije izvjesni monasi u Kini više spavali nego meditirali. Za lijek su počeli trenirati kung-fu i eto, malo tko nije čuo za legendarni Shaolin.
Ništa se ne može dogoditi umu i egu, a da se to nije desilo vama. Ne borite se protiv njih već usmjerite napor na postizanje mira. Ne poklanjajte pažnju mislima koje dolaze i ne analizirajte. Iskoristite ih kad su već tu. Nađite otkuda misli dolaze i zadržite se tamo i u tom trenutku. To je učinkovit način da ih zaustavite. Proširite – otkuda dolazi disanje, otkuda zvuk i kuda je nestao… gdje je taj koji sve to primjećuje – vaša vlastita svjesnost. Vaša vlastita svijest – kad je postanete svjesni ostanite s njom. U dobrom ste društvu.
Ako ne možete umiriti um, umirite sebe. Um nije netko drugi ili nešto odvojeno.
Svi uspijevamo umiriti um bar jednom dnevno. Ugasimo svjetlo i zaspemo onog trenutka kad se um umiri. Ista stvar. Samo ne zaspati.
Tehnika opuštanja ima dosta. Odaberite koja vam odgovara ili izmislite svoju.
Disanje mora biti opušteno i praktično bez pomicanja grudnog koša prema gore.
Diše se dijafragmom prema dolje. Osjetit ćete kako gravitacija čini svoje. Položaj tijela mora biti posve uspravan uključujući tu i kralježnicu i njenu prirodnu savijenost u donjem dijelu leđa i vratu.
I to je u glavnim crtama to. Nema tu puno toga – upravo suprotno. Stvar je u oduzimanju.
Bezbrižno disanje
Ako uzmemo ljubav kao princip maksimalne privlačnosti, osjećaj koji joj je suprotan nije kao što se često kaže mržnja već strah. Spomenuti strah od gubitka poznatog uzrokuje da stalno zbog nečega brinemo. To nas dovodi u stanje grča koji malo po malo ostavlja tragove u našem tijelu. Kad krenemo meditirati, jedna od prvih stvari jest da povadimo iz džepova sve naše vlasničke listove. Otpustite makar na to kratko vrijeme sve vezanosti za bilo što i bilo koga. Prakticiranjem svjesnog opuštanja tijela kroz neko vrijeme počet će se produbljivati osjećaj opuštenosti i grčevi uzrokovani brigama popuštaju. Kao jedan od rezultata osjetit će se prirodno, opušteno disanje rasterećeno od briga. Osjećaj lakoće u gornjem dijelu tijela, opuštena ramena, vrat, grudni koš… samo disanje koje osvježava svakim udahom – bez brige. Kad nastupi takvo disanje, dva od tri elementa su tu.
Sada i ovdje
Naišao sam na podatak da naš mozak ne razlikuje dali nešto gledamo “uživo” ili vizualiziramo sliku iz sjećanja. Aktiviraju se isti centri u mozgu u oba slučaja. U kvantnoj fizici prostor i vrijeme se promatraju kao jedno, a u novije vrijeme se javljaju neke struje koje tvrde da vrijeme u stvari i ne postoji. Sve češće se upravo u toj znanstvenoj grani spominje i pojam svijesti. Vjerojatno ste se susreli i s pojmom sada i ovdje. Nadam se samo da to nije bilo u vidu dobronamjernih savjeta “trebaš živjeti u sada i ovdje” i “sve je to samo u tvojoj glavi”. Ovo nisu slučajna i nepovezana razmišljanja. Sve navedeno je povezano upravo s tim terminom sada i ovdje.
Zamislite sada i ovdje kao pojam suprotan pojmu crne rupe. U sada i ovdje ne postoji ništa, ali zato sve tu nastaje i odmah postaje sjećanje. Ono što nam naša osjetila pokušavaju podvaliti kao friške vijesti, već je zapisano u našem sjećanju. Sada i ovdje nije pitanje vremena i mjesta nego stanja svijesti, stanja koje pokušavamo dotaknuti meditacijom.

Što god radili, razmišljali, osjećali, bavimo se našim sjećanjem. Posebno je zanimljiva kategorija duševna bol. Njezinu jednakost u tjelesnom obliku mogli bi opisati događajem gdje nam nešto teško, npr. pisaći stroj, padne na stopalo prepuno sitnih kostiju i živčanih završetaka. Nesnosna bol. U vremenu koje slijedi svaki put kad se sjetimo pisaćeg stroja, uzmemo isti i zveknemo ga na vlastito stopalo. Srećom, nitko nije toliko lud (barem ne poznajem nikog) da to čini pa ipak, kopanje po sjećanjima i ponovno proživljavanje bolnih trenutaka je poprilično raširen sport. Neko nas je povrijedio samo prvi put. Ostalih milijun puta činimo to sami. Količina stresa koji smo tako u stanju generirati sami sebi je nevjerojatna, zajedno sa svim zaslugama koje se odražavaju i na zdravstveno stanje.
Otpustiti, zaboraviti, umiriti se i makar na trenutak osjetiti kao da stojimo na dasci povrh šest metarskog vala bez obale na vidiku da nas prekine u užitku, okruženi morskom pjenom i hukom vala koji se lomi, naizgled uvijek na istom mjestu i u trenutku koji se upravo događa.
Ako se uspijete na kratko zaboraviti, možda ponovo upoznate sebe. Makar na kratko zaboraviti probleme i možda vam se posreći!
Grupna vs. osobna meditacija
Meditacija je osobno iskustvo i svačije pravo bez potrebe za ičim izvana pa ipak, i to je nekome roba na tržištu. Ovdje to nije tema niti ikoga odgovaram da i na takav način dođe do iskustva. Želim ukazati na nešto drugo.
Za početnika rad u grupi može imati prednosti, ali ako ne zna što se zbiva to vrlo brzo mogu postati nedostaci. Kao dio grupe koja meditira, pojedinac može dosegnuti i ono što vlastitim snagama još nije ostvario. To je dobro jer na taj način stječe uvid u ono što je pred njim i čemu treba težiti no mora biti svjestan da to još uvijek nije njegovo postignuće. Kad samostalni pokušaj kod kuće završi neuspjehom, čest je krivi zaključak “ja kod kuće nemam uvjeta za meditaciju” što vodi odustajanju od svakodnevne prakse i u najboljem slučaju se svodi na periodičnu taksi vožnju u grupi.
Pomoćni kotači na biciklu prije ili kasnije se skinu i uglavnom nisu dovoljni da se nauči voziti bicikl. Mislilo se da bicikl za djecu treba izgledati isto kao i veliki pa dodamo još dva kotača i neka se dijete vozi. Oduševio me genij koji se sjetio nečeg drugog. Maknuo je pomoćne kotače, ali maknuo je i pedale s tog malog vozila i rezultat je zapanjujuć. Umjesto klinaca koji lijeno okreću pedale ili samo sjede jer ionako nemogu pasti, gledam mala torpeda koja se veselo odguruju nogicama, održavaju ravnotežu i postižu zapanjujuće brzine isključivo svojim snagama i svojom ravnotežom. Kad dorastu za pravi bicikl, njihova motorika i snaga bit će više nego dovoljni za novu igru.
Kad se stekne praksa, može se meditirati i u tramvaju punom ljudi, a ne da kod kuće nemate uvjeta. Što prije počnite voziti bez pomoćnih kotača bez obzira koliko puta pali. Ako treba skinite i pedale, ali gurajte dalje. Sami imate baš sve što je potrebno za meditaciju, a ako ste u prilici, uživajte i u grupi. Iskustva mogu biti više nego zanimljiva.

Praktično
Na istoku ljudi već odavno žive u milijunskim zajednicama na malo prostora. Teški stres. Uz meditaciju koriste se još jednim alatom. Od skoro beznačajne aktivnosti naprave ritual – ceremoniju. Blagodat toga je odvajanje misli od tekuće problematike i posvećivanje vlastitom miru. Ako vam odgovara, poslužite se tom praksom kao zagrijavanjem za glavni događaj. Miris može oplemeniti atmosferu i pomoći smirivanju pa možete upaliti mirisnu svijeću, štapić, eterično ulje… Podesite osvjetljenje kako god vam odgovara. Može i mrak samo nemojte zaspati. Što se više približite rasterećenosti i ugodnosti kroz pripremu, imat ćete lakši zadatak kasnije. Tiho okruženje je prvi izbor, no ako vas previše smetaju zvukovi iz okoline lagana i tiha glazba može pomoći. Dok namještate glasnoću stišajte još malo kad vam se učini da je dobro. Kad se opustite zvučat će glasnije.
Idealno bi bilo sjesti u tzv. lotos položaj (prekrižene noge sa stopalima okrenutim prema gore na bedrima) ili barem polulotos (samo jedno stopalo na bedru druga noga ostaje savijena ispod). Većina nas ovdje može samo sanjati o takvoj razgibanosti pa slobodno privucite stolicu i ne mučite se na podu. Položaj u kojem su noge samo prekrižene nije tako stabilan i drugačije napreže mišiće leđa što baš ne pridonosi opuštenosti. Radije sjednite na stolicu koljena razmaknutih za širinu kukova.
Ne naslanjajte se – sjednite više na rub stolice. Leđa moraju biti slobodna. Stopala punom površinom na podu – ne povlačite noge ispod stolice.
Ruke počivaju u krilu desni dlan položite u lijevi i palčevi neka se dodiruju vrhovima.
Ako ste u hlačama može se dogoditi da vam u opuštenom stanju dlanovi klonu između nogu pa možete prebaciti neku tkaninu preko bedara da dlanovi imaju oslonac.
Počnite s namještanjem tijela. Linija ramena i kukova treba biti paralelna i točno jedna iznad druge. Kralježnica uspravna i ravna – pokušajte biti maksimalno visoki.
Položaj moraju održavati mišići leđa. Bradu malo uvucite kako bi se izravnala vratna kralježnica. Kralješke zamislite kao niz kuglica postavljenih jedna na drugu u savršenoj ravnoteži. Opuštenost i mlitavost nisu isto. Pažnja se mora zadržati da se ne poremeti položaj. Ni jedan mišić koji ne sudjeluje u održavanju ravnoteže nema što raditi a oni koji rade, čine to s minimalnim naporom.
Vrhom jezika dotaknite točku iza prednjih zubi i malo ga suzite da ne dotiče zube sa strane. Počnite se svjesno opuštati. Opustite lice, vilicu (tek toliko napora da se usta ne otvore), uši, vrat, posebno obratite pažnju na grlo – tu zna biti uskladišteno puno napetosti. Ramena i njihova napetost priča su za sebe. Kad ih stvarno opustite imat ćete osjećaj da su se spustila za pola metra. Kad potpuno opustite grlo, automatski e se spustiti osjećaj ugode i opuštenosti niz prsnu kost, a to će vam jako pomoći u opuštanju trbuha. S trbuhom ćete imati mnogo posla pogotovo ako niste navikli na abdominalno disanje (disanje dijafragmom prema dolje bez podizanja grudi). Tek kad cjelokupno područje abdomena bude posve opušteno disanje će se samo od sebe početi spuštati i postajati prirodno. Već ste tako disali dok ste bili beba i niste znali za strah koji vam je potpuno poremetio način disanja.
Ne silite promjenu disanja i ne upravljajte njime. Ako niste navikli može se pojaviti i nelagoda kao i neke kratkotrajne tegobe. Ovdje uopće ne vježbamo disanje.
Opuštanjem tijela ono će se uspostaviti samo od sebe. Samo promatrajte što se zbiva i registrirajte promjene. Imat ćete dobar uzorak kako izgleda biti opušten pa ćete to moći primjeniti bez velikog uvoda i više puta dnevno. Postat će poput refleksne radnje koja vam može olakšati mnoge tegobe od kojih možda patite (glavobolje od napetosti u vratu, visoki tlak, osobno mi je pomoglo oko sindroma hijatalne hernije – sigurno ćete već naći zašto vam je ugodnije biti opušten).
Kad bismo bili disciplinirani, mogli bi odmah početi s umirivanjem uma, a opušteno disanje i tijelo bez napetosti prirodno bi uslijedili. No imamo civilizacijske tekovine kakve imamo pa nam je takav poduhvat gotovo nemoguć. Zato je lakše da krenemo od temelja pa pomalo gradimo svoj put prema gore. Jasno se mogu prepoznati tri faze no njihove granice baš nisu tako čiste. Svaka naredna koristi dobrobiti ostvarene prethodnim korakom. Iako bi svaki naredni korak mogao uzrokovati ostvarenje prethodnog, to je za početnika dosta teško.
U prvom koraku se zato bavimo isključivo vlastitim tijelom. Opuštamo ga dok i zadnja napetost ne izađe iz njega. Na uspješnost će vam ukazati osjećaj ravnoteže u tijelu i ugodne topline pogotovo u dijelovima koji su bili kronično napeti.
Ramena su potpuno opuštena što omogućava potpuno drugačiji osjećaj u vratu i glavi. Opuštenost grla i grudnog koša dovode do velike emocionalne opuštenosti.

Opušteni abdomen daje osjećaj velike stabilnosti kako fizičke tako i emocionalne.
S vremenom ćete steći osjećaj opuštenosti čak i unutarnjih organa što je velika blagodat za probavni proces. Disanje je postalo abdominalno i grudni koš se praktično i ne pokreće prilikom disanja koje se prirodno odvija pomoću dijafragme.
Iznenađujuće djeluje koliko daleko opuštanje ide. Koliko malo mišićne aktivnosti uistinu treba da nas drži u uspravnom položaju. Pomalo kontrolirajte položaj leđa jer zbog slabih mišića moguće je gubljenje položaja. Lako se dogodi da počnete “visjeti” prema nazad, kralježnica se počne savijati, javlja se odmah lagani grč iza lopatica što opet podiže ramena i tako redom, ostvareno se počinje narušavati. Samo se opet “izvucite” u visinu. Ispravite leđa i malo pomaknite položaj prema naprijed da povratite stabilnost i ponovo opustite trbuh. Isto pripazite na vratni dio kralježnice jer glava uopće nije lagana stvar za držati u ravnoteži. Samo opet malo uvucite bradu i vrat će se ispraviti. S vremenom, mišići će ojačati i ovo će postati prirodan položaj koji ćete koristiti i dok budete obavljali svoj posao u sjedećem položaju (ako vam je takvo radno mjesto). Naravno, tjelovježba je više nego dobrodošla da se taj proces ubrza. Ne brinite što vam misli i dalje luduju. Prisluškujte pomalo razgovor i povremeno “kimnite” glavom neka um misli da mu je i dalje dozvoljeno ludovati.
Opuštanje tijela je prioritet i to je dovoljno zaokupljajuće za um tako da ovaj i ne radi više punim kapacitetom za svoj račun. Ovladavanje opuštanjem može potrajati.
Ne gubite strpljenje i budite uporni jer nagrada je prevelika da je propustite uzeti.
Ako treba pronađite dodatne materijale koji se bave tehnikama opuštanja (bar toga ima na svakom koraku) i dopunite rad na sebi s time. Ni opuštanje se ne može dogoditi prisilno. Kao što rekoh, stvar je u oduzimanju. Ako pokušate postići opuštanje tako što ćete se jako koncentrirati na dijelove koji su napeti, pogotovo s početka je vjerojatnije pogoršanje stvari nego uspjeh. Pokušajte s većim cjelinama, npr. cijela leđa umjesto točke između lopatica koja baš boli. Oba ramena kao cjelina, cijeli trbuh odjednom… Tijelo zna kako biti opušten samo um treba zaboraviti kako je to biti kad si napet. Čim um opet preuzme većinsku kontrolu, napetost se vraća – ramena se podižu, trbuh se steže a disanje se penje prema ramenima. Ako boli glava, recite hvala umu jer to znači da stvari kontrolirate izravno iz uma.
Drugi korak se usmjerava na disanje. Dokle god je izdah brži od udaha znači da još uvijek trbuh nije posve opušten. Produbljujte mir i opuštenost i sve više prenosite pažnju na disanje. Emocionalni stres uzrokuje grčeve po tijelu i malo po malo se tu i zaključava. Ili ćemo morati točno prepoznati emociju i događaj pa se pozabaviti time da se taj grč “otključa” ili se posvetimo opuštanju tijela što će istovremeno s nestankom grča dovesti i do emocionalne opuštenosti. To je preduvjet koji treba ostvariti da bi se dogodilo opušteno – bezbrižno disanje. Koji je to dobar trenutak kad zub prestane boljeti. Odjednom nam se izbistri i kao da nam je skinut svijet s glave. Slično se dogodi i kad prodišete. Teško je odrediti granicu kad ste postigli dovoljno opuštanje i kad je uslijedio drugi korak, no i bit ćete potpuno svjesni da se nešto dogodilo s disanjem. Dugi osvježavajući udasi i gotovo da niste svjesni izdaha neko vrijeme. Poistovjećeni ste neko vrijeme s disanjem toliko da zaboravljate na tijelo i opuštanje i sve što vam je bila preokupacija do samo trenutak prije. Udah koji vam mijenja opažanje. Prvi put kad se dogodi taj događaj je dosta snažan i ispunjujuć.
Zatim se počinje pomalo smirivati i duljina udaha i izdaha se prirodno usklađuje kao što i sam način disanja postaje prirodan i bez našeg umnog upravljanja postupkom. Dodatno, tijelo samo od sebe nastavlja popravljati položaj, uspravljati se, smanjuje se bol i napetost u dijelovima koji se ne slažu s vama da treba sjediti uspravnih leđa.
Granica između drugog i trećeg koraka još je nejasnija i teža za odrediti.
Prelijevanje između ta dva dešava se potpuno spontano. Kad se uspostavio prirodni ritam disanja, vežite svoju svijest za njega. Neki to nazivaju koncentracijom na disanje, no tu se može potkrasti mala zamka. Ako se baš jako koncentriramo, moglo bi se dogoditi da pokušamo i kontrolirati disanje. To se ne smije dogoditi! Ni na koji način ne upravljate njime i ne mijenjate. Samo ćete svoju pažnju kao potpuni promatrač vezati za njega i promatrati tok svakog udaha i izdaha. Pratite napredovanje daha koji ulazi u vaše tijelo i zatim ga ispratite. S vremenom ta putanja će se skraćivati.
Na kraju će se toliko skratiti da će vaša pažnja ostati u području između obrva.
Najbolja stvar u svemu je što ste time zaskočili um koji je zaboravio što je ono još htio reći… Na kraju, disanje jedva i primjećujete a tijelo se osjeća potpuno cjelovito i povezano. Gubi se osjećaj odvojenosti pojedinih dijelova tijela. Ne doživljavate više podjelu glava, ruke, noge… samo jedinstvena cjelina. Kao da ste voda u boci samo bez boce. Ne osjećate se ničim ograničeno. Svijest o okolini postaje poprilično nejasna.

Sami ste sa sobom.
Ako uspijete zakoračiti još malo, potpuno se gube vanjski podražaji, mijenja se opažanje vremena, nestaje izgovorena misao, potpuni ste promatrač… ulazite u meditaciju.
Tu počinje vaša priča i završava moja.
Ponekad (s početka i često) se dogodi da se potkrade neka nezvana misao, pričanje ili analiza i to ima snagu da nas vrati koji korak unazad. Tijelo će odreagirati mjestimičnom napetošću, disanje u odgovor više neće biti opušteno, a um će to shvatiti da ima dozvolu za zabavu. Što prije treba prekontrolirati tijelo i opustiti novu napetost, smiriti disanje i ponovo umiriti um. Ako propustimo tu hitnu intervenciju koja se može izvesti u par sekundi šteta će biti mnogo veća. Disciplina uma tj. kontrola misli ne postiže se preko noći. Treba mnogo upornosti za to, ali kad se jednom postigne sa sobom donosi potpuno novu kvalitetu življenja.
Za završetak meditacije ne prekidajte naglo. Ako i telefon zazvoni, ne skačite.
Polako. Bili ste u opuštenom stanju i polako se vratite u uobičajeno stanje aktivnosti.
Nagli pokret može rezultirati i kakvim uklještenjem ili nešto slično. Počnite odbrojavati udahe od deset prema nuli. Bivajte sve svjesniji okoline. Na pet polako otvorite oči. Na nula ste posve prisutni. Protegnite se i uživajte još malo u dobrom osjećaju koji će vas pratiti još neko vrijeme. Nemojte se iznenaditi ako vam se dogodi da ste završili u sekundu točno koliko ste planirali meditirati isto kao što vam se neki put može dogoditi da vam se nikako ne da prekinuti. Još malo, još samo pet minuta…
… i za kraj
JA NEMOGU MEDITIRATI!!!
Da i…? Koga briga…? Nitko zbog toga suzu neće pustiti pa možete prestati s kuknjavom.
Pripazite da to ne provalite pred nekim zen majstorom jer biste mogli dobiti štapom po glavi. I to pošteno. Kao pomoć. Da vam smiri um. Što prije se riješite izgovora i samosažaljenja i moći ćete meditirati.
Jedini razlog zbog kojeg ne možete meditirati je taj što ste mislili da možete. Tko vam je to rekao? Tko vas je tako prevario? Zar nikad niste vidjeli utrku atletičara na bilo koliko metara sa ili bez prepona? Ljudi su u kondiciji to je sigurno pa ipak, dugo im treba da smire disanje poslije utrke. Sigurno niste pomislili da je moguće istrčati sto metara za manje od deset sekundi nakon prvog treninga. Zašto onda mislite da ćete samo tako sjesti i meditirati? Koliko godina vam je um imao punu slobodu trčanja naokolo, nediscipline, neodazivanja, jedenja nezdrave hrane, mišljenja nezdravih misli…? Da, treba vremena da se smiri nakon utrke, puno rada na samodisciplini.
Uz redovan rad smatrajte se sretnim da već nakon mjesec dana možete ispravno i opušteno sjediti i bezbrižno disati.
Počnite, nećete uvijek biti početnici.
Ma sigurno nešto krivo radim!
To je nemoguće. Dokle god ne radite ništa. Prestanite raditi, već sam to rekao. Cijeli život nešto učite raditi i očekujete nagradu za to. Učili ste hodati pa ste prohodali, pa ste progovorili, o sretnog li dana kad ste naučili ne raditi to u pelenu… Ovdje to ne ide na tako. Što se više trudite to više pogoršavate. Što više pokušavate naučiti to vam se više pojmova mota po glavi. Ne pomaže ni ona već davno isfurana “samo budi” jer čim nešto “bude” može i da “ne bude” i već ste uhvaćeni u zamku koja vas drži sa dva kraja. Zamku dualnosti. U sada i ovdje nemogu biti dvoje, samo jedan.
Što više toga otkačite, makar na kratko zaboravite, to ste bliži meditaciji.
Ako ste primijetili (ili niste), nastojao sam ne koristiti etiketiranja u tekstu tipa dobro/loše tj. udahni dobro izdahni loše i sl. Namjerno. Nemojte ni vi ništa dodavati – samo oduzimajte. Dokle god postoje dva suprotstavljena pojma postojat će i sukob, a onda od meditacije nema ništa. Uživajte.
Pročitaj sitan tekst:
Odričem bilo kakvu odgovornost ili zaslugu za bilo što da ste učinili ili propustili učiniti slijedom ovog teksta i za posljedice tog čina kakve god one bile. Ovaj tekst smijete umnažati i dijeliti dokle god za to ne tražite nikakvu novčanu naknadu. Ne smijete ovaj tekst objavljivati bilo djelomično ili u cijelosti kao dio drugog teksta ili samostalno u bilo kom obliku ili mediju bez dozvole autora (grimm.dgls@gmail.com).
http://www.magicus.info/

2 comments on “MEDITACIJA ISKUSTVENI PUT

  1. Sjajan tekst o meditaciji, bez prisile , pritiska, cak opustajuce.
    Ipak ozbiljan citalac nece znati kako da meditira, sem da ponovo sanjari…..pozdrav svim iskrenim meditantima!

  2. Sa postovanjem svim posjetiocima za Istinom

    Meni se cesto desava da kada zazmirim u jednoj vrsti meditacije ili opustanja da mi
    se na mentalnom ekranu pojavljuje groblje a i neki ljudi koji su vec presli u drugu dimenziju postojanja ili scene dok sam jos bio manjeg uzrasta i sa drugim se igrao.

    Kako ovdje pise prvo odredi na koju ces temu ili predmet da meditiras pa se onda
    koncentrijaj na to, bas cu da pokusam nebi li se jednom rijesio tih grobalja.

    Sa postovanjem

    Matija

Ostavite odgovor

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s